Središnje misno slavlje svetkovine Zemunske Gospe (Pomoćnice Kršćana) i Duhova u župnoj crkvi Uznesenje BDM predvodio je požeški biskup u miru Antun Škvorčević u nedjelju, 24. svibnja
ZEMUN (TU) - Uz biskupa Škvorčevića sudjelovali su i srijemski biskup Fabijan Svalina, župnik domaćin preč. Jozo Duspara te svećenici Srijemske biskupije i Beogradske nadbiskupije.
Predsjedatelj slavlja je u homiliji rekao: „Vi ste bića Duha. Onaj tko je budan duhom, on se može iznenaditi, taj vidi, taj se zna radovati. Čemu se treba iznenaditi i što treba vidjeti. Iznenađujuće je da svaki pojedini od nas postoji. Otkud to da si se pojavio na ovom svijetu. Postojite zato što su to drugi htjeli. Koji drugi? Ti si činjenica koja nadilazi ono što vidimo, znamo, što mi čujemo. Ti si više od onoga što ti možeš umom svojim dokučiti. To što je više govori ti da ti pripadaš onome koji te je smislio i koji te je pozvao u život.
Ljubav vas je smislila. Ljubav vas je pozvala u život i svatko je od vas zapravo biće ljubavi. Ti si u svom srcu, u dubini svoga
bića izmjeren, ne nekim ljudskim mjerilima i metrima, nego mjerilima Božjim. Koja je to mjera Božja kojom smo izmjereni, evo vam Isusa Krista. On je položio sebe za nas do kraja, u smrt, da bi nas uveo u život koji ga se usuđujemo nazvati puninom, jer svatko od Vas osjeća da ovo što sada živite nije ono pravo. Nitko zapravo od nas nije zadovoljan u dubini svoga bića onim što sada ostvaruje kao čovjek. Svi mi želimo nešto drugo, drugačije, bolje, punije.
Čežnja u našim srcima, govorio je Ivo Andrić, nemiri su od iskona koje je Bog usadio u tvoje i moje srce, pa nama ništa nije dovoljno što nije naše sve. Mi smo stvoreni za naše sve. Tko je naše sve? Jedini Bog živi je naše sve. To vam je čovjek u svojoj određenosti na ovoj zemlji. Bilo bi najtužnije da svi mi osjećamo kako smo stvoreni za drugačije, za punije, za istinskije, a da toga drugačijeg nema. Onaj koji nas je probudio u našim srcima za puninu, za konačnost, za smisao taj nam želi dati tu puninu i taj smisao.
Toj punini i smislu ime je Duh Sveti. Nas iznutra u našem želucu mogu ispuniti hrana i piće. Međutim, čovjek nije samo biće želuca, nego je on biće srca. Tko nas može ispuniti u toj dubini koja se zove osoba srce. On je jedini i najteže je živjeti prazninu u srcu. Najteže je živjeti u mračnom srcu. U srcu razorenom, u srcu izgubljenom, to punina našeg srca zapravo je Duh Sveti. Tako nam tumači sveti Luka u današnjem prvom čitanju.
Čuli ste, on, sveti Luka govori da Isus nije svojim učenicima na kraju, nakon svoga Uskrsnuća svakom pojedinom dao kesu novca, pa rekao idi sada radi. Znao je on točno da čovjeka ne može ispuniti ono materijalno, predmetno, pojavno, nego njega u dubini bića u njegovoj jedinstvenoj i neponovljivoj osobi može ispuniti samo Bog. Svojom prisutnošću, svjetlom i snagom Duha Svetoga. To znači onda da to drugačije, što očekujem, čemu se nadam, što se propinje u meni to je već tada prisutan Duh Sveti u meni koji me želi ispuniti, do kraja me ispuniti u punini me ispuniti u vječnosti, da već ovdje ne idem prazan.
Sveti Luka, spominjem, zabilježio je da se Duh Sveti pojavio kao Isusov dar nad njegovom jedanaestoricom među kojima je bila i Isusova majka. I kaže sveti
Luka da je to bila snaga poput vjetra koju ne vidiš, ne možeš uhvatiti snagu vjetra ne možeš izmjeriti, ne možeš je staviti na vagu, ali je činjenična, stvarna, ona nosi, snaga vjetra, tako je Duh Sveti. On je snaga, moć Božja koja te nosi iznutra u tvom srcu, u tvojoj osobnosti, ne bilo kuda, nego te nosi prema onoj punini za kojoj si stvoren.
Drugo spominje sveti Luka baš tu riječ, da se u dvorani u kojoj su bili učenici Isusovi osjećala prisutnost Duha Svetoga kao punina. Bila ispunjena dvorana, puna ne nečega što se vidjelo, ne nečega što se moglo opipati, nego punina koja je zahvaćala srca. I reći će sveti Luka jasno u drugom djelu današnjeg prvog čitanja da je Duh Sveti ispunio učenike.
Draga braćo i sestre to znači da je uistinu pitanje: Je li ti želiš živjeti praznog srca, napamet bez nekoga koncepta o čovjeku ili ti prepoznaješ kako je u Isusu Kristu Bog nam dao model čovjeka uspješnoga i to ne nekim drugim putem, nego onom puninom koja ide kroz naša srca, koja nas nosi i vodi do naše konačnosti do smisla našeg postojanja, do vječnosti.”
Liturgijsko slavlje je svojom zahvalom zaključio župnik Duspara, predsjedatelju kao i ostalim prisutnim svećenicima. Posebno je zahvalio pjevačima na lijepom pjevanju te svim darovateljima i volonterima koji su na bilo koji način pomogli ovu svečanost. Nakon svete mise, nastavljeno je druženjem u dvorištu crkve, gdje su se vjernici počastili i osvježili, te zadržali u razgovoru sa svećenicima i međusobno.
Dragana Sajfert
