Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 >

UKOPAN MONS. MR. ANTUN KOLAREVIĆ

12. kolovoz 2013.

Kolarevic_Antun_ukop_9.8.2013._foto1ĐAKOVO (TU) – Mons. mr. Antun Kolarević, začasni kanonik i župnik u miru, koji je preminuo u srijedu 7. kolovoza 2013. u Svećeničkom domu u Đakovu, ukopan je u petak, 9. kolovoza 2013. na Gradskom groblju u Đakovu. Ispraćaju su, među ostalima, nazočili brojni vjernici iz Zemuna te više od četrdeset svećenika. Ukopne obrede predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović, a misu zadušnicu u đakovačkoj katedrali, uz nadbiskupa u miru Marina Srakića, srijemskog biskupa Gašparovića te brojnih svećenika, predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.



      ĐAKOVO (TU) – Mons. mr. Antun Kolarević, začasni kanonik i župnik u miru, koji je preminuo u srijedu 7. kolovoza 2013. u Svećeničkom domu u Đakovu, ukopan je u petak, 9. kolovoza 2013. na Gradskom groblju u Đakovu. Ispraćaju su, među ostalima, nazočili brojni vjernici iz Zemuna te više od četrdeset svećenika.

Kolarevic_Antun_ukop_9.8.2013._foto1

      Ukopne obrede predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović, koji je pozvao okupljene da počaste pokojnikov ljudski i kršćanski život i njegovu smrt te uprave oči na križ Isusa Krista i vjerom koja traga kažu: Ovo nije svršetak. Naš Bog je Bog živih. "Mrtvo tijelo odlazi, a ostaje ime i djela svećenika Antuna. Spominjemo ga se s poštovanjem i molimo Gospodina da se sjeti njegova imena i ljudskog, kršćanskog i svećeničkog života od rođenja 1930. u Viškovcima, svećeničkog ređenja u Đakovu 1954. i svećeničkih službi koje je obavljao", rekao je, među ostalim, biskup Gašparović.

Oproštajni govor preč. Joze Duspare, zemunskog dekana i župnika

Kolarevic_Antun_ukop_9.8.2013._foto2

      U ime svećenika Srijemske biskupije, svih redovničkih zajednica i vjernika grada Zemuna, oproštajne riječi pokojnom svećeniku uputio je preč. Jozo Duspara, zemunski dekan i župnik: "Ovdje smo pored odra pokojnog župnika. Gledamo ga i kao da očekujemo da nam još koji put progovori svojim glasom i pozove na služenje vrijednostima za koje je živio, trpio, u kojima se radovao i s kojima je nastojao tumačiti Istinu o Gospodinu." Naglasivši kako će pokojnik i sve njegovo živjeti koliko žive i oni kojima je smrću predan, posebno njegovi najbliži, brojni župljani Zemuna i drugih župa u kojima je službovao, preč. Duspara je rekao: "Cijeli njegov život prošao je u radu i službi drugom. Njegov odlazak nije nas iznenadio. Bolest koju je osobito strpljivo podnosio pobijedila ga je, a sve nas upozorila da je život ovdje na zemlji prolazan i da uvijek pred očima trebamo imati Kristov poziv: Bdijte jer ne znate dana ni časa."

                  Kolarevic_Antun_1

      O pokojniku je rekao da je bio čovjek vjere, široke kulture, obrazovan, u javnom životu susretljiv, upoznat s mentalitetom ljudi gdje je pastoralno djelovao. "U Zemunu, kao sredini različitih konfesija i kultura, uspješno je prezentirao svoje poslanje. Kao zemunski župnik, shvaćao je da je pozvan u zgodno i nezgodno vrijeme propovijedati i svjedočiti Evanđelje i Katoličku Crkvu. U tom viđenju svoga poslanja napisao je i na upotrebu nam ostavio dvije knjige: 'Riječ i riječi' i 'Oprosti', koje su odraz njegova rada, prvenstveno propovijedanja u crkvi i velikog broja susreta s ljudima različitih konfesija ili ateista kod ukopa po beogradskim grobljima. Pripremao se za svaki svoj javni nastup i ništa nije prepuštao slučaju", istaknuo je preč. Duspara, podsjetivši kako je pokojni svećenik na jedinstven način bio i ekumenist, što svjedoči velik broj pravoslavnih i drugih s kojima je prijateljevao. Uvijek poznajući prostor u kojem je živio, naglašavao je da se on mora uzajamno izgrađivati i da se u ekumenizmu mora prije svega otvoriti ljudska srca u iskrenosti, dobroti i ljubavi prema Bogu i ljudima.

