BEOČIN (TU) – U subotu 4. prosinca 2021. godine svečano je proslavljena nebeska zaštitnica župe Beočin, sveta Barbara. Svečano euharistijsko slavlje predslavio je mons. Đuro Gašbarović, srijemski biskup u koncelebraciji s vlč. Ivicom Živkovićem, župnikom u Hrtkovcima, vlč. Ivanom Rajkovićem i prečasnim Markom Lošem, župnicima u Petrovaradinu, vlč. Lukom Poljakom, župnim vikarom u Molu (Subotička biskupija) i župnikom domaćinom, vlč. Lukom Ivkovićem.
Na početku Misnog slavlja župnik domaćin, vlč. Luka Ivković, pozdravio je sve okupljene te izrazio dobrodošlicu biskupu Đuri, svim svećenicima i okupljenom narodu. U ime svih vjernika, Evica Škarupka, koja je prošle nedjelje proslavila zlatni jubilej sa suprugom Andrijom, iz Čerevića, je uručila biskupu buket cvijeća, kao znak pažnje i srdačne dobrodošlice.
Predvodeći misno slavlje, biskup Đuro je u svojoj homiliji iznio: „Slavimo danas zaštitnicu ove župe u Beočinu Svetu Barbaru, djevicu i mučenicu. Sveta Barbara je u nizu onih koji su iščekivali dolazak Gospodinov svojim životom. Kao kod tolikih svetaca i mučenika iz prvih kršćanskih vremena, tako i kod svete Barbare moramo priznati da znamo jako malo pouzdanoga o njezinu životu i smrti i to većinom iz legendi, ali vjera u moćni zagovor svetaca uvrstila je svetu Barbaru među velike pomoćnike u nevoljama. Kršćanski puk zaziva je osobito kao zaštitnicu dobre smrti. Znamo koliki je štuju i osjete njezin moćni zagovor u teškim bolestima. Zazivaju je za nevremena protiv groma. Njoj se utječu rudari koji su, radeći pod zemljom, uvijek u opasnosti. Vojnici je zazivaju u vrijeme rata. Zaziva se u pogibelji nesretnog slučaja, od epidemija, pa je mi danas na poseban način zazivamo i za ovu današnju epidemiju.
Sveta Barbara je divan cvijet koji je procvao na stablu kršćanstva. Rođena je u Maloj Aziji u Nikomediji. Otac poganin ju je htio udati za nekog bogataša. Zbog njezine ljepote čuvao ju je kao dragulj i polazeći putovanje, zatvorio ju je u neki toranj s dva prozora.
Možda i zato da ne bi došla pod utjecaj kršćanstva. Kad se vratio našao je na tornju probijen još jedan prozor i križ na vratima. Barbara mu je hrabro priznala da je krštenjem postala kršćanka i da je ona dala to učiniti da je tri prozora podsjete na Presveto Trojstvo, a križ na otkupljenje. Otac ju je zbog toga predao na muke i sam je ubio vlastitom rukom. A iz mučeničke smrti svete Barbare i tolikih drugih mučenika izrastao je život i snaga duha koja nadvladava svako progonstvo. Sveta Barbara je u nizu onih koji su iščekivali dolazak Gospodinov svojim životom. A sveta Barbara nas vodi u budućnost. Vrijeme započelo. Idemo ususret Božiću. I Barbara je, makar zazidana, vjerovala u dolazak Gospodinov kao i Židovi koji su očekivali i proroka–preteču, glasnika koji će najaviti velikog vladara i vladavinu pravde, mira i obilja. Nisu se varali; iz pustinje čuo se glas Ivana Krstitelja, što duboko potresa lzrael, odjekuje u svakom židovskom srcu; „Pripravite put Gospodinu; poravnajte mu staze! Neka se svaka dolina ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne; neka krivudavi putovi postanu pravi, a neravni ravni, Svaki će čovjek vidjeti spasenje Božje!“ (Lk s,4 sl,). Tako je sveta Barbara vjerovala u spasenje Božje i kao da je iz tornja u koji je bila zazidana govorila o pripravljanju puta Gospodinu, jer je otvorila i treći prozor.
Slikovite proročke riječi su govorile mnogo. Nama također. Gospodin dolazi... Riječima Ivana Krstitelja Crkva i po Barbari nas upozorava: „Pripravite put Gospodinu; poravnajte mu staze“
Nije riječ o cestama što bi moglo biti, jer kakve su nam ceste! Riječ je o srcima. Gospodin želi da tu bude ravan put njegovoj riječi ljubavi, slobodan ulaz u naše srce i dušu. Kako je često grbav put do tog srca, zatvorena vrata do naše duše. Taj put treba poravnati, otvoriti vrata Gospodinu. A Barbara je cijeli život pripravljala put Gospodinu. Pripravljala se za krštenje i u krštenju je dočekala Gospodina.
„Neka se svaka dolina ispuni!“ Radi se često puta o našim praznim dušama. Treba ih ispuniti djelima dobrote i ljubavi... „Svaka gora i brežuljak neka se slegne!“ Nije govor o kamenim bregovima, nego o našim grijesima posebno oholosti i samodostatnosti: meni nitko ne treba! To su gore i brežuljci na Isusovom putu k nama, na našem putu k njemu. Treba ih ukloniti ili neka se slegnu. «Neka krivudavi putovi postanu pravi!»
Ozbiljna opomena! Mi rado i mnogo krivudamo, život nam je vrlo često takav, krivudav. Jednu ruku pružamo Bogu, drugu njegovu neprijatelju. Pola srca dajemo Bogu, pola ostavljamo samo za sebe. Korak činimo prema Bogu, a dva od njega. Međutim, Bogu treba dati čitavo srce, pružiti mu obje ruke, ići pravim, ravnim putem ravno Bogu, s toga puta ukloniti sve: da budemo «čisti i besprijekorni za Kristov dan», za Božić. Neka nam sveta Barbara bude u tome primjer – Tada će „svaki čovjek vidjeti spasenje Božje“ – osjetit da ga je posjetio Gospodin. Amen!
Na kraju misnog slavlja vlč. Luka Ivković je zahvalio biskupu mons. Đuri Gašparoviću što se odazvao i predslavio ovo misno slavlje, kao i svim svećenicima koji su uzveličali ovaj svečan dan. Uz to zahvalio je svim vjernicima, čitačima, ministrantima, pjevačima i svim onima koji su na bilo koji način sudjelovali u organizaciji proslave svete Barbare.
Svečano misno slavlje svojim pjevanjem je animirao domaći župni zbor župe sv. Barbare Beočin, a prisustvovali su i župljani susjednih župa, Sveti Josip zaručnik BDM, Čerević i Našašće svetog Križa, Srijemska Kamenica. Na kraju misnog slavlja uslijedilo je druženje vjernika sa svećenicima te objed u župi domaćina.
Luka Ivković
