PETROVARADIN (TU) – Vjernici župe Svetog Roka u Petrovaradinu proslavili su 21. lipnja 2012. godine svoj zavjetni dan na spomendan svetog Alojzija Gonzage. Euharistijsko slavlje predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović zajedno sa svećenicima petrovaradinskog i zemunskog dekanata.

      PETROVARADIN (TU) – Vjernici župe Svetog Roka u Petrovaradinu proslavili su 21. lipnja 2012. godine svoj zavjetni dan na spomendan svetog Alojzija Gonzage, redovnika.

      Euharistijsko slavlje predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović zajedno s dekanom petrovaradinskog dekanata preč. Tomislavom Kovačić, župnikom preč. Markom Loš,  preč. Stjepanom Klaić, župnikom u Inđiji, vlč. Stjepanom Barišić, župnikom župe Petovaradin 2, vlč. Ivanom Rajković župnikom župe Srijemski Karlovci i vlč. Dušanom Milekić, župnikom župe Novi Banovci.

      Okupljenim vjernicima biskup je prikazao svetog Alojzija Gonzagu kao uzor vjere i molitve, te svećeničkog i redovničkog života posebno u Godini svećeničkoga i redovničkog poziva u Srijemskoj biskupiji i Godini vjere. “Ne smijemo molitvu isključiti iz svoga života, rekao je biskup. Onaj koji vjeruje u Trojedinog Boga, njemu molitva postaje po­sve svakodnevna potreba. Kako bismo mogli ne razgovarati i ne obraćati se onim osobama za koje vjerujemo da su nas stvorile, otkupile, posvetile? Vjerovati, a ne moliti, bilo bi doista čudno i neprirodno. Ispravan odgoj za molitvu nije ništa nametnuto. Prava molitva izlazi iz srca koje vjeruje. Alojzije je veoma mnogo molio, a to znači da je imao veoma proživljenu vjeru koja mu je preko molitve približavala Božju stvarnost i s kojom je na­sto­jao biti u trajnome dodiru.”

      U nastavku homilije biskup Gašparović je naglasio : “Bog je duh i pravi molitelj molit će ga u duhu i istini. Duh i istina oslobađaju, zato imamo pravo i slobodu molitve na svoj način. Stvarnost molitve svetog Alojzija Gonzage, za koju ga je odgajala njegova majka, za nas je samo jedno svjedočanstvo više o važnosti molitve u životu kršćanina. Nadalje, Gašparović rekao da je lijep Alojzijev primjer da se od malena naučio pomagati onima nezbrinutima. I završetak njegova života bit će posve nesebično djelo ljubavi prema bliž­nje­mu, pomaganje zaraženome od kuge pri čemu je i sam stradao. Nije, dakle, taj strogi, pobožni isposnik mislio samo na Boga, već je znao svoju ljubav prema Bo­gu ostvarivati djelima ljubavi prema bližnjemu.

      Prema tome, razvio je i onu dimenziju koja je danas naročito na cijeni. Brinuo je za bolesnike. Briga za bolesnike treba da nam bude jedan od zadataka pa i uz cijenu života. A ako smo bolesni ili se razbolimo tada nastojati strpljivo podnositi bolesti. U teškim vremenima kuge, potresa, navale neprijatelja, nevremena i tako velike zime da se i Dunav zaledio, naši preci su se utjecali zaštitnicima – svecima. I evo nama današnjeg zavjetnog dana, zavjetovanih svetom Alojziju Gonzagi. Neka nam on pomogne sada i uvijeke da mognemo odgovoriti Kristu na njegov poziv: molite za svoje svećenike, za siromašne i potrebne, za bolesne i nemoćne i ne bojte se Isus je s vama!”