      Zahvaljujući pokojniku za sva dobra koja je činio tijekom života, a posebno za ljubav prema zemunskoj župi i Crkvi, napose Zemunskoj Gospi, preč. Duspara izrekao je posebnu zahvalu osoblju Svećeničkog doma u Đakovu gdje je pokojnik posljednje vrijeme boravio i gdje je preminuo, a koji su ga prihvatili i omogućili mu liječenje, pažnju i ljubav.

Oproštaj župljana župe Uznesenja BDM u Zemunu

Kolarevic_Antun_ukop_9.8.2013._foto4

      Riječi oproštaja u ime župljana župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu izrekao je župljanin Zdravko Žugaj: "Otišli ste tiho i dostojanstveno i ostavili nas uskraćene za ljubav i podršku, ali bogatije za sve što ste u nas ugradili. Voljeli ste Vaše župljane i oni su voljeli Vas, dijelili ste s njima najradosnije i najteže trenutke, neumorno radili i stvarali, nesebično pomagali, sve poštivali i iskreno služili. Bili ste nadaren propovjednik, smireni i mudar učitelj. Zauvijek ćete ostati u srcima župljana Zemuna, Surčina i Novih Banovaca."

Kolarevic_Antun_ukop_9.8.2013._foto3

Misa zadušnica u đakovačkoj katedrali

Kolarevic_Antun_ukop_9.8.2013._foto5

      Nakon ukopnih obreda misu zadušnicu u đakovačkoj katedrali, uz nadbiskupa u miru Marina Srakića, srijemskog biskupa Đure Gašparovića te brojnih svećenika, predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, podsjetivši u svojoj homiliji na životni put pokojnog svećenika Antuna Kolarevića, koji je odrastao, školovao se, odlučivao na svećeništvo i za svećenika bio zaređen u vrijeme Drugoga svjetskoga rata te poratne komunističke represije. U Sjemenište na Šalatu u Zagreb otišao je kao 12-godišnji dječak, na samom početku Drugoga svjetskog rata, 1941. godine. Teološki studij započeo je 1948. godine, u vrijeme kada su brojni svećenici bili po zatvorima, a Crkva progonjena. Studirao je u vrijeme zatvaranja i suđenja kardinalu Stepincu, u vrijeme zabrane vjeronauka u školi, nacionalizacije crkvene imovine… Za svećenika je zaređen 1954. godine. Kao 30-godišnjak, nakon šestogodišnje kapelanske službe u Osijeku i Đakovu, odlazi u Srijem. Kroz 17 godina bio je župnik u Surčinu, a potom od 1977. do umirovljenja 2005. godine, kroz 28 godina, župnik u Zemunu.

Iz propovijedi mons. Hranića

Kolarevic_Antun_ukop_9.8.2013._foto7

      "Svi znamo kako su živjeli i što se događalo s katolicima na tom području u vrijeme Rankovića, a posebno u vrijeme Šešelja. Nakon progona katolika njemačke nacionalnosti, na području župe Zemun srušena je jedna od najvećih katoličkih crkvi u Biskupiji, župna crkva s dva tornja koja je dominirala gradom. Htjelo se i na taj način pokazati da su katolici, nakon progona Nijemaca, neznatna manjina. Sestrama Milosrdnicama oduzeta je njihova bolnica…", podsjetio je mons. Hranić na teške ratne godine, istaknuvši kako je pokojni svećenik Kolarević kroz sve oluje, vihore i bujice ostao katolički župnik s velikim ugledom, moralna vertikala, intelektualac i istinski gospodin kojega su svi poštovali, koji je znao s određenim kritičkim odmakom, dozom humora, pa i sarkazma s obzirom na dnevno–političke događaje, zauzimati stav i progovarati tako da su ga svi uvažavali i poštivali i kao čovjeka i kao katoličkog svećenika. Naglasio je pokojnikovu vrlinu umijeća dijaloga sa svima, odmjerenosti i principijelnog stava prema svima, čuvanja otvorenih vrata za sve te makar minimalne, ali primjerene komunikacije čak i s ekstremnim srpskim radikalima.

