SRIJEMSKA KAMENICA (TU) – U subotu 22. siječnja 2022. godine u župi Našašće Svetog Križa u Srijemskoj Kamenici proslavljen je zavjetni dan, sv. Vinko, đakon i mučenik. Svečano euharistijsko slavlje u 11.00 sati predslavio je vlč. Luka Poljak, svećenik Subotičke biskupije u koncelebraciji s prečasnim Markom Lošem, župnikom u Petrovaradinu i kancelarom Srijemske biskupije i župnkom domaćinom vlč. Lukom Ivkovićem.

U prigodnoj homiliji vlč. Luka je istaknuo povijesni presjek i lik đakona Vinka i njegovo služenje Kristu Gospodinu.  Razlažući njegov život i djelovanje napomenuo je da bi svatko od nas trebao svoj život suobličavati Kristu i podnosti patnje našega vremena poput sv. Vinka, jer ćemo jedino na taj način zaslužiti vijenac pravednosti.

Sveti Vinko je osoba koja nam daje poruku ponizna i iskrena nasljedovatelja Kristova. On je onaj koji se nije dao povoditi zemaljskim probicima, već je gledajući u lik Krista Raspetoga i svoj život dao kako bi samo Bogu živio, te je na taj način i nama uzor da sve svoje brige i probleme predamo Bogu na upravljanje i vodstvo. Na taj način, i mi, današnji moderni mučenici, svjedoci vjere u Boga, zaslužit ćemo palmu pravednosti i dioništva u Božjem Kraljevstvu, napomenuo je vlč. Luka.

Povezujući život sv. Vinka sa životom sv. Martina, naglasio je kako su ova dva sveca zaštitnici vinara i vinogradarstva.

Braćo i sestre, za svetog Martina nosi se bijela liturgijska boja, a za svetog Vinka crvena. Vrlo znakoviti i simbolično za sve nas. Imamo dvije boje vina, crvena i bijela, i upravo ova dva sveca spajaju se u nezamislivu kombinaciju čistoće i prolivene krvi za Krista Gospodina. Vinar uvijek bdije i obilazi vinograd, neizmjernu mu ljubav daje kako bi na kraju berbe ubirao plodove i čisto vino od Boga dano. Likovi Vinka i Martina i njihovo štovanje je toliko značajno da nas uvodi u prostranstvo jednostavnosti služenja, ponizna srca i neizmjerne ljubavi u služenju. Biskup Martin i đakon Vinko su dva lika koja nam crkva daje kako bismo i mi, bez obzira na okolnosti, prihvaćali Božju volju i kroz život je provodili. Stoga skupa s njima budimo i mi svjedoci Kristove ljubavi u današnjem svijetu, u modernom i suvremenom svijetu, kada je teško biti pravim i istinskim vjernikom, do kraja, bez oklijevanja napomenuo je predslavitelj misnog slavalja.

Na kraju proslave zavjetnog dana, vlč. Luka Poljak je simbolički blagoslovio vino koje je donio domaći vinogradar gospodin Matija Agner, te je na taj način završena proslava svetog Vinka. Svečano liturgijsko slavlje svojim pjevanjem animirao je domaći župni zbor pod orguljaškom pratnjom Ivana Beera. Nakon misnog slavlja svi okupljeni župljani okupili su se u župnoj kući na prikladnom domjenku uz „čašicu razgovora“.

Luka Ivković

„Mi jesmo manjinska skupina kao katolici, ali i kao Hrvati, Mađari, Nijemci i drugi narodi koji su katolici. To ne smije biti hendikep nego izvor snage: kako biti privlačan i prepoznatljiv u vremenu i okolnostima u kojima živimo. Samo po tome ćemo biti vidljivi, a možda se netko odvaži nasljedovati nas. Glede ovdašnje katoličko-medijske situacije trebalo bi naći modalitete kako pronaći na dnevnoj ili tjednoj bazi načina te doći do radijskog/televizijskog programa, vlastitog katoličkog portala ili biti podružnica drugih katoličkih medija u susjednim zemljama. O tome ćemo zajedno, kao Crkva na ovim prostorima, razmišljati: kako dati odgovor takvim izazovima“. Ovim je riječima, sažetkom dvije teme o kojima je s čitateljima našeg tjednika podijelio svoje misli i iskustvo medijskoga djelatnika, našega kolege, razgovor s nama završio mons. Fabijan Svalina. Razgovarali smo s njime uoči Božića, u Srijemskoj Mitrovici, mjesec dana nakon što je postao njezin stanovnik.

