PETROVARADIN (TU) – Na poziv preč. Berislava Petrovića, povjerenika za trajnu izgradnju svećenika Srijemske biskupije, a u organizaciji Biskupskog Ordinarijata Srijemske biskupije, organizirana je Duhovna obnova za svećenike Srijemske biskupije.

Ovo je prvo okupljanje svećenika Srijemske biskupije nakon pandemije korona virusa.

Duhovna obnova je zakazana za utorak, 2. lipnja 2020.

Predvoditelj duhovne obnove bio je fra Karlo Harmat, ofm, otac franjevac iz Novog Sada.

Duhovna obnova je započela okupljanjem u 9.30 sati.

U svojim razmatranjima fra Karlo je pozivao na razmišljanje o svećeništvu i svećeničkom životu koje bi se trebalo odvijati u znaku životnog poziva i gesla Služenje u ljubavi.

Za svećenika i njegov istinski poziv veoma je važno iskreno i ispravno shvaćanje ova dva pojma – služenje i ljubavi.

Prvi dio izlaganja bio je posvećen razjašnjavanju središnjih pojmova služenja i ljubavi:

Ova dva pojma koriste se često, često ih se izgovara i ponavlja. U tome ambijentu mogu nam biti pomalo dosadni. Ali to u isto vrijeme znači da ih nismo ispravno shvatili, te da su nam doprli tek do intelekta, a ne do srce. Prihvatili smo ih tek glavom, ali ne i srcem. A upravo ih je potrebno prihvatiti srcem, jer prema Svetom Pismu, srce je čovjekov centar, ono je u dubini čovjeka.

Tumačeći riječi Ivanova Evanđelja (Iv 21, 15–18), te Kristovog trostrukog pitanja Petru, istaknuto je kako je tek iskrena ljubav temelj svećeničkog poslanja.

Ako ne ljubiš Krista, trebaš se zapitati što tražiš u ovom zvanju? Treba pasti ovce, pasti stado, ali s ljubavlju. Ako ne radiš s ljubavlju, onda i ne služiš, nego strižeš ovce, što ni u kom slučaju nije svećenikov zadatak. Svećenik je, kao pastir, na čelu stada, zajednice koja mu je povjerena. To znači da služi vlašću koja mu je dana.

Svećenik treba ljubiti Krista ljubavlju punom entuzijazma, a to je čovjeka koji se s oduševljenjem posvetio nekome ili nečemu, a u ovom slučaju Kristu i stadu. A svoje zvanje, svoju službu treba trajno hraniti molitvom, slušanjem Riječi, Euharistijom, Sakramentima, poruke su koje je istaknuo fra Karlo Harmat.

Drugi dio razmatranja, fra Karlo Harmat, posvetio je svećeničkom djelovanju.

Istaknuto je kako svećeničko djelovanje ima i nadnaravni aspekt.

Po tome smo dionici Kristova svećeništva. Moramo biti svjesni da služimo prikazivanjem žrtve na dobrobit onih koji su nama slični. To znači da trebamo imati Kristove osjećaje. Mi djelujemo „In persona Christi capitis Ecclesiae“. Stoga moramo imati „isto mišljenje i isti mentalitet“ kao u Isusa Krista. Misliti na Kristov način često znači prihvatiti križ, poput Krista poniziti samoga sebe „do smrti na križu“ (usp. Fil 2, 5).

Svećeničko djelovanje ima i zajedničarsku dimenziju.

To bi nas trebalo podsjetiti da svećenik dijeli ljudima i s ljudima ono što Krist nosi u svom srcu. O tome lijepo govori sv. Ivan Maria Vianney: „Svećeništvo je ljubav Isusova srca“.

Stoga bi svećenik trebao biti uzor posvećenosti Bogu. Svećenik bi sve trebao vrednovati u Božjem svijetlu i na sve gledati Božjim očima, poručio je fra Karlo Harmat okupljenom kleru Srijemske biskupije.

Nakon izlaganja uslijedilo je kratko iznošenje iskustava.

Duhovna obnova je zaključena Anđeoskim pozdravljenjem i bratskim stolom.