      Na koncu misnog slavlja župnik Loš je zahvalio svima koji su se sabrali na ovo euharistijsko slavlje. Osvrnuo se na povijesni trenutak zavjeta koji su preci ove župe dali svome svecu. Prije 200 godina zavjetni dan se slavio na spomendan svetih Sebastijana i Fabijana zajedno sa župom svetog Jurja, mučenika u Petrovaradinu 1, dok se nisu dogodile okolnosti da je tuča četiri puta zaredom udarila po usjevima ove župe. Tako su 1815. godine vjernici ove župe Svetog Roka, hodočasnika, s tadašnjim župnikom odlučili  imati svoj zavjet i zavjetovali se svetom Alojziju Gonzagi. Kasnije je i župa Uzvišenja svetog Križa u Petrovaradinu 2 izabrala svoj zavjetni dan na svetkovinu Presvetog Srca Isusova.

                                                                           Tomislav Mađarević

Tomislav Mađarević

PETROVARADIN, (TU) – Po preporuci Papinskog vijeće za promicanje nove evangelizacije u Svetištu Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu održat će se četvrta po redu duhovna obnova u subotu 07.07.2012. i nedjelju 08.07.2012. godine.

      PETROVARADIN, (TU) – Po preporuci Papinskog vijeće za promicanje nove evangelizacije i odobrenjem srijemskog biskupa Đure Gašparovića, a u organizaciji upravitelja svetišta vlč. Stjepana Barišića, u Svetištu Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu održat će se četvrta po redu duhovna obnova u subotu 07.07.2012. i nedjelju 08.07.2012. godine.

       ŠTO JE NOVA EVANGELIZACIJA:
      Nova evangelizacija je usmjerena onima koji su se udaljili od Crkve u zemljama starog Kršćanstva. Evangelizacija predstavlja veliki izazov za sveopću Crkvu. Zato je Njegova Svetost Benedikt XVI. odlučio sazvati Generalnu skupštinu na temu Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere, koja će se održati od 7. do 28. listopada 2012. Skupština će za cilj imati pregledati aktualnu situaciju u određenim Crkvama kako bi pronašli nove načine i izražaje Radosne vijesti koju bi prenosili suvremenom čovjeku s obnovljenim entuzijazmom, svojstvenim svecima, radosnim svjedocima Gospodina Isusa Krista.
      U novoj evangelizaciji ne radi se o ponavljanju nečega što je napravljeno loše ili ne funkcionira, kao da je nova radnja sud zbog neuspjeha prve. Nova evangelizacija nije duplikat prve, nije samo ponavljanje, nego je hrabrost usuditi se ići novim putevima, ususret promijenjenim uvjetima unutar kojih je Crkva pozvana danas živjeti navještanje Evanđelja.

     Četvrti termin duhovne obnove zakazan je pod geslom "Kad sam slab, onda sam jak" (2 Kor 12,10)“. Duhovnu obnovu će voditi svećenik grkokatoličke župe "Pokrov presvete Bogorodice" u Petrovcima mr.sc. Vladimir Sedlak..

      PROGRAM DUHOVNE OBNOVE

SUBOTA, 07.07.2012.
16.30: Pobožnost Gospi Tekijskoj
17.00: Sveta Misa, predvoditelj vlč. Vladimir Sedlak
18.00: Euharistijsko klanjanje

NEDJELJA, 08.07.2012.
16.30: Pobožnost Gospi Tekijskoj
17.00: Sveta Misa, predvoditelj: vlč. Vladimir Sedlak
18.00: Duhovno — animacijski program

Vladimir Sedlak - biografija:
Rođen 1983. u Subotici. Studirao filozofiju na KBF-u u Đakovu (2002-2004.), teologiju na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu (2004-2007), postdiplomski studij iz ekleziologije na Gregoriani u Rimu (2008-2010.). Zaređen za Križevačku biskupiju za đakona u Zagrebu, a za svećenika u Kucuri 2010. godine. Župnik je zupe "Pokrov presvete Bogorodice" u Petrovcima, kraj Vukovara od 2010. god. Član je Udruge Katoličkih Intelektualaca od 2011. god., te član povjerenstva za mlade u Križevačkoj biskupiji od 2012.