Kako se osjećate kao stanovnik Srijemske Mitrovice? Jeste li imali prigode upoznati vjerničke zajednice u Srijemu?

Vrijeme leti i neka mala iskustva su tu. Još je prerano da bilo što zaključujem. Ovdje je dobro i lijepo, nadam se da će tako i ostati. Sredina me prihvaća. Treba još vremena da se uhodam u službi koja mi je povjerena od Svetoga Oca. Preda mnom su još neki zadaci koje moram izvršiti po nalogu naznačenom u buli imenovanja. Nakon božićnih blagdana vjerujem da je pred nama završetak radova i opremanje ovih prostorija i preseljenje Ordinarijata iz Petrovaradina. Za ovih nekoliko tjedana bio sam u tri župe i ovdje u katedrali nekoliko puta na misama. Katedralnu crkvu poznajem dulji niz godina, no prekretnica je bila 2004., kada se slavila 1700. obljetnica srijemskih i panonskih mučenika, i kada sam posebno doživio Srijem, u novom svjetlu u odnosu na ono što je to bilo prije toga. Moje poznavanje Srijema potječe iz vremena kada su odgojitelji u malom sjemeništu u Đakovu predložili maturalno putovanje u Srijem, jer su druge opcije bile preambiciozne i skupe, a skupina maturalaca premala. To mi je bilo jedno od najljepših iskustava i uspomena. Ostala mi je slika samostana u Petrovaradinu gdje je trenutno smješten Ordinarijat. Boravili smo u sobama u potkrovlju, te odonud pohađali brojne župe gdje su nas župnici i vjernici dočekivali kao najveće goste. Neki svećenici su još uvijek župnici župa koje smo tada posjetili.

Katolički biskupi ipak nisu vrlo dugo rezidirali u Mitrovici. Na kakve je reakcije naišla Vaša odluka da to činite?

U trenutku prihvaćanja biskupske službe zauzeo sam stav da Srijemska Mitrovica, kao drevno sjedište biskupije, treba ponovo zaživjeti, da je prirodno da biskup rezidira u ovim prostorima, i da je potrebno stvoriti uvjete kako bi biskupija, sa svim svojim infrastrukturnim segmentima, počela egzistirati na ovom prostoru. U inauguracijskom govoru sam fokus stavio na kršćansku metropolu Sirmij. Ovdje su izvori kršćanstva! Mi želimo crpsti svoju snagu i svoje buduće poslanje na ovim prostorima, koji su po mnogo čemu specifični u odnosu na neke druge na kojima žive Hrvati, jer se radi o manjinskoj zajednici gdje treba računati s mnogim čimbenicima: danas na ovim prostorima živi puno manji broj ljudi, brojne su župe koje su postojale, a koje više ne postoje ili nominalno postoje, te da se u mnogim segmentima trebati prilagođavati potrebama mjesne Crkve. Sinodalni hod, koji je pokrenuo Sveti Otac, na dobrom je tragu svega onoga što mi trebamo činiti. Vjerujem da ćemo kao biskupijska zajednica znati dati svojevrsni odgovor na izazov koji je pred nama. To je sinoda za nas, govor potreba Crkve ovog konkretnog podneblja u trenutku u kojem živimo. Vjerujem da će nas Gospodin nadahnuti u onome što je najpotrebitije za okolnosti u kojima živimo. Od predturskih vremena u Srijemskoj Mitrovici nije bio ređen biskup. Bili su imenovani biskupi koji čak nisu nikad dolazili na ove prostore. Godine 1773. dolazi do personalne unije, sjedinjenja Srijemske i tadašnje Đakovačke ili bosanske biskupije, po principu dvije biskupije a jedan biskup, i to je uspješno egzistiralo do 2008. godine. Tada se pokazala potreba, jer je Srijem ostao u drugoj državi, da se za ove nove prilike stvori nova struktura koja će odgovoriti potrebama ljudi konkretne biskupije. Biskup Đuro Gašparović dugi niz godina boravio je u Petrovaradinu, ne samo kao dijecezanski biskup nego prije kao generalni vikar s posebnim ovlastima. Nametnula se potreba da se biskupija premjesti tamo gdje joj je stvarni izvor i prirodno središte. Moj je fokus da se što prije u prostorima župne kuće ovdje u Mitrovici uredi i opremi prostor i preseli Ordinarijat sa svim uredima i ustanovama koje su trenutno u Petrovaradinu. To ne znači da svaka ustanova mora egzistirati ovdje. Današnji sustavi komunikacija omogućuju nam čak to da možemo djelovati iz bilo kojeg mjesta. Usmjerit ćemo se kapilarnom radu u pristupu prema ljudima. Jasno nam je da ne možemo imati infrastrukturu kao Đakovačko-osječka nadbiskupija i neke druge velike, koje imaju veliki svećenički i laički potencijal. Kod nas je to specifično i pokušat ćemo našu infrastrukturu prilagoditi za naše potrebe i djelovanje. Računam i očekujem daljnji angažman naših vrijednih svećenika, ali veliku ulogu moraju imati i vjernici laici, kojima će biti povjerene određene zadaće.