Ivica Zrno

GIBARAC (TU) – Župa Sveti Ivan Nepomuk u Gibarcu proslavila je 16. svibnja 2020. godine nebeskog župe i župne crkve. Misno slavlje predvodio je župni upravitelj vlč. Nikica Bošnjaković u zajedništvu sa manjim brojem vjernika, župljana ove župe i tek nekoliko hodočasnika iz okolnih mjesta, poštujući propise vezane uz aktualnu situaciju epidemije izazvane korona virusu u svijetu i kod nas. Radi toga što su zatvorene granice između Srbije i Hrvatske ove godine po prvi put nisu mogli doći Gibarčani raseljeni po Republici Hrvatskoj, te je patron ove srijemske župe proslavljen skromnije nego prijašnjih godina.

Župni upravitelj Bošnjaković je u homiliji istaknuo primjer svetog Ivana Nepomuka kojega trebamo slijediti u svakodnevnom životu. Naglasio je kako je šutnja ovoga sveca za nas najveća poruka, a ta je da se treba pokoravati Bogu, a ne sebi, a ne ljudima. Tako nam je sveti Ivan ostavio sebe kao svjetlo koje nam pokazuje kako služiti Bogu i ljudima. Naglasio je i  pozvao vjernike da se zapitaju kako oni služe Bogu, što je njihova briga u životu, da li da kroz život prođu ostavljajući iza sebe materijalno, ili žive kao što su činili svi sveci, brinući se za vječnost. Svaki svetac živi za vječno, a svjedočanstvom svojega života i nas poziva na takav stav. Također je naglasio da sveci žive po Božjim mjerilima, a ne kao da će zauvijek ostati na zemlji, na što je pozvan svaki vjernik. Osvrnuvši se na evanđelje i Isusove riječi: »Svi će vas zamrziti zbog imena mojega« (Lk 12,17), vlč. Bošnjaković je kazao kako je nekada teško slijediti Isusov nauk, jer to ne prija ljudima u našoj okolini. Tako je bilo i sa svetim Ivanom Nepomukom, ali on se nije htio dodvoriti svijetu, tj. kralju, nego je ostao vjeran Bogu, zato je izgubio život. Isus želi da i mi budemo tako ustrajni i čvrsto se držimo njega, a on će nam pomoći u našoj borbi da živimo za vječnost.

Vjernici su se po završetku misnog slavlja okupili u župnom dvorištu i, poštujući mjere opreza, popričali i počastili se pripremljenim domjenkom.

Ana Hodak

Draga braćo i sestre!

Raduje nas što su se stekli uvjeti, počevši od 7.5.2020., da u našoj zemlji budu ukinuti vanredno stanje i Uredba kojom su bila zabranjena sva javna okupljanja. Zato ovdje ponajprije zahvaljujemo svima koji vode brigu o našem zdravlju, a jednako tako i vama, dragi svećenici i vjernici laici, što ste se odgovorno pridržavali naših Odredbi veznih za obustavu liturgijskih slavlja s narodom za vrijeme trajanja vanrednog stanja, koje su stupile na snagu 19.03.2020. Vjerujemo da je ta, za sve nas tako teška i bolna mjera, pomogla usporavanju širenja pandemije, čime su se stekli uvjeti da se ovim aktom te Odredbe opozovu i da se donesu ove Upute o slavljenima svetih misa i drugih liturgijskih slavlja nakon ukidanja vanrednog stanja.

Istina, pandemija još nije prestala, te vas molimo da se prema preporukama epidemioloških službi pridržavamo ovih uputa, kako bismo se kao društvena zajednica izborili s ovom zarazom izazvanom korona virusom. Stoga će se od pete uskrsne nedjelje, 10.05.2020., u našim crkvama ponovno slaviti javna liturgijska slavlja s narodom uz pridržavanje ovih uputa, pri čemu je naglasak stavljen na fizičko distanciranje:

