Golubinci, (TU) - U 88. godini života Golubincima u četvrtak 30. siječnja okrijepljen svetim sakramentima, preminuo je Antun Gašparović otac srijemskog biskupa Đure Gašparovića. Rođen je 1926. godine u župi Golubinci, crkveno je bio vjenčan s pokojnom Ružom Gašparović 1948. godine i proživjeli su 65 godina bračnog zajedništva. Vjera i ljubav i žrtva za djecu i obitelj bili su smisao i snaga njegova života.
U župi Golubinci brojni vjernici, svećenici i petorica biskupa iskazali su 31. siječnja 2014. godine kršćansku počast Antunu Gašparoviću, ocu trojice sinova od kojih je jedno postalo svećenik - srijemski biskup Đuro Gašparović. Pogreb je predvodio generalni vikar mons. Eduard Španović uz prisustvo 30-ak svećenika iz srijemske biskupije i drugih biskupija, te brojne redovnice.
Riječ oproštaja Antunu Gašparoviću izrekao je zemunski dekan preč. Jozo Duspara bivši župnik u Golubincima koji je prijateljevao sa pokojnim Antunom Gašparovićem i koji je podsjetio na ono što je pokojni tijekom brojnih godina svoga djelovanja učinio. Preč. Jozo Duspara je u svom govoru istakao: “Završio je jedan bogat život ispunjen radom i prožet poštenjem. Svojim radom i dobro i sigurno urađenim poslom na koga se uvijek moglo osloniti i računati, svojom spremnošću da drugima pomogne stekao je ugled u svakodnevnom životu. Antun je bio snažan čovjek, snažan karakter,kao i britak i oštar na riječima,bio je dobar čovjek, poznat u selu, volio je svoje selo moglo bi se reći bio je u njega zaljubljen što je pokazao svojom odlučnošću da u njemu ostane unatoč problemima s kojima se on kao i njegovi sumještani našao. Živjet će on onoliko koliko žive oni koji su mu predani nosit će ga u srcu svi oni s kojima je na poseban način komunicirao, pjevao u crkvenom zboru s kojima je odlazio u crkvu jer je to činio svake nedjelje sve dok je mogao. Javno je svjedočio svoju vjeru u svakom razdoblju njegova života”.
Sprovodni obredi su bili iz kapele na mjesnom groblju u Golubincima, a nakon sprovoda održana je misa zadušnica u župnoj crkvi Sv. Jurja, mučenika u Golubincima, koju je predvodio nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić, a koncelebrirali su: apostolski nuncij mons. Orlando Antonini, požeški biskup mons. Antun Škvorčrvić, subotički biskup Ivan Penzes, apostolski egzarh mons. Đuro Džudar. U svojoj homiliji nadbiskup je rekao: “Njegova smrt nije poništenje njegova života, nego potvrdu istinitosti njegove vjere. Zar nije istina da svaki od nas, kad promisli da će jednog dana umrijeti, shvaća da ništa drugo nema vrijednosti nego samo to koliko smo ljubavi ugradili u svoje svagdanje odnose prema ljudima i prema Bogu?! Naša se vjera najbolje očituje u životnim poteškoćama i nevoljama, ali i u uspjesima, u moći i u slavi. Ako ne dopustimo da nas križevi slome, niti da nas uspjesi uzohole, nego ostanemo nepokolebljivi u vjeri, nadi i ljubavi - to je siguran znak da smo vjerni Bogu i da će naš život dati obilje plodova dobrote. Znao je da se do uskrsnuća dolazi samo preko križa i spremnosti na smrt. I zbog toga je bio u stanju nositi svoje životne križeve. Oni nisu uništili niti zastrli njegove obzore i pogled prema naprijed. On je u uskrsnu budućnost već ranije bio ušao i njome je bio potpuno zahvaćena. Zato se od njega opraštamo slaveći euharistiju, otajstvo Kristova prijelaza iz smrti u život“.
Tomislav Mađarević