Poruke biskupa glavnog zareditelja na Vašem biskupskom ređenju, poruke naklonosti prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, još odjekuju. Za koje modele kršćanske suradnje s pravoslavnom zajednicom smatrate da bi mogli biti uspješni u Srijemu?

Ovdje smo usmjereni jedni na druge. Ovdje su sjecišta i stjecišta raznih kulturoloških i povijesnih momenata. Htjeli-ne htjeli, upućeni smo jedni na druge i naša suradnja je neizbježna. Poziv koji nam je Sveti Otac uputio je trajna zadaća njegovanja odnosa, napose s kršćanskim zajednicama poput Pravoslavne crkve. Nastojat ću kao biskup ove Crkve, zajedno s biskupom Đurom, ostvariti korake prema našim mogućnostima i prilikama koje su nam zadane. Poruka koju je uputio mons. Paul Richard Gallagher snažna je poruka Svetog Oca kojom je želio reći da su mu na posebnoj brizi ovi prostori u kojima su dotiču Istočna i Zapadna Crkva i da jači naglasak želi staviti na djelovanje Katoličke crkve u ovim prostorima. Kao biskup, nastojat ću svoje vizije kao i zadaće ostvarivati sa suradnicima.

Riječju „Caritas“ obilježen je početak Vašeg biskupskog služenja. Caritas je jedan od temelja Isusove Crkve, no čini se da se mi katolici često zaklanjamo iza ustanove Caritasa izbjegavajući ispunjavati Isusovu zapovijed ljubavi. Kakav je Vaš recept, kako da u životima kršćana uvijek bude „povrh svega ljubav"?