1. Crkve se prije otvaranja trebaju dezinficirati, osobito kvake, klupe, stolice i svi oni dijelovi s kojima vjernici neposredno dolaze u doticaj. Ispred svakog ulaza neka bude postavljen otirač (barijera) natopljen dezinfekcijskim sredstvom, a kod svakog ulaza neka na vidnom mjestu bude postavljeno sredstvo za dezinfekciju ruku. Poštujući udaljenost od 2 metra u svim pravcima, neka se u crkvi označe (moguće je to učiniti krep trakom ili čime sličnim) sva mjesta na kojima vjernici mogu sjediti ili stajati, tako da za svaku osobu budu osigurana 4 kvadratna metra prostora. Prema ovim parametrima neka na ulazu u crkvu bude istaknut broj osoba koje se istovremeno mogu nalaziti u njoj, s tim da – prema odredbi mjerodavnih vlasti – taj broj zasada ne smije prijeći 50. Iz klupa neka se uklone molitvenici i pjesmarice.
2. Kad se crkva otvori, neka se vrata sve vrijeme drže otvorenima da ih vjernici pri ulasku/izlasku ne moraju dodirivati, a posude za blagoslovljenu vodu neka i dalje ostanu prazne. Pri ulasku svaki posjetitelj treba dezinficirati ruke, te u crkvi sve vrijeme nositi zaštitnu masku preko usta i nosa – ovo se ne odnosi na svećenika i kantora tijekom vršenja službe –, a preporučuje se i nošenje rukavica. Neka se po mogućnosti osigura određeni broj zaštitnih maski, koje bi se poklonile vjernicima koji u crkvu dođu bez zaštitne maske.Nakon svake svete mise i/ili pobožnosti, potrebno je dezinficirati sve s čim su vjernici dolazili u kontakt.
3. Za nedjeljna misna slavlja neka se u svakoj crkvi odrede redari, koji će obavezno nositi maske i rukavice. Kod ulaza u crkvu oni će svakom vjerniku pri dolasku poprskati ruke sredstvom za dezinfekciju, voditi računa da svatko nosi zaštitnu masku i paziti da broj vjernika u crkvi ne prijeđe ograničeni broj mjesta. Nadalje, ostalim vjernicima oni će pomagati oko pridržavanja svih preventivnih mjera, osobito čuvanja potrebne međusobne udaljenosti, što važi i za zbor i za ministrante, dok se to ne odnosi na članove iste obitelji odnosno domaćinstva. Gdje to prilike zahtijevaju, neka se vjernicima koji ne budu mogli ući u crkvu omogući praćenje svete mise izvan crkve, preko ozvučenja, a tamo gdje za to ima potrebe i mogućnosti neka se svete mise slave na otvorenom, uz poštovanje mjera fizičkog razmaka i ograničenja od 50 osoba  na skupu, koje važi i za skupove na otvorenom.
4. Može se uvesti još jedna misa ili privremeno izmijeniti raspored nedjeljnih svetih misa, za vrijeme trajanja pandemije, u onim župama gdje župnici procijene da sadašnji raspored ne može zadovoljiti postavljene uvjete.
5. Poslužitelji koji pripravljaju darove (kruh i vino) za svetu misu, kao i liturgijsko posuđe i knjige, neka prethodno dezinficiraju ruke i nose zaštitnu masku. Ciborij s hostijama, kaleži drugo liturgijsko posuđe neka sve vrijeme budu pokriveni. Poslužitelji koji prikupljaju milostinju neka nose zaštitne maske i rukavice, a prikupljanje neka se tako upriliči da vjernici rukama ne dolaze u kontakt sa škrabicom, a neka se izbjegne i to da vjernici jedni drugima dodaju košaricu za milostinju.

