PRAVEDNICA MEĐU NARODIMA (Listić br. 3)

Njihova djela bila su poput sunčevih zraka koje su sjale u tom mračnom vremenu; ona su pokazala da hrabrost, moral i suosjećanje nisu sasvim nestali u tom strašnom vremenu. (Iz govora Shmuela Meiroma, izraelskoga veleposlanika u RH, koji je dodijelio posthumno priznanje Pravednice među narodima majci M. Amadeji Pavlović. ) Dragi vjernici, dragi naši prijatelji, suradnici i dobročinitelji! U želji da vam što jasnije približimo svijetli lik blagopokojne majke M. Amadeje Pavlović, ovoga mjeseca upoznat ćemo vas s njezinom hrabrošću kojom je, kao provincijalna poglavarica Milosrdnih sestara sv. Križa, posvjedočila svoju kršćansku ljubav prema bližnjem u potrebi. Živeći blisku povezanost s Isusom, željela ga je nasljedovati u ljubavi koja je spremna na žrtvu vlastitoga života. Isus nam je rekao da nitko nema veće ljubavi od ove: položiti život za svoje prijatelje. Zagledana u Gospodina, u svemu je bila jaka, dosljedna i požrtvovna do kraja. I u najtežim danima Drugoga svjetskog rata nikoga i ničega nije se bojala. To potvrđuje i činjenica kako je u vremenu velikih progona Židova, unatoč opasnosti za sebe i za zajednicu sestara, tijekom četiri godine, pod lažnim imenom, skrivala u samostanu u Đakovu jedanaestogodišnju židovsku djevojčicu Zdenku Bienenstock. Divna li uzora! Ako je za života imala toliku ljubav za potrebe svojih bližnjih, koliko više sada nam želi i može pomoći s neba. Molimo Gospodina da se očituje njezin zagovor u našem životu. Svoje nakane majci M. Amadeji možete upisati na internetskoj stranici: https://sestre-sv-kriza.hr/majka-amadeja-karolina-pavlovic/ ili u Knjigu prošnji, u samostanskoj crkvi u Đakovu. Svakog 26. u mjesecu služi se sv. misa na vaše nakane, koje uključujemo u molitvu vjernika. 3 Pravednica među narodima Majka M. Amadeja Pavlović obavljala je službu provincijalne poglavarice Milosrdnih sestara svetoga Križa u Đakovu od 1943. do 1955. godine. U teškim danima Drugoga svjetskog rata, kad nijedna vlast nije bila naklonjena sestrama, ostala je u svemu postojana i do kraja požrtvovna za svoje sestre i za sve koji su bili u potrebi. Posebna njezina zasluga, po čemu je poznata široj javnosti, bilo je spašavanje židovske djevojčice Zdenke Bienenstock Grünbaum iz Osijeka. Obitelj ove jedanaestogodišnje djevojčice smaknuta je u koncentracijskom logoru, a Zdenku je iz Osijeka, u lipnju 1941. godine, u Đakovo doveo svećenik Alfred Hölender i predao ju je majci M. Amadeji. Ona ju je skrivala u samostanu pod lažnim imenom do svibnja 1945. godine. Samo su pojedine sestre znale identitet ove djevojčice. Njezina je prisutnost predstavljala iznimnu opasnost za samostan, koji je istovremeno neko vrijeme bio i sjedište njemačkih vojnika. Unatoč opasnosti za sestre i za vlastiti život, majka M. Amadeja skrivala je tu djevojčicu i pomagala joj. O tome je Zdenka Bienenstock napisala: »Časna majka Amadeja meni je zbilja bila kao majka. Zbog mene je izložila sebe i cijeli samostan opasnosti. Prekršaji pružanja utočišta, pomaganja ili spašavanja Židova kažnjavali su se smrću. Ona je čuvala moju tajnu, unatoč opasnosti za sebe i zajednicu u samostanu. Za činjenicu da sam preživjela strašno vrijeme Drugog svjetskog rata, diplomirala na Hebrejskom sveučilištu, i imam predivnu obitelj, zaslužna je velikodušnost duha, duboka vjera i hrabrost poglavarice majke Amadeje.« Gđa Zdenka pokrenula je 2008. godine postupak da se majci M. Amadeji posmrtno dodijeli titula pravednice među narodima. Učinjeno je to 23. ožujka 2009. godine, na svečanosti u Đakovu. Visoko odličje Države Izrael majci M. Amadeji dodijelio je izraelski veleposlanik u Republici Hrvatskoj Shmuel Meirom. U prigodnom govoru, neposredno prije dodjele Priznanja, istaknuo je: To su bili plemeniti i divni ljudi koji su stavljali svoje živote i živote svojih obitelji na kocku da bi spasili nevine. Nema nikakve sumnje da je sestra Amadeja Pavlović, zajedno s drugim milosrdnim sestrama Samostana svetoga Križa, dovela svoj život u opasnost spašavajući život židovske djevojčice i drugih židovskih žena iz đakovačkoga logora.

Pripremila: s. Meri Gotovac