      "Shvatio je da ga u župnoj crkvi sluša uski krug najvjernijih župljana, da je uopće malo djece u župi, a još manje onih čiji su roditelji zainteresirani za katehezu. Prihvatio je činjenicu da je veliki broj njegovih župljana, osobito onih koji žive u nacionalno i vjerski mješovitim brakovima i obiteljima, na rubu župe. Prepoznao je da ga najviše ljudi koje treba evangelizirati u stvari sluša na sprovodima. Zato su, uz nedjeljnu liturgiju, sprovodi postali važno mjesto njegova evangelizacijskog djelovanja. Spremao se ozbiljno za svaki sprovod i propovijedao na sprovodima po beogradskim grobljima. Ondje je bio slušan, i to rado, s velikom pozornošću, slušan od svojih i od pravoslavnih vjernika, kako praktikanata tako još više od odlutalih te crkveno i vjerski sasvim rubnih osoba. Nije dramatizirao. Svoje crkveno i vjerski rubne župljane nije grdio gdje su bili prije sprovoda, niti što mu nisu dali priliku da ih ranije upozna, nego ih je primao s poštovanjem, s otmjenošću. Predstavljao je Crkvu kao majku koja sve prima; Boga kao Dobrog Oca koji raširenih ruku čeka svu svoju raspršenu djecu. I tu je započinjao dijalog te evangelizirao", rekao je nadbiskup, istaknuvši pokojnika kao primjer svećenika koji je shvatio važnost prigodnih pastoralnih susreta i njihovih korištenja u evangelizaciji.

      "Sve stvari u našem životu, koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su u pijesku. Trajni su samo naši odnosi s ljudima, a nadasve onaj s Isusom Kristom. Prije ili kasnije doći će val i odnijeti ono što smo sagradili s tolikim trudom. A kad se to dogodi, moći će se smijati samo oni koji će se imati s kime držati za ruke. Možemo reći da je toga bio svjestan i naš dragi pokojnik te da se zato trudio držati za ruke i biti u dijalogu sa širokim krugom, čak i uzajamno suprotstavljenih ljudi, a nadasve s Isusom Kristom. I on je, kao i Isus, volio Hram i svoj grad, plakao nad njegovom sudbinom, ali je znao da su sve veličanstvene građevine uglavnom podizane na ruševinama prijašnjih sjajnih građevina, da u životu sve brzo prolazi, pa tako i sam život, da novo nebo i nova zemlja podrazumijevaju propast 'prvog neba i prve zemlje', da je Isus Krist uvijek: i jučer i danas i sutra; da je on jedini siguran oslonac i temelj vječnog života. Zato je i nemoćan, u bolesničkoj postelji, sasvim svjesno, u vjerničkom dijalogu s Bogom promatrao ruševinu svoga vlastitoga tijela i snažio vjeru da je Isus Krist jedina stijena te izvor i punina Života", rekao je nadbiskup Hranić, moleći da Krist Gospodin pokojnika pridruži svojim svetima za nebeskim stolom, a da plodovi njegova svećeničkog djelovanja pomognu da na 'ruševinama' sjajne povijesti zemunske župe i Crkve u Srijemu opet procvjeta mlada Crkva, da se rode nova svećenička i redovnička zvanja te da obnovljena Srijemska biskupija obnovljenim zamahom nastavi svjedočiti Krista – stijenu i izvor Života.

Kolarevic_Antun_ukop_9.8.2013._foto6

      Mons. mr. Antun Kolarević rođen je 10. travnja 1930. u Viškovcima. Zaređen je za svećenika 29. lipnja 1954. u Đakovu. Vršio je službu kapelana u Đakovu 1 i Osijeku 1; upravitelja župe u Rokovcima i Novim Banovcima; župnika u Surčinu tijekom 17 godina te u Zemunu 28 godina. Bio je dekan Zemunskog dekanata 18 godina. Začasnim kanonikom Stolnog kaptola u Đakovu imenovan je 1982., a kapelanom Njegove Svetosti 1994. godine. Umirovljen je 2005. godine.