6. Svećenik koji slavi svetu misu, neka neposredno prije početka svete mise dezinficira ruke, a isto to neka ponovi prije prinosa darova. Kod prinosa neka svi darovi sve vrijeme, uključujući i samu posvetu, ostanu pokriveni kako ih se ne bi kapljično onečistilo. U svetim misama se do daljnjeg izostavlja davanje mira pružanjem ruke. Neka svećenik/djelitelj svete pričesti prije nego uzme ciborij za pričešćivanje stavi zaštitnu masku i dezinficira ruke. Sveta pričest neka se dijeli isključivo na ruku i to tako da za vrijeme pričesti vjernici nemaju rukavice na rukama nastojeći da se izbjegne svaki fizički kontakt između svećenika/djelitelja svete pričesti i vjernika, a ciborij neka se drži većim dijelom prekrivenim (poklopcem ili folijom). Pri dolasku na pričest, neka redari pomognu vjernicima da čuvaju propisano rastojanje. Tijekom podjele pričesti neka se djeci ne stavlja križić. Nakon podjele pričesti neka svećenik/djelitelj pričesti dezinficira ruke.
7. U koncelebriranim slavljima neka glavni slavitelj, nakon što je dezinficirao ruke, sam pojedinačno podijeli hostije koncelebrantima, te neka se on pričesti pod obje prilike, a ostali samo blagovanjem Tijela Kristovog.
8. Vjernicima koji nisu u mogućnosti doći na svetu misu, bilo zbog bolesti, bilo zbog opravdanog razloga u savjesti ili radi zaštite od zaraze, prema odredbama Zakonika kanonskog prava (kan. 87 § 1), osobito starijima, i dalje dajemo oprost od obaveze sudjelovanja na nedjeljnoj misi dok su ove upute na snazi. Ujedno tim osobama preporučujemo da nedjeljom svetu misu prate putem medija, te ih potičemo na duhovnu pričest tako da sebi posvješćuju stvarnu Isusovu prisutnost u euharistiji i bude želju za sjedinjenjem s Njim, a neka toga dana više vremena posvete molitvi.
9. Za ispovijed se preporučuje prostor (crkva, sakristija ili dvorana), u kojem je moguće čuvati potreban fizički razmak, ili na otvorenom, a klasične ispovjedaonice neka se nikako ne koriste. Ispovjednik i pokornik neka nose zaštitne maske, a vjernici koji čekaju na ispovijed neka se pridržavaju potrebnog fizičkog razmaka. Imajući u vidu da vjernici nisu mogli pristupiti uskrsnim ispovijedima, preporučuje se župnicima da organiziraju velike ispovijedi, tako da više svećenika po jedan cijeli dan bude na raspolaganju vjernicima za ispovijed u dotičnoj župi, pri čemu je nužno poštovati sve preventivne mjere. Neka nas sve pri tomu vodi svećenička solidarnost i strpljivost kako bismo vjernicima omogućili slaviti osobni sakrament pomirenja.
10. Sakramenti krštenja i ženidbe mogu se slaviti uz poštovanje svih preventivnih mjera. Neka i svećenik koristi zaštitnu masku u onim dijelovima obreda u kojima ne može držati potreban fizički razmak. Obredne geste koje uključuju dodir, treba svesti na najmanju moguću mjeru ili izbjegavati. Krštenja se vrše isključivo polijevanjem i to vodom blagoslovljenom unutar obreda.
11. Prilikom podjeljivanja sakramenta bolesničkog pomazanja, prije dolaska kod bolesnika, neka svećenik stavi jednokratnu zaštitnu masku i rukavice. Bolnički kapelani i svećenici, koji pastoralno skrbe u staračkim domovima i drugim sličnim ustanovama, trebaju slijediti upute spomenutih mjerodavnih ustanova za prevenciju zaraze.
12. Za obred sprovoda neka se poštuju sve preventivne mjere, osobito neka se vodi računa o fizičkoj distanci, a gdje je to moguće neka se obred vrši vani ispred kapele odnosno mrtvačnice.
13. Slavlja prve pričesti, prve ispovijedi i krizme do daljnjega se odgađaju, sve dok ne bude proglašen kraj pandemije.
14. Župna kateheza i druge župne aktivnosti odgađaju se do daljnjega. Sastanci, kako u zatvorenom prostoru tako i na otvorenom, neka se održavaju isključivo ako su pastoralno opravdani i ako se mogu ispoštovati propisane preventivne mjere. Pučke pobožnosti i drugi događaji unutar crkve mogu se održavati uz jednako obdržavanje svih preventivnih mjera, ali neka ne budu neposredno prije odnosno poslije svete mise.
15. Župni, biskupijski i drugi crkveni uredi neka budu otvoreni, a vjernicima se i dalje preporučuje, kada god je to moguće, da se navedenim ustanovama obraćaju telefonom ili elektroničkom poštom.

Dragi vjernici, dok u ovo uskrsno vrijeme razmatramo otajstvo Kristove slavne pobjede nad smrću i grijehom, sjetimo se onih koji proživljavaju teške trenutke neizvjesnosti i straha, te im budimo blizu svojim molitvama, žrtvom i ljubavlju.

Po zagovoru naše nebeske Majke, Blažene Djevice Marije, na sve vas i na cijelu našu zemlju zazivamo Božji blagoslov!

Vaši biskupi:

SRIJEMSKI BISKUP - EPISCOPUS SIRMIENSIS

USKRSNA PORUKA BISKUPA ĐURE GAŠPAROVIĆA 2020.

Draga braćo svećenici, braćo i sestre u Kristu Uskrslome!

U ovo vrijeme teške situacije zbog koronavirusa kliče danas sveta Crkva slavno uskrslom Spasitelju. Nema sumnje da je za svakoga od nas Uskrs izvor nesebične radosti premda tu radost ne možemo iskazati zajedništvom u misnim slavljima u crkvama. Zato Uskrs ove godine slavimo u obiteljima sjedinjeni duhom sa svima koji slave u zatvorenim crkvama. Uskrsni navještaj širi se danas u Crkvi diljem svijeta: Krist je uskrsnuo i on je Gospodin živih i mrtvih. U noći, svjetlijoj od dana, svemogući Bog, koji je svojom riječju stvorio nebo i zemlju a čovjeka na svoju sliku i priliku, zove na besmrtni život novog čovjeka, Isusa iz Nazareta, sina Božjega i sina Marijina.

