SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Četvrtak, 27. kolovoza 2020., je dan koji će ostati zlatnim slovima upisan u povijest župe Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, Srijemske biskupije, ali i samoga Grada Srijemska Mitrovica. Toga dana vraćen je na mjesto obnovljeni kip Presvetoga Trojstva. Radovi na restauraciji kipa započeli su još sredinom travnja 2020., a trajali su sve do sada.
Valja napomenuti da je ovo samo jedna od faza obnove, a želja je da se, osim kipa spomenik Presvetoga Trojstva obnovi u cijelosti, kako bi mu se vratio stari sjaj, te kako bi spomenik ponovno krasio ovaj dio Srijemske Mitrovice, a bio na ponos cijelom Gradu i stanovnicima Grada. Obnova cijelog spomenika bila je i više nego potreba, jer je spomenik oštećen „zubom vremena“ sve više zadobivao izgled ruine.
O spomeniku na čast Presvetome Trojstvu
Spomenik na čast Presvetoga Trojstva u Srijemskoj Mitrovici, prema stručnoj procjeni, podignut je u drugoj polovici 19. stoljeća, iz čega se može iščitavati njegova povijesno–kulturološka vrijednost, ali i velika važnost za Rimokatoličku zajednicu u Srijemskoj Mitrovici. Od podizanja spomenika on postaje pravi istinski simbol života i prisutnosti i Crkve na ovom prostoru i u ovom Gradu, a kako se radi, po dimenzijama o uistinu impozantnom spomeniku, postao je pravi i prepoznatljivi simbol ovog dijela Srijemske Mitrovice. O tome nam svjedoči i sam govor i nazivanje: Trojstveni plac.
Od velike je važnosti projekt obnavljanja spomenika na čast Presvetom Trojstvu u Srijemskoj Mitrovici. Samim time, pokazuje se briga za prošlost koja je ovdje uistinu bogata, te želja da ne propada ono što su nam naši preci ostavili. U isto vrijeme to je briga za sadašnjost, jer obnovom spomenika vraća se lijepo lice, ne samo Trojstvenoga placa, nego i lijepo lice Grada. U tome duhu možemo govoriti o brizi za budućnost.
Ono što ovaj spomenik čini veoma značajnim jest stil njegove gradnje. Naime, pretraživanjem istih spomenika (Pestsäule ili Ehrensäule) koji se nalaze u drugim gradovima (npr. Požega, Vinkovci, Osijek…) i u međuvremenu su obnavljani možemo vidjeti da se radi većinom o tzv. kužnim pilovima. To znači da se centralni kip koji predstavlja Presveto Trojstvo nalazi na stupu ili na tri stuba. U Srijemskoj Mitrovici je riječ ne o pilu, nego o monumentu. U Subotici se može naći kip Presvetoga Trojstva na kvadratnom postolju (stubu), ali čini se da spomeniku u Srijemskoj Mitrovici, zbog položaja i načina gradnje treba dati veću pažnju i značenje.
Stoga kada govorimo o spomeniku Presvetoga Trojstva u Srijemskoj Mitrovici, govorimo ne samo o spomeniku nego o istinskom simbolu vjere koji nastaje u drugoj polovici 19. stoljeća. To ga čini prepoznatljivim simbolom ne samo jednog dijela Srijemske Mitrovice, nego i cijeloga Grada. Obnova ovoga spomenika je ne samo opravdana, nego veoma važna za sam Grad, a time i za Katolike u Gradu žive.
Stručna procjena Zavoda za zaštitu spomenika kulture o spomeniku Presvetoga Trojstva
U okviru negdašnje Austro–Ugarske Monarhije postojala je duga tradicija podizanja spomenika u čast Presvetom Trojstvu ili na čast Blaženoj Djevici Mariji, posebno u 18. stoljeću. Na temelju toga se može reći da je izrada ovih i ovakvih spomenika svojevrsno obilježje srednjeeuropskog kulturološkog kruga. Uobičajena svrha podizanja spomenika na čast Presvetom Trojstvu bila je istaknuti simbol kršćanskog vjerovanja, te posvijestiti da je Crkva čuvarica istog vjerovanja.
Za razliku od spomenika podizanih na čast Blaženoj Djevici Mariji, a koji su podizani kao znak zahvale zbog izbavljenja od epidemije kuge koja je poharala Europu toga vremena (Pestsäule), spomenici na čast Presvetom Trojstvu su oznaka svojevrsne komemoracije (Ehrensäule), te su podignuti na čast Trojedinom Bogu i kao pokazatelj snažne prisutnosti, slave i moći Rimokatoličke Crkve.
Podizanje religioznih spomenika u obliku stuba ili stubova, okruženih figurama ili kršćanskim simbolima, bio je javni izraz vjere koja je cvjetala u dijelu katoličke Europe, osobito u 17. i 18. stoljeću. Takvi spomenici nastaju zalaganjem pojedinih mjesta, društava (bratovština) ili osoba, a podignuti su u znak zahvalnosti nebeskim zaštitnicima na zaštiti od svega što ugrožava ljudski život ili egzistenciju, npr. požar, poplava, kužna bolest,… U kulturološko–povijesnom kontekstu, za određeno područje, najvažniji je izbor likova svetaca, tj. nebeskih zaštitnika.