PETROVARADIN (TU) – Prije svećeničkog ređenja šestorica đakona Đakovačko-osječke nadbiskupije, petorica Požeške biskupije i jedan đakon Srijemske biskupije boravili su od 14. do 19. lipnja na duhovnim vježbama u Petrovaradinu. Duhovne vježbe vodio je mr. Bože Radoš, duhovnik Bogoslovnog sjemeništa i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakuptetu u Đakovu. 

      PETROVARADIN (TU) – Neposredno prije svećeničkog ređenja šestorica đakona Đakovačko-osječke nadbiskupije Josip Kešinović, Mario Lešić, Josip Levaković, Drago Marković, Josip Matas, Davor Tomić i petorica Požeške biskupije Tihomir Bilašić, Ivica Bošnjak, Ivan Certić, Josip Hornjak, Nikola Legac te đakon Srijemske biskupije Željko Štimac, boravili su od 14. do 19. lipnja 2012. godine na duhovnim vježbama u Petrovaradinu u prostorijama Biskupskog ordinarijata Srijemske biskupije. Duhovne vježbe vodio je mr. Bože Radoš duhovnik Bogoslovnog sjemeništa i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu.

      Program duhovnih vježbi je bio tako organiziran da se đakoni duhovnim vježbama izdvoje iz svakodnevnih događanja, da se kroz molitvu, šutnju i promišljanje pripremaju za sveti red prezbiterata. U okviru ovih duhovnih vježbi đakoni su pješice hodočastili do Biskupijskog svetišta Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu, gdje su slavili svetu misu i iskoristili priliku da na ovom svetom mjestu zamole Blaženu Djevicu Mariju za zagovor i pomoć koja je vidljiva i nevidljiva i  da Marija, koja je Majka svećenika, prati hod budućih svećenika na njihovom putu.
      Petorica đakona Požeške biskupije biti će zaređeni u subotu 23. lipnja, đakona Srijemske biskupije zaredit će biskup srijemski Đuro Gašparović u nedjelju 24. lipnja u katedrali - manjoj bazilici u Srijemskoj Mitrovici, a šestoricu đakona Đakovačko-osječke nadbiskupije zaredit će za prezbitere nadbiskup đakovačko-osječki Marin Srakić 29. lipnja ove godine u katedrali u Đakovu.

                                                                             Tomislav Mađarević

Tomislav Mađarević

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Spomendan Svetog Antuna Padovanskog svečano je proslavljen u katedrali - manjoj bazilici u Srijemskoj Mitrovici svetim misama i hodočašćima od ranih jutarnjih sati pa do kasno u noć.  Djeca, od najmanjeg do najvećeg, mladi i odrasli ispunili su katedralu i brojem i molitvom i pjesmom.

      SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Spomendan svetog Antuna Padovanskog svečano je proslavljen u katedralnoj crkvi svetog Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici. Od ranih jutarnjih sati pa do kasno uvečer župljani i mnogi vjernici pravoslavne vjeroispovjesti hodočastili su u katedralu i crkveno dvorište, jer su „oltari“ svetog Antuna priređeni u katedrali i u crkvenom dvorištu zbog velikog broja Antunovih štovatelja.

      Nekoliko tisuća vjernika hodočasnika dolazilo je svetom Antunu donoseći cvijeće, paleći svijeće i moleći zagovor ovoga velikog sveca. Katedrala je toga dana bila premalena da primi sve hodočasnike.

      Za vrijeme misa su blagoslovljeni ljiljani a na večernjoj misi bio je blagoslov djece. Djeca, od najmanjeg do najvećeg, mladi i odrasli ispunili su katedralu i brojem i molitvom i pjesmom.