To je izazov svakog kršćanina. Caritas ima svoj izvor u euharistiji. Sudjelujući na euharistiji, živimo Caritas kao dio naše preobrazbe, blagujući euharistijska otajstva. Moramo biti spremni biti dio karitativne ljubavi prema našim potrebitima. Izazov je to u svakom trenutku i vremenu kako to pretočiti u redoviti život. Živjeli smo u razdoblju kada karitativna aktivnost nije smjela postojati, i ono što je postojalo bilo je od javnosti skriveno. Bit će velik izazov kako još snažnije pokrenuti djelovanje u našem ambijentu. Postoji institucionalno i neinstitucijalno karitativno djelovanje. Svi članovi Crkve pozvani su neformalno djelovati u sredinama u kojima žive, a isto tako i kroz instituciju kao što je župni, biskupijski i nacionalni Caritas. Naša je zadaća promovirati Caritas u društvu u kojem živimo, zauzimati se za najslabije u društvu i biti njihov glas, da javnost senzibiliziramo za njihove potrebe i tako na njih odgovorimo. Caritas ne može zamijeniti institucije države. Država je dužna ispunjavati socijalne potrebe svojih građana, a Caritas je usmjeren prema onima koji su na marginama društva. To su skupine naših bližnjih koje su zaboravljene od društva. Naša misao je usmjerena prema njima i zadaća nam je biti uz njih kao potpora i snaga, da njihov glas u društvu bude vidljiv, da osjete da netko stoji uz njih. Ovdje postoje biskupijski caritasi kao i središnji Caritas Srbije. Vjerujem da ćemo naći dodatne modalitete kako da budemo još prepoznatljiviji u društvu u Srbiji, da Crkva bude vidljiva po djelovanju Caritasa. Nismo snažni u brojčanome smislu, ali u onome što možemo, a to je djelatna ljubav iskazana prema bratu čovjeku u potrebi, možemo biti prepoznatljivi znak. Dao Bog da to možemo prepoznati i ostvariti prema konkretnim mogućnostima.

Još uvijek ste na mjestu ravnatelja Hrvatskog Caritasa. Koje elemente djelovanja Hrvatskoga Caritasa možemo mi ovdje uzeti kao model za djelovanje ovdje u Srbiji?

Hrvatski Caritas je krovna ustanova Hrvatske biskupske konferencije koja koordinira djelovanje biskupijskih caritasa. Biskupijski, odnosno župni caritasi imaju neposredni kontakt s korisnicima, a nacionalni ima zadaću ostvariti kontakte s institucijama države, civilnoga društva i tvrtkama kako ih senzibilizirati za društveno odgovorno poslovanje. Pokušat ćemo nešto iskustava stečenih ondje implementirati ovdje. Želim zahvaliti tolikim volonterima koji su svojim djelovanjem ostvarili velike projekte na koje Caritas i društvo mogu i trebaju biti ponosni. Kako sam čuo, i ovdje su vrlo prisutni i angažirani. Hvala na dobroti koju ti ljudi pružaju. Mi smo samo produljene ruke mnogih dobročinitelja, u čije ime činimo djelatnu ljubav prema onome tko je u potrebi. Znam neke elemente ovdašnjeg biskupijskog Caritasa koji je domišljat i nastoji odgovoriti potrebama svoga podneblja. Hvala tolikim ravnateljima, zaposlenicima, brojnim volonterima koji su nesebični u svom predanom radu. Jedan vid karitativne djelatnosti je kućni hospicij. Ima različitih primjera. Fascinirala me je, primjerice, uloga Caritasa u župi Ivankovo. Naime, Caritas župe Ivankovo raspolaže s oko 750 bolničkih kreveta i brojnim drugim medicinskim pomagalima, te su rasprostranjeni kao mreža po čitavoj Nadbiskupiji, u obiteljima gdje su bolesnici, starije osobe i nemoćni. Dobro je to uigran tim i na taj način konkretno pomažu najugroženijim skupinama. To mi je jedna od ideja kao početna poruka u djelovanju Caritasa Srijemske biskupije. Svi se mi susrećemo sa starijima i bolesnima koji ne mogu biti smješteni u staračkim domovima ili bolesni u bolnice, jer nema dovoljno stacionara koji će se brinuti o osobama koje su starije kao i o onima koje su bolesne ili su u terminalnim fazama bolesti. Možemo pokušati smanjiti njihovo trpljenje medicinskim pomagalima, kako bismo ljudima koji se brinu o svojim bolesnicima olakšali križeve i darovali konkretnu ljubav. To je nešto veliko i odgojno za svaku osobu, te ću se oko toga angažirati.

Na medijskim servisima Hrvatske katoličke mreže (HKM) sve je više informacija i o djelovanju katoličkih zajednica u biskupijama u Srbiji. Imate li saznanja koliko su korisnici HKM, a posebno IKA zainteresirani za život i aktivnosti vjernika katolika u Srbiji?

