U Župi Uzvišenja sv. Križa u Rumi započeta je realizacija inicijative da se mladi na razini dekanata susreću jednom mjesečno

RUMA (TU) - Prvi dekanatski susret mladih održan je u petak, 25. rujna s početkom u 20:30 sati. Nje njemu se okupilo pedesetak sudionika iz župa Šid, Sot, Srijemska Mitrovica, Laćarak, Hrtkovci i Ruma, a središnja tema susreta bila je „Hrabrost“.

Na početku okupljene je pozdravio dekan Srijemskomitrovačkog dekanata, preč. Nikica Bošnjaković. Izrazio je radost zbog velikog odaziva mladih te naglasio kako ovaj susret predstavlja početak jedne nove inicijative koja bi trebala prerasti u tradiciju. Planirano je da se mladi jednom mjesečno, petkom, okupljaju u jednoj od župa dekanata. Susreti će biti različitoga karaktera od obrade duhovnih tema, svjedočanstava o duhovnom i obiteljskom pozivu, pa sve do zajedničkih aktivnosti i susreta avanturističkoga duha.

Riječi dobrodošlice mladima je uputio i domaćin mons. Josip Ivešić, te poželio da na svakom sljedećem susretu zajednica mladih bude još brojnija.

Rad u skupinama

Radni dio susreta započeo je molitvom Himna Duhu Svetom, koju je svaki sudionik dobio na ulazu. Tako su Duhu Svetom predali tijek susreta.

Mladi su potom, prema bojama papira koje su dobili na ulazu, bili raspoređeni u manje i međusobno izmiješane skupine kako bi se upoznali i ostvarili zajedništvo s mladima iz drugih župa. Svaka skupina razmatrala je život nekog sveca, koji je na poseban način posvjedočio neku dimenziju kršćanske hrabrosti. Razmišljali su tako o hrabrosti svjedočenja, istine, ranjivosti i praštanja, vjere, djelovanja, promjene i ljubavi. Kroz životne primjere svetaca mogli su otkriti da hrabrost ne znači odsutnost straha, nego spremnost učiniti dobro, zauzeti se za istinu i pouzdati se u Boga i onda kada nije lako.

Molitveni dio

Nakon predstavljanja rada skupina uslijedio je posebno simboličan dio susreta. Svatko je na papirić, zapisao neki svoj strah, nesigurnost ili unutarnju borbu koju nosi u sebi. Potom su se uputili u crkvu. Dolazeći pojedinačno pred oltar, svaki je sudionik na plamenu uskrsne svijeće spalio papirić s napisanim strahom. Taj simbolični čin predstavljao je predavanje vlastitih strahova Kristu, pobjedniku nad tamom i smrću, Onomu koji čovjeku daje snagu. Nakon toga svatko je zapalio lučicu pred oltarom, kao znak pouzdanja da Kristovo svjetlo može rasvijetliti i one trenutke života u kojima čovjek ne vidi jasno put pred sobom.

Na kraju su svi iz košarice izvukli jedan biblijski citat povezan s porukom „Ne boj se!“, koji su ponijeli sa sobom kao osobnu riječ ohrabrenja. Tako je i kroz ovaj simbolični čin istaknuta glavna poruka večeri: kršćanska hrabrost ne znači nikada se ne bojati, nego znati kome možemo povjeriti svoj strah.

Svjedočanstvo

Središnji dio večeri bilo je svjedočanstvo č. s. Franciske Urlike Sajdl o redovničkom pozivu. Otvoreno je govorila o hrabrosti koja je bila potrebna kako bi odgovorila na Božji poziv, osobito u sredini u kojoj odluka za redovnički život nije uvijek nailazila na razumijevanje.

Podsjetila je kako živimo u svijetu u kojemu se čovjeka često promatra kroz uspjeh, postignuća i očekivanja drugih, zbog čega je ponekad potrebna velika hrabrost kako bi se krenulo putem za koji osjećamo da nas Bog poziva. Prisjetila se i pitanja i komentara s kojima se susretala kada je odlučila otići u samostan: „Što ćeš tamo?“, „To je kao zatvor“ i sličnih nerazumijevanja.

Svojim svjedočanstvom mladima je približila činjenicu da redovnički život nije bijeg od svijeta niti prestanak normalnoga ljudskog života, nego život koji svoje središte pronalazi u Bogu. Ulaskom u samostan nastavila je živjeti, raditi, susretati ljude, radovati se i suočavati se sa svakodnevnim izazovima, ali sada na poseban način posvećena Bogu i služenju drugima. Njezino svjedočanstvo pokazalo je mladima kako odgovoriti na Božji poziv ponekad znači imati hrabrosti krenuti putem koji drugi možda ne razumiju, ali i imati povjerenja da Bog čovjeka na tom putu neće ostaviti samoga.

Duhovni dio susreta završen je meditativnom molitvom koju je predvodio bogoslov Andrija Dort, a u kojoj su mladi još jednom bili pozvani svoje radosti, nade, životne odluke, terete i strahove povjeriti Gospodinu.

Druženje

Nakon molitvenoga dijela zajedništvo je nastavljeno u opuštenijem ozračju uz zajedničku večeru i druženje.

Prvi susret mladih Srijemskomitrovačkog dekanata tako je, osim zajedničkog druženja i upoznavanja, mladima pružio priliku zastati pred vlastitim strahovima i otkriti da hrabrost ne znači živjeti bez straha, nego usuditi se napraviti korak naprijed oslanjajući se na Boga.

Susret u Rumi tek je početak zajedničkoga puta mladih dekanata, koji će se nastaviti novim mjesečnim susretima.

Andrija Dort