ZEMUN (TU) – Izvješće s predavanja prof. dr. Ivice Čatića koja se redovno održavaju u prostorijama knjižnice i čitaonice „Ilija Okrugić“ u Zemunu u travnju tekuće godine.
ZEMUN (TU) – Predavanja prof. dr. Ivice Čatića koja se redovno održavaju u prostorijama knjižnice i čitaonice „Ilija Okrugić“ u Zemunu u travnju tekuće godine bazirala su se na tumačenju 17. poglavlja evanđelja po Ivanu. Veličanstveni, mistični i dostojanstveni završetak Isusovog govora protumačenog na kraju 16. poglavlja često se označava kao Njegova „velikosvećenička molitva“ posvećena onima koje šalje u svijet da prenose riječ Božju.
U 17. poglavlju naziremo sedam molitava koje bi se mogle tumačiti kao sumarij Isusovog oproštajnog govora i cjelokupnog evanđelja po Ivanu, pa samim tim i kao neku vrstu testamenta, odnosno posljednje volje Spasitelja kroz molitvu za jedinstvo kršćana. Isus prvo moli Boga Oca da učenici ostanu vjerni Bogu Ocu i Njemu te da se očuvaju od svijeta. Zatim poziva Isus da učenici, pa i oni koji će to kasnije postati, budu savršeno jedno u ljubavi kao što su Otac i Sin jedno. Isus moli Oca da ga proslavi slavom koju je imao u početku jer je izvršio što mu je Otac naložio i objavio Očevo ime. Sin Božji je obećao učenicima da će vidjeti otvoreno nebo nad Sinom Čovječjim. Nebo, to područje Božjeg prebivanja kamo se ima vratiti Sin, kad se otvori označit će otvorenu komunikaciju Boga i čovjeka. To će se dogoditi kad Isusu bude otvoren bok i kad se iz njega na svijet izlije Božji život. Isus Boga Oca naziva abba, tata, tatice – onim imenom kojim djeca od milja tepaju svom ocu. To ime, prepuno osjećaja, izražava njegovu ljubav i privrženost. Šest puta se na taj način obraća Bogu Ocu. Puninu će označiti sedmo obraćanje a ono pripada čitatelju Evanđelja – crkvenoj zajednici tj. nama! Kada dođe sedmi dan, ispunit će se ono što Bog od samog početka želi, a to je da budemo sinovi Božji i da preko nas cjelokupno stvorenje krene svom počinku. Već na samom početku molitve Isus kaže da je došao čas i time nagoviješta kraj oproštajnog govora. O sebi govori u trećem licu, što daje svečani ton njegovom govoru. Ono što je još važnije od svečanog tona jest da Isusa ovaj način govora poopćuje, čini univerzalnim: On kao Sin sve obuhvaća i svi se u njemu, Sinu, mogu prepoznati kao sinovi. Misija Sina Božjega na zemlji bila je proslava Oca, a s druge strane, Otac je već odlučio proslaviti Sina. Tu vidimo dašak božanskog života kojeg između sebe dijele božanske osobe. Isus traži od Oca da ga proslavi tj. da ga svi prepoznaju kao neograničenu ljubav. On time želi da ljudi uoče njegovu slavu koja je zasjala kad je počeo učenicima prati noge, kad je pružio znak saveza i prijateljstva čak i izdajniku. Kada se u Bibliji pominje riječ slava ne misli se na popularnost i famu. Slava u biblijskom tumačenju predstavlja težnju čovjeka da bude prihvaćen, prepoznatljiv, ljubljen i važan svom bližnjemu. Poznavati u Bibliji ne znači samo prikupiti informacije o nekome, nego doći u njegovu blizinu, imati iskustvo te osobe te ući u zajedništvo s njom. Istina je da se u krajnje dubine ovog života ne može ući za ovozemaljskog života. No, istina je isto tako da život vječni prema ivanovskoj teologiji počinje već ovdje. Sve što je Isus činio, imalo je za cilj proslaviti Oca. Proslavio je Njegovu želju da svi postanu djeca Božja, očitovao je snagu božanske ljubavi koja je šokirala Petra pri pranju nogu a i svoju muku i smrt, koji za koji sat trebaju nastupiti, posvetio je proslavljanju Oca. Zato sada može – jer božanske osobe tako između sebe žive – tražiti da Otac proslavi njega onom slavom koju je imao kod njega prije negoli je svijeta bilo. U drugom dijelu molitve Isus moli za one koje mu je Otac predao da ostanu u Očevu imenu. Isus traži da njegovi učenici budu sačuvani od Zloga. Rečenicom: “ Sve moje tvoje je i tvoje moje, i ja se proslavih u njima...”, Isus naglašava svoju usku povezanost s Ocem kojem će se uskoro vratiti. Isusovu molitvu prožimaju dva imperativa kojima se obraća Ocu: sačuvaj i posveti. Oni će se kasnije sliti u Isusov vrhunski zahtjev da svi budu jedno. U trećem dijelu (17,20-26) molitva se još pojačava te Isus moli za one koji će povjerovati u njega po riječima učenika – oni trebaju postati jedno kao što je Otac u Sinu i Sin u Ocu. Trebaju biti uključeni u jedinstvo Oca i Sina. Isus time pred sve nas, što je i bio zaključak predavanja prof. Čatića ovoga mjeseca, stavlja najveći dar i najveću odgovornost, a to je da budemo jedno s njim i njegovim Ocem, da svakoga dana gledamo njegovu slavu i da ljubav kojom je Bog Otac Njega ljubio bude u nama...
Danijela Lukinović
Danijela Lukinović