Na ovo pitanje ću odgovoriti kao, još uvijek, ravnatelj HKM koja kao ustanova u sebi integrira Hrvatski katolički radio, Informativnu katoličku agenciju i nove medije. Kroz moje preuzimanje HKM htio sam skrenuti pozornost da je to hrvatska mreža – koja ne pokriva samo područje Hrvatske, nego sva područja gdje žive Hrvati i drugi i gdje se Crkva brine za vjerničke zajednice, pa mi je bilo logično da se fokus usmjeri i na BiH, Srbiju, Makedoniju i druge prostore diljem svijeta, preko hrvatskih katoličkih misija. Jednostavno, pratimo crkvena zbivanja. Dobili smo povratne informacije da je to dobro i vjerujem da će se to i u budućnosti nastojati njegovati.

U medijskom smislu katolici su u Srbiji u najmanju ruku marginalizirani, a neka istraživanja pokazuju i da su iznimno negativno stigmatizirani. Može li bolja organizacija katoličkih medija ovdje pomoći da se takva situacija izmijeni?

Puno toga ovisi o nama, koliko smo fleksibilni prilagoditi se određenim okolnostima i biti domišljati u načinu kako doprijeti do medijskog prostora. Možda je ovdje poteškoća što nema središnjeg katoličkog glasila, portala, radija ili agencije, kao u Hrvatskoj ili drugdje. Bit će to izazov biskupima i vjernicima laicima da se pokuša naći modalitet kako doskočiti tim potrebama. Danas možemo biti prisutni online bilo gdje. Nadam se da će to biti jedna od zadaća koju ćemo morati promišljati na koji način odgovoriti potrebama vjernika u ovome prostoru.

Nedavno ste kao prioritet djelovanja pomenuli „pastoralno osnaživanje djelovanja pojedinih župnih zajednica, napose onih koje su posljednjih godina ostale bez župnika“, te ste istaknuli župe u Novom Beogradu, Srijemskim Karlovcima i Sotu. Hoće li biti prilike da se ovi izazovi riješe?

Nastojat ću u što skorije vrijeme pronaći adekvatne svećenike i za te župne zajednice. Sot dijeli svećenika s drugim župama, pa se dogodi da nema redovitih misa, iako se sakuplja lijepi broj osoba. Novi Beograd je po broju vjernika sigurno najveća vjernička zajednica u biskupiji, pastoralno možda zanemarena, ali tu je i splet okolnosti u kojemu je župa nastala. Novi Beograd je nastao nakon II. svjetskog rata, a župa je osnovana prije šezdesetak godina. Tražio se prostor za novu župnu crkvu, međutim političke okolnosti su bile takve da se nikad taj prostor nije dodijelio, niti je bilo moguće financirati kupovinu zamjenskog prostora u kojem bi se moglo djelovati. Pronalazak adekvatnog prostora i ishođenje sredstava da se izgradi pastoralni prostor i okupi vjernička zajednica izazov je za mnoge velike zajednice, a ovdje je to još veći izazov. Činjenica je da postoji veliki broj vjernika koji su kriptokatolici – djedovi i bake su se doselili iz katoličkih krajeva, ali su oni ostali anonimni, a potomci često i nekršteni. To su izazovi svećenicima: kako doprijeti do tih osoba? Jedan od načina je da kroz vid obreda ukopa pastoralizira potomke. Svidjele su mi se neke inicijative svećenika kako domišljato dolaze do tih osoba. Neka i dalje budu ustrajni i domišljati.

Podsjetili ste okupljene na misi Vašeg ređenja da je Srijemska Mitrovica kršćanska metropola. Vidite li prilike da se tako drevni kršćanski identitet toga grada jače istakne u sadašnjim okolnostima?