                                                                    Anica Banović

 

Anica Banović

UMRO MONS. ANTUN KOLAREVIĆ

07. kolovoz 2013.

Dana 7. kolovoza 2013. u Svećeničkom domu u Đakovu preminuo je

mons. mr. Antun Kolarević

začasni kanonik i župnik u miru

Rođen je 10. travnja 1930. u Viškovcima.

Zaređen je za svećenika 29. lipnja 1954. u Đakovu.

Vršio je službu kapelana u Đakovu 1 i Osijeku 1; upr. župe u Rokovcima i Novim Banovcima; župnika u Surčinu kroz 17 godina te u Zemunu 28 godina. Bio je dekan zemunskog dekanata 18 godina. Začasnim kanonikom Stolnog kaptola u Đakovu imenovan je 1982., a kapelanom Njegove Svetosti 1994. godine. Umirovljen je 2005. godine.

Sprovodni obredi su u petak, 9. kolovoza 2013. Započet će ukopom na Gradskom groblju u Đakovu u 16 sati. Odmah poslije ukopa je misa zadušnica u Đakovačkoj katedrali.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

Đakovo, 7. kolovoza 2013. Nad/biskupski ordinarijati Đakovo i Petrovaradin

         (Broj: 1037/2013.)                                     Rodbina

 

Biskupski ordinarijat Petrovaradin

PROSLAVA VELIKIH TEKIJA U PETROVARADINU

07. kolovoz 2013.

      PETROVARADIN (TU) - U svetištu Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu proslavljena je svetkovina Snježne Gospe 5. kolovoza koja tradicionalno u narodu nosi naziv “Velike Tekije”. Slavlje je započelo 4. kolovoza dolaskom vjernika hodočasnika iz svih župa Srijemske biskupije, kao i iz Beogradske nadbiskupije, Subotičke i Zrenjaninske biskupije, Apostolskog egzarhata za vjernike bizantskog obreda u Srbiji, te iz Hrvatske i drugih zemalja. Hodočasnici su pristupali sakramentu ispovjedi na hrvatskom, mađarskom i staroslavenskom jeziku.

Velike_Tekije_2013_pf1

      Večernju pontifikalnu misu predvodio je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak, u koncelabraciji sa srijemskim biskupom mons. Đurom Gašparovićem, mons. Eduardom Španovićem, generalnim vikarom srijemske biskupije te svećenicima Srijemske,  Subotičke i drugih biskupija.

Velike_Tekije_2013_pf2

      U homiliji biskup Mrzljak potaknuo je na neprekidno učvršćivanje vjere, ukazavši da se vjera ne može naučiti kao neko znanje već se treba ostvarivati u životu, biti vjernički život. I zato je naša vjera na stalnom svojevrsnom ispitu i potrebno ju je neprekidno učvršćivati. Pozvao je vjernike na molitvu Blaženoj Djevici Mariji, našoj zagovornici, da učvrstimo našu vjeru, da to možemo prenijeti u naše obitelji, župne zajednice i da gdje god živimo možemo biti svjedoci svoje vjere i prenositi je drugima, kao što smo je i mi primili.Velike_Tekije_2013_pf3

      Slavlje je završilo tradicionalnom procesijom sa svijećama i slikom Majke Božje Tekijske kroz prostor Križnoga puta uz Svetište.

Velike_Tekije_2013_pf4

      Na Snježnu Gospu, 5. kolovoza, to najznačajnije srijemsko marijansko biskupijsko svetište pohodili su hodočasnici iz Srijema, Bačke, Banata, Beograda i Hrvatske. Već u ranim jutarnjim satima slavlje je počelo pobožnošću križnog puta i misama na njemačkom i staroslavenskom jeziku. Pontifikalno misno slavlje na mađarskom jeziku predvodio je subotički biskup Ivan Penzeš, a na hrvatskom jeziku pontifikalnu misu predvodio je biskup Mrzljak u koncelebraciji s beogradskim nadbiskupom i metropolitom Stanislavom Hočevarom, biskupom Gašparovićem i svećenicima Srijemske biskupije i gostima. U homiliji je varaždinski biskup promišljao o tome što znači biti vjernik i kako se mnogi ljudi koji ne poznaju našu vjeru pitaju zašto se mi ne prilagođavamo suvremenom svijetu. Mi ne možemo mijenjati Isusove riječi, mi ih čuvamo kao vrednote koje ne prolaze, koje se ne mogu prilagođavati nekom vremenu. Mi Isusove riječi dajemo novome vremenu. U ovoj Godini vjere moramo na poseban način našu vjeru povezati s Marijinom vjerom, jer znamo da nas ona zagovara, da nam pomaže da ustrajemo u toj vjeri, polazeći neprestano za Isusom komu vjerujemo i čiju riječ u našem životu želimo ostvarivati, poručio je biskup Mrzljak.