      Misna slavlja predvodio je prelat mons. Eduard Španović, župnik, dekan i generalni vikar Srijemske biskupije u zajedništvu s vlč. Mariom Paradžik, župnim vikarom u Srijemskoj Mitrovici te đakonom Željkom Štimac. Presvijetli Španović je u homiliji naglasio da je sveti Antun jedan od provjerenih zagovornika svih ljudi dobre volje, te da s pravom nosi naziv „Svetac svega svijeta“. Sveti Antun je također zagovornik u svim neprilikama života, te je stoga mudro i spasonosno za sve okupljene što su pohrlili po zagovor ovoga sveca, a posebno mudro su učinili roditelji koji su u velikom broju donijeli i doveli svoju djecu, moleći za njih i s njima Božji blagoslov i zagovor ovoga sveca.

      Po završetku misnog slavlja sva djeca su pojedinačno primila Božji blagoslov po zagovoru svetog Antuna.

      I nakon Misnog slavlja, sve do kasnih večernjih sati, vjernici su nastavili pristizati moleći nebeskog Oca da po zagovoru svetog Antuna usliši molitve svoga naroda.

                                                                             Mario Paradžik

Mario Paradžik

NOVI SLANKAMEN (TU) – Župa i župna crkva Svetog Mihovila, arkanđela u Novom Slankamenu proslavila je 9. lipnja 2012. godine 150. obljetnicu postojanja. U proslavi su sudjelovali uz vjernike župe slavljenice i gosti iz drugih župa Srijemske biskupije kao i iz susjednih biskupija i Republike Hrvatske.

      NOVI SLANKAMEN (TU) – Župa i župna crkva Svetog Mihovila, arkanđela u Novom Slankamenu proslavila je 9. lipnja 2012. godine 150. obljetnicu postojanja. U proslavi su sudjelovali uz vjernike župe slavljenice i gosti iz drugih župa Srijemske biskupije kao i iz susjednih biskupija i Republike Hrvatske. Tom prigodom djeca i mladi iz župe priredili su svečanu akademiju. Prikazali su prizore iz povijesti župe i župne crkve naglasivši posebno pastoralni dušobrižnički rad svih župnika, kapelana i časnih sestara redovnica koji su djelovali u župi.

      Svečano misno slavlje je predvodio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, a suslavili su, uz župnika domaćina preč. Berislava Petrovića, mons. Eduard Španović, župnik i dekan u Srijemskoj Mitrovici i generalni vikar Srijemske biskupije i preč. Jozo Duspara, zemunski dekan i župnik, te svećenici i redovnici koji djeluju u Srijemskoj biskupiji, svećenici grkokatoličkog obreda kao i gosti iz drugih biskupija i iz župa Đakovačko-osječke nadbiskupije, posebno hodočasnici iz Štitara.

      Na početku slavlja nazočne je pozdravio domaćin preč. Petrović, župnik župe slavljenice koji je rekao: ”’Dajte sinovi Božji dajte Gospodu slavu i čast’, to je naše geslo koje je napisano na crkvi, a koje su zapisali naši pradjedovi. Ponavljamo danas ove iste riječi zahvalni Bogu za ovih 150 godina, za milost, snagu, postojanost u vjeri i sve druge darove koje nam je Gospodin kroz ovaj dugi niz godina udijelio, a ima ih mnogo po kojima osjećamo da Bog voli Novi Slankamen.

      On i danas bdije nad Slankamenom kako bismo bili i u ovom slavlju taknuti milošću neba koja je potpomognuta zaštitom i zagovorom svetog Mihovila, arkanđela, našega nebeskog zaštitnika.” U nastavku župnik je pozdravio biskupa Gašparovića, generalnog vikara i bivšeg župnika u Novom Slankamenu Španovića, sve svećenike Srijemske i drugih biskupija, predstavnike Pravoslavne i Reformatorske crkve, časne sestre među kojima je posebno istakao sestre Klanjateljice Krvi Kristove iz Zagreba, koje su dugi niz godina skrbile zajedno sa župnicima za duhovni život novoslankamenačkih župljana.