Sirmij je u svoje vrijeme sigurno bio u rangu svih velikih metropola ondašnjega poznatog svijeta. Posebno u kršćanskome smislu. Upravo na tim temeljima mogli bismo bazirati pastoral, prezentacijom svetačke baštine koja nam je ostavljena od tolikih svjedoka vjere: sv. Irineja, sv. Dimitrija, sv. Anastazije i brojnih drugih znanih i neznanih svetaca ondašnjeg vremena. Vjerujem da i danas ima svetaca koji nisu uzdignuti na čast oltara, ali koji su nas zadužili svojim uzornim životom u vremenima i prilikama u kojima su živjeli, a mi uživamo plodove njihove muke, truda i rada. To je izazov i za svakoga od nas. Sigurno je da se od nas ne traži mučeništvo u krvi, ali se traže drugi oblici mučeništva. U suvremenome govoru to znači da ćete vrlo lako dospjeti na portale ili na ekrane srama jer ste kršćanin, jer imate i zastupate kršćanske stavove o brojnim pitanjima za koje ste spremni podnijeti križ ili »razapinjanje« kroz medijski ili drugi linč. Kršćanska vjera je jedinstvena i svi koji su na tome tragu su pozvani biti svjedoci istinske vjere koju su primili u krštenju.

Kako će izgledati Vaš prvi Božić u Srijemu? Koje misli želite podijeliti tom prigodom s Božjim narodom?

Sve sam svećeničke Božiće bio u župama. Nekad su to bile zamjene, a katkad prijateljska pomoć kolegama u župi i s njima pohodi i susreti s obiteljima o blagoslovu obitelji. Za mene su to vrlo bogata i dragocjena iskustva. Riznica uspomena na brojne susrete s našim obiteljima u njihovim domovima, s njihovim radostima i tugama, žalostima i tjeskobama. To su iskustva, iako iscrpljujuća ali obogaćujuća i koja te kao osobu i svećenika izgrađuju. Mislim i na sve svećenike, župnike koji ovih dana ispovijedaju, pohađaju bolesnike, stare i nemoćne i koji će i ove godine sa svojim zajednicama slaviti Božić i dijeliti s njima trenutke susreta o blagoslovu i pohodu obiteljima u ovim čudnim vremenima pandemije koronavirusa. Hvala za sav trud i muku. Ovog Božića za mene je drugačiji. U našoj katedrali u Srijemskoj Mitrovici u mislima će mi biti cijela naša biskupijska zajednica: od granice s Hrvatskom, ona između Dunava i Save pa sve do ušća Save u Dunav. Nastojat ću duhom biti povezan sa svim članovima naše Crkve ovdje i moliti s njima da nas novorođeni Spasitelj prožme u našim životima kako bismo mi svojim životima mogli odgovoriti izazovima vremena u kojem živimo, da postanemo prepoznatljivi znak, znak novorođenoga Spasitelja. To je najveći dar koji nam Božić donosi: da, On nas daruje kako bismo mi mogli obdarivati druge svojom dobrotom, ljubavlju, pažnjom, pogotovo one koji su najpotrebitiji. A to je Caritas. „Iznad svega Ljubav“. Neka nas ta Ljubav uvijek nadahnjuje, vodi, i bude i motiv našega djelovanja.

Intervju vodio: Marko Tucakov / Foto: Vedran Jegić

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Na drugi dan Božića, u nedjelju, 26. prosinca 2021., u 19.00 sati, u prostorijama Hrvatskog Doma u Srijemskoj Mitrovici organizirana je božićna akademija. Kroz prigodni igrokaz o Isusovom rođenju i šaroliki repetoar božićnih pjesama na više jezika, srijemskomitrovačka djeca i mladi dočarali su ljepotu Božića i značenje Božjeg Utjelovljenja za čovjeka.

Organizatorica božićne akademije je s. Cecilija Tomkić, koja je uz svesrdnu pomoć vjeroučiteljice Sare Žurovski i g. Stjepana Petrovića uspjela organizirati akademiju. Prema njihovim riječima djeca i mladi su se rado odazvali na ovu aktivnost, što je veoma lijepa slika ove vjerničke zajednice.

Na početku božićne akademije, nazočnima se obratila s. Cecilija Tomkić i zaželjela im ugodno vrrijeme i uživanje u programu koji će uslijediti.