Velike_Tekije_2013_pf6

      Hodočasničko slavlje Velikih Tekija završilo je večernjom misom u Svetištu Gospe Tekijske koju je predvodio preč. Marko Loš, župnik župe Petrovaradin 3.

Velike_Tekije_2013_pf7Velike_Tekije_2013_pf8
 

 

 

 

Tomislav Mađarević

NAGLASCI IZ PAPINIH GOVORA U BRAZILU

02. kolovoz 2013.

RIO DE JANEIRO (IKA/TU) – Tijekom svoga prvog apostolskog putovanja u Brazil povodom 28. svjetskog dana mladih od 22. do 28. srpnja papa Franjo održao je ukupno 12 govora i jednu homiliju. 




      RIO DE JANEIRO (IKA/TU) – Tijekom svoga prvog apostolskog putovanja u Brazil povodom 28. svjetskog dana mladih od 22. do 28. srpnja papa Franjo održao je ukupno 12 govora i jednu homiliju. Papa se u tri navrata obratio spontanim riječima bez unaprijed pripremljenog govora: vjernicima s balkona bazilike svetišta Gospe od Aparecide, talijanskoj mladeži nakon posjeta bolnici Sv. Franje Asiškog te prilikom susreta s mladima iz Argentine što je bio i jedini neplanirani susret u programu Papina putovanja. Mnogi dijelovi Papinih obraćanja privukli su veliku pozornost dok su drugi, premda jednako važni, u medijskim izvješćima pali u drugi plan. Donosimo u nastavku neke naglaske iz Papinih govora tijekom njegova pohoda Brazilu.

      Naučio sam da onaj koji želi pristupiti brazilskom čovjeku mora uči kroz vrata njegova velikog srca; neka mi zato bude dopušteno u ovom trenutku nježno pokucati na ta vrata. Molim dopuštenje da uđem i provedem ovaj tjedan s vama. Nemam ni srebra ni zlata, ali donosim ono najdragocjenije što mi je dano: Isusa Krista! Dolazim u njegovo ime da osnažim plamen bratske ljubavi koji gori u svakom srcu; i želim da do svih dopre moj pozdrav: "Mir Kristov s vama!" (Govor na svečanosti dočeka u zračnoj luci Rio de Janeiro, 22. srpnja)