Većina tih spomenika povezana je s imenima svetaca zaštitnika od raznoraznih bolesti i elementarnih nepogoda. Dominantni motiv je lik Presvetoga Trojstva u punoj plastici, koji se nalazi na vrhu spomenika. Uz ovaj dominantni motiv, najčešći motiv je sveti Rok, ispovjedalac (zahvaljujući dubokoj vjeri čudesno se oporavio od kuge) i sveti Sebastijan (ranokršćanski mučenik koji je u srednjovjekovnoj simbolici prihvaćen kao zaštitnik od kuge). Često se stavlja motiv svete Barbare, zaštitnice umirućih, kao i dva kasnija sveca zaštitnika sveti Franjo Ksaverski i sveti Karlo Boromejski, koji su u okvirima svjetske povijesti ostavili veoma značajan trag.
Na prostoru današnje Vojvodine podignuto je tijekom 18. i 19. stoljeća više spomenika posvećenih Presvetom Trojstvu, koji su tijekom vremena postali prepoznatljivim znakovima gradova u kojima su se nalazili. Većina spomenika ove vrste u Vojvodini, nažalost je potpuno uništena u prvim godinama nakon II. Svjetskog rata (npr. spomenici Presvetom Trojstvu u Novom Sadu i Somboru), dok se tek mali broj sačuvao do sadašnjeg vremena. Najznačajniji spomenik ovog tipa nalazi se na putu Ruma–Irig. Spomenik su podigli žitelji Rume, u znak zahvalnosti nebeskim zaštitnicima jer su ih sačuvali od kužne pošasti.
Spomenik Presvetom Trojstvu u Srijemskoj Mitrovici podignut je u drugoj polovini 19. stoljeća u neposrednoj blizini Rimokatoličke Crkve svetog Dimitrija (1810.) i zgrade župskog dvora (1827.), u samom središtu parka kojeg uokviruje ulica Svetog Dimitrija. Na ovom mjestu se krajem 19. i početkom 20. stoljeća odvijala živa trgovina mješovitom robom i živežnim namirnicama. Stoga kje cijeli prostor, upravo po ovom spomeniku dobio prepoznatljivi naziv Trojstveni plac. Nasuprot spomenika Presvetom Trojstvu je 1927. podignuta i zgrada Hrvatskog Doma, te je ovaj dio Grada postao središte vjerskog i kulturno–prosvjetnog života mitrovačkih Hrvata.
Spomenik Presvetom Trojstvu u Srijemskoj Mitrovici pripada javnoj plastici. Najvjerojatnije je podignut u drugoj polovini 19. stoljeća. Izrađen je od pješčanog kamena i djelo je nepoznatog autora. Postavljen je na troetažni postament i sastoji se od tri cjeline – kvadratne osnove ili baze, šire i uže. Na postamentu je stub kvadratnog presjeka koji se sužava prema vrhu. A na samom vrhu je „grupa likova“ koja prikazuje Presveto Trojstvo. Kvadratna osnova spomenika je naglašena s četiri masivna osmerokutna stuba, prislonjena uz kutove kamenog postolja. Stubovi su oslonjeni na kvadratne postamente, zasječene u kutovima. Izvorno se na stubovima nalaze šire kvadratne baze, na kojima su bile postavljene četiri skulpture svetaca zaštitnika izrađenih u punoj plastici, što se može uočiti na arhivskoj fotografiji. Prema usmenom svjedočanstvu, skulpture su nakon II. Svjetskog rata, uklonjene na nepoznatu lokaciju, a na temelju sačuvane arhivske građe, nemoguće je rekonstruirati o kojim se svecima zaštitnicima radi.
Na osnovu šire kvadratne baze spomenika postavljeno je stepenasto uvučena uža kvadratna baza, čiji su kutovi, također naglašeni s četiri niža stubića osmerokutnog presjeka, čije su stranice okomito izdvojene plitkim i uskim nišama koje se završavaju tzv. Saracenskim lukom. Svaka od četiri strane ovog postolja ima u središnjem dijelu dominantan motiv rozete koja je na južnoj i sjevernoj strani oblikovana stiliziranim listovima akantusa, dok je na istočnoj i zapadnoj strani korišten stilizirani floralni ornament u kombinaciji s volutama.
Iz ovog niskog masivnog postolja izrasta stub kvadratnog presjeka naglašen na kutovima izduženim i uzanim nišama poput onih koje se javljaju na niskim stubićima. Središnji dio stuba zauzima motiv u vidu bifore, rađen u plitkoj plastici. Ovaj motiv se javlja na istočnoj, zapadnoj i južnoj strani stuba, dok je na sjevernoj stani, prema kojoj je okrenuta monumentalna skulptura Presvetog Trojstva, izvedena plitka polukružna niša s lunetom koju čini niz utisnutih krugova. U gornjem dijelu stuba se sa sve četiri stane nalazi po jedna kartuša uokvirena otvorom elipsoidnog oblika. I u ovom slučaju je postignuta simetrija tako da se međusobno poklapaju motivi na istočnoj i zapadnoj strani stuba, dok su identični motivi na sjevernoj i južnoj strani.
Završnicu spomenika čini reprezentativna „grupa likova“ koja prikazuje Presveto Trojstvo – Bog Otac, prikazan kao starac duge brade koji blagoslivlja desnom rukom i Isus Krist koji desnom rukom pridržava križ (križ nedostaje). Ovu kompoziciju zaokružuje središnji motiv – Duh Sveti, koji je prikazan u vidu goluba oko kojeg se radijalno šire zraci (uništeni tijekom vremena).
Tekst: Ivica Zrno
Foto (obnova): Ivica Zrno
Foto (staro stanje): wikipedija/privatni arhiv