      Zatim je pozdravio delegaciju Hrvatskog nacionalnog vijeća, predsjednika Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine, predsjednika Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, predstavnike Hrvatskih kulturno-prosvjetnih društava u Srijemu i šire, predstavnike Tajništva za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice Autonomne Pokrajine Vojvodine, zastupnike općine Inđija i predstavnike mjesne zajednice Novi Slankamen. Posebni pozdrav župnik je uputio predsjedniku Zajednice protjeranih Hrvata Srijema, Bačke i Banata i svim gostima koji su došli iz Republike Hrvatske, kako protjeranim iseljenim Slankamencima i onima iz drugih srijemskih župa, tako i vjernom puku iz župa Đakovačko-osječke nadbiskupije. Na koncu je pozdravio predstavnike medija, a posebno slušatelje Radio Marije Srbije, koji izravno prenose ovo nezaboravno povijesno slavlje.

      U homiliji se biskup Gašparović osvrnuo na povijesne događaje župe i istakao: “Znamo dobro, ako pogledamo u povijest, da je ova župa i ova crkva, kao i sve župe i crkve tadašnje Đakovačke i Srijemske biskupije, doživljavala kroz povijest mnoge radosti i nade, žalosti i tjeskobe. Čuli smo od djece i mladih za vrijeme akademije kakva je bila povijest ove župe i župne crkve u Novom Slankamenu. Župa je bila velika po broju vjernika pretežno hrvatske nacionalnosti. Znamo da su obitelji bile brojne, kao i u svim našim župama i župnim zajednicama u Srijemu. Ali nam je i poznato da se u zadnjih dvadesetak teških godina ova župa brojem obitelji i vjernika znatno smanjila, prepolovila, jer su mnogi morali napustiti svoje domove. Bili su prisiljeni i morali su otići sa svojih pradjedovskih ognjišta, jer su bili natjerani zamijeniti svoje kuće i imanje. Bili su protjerani.

      Zato su ovdje s nama sada oni koji su, zajedno s onima koji su ovdje ostali, teško i sa strahom proživljavali događaje u župama u Srijemu, te im zato zahvaljujemo na poseban način da su došli u svoju matičnu župu Slankamen da se zajedno s nama prisjete svih onih nemilih događaja. Pozivam ih da se prisjete prošlosti koja je iza nas, a isto tako da sada osjetimo povezanost jednih s drugima, povezanost preko 'Zajednice protjeranih Hrvata Srijema, Bačke i Banata' koji su sada s nama. Drago nam je osjetiti povezanost preko predstavnika koji ovdje vode brigu o Hrvatima i Hrvatskom narodu, posebno u Srijemu i Autonomnoj Pokrajini Vojvodini, ili kako se to kaže u ovoj našoj regiji. Dozvolite da zahvalim i svima koji su ostali u ovoj župi i u svim našim srijemskim župama usprkos velikim poteškoćama. Na poseban način moram zahvaliti našim svećenicima koji su ostali s vjernicima u najtežim prilikama života, koji su ih hrabrili i jačali, koji su dijelili radosne i teške žalosne trenutke života u župnim zajednicama.

      Zahvaljujem svećenicima i časnim sestrama, jer je njihova nazočnost u Srijemu bila milost i blagoslov po posvećenju, po sakramentima, po svetoj misi i po kršćanskoj pouci i utješnoj riječi što je davalo snagu onima koji su ovdje ostali. Hvala im na toj žrtvi i daru. Posebna zahvala ide župnicima i časnim sestrama koji su vodili ovu župu, a koji su ovdje bili nabrojeni u programu akademije. Neka Gospodin nagradi svaki njihov plodonosni rad u ovoj župi Novi Slankamen, kao i u drugim našim župama ove sada naše Srijemske biskupije."

      Biskup je nadalje rekao: „Proslava obljetnice župne crkve i župe svečan je liturgijski čin za jednu crkvu, a posebno za vjernike koji joj pripadaju. Ova crkva je mjesto okupljanja kršćanske zajednice na slušanje Božje riječi, na molitvu i hvalu Bogu i na slavljenje svetih otajstava, posebno na slavljenje Euharistijske žrtve Krista Gospodina. Ova crkva je slika Crkve, hrama Božjega, sazidanog od živog kamenja, a oltar što ga okružuje sveti narod da bi sudjelovao na Gospodnjoj žrtvi i hranio se na nebeskoj gozbi, slika je Krista, koji je svećenik i prinos i žrtvenik na kojem se žrtvuje nebeskom Ocu. Ova crkva, hram Božji, znak je Božje prisutnosti u prostoru, među nama.”