      Često u našim društvima prevladava sebičnost. Koliki se samo trgovci smrti vode logikom moći i stjecanja novca pod svaku cijenu! Bič trgovine drogom koja potiče nasilje i sije patnju i smrt zahtijeva čin hrabrosti čitavog društva. Liberalizacijom uporabe droga, o čemu se trenutačno raspravlja u raznim dijelovima Latinske Amerike, neće se smanjiti raširenost i utjecaj ovisnosti o drogi. Nužno je uhvatiti se u koštac s problemima koji se kriju u pozadini njihove uporabe, promicanjem veće pravednosti, odgajanjem mladih za vrijednosti koje grade zajednički život, praćenjem onih koji su u nevolji i davanjem nade u budućnost. Svi trebamo gledati drugoga očima Kristove ljubavi, naučiti zagrliti onoga koji je u potrebi, da bismo izrazili svoju blizinu, privrženost i ljubav (Govor prilikom posjeta bolnici sv. Franje Asiškog u Rio de Janeiru, 24. srpnja)
      Nitko ne smije ostati neosjetljiv na nejednakosti koje i nadalje vladaju u svijetu! Neka svatko, prema vlastitim mogućnostima i odgovornostima, pridonese da se okončaju brojne društvene nepravde. Ne izgrađuje i vodi boljem svijetu kultura egoizma, individualizma, koja često upravlja našim društvom, nego kultura solidarnosti; a kultura solidarnosti sastoji se u tome da u drugome ne gledamo suparnika ili broj, nego brata. A svi smo mi braća! (Govor prilikom posjeta faveli Varginha, 25. srpnja)
      Križ nastavlja sablažnjavati. Ali to je jedini siguran put: put križa, Isusov put, put Isusova utjelovljenja. Molim vas ne pravite "miješani napitak" od vjere u Isusa Krista. Postoji miješani napitak od naranče, jabuke, banane, ali molim vas ne pijte "miješani napitak" od vjere. Vjera je cjelovita i jedna, od nje se ne smije praviti mješavinu. To je vjera u Isusa. To je vjera u utjelovljenog Sina Božjega, koji me ljubio i umro za mene. (Obraćanje mladima iz Argentine, 25. srpnja)
      Neka vjera u našem životu ostvari obrat koji bismo mogli nazvati kopernikanskim, jer izbacuje iz središta nas i ponovno u nj stavlja Boga; vjera nas uranja u njegovu ljubav koja nam daje sigurnost, snagu, nadu. Na prvi pogled se ništa ne mijenja, ali se u najvećoj dubini našega bića sve mijenja. (Govor na svečanosti dočeka sudionika Svjetskog dana mladih, 25. srpnja)
      Po križu Isus se sjedinjuje sa šutnjom žrtava nasilja, koje sad više ne mogu vikati, posebno onih nevinih i onih koji se ne mogu braniti; po križu se Isus sjedinjuje s obiteljima u poteškoćama, i koje oplakuju tragični gubitak svoje djece; po križu se Isus sjedinjuje sa svim osobama koje trpe od gladi u svijetu koji si, s druge strane, dopušta luksuz bacati svaki dan na tone hrane; po križu Isus se sjedinjuje s tolikim majkama i očevima koji trpe gledajući vlastitu djecu kao žrtve umjetnog raja poput droge; po križu Isus se sjedinjuje s progonjenima zbog vjere, ideja, ili jednostavno zbog boje kože; po križu Isus se sjedinjuje s brojnim mladima koji su izgubili povjerenje u političke institucije jer vide egoizam i korupciju ili s onima koji su izgubili vjeru u Crkvu, pa čak i u Boga, zbog nedosljednosti kršćana i službenika evanđelja. (Obraćanje mladima na križnom putu, 26. srpnja)
      U zemlji se postiže napredak kada se vodi konstruktivan dijalog između njezinih različitih kulturalnih bogatstava: narodne, sveučilišne, kulture mladih, umjetničke i tehnološke kulture, ekonomske i obiteljske kulture te kulture medija… Budućnost zahtijeva obnovu politike kao jednog od najviših oblika ljubavi kao i humanističku viziju gospodarstva te politiku koja sve više ostvaruje sudjelovanje naroda, izbjegava elitarizme i iskorjenjuje siromaštvo. (Obraćanje predstavnicima političkog, vjerskog, gospodarskog, kulturnog i javnog života Brazila, 27. srpnja)
      Ponekad gubimo one koji nas ne razumiju jer smo izgubili jednostavnost... Bez gramatike jednostavnosti, Crkva se lišava uvjeta koji omogućuju "uloviti" Boga u dubokim vodama njegova otajstva… [Ima onih koji] napuštaju Crkvu jer im se čini možda previše hladnom, previše autoreferencijalnom, previše zatočenom u vlastite rigidne izraze. U pogledu te situacije trebamo Crkvu koja se ne boji izaći u njihovu tamu. Trebamo Crkvu koja je kadra presresti ih na njihovu putu. Trebamo Crkvu koja se zna upustiti s njima u razgovor. Trebamo Crkvu koja zna zapodjenuti dijalog s tim učenicima, koji, bježeći iz Jeruzalema, besciljno lutaju, sami, s vlastitim razočaranjem, razočaranošću kršćanstvom koje smatraju besplodnim, nesposobnim dati smisao… Jesmo li još uvijek Crkva koja može zagrijati srce? (Ručak s predsjedništvom Nacionalne konferencije brazilskih biskupa, 27. srpnja)