Nakon svih nastupa, zahvalila je svima prisutnima na dolasku, na osobit način onima koji su pomogli u organizaciji i ostvarenju božićne akademije i čestitala imendan svečaru Stjepanu.

Nakon nje, prisutnima se obratio msgr. Fabijan Svalina izričući svoje zadovoljstvo i radost onim što je imao priliku vidjeti. Božić je sam po sebi ispunjen radošću i ljepotom. Ali susreti i priredbe ovog tipa mogu doprinijeti njegovoj ljepoti. Možemo biti radosni zbog ovog ostvarenja. Hvala svima koji su uložili trud oko ostvarenja božićne akademije, poručio je okupljenima msgr. Fabijan Svalina.

Božićna akademija je zaključena zajedničkim pjevanjem pjesme Zvončići u izvedbi svih sudionika akademije, predvođenih Karlom Petrovićem.

Ivica Zrno

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Svečano Euharistijsko slavlje, na Nedjelju Svete Obitelji, u katedrali–bazilici manjoj Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, s početkom u 9.30 sati, predslavio je msgr. Fabijan Svalina u zajedništvu s domaćim župnikom mons. Eduardom Španovićem.

Obraćajući se okupljenim vjernicima, u prigodnoj homiliji msgr. Fabijan Svalina je istaknuo kako je obitelj veoma vrijedna – izvorište ljudske zajednice, ali kako je u trajnoj opasnosti da se njezina uloga u današnjem društvu obezvrijedni.

Svi smo mi rođeni i izrasli smo u obitelji. Ona je naše gnijezdo, ona je gnijezdo čovječanstva. Koje je danas stanje obitelji, ako ju pogledamo u svjetlu Evanđelja i budućnosti? Obitelj? Za jedne je ona najveća svetinja na ovoj zemlji. Na njoj počiva cijeli humanizam i sreća pojedinaca. Za druge opet ona je nešto što je već prevladano, što je izašlo iz “mode”. A takvi obično zagovaraju neku otvoreniju zajednicu i ne drže puno do obiteljske veze.

Nažalost, ovo zadnje mišljenje kao da postaje sve brojnije. Mnoge obitelji su se "razbile" ili se nikad zapravo nisu niti stvorile. Obitelj je tako u velikoj krizi. Kad govorimo o obitelji istovremeno se postavlja i pitanje vrjednovanja braka, jer brak je baza obitelji. Ako je brak u krizi onda je u krizi i obitelj jer jedno bez drugog ne ide. No, uz sve poteškoće bračne zajednice još ne poznajemo neko zajedništvo koje bi bilo bolje od obitelji. Dapače, misli se da obitelj nije idejni proizvod nego nešto što izvire iz ljudske naravi. Obiteljske poteškoće su poteškoće koje izviru iz samog čovjeka. Stoga, ako obiteljski čovjek nije spreman mijenjati se, ako nije spreman na poboljšanja, i obitelj će ostati problematična. Ne može se imati pitomu obitelj, a divlje roditelje. Obitelj je stvarnost kroz koju čovjek izrasta u čovjeka. I to traje cijeli život.

Čovjek trajno raste i trajno treba obitelj. Unutar obitelji čovjek se nalazi i prepoznaje kao čovjek. Sve su druge zajednice samo slika obitelji, neke su od poruka koje je msgr. Fabijan Svalina uputio okupljenim vjernicima.

Nakon euharistijskog slavlja, vjernici su se uputili u župsku dvoranu na tradicionalno druženje i božićno čestitanje, a kako je danas – po datumu – i sveti Stjepan, prvomučenik i na imendansko čestitanje svečarima.

Tekst: Ivica Zrno

Fotografije: Davor Reves

LAĆARAK/STARA BINGULA (TU) – Svečana božićna euharistijska slavlja, u 9.30, u filjalnoj crkvi Sveti Petar, apostol u Staroj Binguli i 11.00 , u župskoj crkvi Sveta Ana, majke Blažene Djevice Marije, u Laćarku, na dan svetkovine Rođenja Gospodinova, slavio je župnik vlč. Ivica Zrno.