      Biskup Gašparović je posebno istakao: „Ova crkva, čiju 150. obljetnicu slavimo, jest prostor, kuća, materijalni hram, sagrađen ljudskom rukom. Ona je mjesto susreta. Ona je okupljanje Crkve, sagrađene od 'živog kamenja', nove i savršene, podignute ne ljudskom rukom, nego slavom živoga Boga, a utemeljene na osobi Isusa Krista. To je duhovna građevina, to je hram Kristova tijela, to je Crkva kojoj je Krist zaglavni kamen a mi vjernici živo kamenje po krštenju nazidani na Krista, ugrađeni u tu duhovnu zgradu. I u toj Crkvi, tijelu Kristovu, čiji smo mi članovi, častimo Boga svojim sjedinjenjem s njime u Duhu i Istini: posvećenjem po sakramentima, učenjem i usavršavanjem po Kristovoj riječi, a sve po sudjelovanju kod svete Mise, svojim kršćanskim životom u obitelji, u ovoj vjerničkoj zajednici, u školi, na radnom mjestu i na svakom mjestu."

      Na koncu razmišljanja biskup je poručio: „Ispunjajmo ovu crkvu i crkve u našoj Srijemskoj biskupiji svojom prisutnošću. Zar da bude poluprazna kada ovdje slavimo svetu Misu? Mora nam biti privlačna znajući da je Krist po njoj i u njoj među nama. Uzdiže se ona kao opomena i poziv svakom vjerniku, pa i prolazniku, od najmanjeg do najvećeg, od najmlađeg do najstarijeg. Znajmo da ne možemo očitovati zajedništvo niti s Kristom, niti međusobno, ako se ne sastajemo, ako se ne nađemo zajedno na ovom svetom mjestu, ako nas nema u ovoj našoj crkvi. A dobro znamo da je Krist uvijek nazočan gdje su dvojica ili trojica sabrana u njegovo ime. Ne samo dvije tri osobe, što je simbolika, nego čitava vjernička zajednica, što više vjernika.“

      Tijekom mise liturgijsko pjevanje je propratio mješoviti župni zbor.

      Na koncu slavlja župnik Petrović je zahvalio svim suradnicima koji su pomogli oko pripreme ovoga slavlja, kao i svim nazočnima.

      Slavlje s oko 300 gostiju je nastavljeno uz tamburaše Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Tomislav“ iz Golubinaca u prostorijama Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva "Stjepan Radić" u Novom Slankamenu.

                                                                                     Tomislav Mađarević

Tomislav Mađarević

RUMA (TU) - Svetkovina Tijelova proslavljena je u Rumi svetom misom i Tijelovskom procesijom. Svečanost je predvodio župnik Željko Tovilo uz sudjelovanje velikog broja vjernika.

      RUMA (TU) - Svetkovina Tijelova u Rumi proslavljena je u popodnevnim satima svečanom svetom misom koju je predvodio župnik Željko Tovilo.

      U prigodnoj homiliji naglasio je snagu i važnost euharistije u životu vjernika, te osobno sudjelovanje  i redovito pristupanje pričesti koja je najbolji način sjedinjenja Boga i čovjeka. "Po krštenju smo pozvani na svetost, a slaveći euharistiju i pričešćujući se suobličujemo se Isus u Kristu. Tu je snaga kršćanske vjere i po sakramentu euharistije vjernik postaje djelotvoran u sredini u kojoj živi", naglasio je župnik. Nakon svete mise slijedila je Tijelovska procesija u dvorištu i na platou ispred župne crkve Uzvišenja Svetog Križa.

                                                                                          Ž. T.

Ž. T.