Uskrsnućem svojim Isus je pobjedio i smrt i grob, a pobjedit će i bolest i nevolju naših dana. Snaga smrti i groba nije Isusa mogla zadržati u svojoj tami, jer je ljubio svoje, ljubio ih je iznad svake moći i sile, ljubio ih je do kraja. Zato njegovo uskrsnuće je pobjeda ljubavi nad mržnjom, života nad smrću. Svojim uskrsnućem Isus je pobijedio pakao i sotonu. Onaj koji je nekoć slavio slavlje na drvetu u zemaljskom raju, na drvetu križa doživio je potpuni poraz.

Svojim uskrsnuće, Isus je pobijedio i sve protivnike istine. U prvom redu nevjeru i laž svojih progonitelja koji unatoč mnogim čudesima nisu htjeli vjerovati u njegovo Božansko poslanje.

Svojim uskrsnućem Isus je pobijedio i slabu vjeru samih svojih učenika. Raspršio je sve njihove sumnje. Oni su se osvjedočili o istinitosti njegova uskrsnuća.

Svojim uskrsnućem Isus otkriva istinu o čovjeku, o životu i o Bogu. On nam pokazuje put kojim nam je ići i cilj za koji nam se valja boriti. On je naš put, istina i život. Živimo u svijetu koji je ispunjen tjeskobama, nepravdama, bolestima. Ali u isto vrijeme živimo u vjeri u Krista i vjeri Kristu. Vjerujemo u Kristovo uskrsnuće. Mi vjerujemo da je Krist uskrsnuo, ali u isto vrijeme mi vjerujemo da naš život na zemlji ima smisla. Ako se ispunjaju pravila Božjega kraljevstva na zemlji, za to Boga hvalimo. Ako li nas okruži nevolja, nepravda, trpljenje, bolest i smrt, znamo da se time suobličujemo Kristu patniku, Kristu raspetome, koji je nakon svoje smrti uskrsnuo i tako u sebi pomirio Boga i čovjeka.

Mi trebamo i želimo biti nositelji Kristova mira, Kristove nade, mi trebamo biti nositelji radosne vijesti koja glasi: Krist je uskrsno od mrtvih. S njime i mi već ovdje na zemlji postajemo dionici njegova spasenja. Po tome se svima nama već ovdje na zemlji daje predokus vječne sreće. Zato nam je u ovim vremenima potrebna proslava Uskrsa, potreban nam je Uskrs.

Uskrs je potreban srcima koja više ne vjeruju u smisao i snagu prijateljstva i stvarne dobrote. Uskrs je potreban svima koji misle da je praštanje slabost, svima koji vlastitim životom poštenja prkose svakom zlu i svim zlim silama. Uskrs je potreban svima nama kad u životu dopustimo da klica mržnje, zla i osvete dotakne prostor naše duše. Uskrs je potreban mladima koji stoje pred osnivanjem obitelji, pred početkom novoga života u ostvarenju življene ljubavi. Potreban je obiteljima čiji su se članovi umorili u obiteljskoj ljubavi, te misle da više ne mogu praštati i miriti se. Uskrs je potreban onima koji su na kraju svog ovozemaljskog hoda kako bi osjetili da će svako učinjeno dobro biti nagrađeno.

Neka po ovom Uskrsu u našim životima uskrsne nova radost koja je jača od svega. Neka nestane straha i neizvjesnosti, neka nestane bolesti i tame. Zašto čovjeku ne bi bilo dopušteno da živi sretno i smireno? Da živi u onom miru koji mu je donio uskrsli Krist kad je rekao: Mir vama!

Kristov mir želim svima Vama draga braćo i sestre, dragi svećenici, redovnici i redovnice, dragi vjeroučitelji, župni suradnici i Vama svima koji ste promicatelji Isusovih vrednota u društvenom, kulturnom i javnom životu i molim Gospodina da Vam da radost i nadu Uskrsa. Želim da Gospodinovo uskrsnuće prožme naša bića i naše vrijeme, te čestitam svima Kristovo uskrsnuće. Sretan Uskrs!

                                                                                X Đuro Gašparović

                                                                                      biskup