Obraćajući se okupljenim vjernicima, u prigodnoj homiliji vlč. Ivica Zrno je, osvrčući se na riječi Svetoga Pisma istaknuo kako je današnje vrijeme obilježeno zaboravom blizine, o kojoj nam progovara Sveto Pismo, ali i svetkovina koju danas slavimo.

Kako je lijepo čuti riječi navještaja da se nešto lijepo događa – „Javljam vam blagosvijest veliku radost!“ I mi danas čeznemo za takvim vijestima. I što ej više takvih vijesti u naš se život više uvlači optimizam i hrabrost za život. Posebnost anželovog navještaja leži u sasvim konkretnoj vijesti, koja nije prolaznog karaktera. Naime ne događa se nešto lijepo da bi se dogodilo i onda je tome kraj. Događa se nešto lijepo da bi tim trenutkom započelo, a imalo „posljedice“ generacijama poslije. To je dobrota Boga koji nam dolazi u susret i koji se rađa da bi nam bio blizak i pokazao koliko Mu je do nas stalo. To je za nas veliki ili bolje rečeno najveći dar – da Bog dođe u našu ljudsku stvarnost i ostane s nama. To je izraz Božje blizine. Time nam Bog govori koliko Mu je stalo do nas i koliko nas želi u svojoj blizini. Nema većeg dara od toga. Možemo mi tražiti i kupovati velike i skupe poklone kojima ćemo darivati jedni druge ovih dana. Ali ako nema topline, blizine i ljudskosti uzaludno je. Učimo se od djece. U svojoj iskrenosti znaju se obradovati tek jednoj bomboni ili lizalu. Nije važno kakav je i koliki dar, nego od koga dolazi i sa kojim je stavom darovan, neke su od poruka koje je vlč. Ivica Zrno uputio okupljenim vjernicima.

Na koncu euharistijskog slavlja svakom je djetetu darovan prigodni poklon paket. Poklon paketi su dar vjernika sunarodnjaka iz Njemačke iz Hrvatskih Katoličkih Zajednica Sveta Obitelj – Reutlingen, Sveti Nikola Tavelić – Metzingen i Sveti Vinko Paulski – Tübingen, i molitvenih grupa ondje djeluju. Oni su odlučili ovog Božića darovati i razveseliti djecu u vjerničkim zajednicama u kojima djeluje vlč. Ivica Zrno, koji je 2010.–2018. djelovao u njihovim zajednicama. Dajući poklon pakete, vlč. Ivica Zrno je potaknuo sve okupljenje da u svoje molitve, na osobit način, uvijek stavljaju dobročinitelje.

Tekst: Ivica Zrno

Fotografije: Željka Klavžar

HRTKOVCI (TU) – Svečanim euharistijskim slavljem – svetom Misom Polnoćkom, 25. 12. 2021. točno u pola noći u župskoj crkvi Sveti Klement, papa i mučenik u Hrtkovcima započela je proslava svetkovine Rođenja Gospodinova 2021.

Svečano euharistijsko slavlje slavio je domaći župnik vlč. Ivica Živković. Na početku euharistijskog slavlja djeca su imala prigodne recitacije kojima su pozdravili malo dijete Isusa, pozivajući se tako na misni psalm (Ps 96) Danas nam se rodio Spasitelj – Krist, Gospodin!

U prigodnoj homiliji vlč. Ivica Živković je pozdravio sve okupljene vjernike te im je pročitao božićnu poruku msgr. Fabijana Svaline, biskupa koadjutura srijemskoga.

Na koncu euharistijskoga slavlja župik, vlč. Ivica Živković, je pozdravljajući sve okupljene vijernike čestitao Božić. Zahvalio se svima koji su pomogli oko postavljanja borova i kićenja crkve, te se zahvalio svima koji su svojim aktivnim angažmanom doprinijeli bogatstvu euharistijskog slavlja – pjevačima, čitačima i ministrantima. Nakon toga je pozvao sve vjernike na tradiscionalno druženje u župskom domu.

Andrija Dort