      Danas sam siguran da sjeme može pasti na dobru zemlju i da želite biti dobro tlo, ozbiljni a ne "part-time" kršćani, ne "plašljivi" ili "kršćani izvana", nego autentični kršćani. Uvjeren sam da ne želite živjeti lažnu slobodu koja se povodi za modama i trenutačnim pogodnostima. Znam da ciljate visoko: konačnim izborima koji daju puni smisao životu… Nemojte se stavljati na rep povijesnih zbivanja, budite protagonisti, gradite bolji svijet, svijet u kojem vlada bratstvo, svijet pravde, ljubavi, mira, solidarnosti. Idite uvijek naprijed! Molim vas, ne govorite da su drugi protagonisti promjene. Vi ste ti koji imaju budućnost. Preko vas budućnost ulazi u svijet. I vas molim da budete protagonisti te promjene. Nastavite pobjeđivati bezvoljnost i pružati kršćanski odgovor na društvena i politička pitanja. Budite graditelji budućnosti, koji rade na stvaranju boljeg svijeta. Dragi mladi, molim vas, ne budite puki pasivni promatrači života. (Bdjenje s mladima, 27. srpnja)
      Ne bojte se poći i nositi Krista u sve sredine, sve do egzistencijalnih periferija, i onima koji se čine najudaljenijima, najravnodušnijima. Gospodin traži sve, želi da svi osjete toplinu njegova milosrđa i njegove ljubavi… Isus nije rekao: "Idi", već: "Idite": pozvani smo zajedno. Dragi mladi, osjetite da vas u toj misiji prati čitava Crkva i zajednica svetih. Kada se zajedno uhvatimo u koštac s izazovima, tada smo snažni, otkrivamo resurse za koje nismo ni znali da ih imamo. Isus nije pozvao apostole da žive izolirani, pozvao ih je da tvore jednu grupu, zajednicu. Donositi evanđelje znači donositi Božju snagu da bi istrebljivali i rušili nasilje; zatirali i ništili barijere sebičnosti, netolerancije i mržnje; da bi gradili novi svijet. Isus računa na vas! Crkva računa na vas! Papa računa na vas! (Homilija na završnoj misi Svjetskog dana mladih, 28. srpnja)
      Ako ostanemo isključivo unutar parametara "kulture koja je odvajkada", koja je u svojoj osnovi kultura s ruralnim temeljima, to će imati za posljedicu poništavanje snage Duha Svetoga. Bog je posvuda: treba ga znati otkriti da bi ga se moglo naviještati jezikom svake kulture; a svaka stvarnost, svaki jezik, ima drugačiji ritam… Crkva je ustanova, ali kad sama sebe stavlja "u središte", onda se funkcionalizira i malo po malo pretvara u nevladinu organizaciju. Iz "ustanove" se pretvara u "djelo". Prestaje biti Zaručnica i na kraju postaje Upraviteljica; od službenice se pretvara u "kontrolora" (Obraćanje članovima Koordinacijskog odbora Biskupskog vijeća Latinske Amerike, 28. srpnja)
      U kulturi provizornog, relativnog, mnogi propovijedaju da je važno "uživati" trenutak, da se ne vrijedi vezati za čitav život, donositi konačne odluke, "za uvijek", jer se ne zna što donosi sutra. Ja vas naprotiv molim da budete revolucionari, molim vas da idete protiv struje; da, molim vas da se u tome pobunite protiv te kulture provizornog, koja, u osnovi, vjeruje da vi niste u stanju preuzeti na sebe odgovornost, vjeruje da niste u stanju istinski voljeti. Ja imam povjerenja u vas, mladi, i molim za vas. Imajte hrabrosti "ići protiv struje". I imajte hrabrosti biti sretni. (Susret s volonterima Svjetskog dana mladih, 28. srpnja)
      Mnogi od vas su došli na ovo hodočašće kao učenici; nimalo ne sumnjam da svi sada odlazite kao misionari. Svojim svjedočanstvom radosti i služenje učinite da procvate civilizacija ljubavi. Pokažite životom da se vrijedi utrošiti za velike ideale, vrednovati dostojanstvo svakog ljudskog bića i "staviti ulog" na Krista i njegovo evanđelje… Ovaj Papa odlazi i kaže vam "do skora", jedan "do skora" ispunjen čežnjom, i moli vas da ne zaboravite moliti za njega. Ovaj Papa treba molitvu svih vas. Sve vas grlim. Neka vas Bog blagoslovi! (Svečanost oproštaja, 28. srpnja)

                                                                                         IKA

 

IKA

NAJAVA PROSLAVE MALIH TEKIJA

31. srpanj 2013.

male_tekije_2013PETROVARADIN (TU) - Ovih dana, prije proslave Snježne Gospe kao najveće svetkovine u biskupijskom svetištu Gospe Tekijske, vjernici Petrovaradina i okolnih mjesta okupit će se na Tekijama na liturgijskim slavljima roditelja Blažene Djevice Marije, svetog Joakima i svete Ane.

 

 

 

 

 



      PETROVARADIN (TU) - Ovih dana, prije proslave Snježne Gospe kao najveće svetkovine u biskupijskom svetištu Gospe Tekijske, vjernici Petrovaradina i okolnih mjesta okupit će se na Tekijama na liturgijskim slavljima roditelja Blažene Djevice Marije, svetih Joakima i Ane.

male_tekije_2013

      Ova proslava, u našem svetištu poznata kao Male tekije, započinje euharistijskim slavljem uoči samog blagdana, u četvrtak 25. srpnja u 19 sati, a nastavlja se središnjom liturgijom na sam blagdan, u petak 26. srpnja u 11 sati.

      Predvoditelj ovogodišnjeg slavlja biti će nekadašnji petrovaradinac, karmelićanin o. Vinko Mamić.


Raspored bogoslužja

Četvrtak, 25.07.2013.

16:00 PRILIKA ZA SV. ISPOVIJED

17:00 SV. MISA NA MAĐARSKOM JEZIKU

19:00 SV. MISA NA HRVATSKOM JEZIKU

20:30 PRIGODNI PROGRAM

 

Petak, 26.07.2013.

09:00 SV. MISA NA MAĐARSKOM JEZIKU

11:00 SV. MISA NA HRVATSKOM JEZIKU

19:00 SV. MISA NA HRVATSKOM JEZIKU

 

NAJAVA SVETKOVINE VELIKIH TEKIJA

31. srpanj 2013.

Plakat_VELIKE_TEKIJE_2013PETROVARADIN (TU) - U Marijanska svetišta diljem svijeta i ove godine hodočaste brojni vjernici. Tako je i u Biskupijskom svetištu Gospe Tekijske u Petrovaradinu, gdje će se, napose o blagdanu Snježne Gospe, okupiti tisuće štovatelja različitih narodnosti.

 

 

 

 



      PETROVARADIN (TU) - U Marijanska svetišta diljem svijeta i ove godine hodočaste brojni vjernici. Tako je i u Biskupijskom svetištu Gospe Tekijske u Petrovaradinu, gdje će se, napose o blagdanu Snježne Gospe, okupiti tisuće štovatelja različitih narodnosti.

      Središnja proslava započeti će misnim bdijenjem u nedjelju, 4. kolovoza 2013. u 19 sati, dok će središnje misno slavlje na samu svetkovinu biti u ponedjeljak, 5. kolovoza 2013. s početkom u 11 sati.

Raspored liturgijskih slavlja:

Nedjelja, 04.08.2013.

15:00 PRILIKA ZA SV. ISPOVIJED

16:00 SV. MISA NA STAROSLAVENSKOM JEZIKU

17:30 SV. MISA NA MAĐARSKOM JEZIKU

19:00 PONTIFIKALNA SV. MISA NA HRVATSKOM JEZIKU SA PROCESIJOM

20:30 PRIGODNI PROGRAM

Ponedjeljak, 05.08.2013.

07:00 POBOŽNOST KRIŽNOG PUTA

08:00 SV. MISA NA NJEMAČKOM JEZIKU

09:00 PONTIFIKALNA SV. MISA NA MAĐARSKOM JEZIKU

11:00 PONTIFIKALNA SV. MISA NA HRVATSKOM JEZIKU

19:00 SV. MISA NA HRVATSKOM JEZIKU

 

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 >