PETROVARADIN (TU) - Župljani staromajurske župe Uzvišenje Svetog Križa, u petak su svečano proslavili zavjetni dan svetkovinu Presvetog Srca Isusovog. U zajedništvu s vjernicima iz susjednih petrovaradinskih i novosadskih župa, služena je sveta misa koju je predvodio petrovaradinski dekan preč. Tomislav Kovačić.

 

      PETROVARADIN (TU) - Župljani staromajurske župe Uzvišenje Svetog Križa, u petak su svečano proslavili svoj zavjetni dan svetkovinu Presvetog Srca Isusovog. U zajedništvu s vjernicima iz susjednih petrovaradinskih i novosadskih župa, služena je sveta misa koju je predvodio petrovaradinski dekan i župnik župe Našašće Svetog Križa u Srijemskoj Kamenici, preč. Tomislav Kovačić. U koncelebraciji su bili preč. Marko Lončar, preč. Marko Loš, te domaćini proslave vlč. Stjepan Barišić i vlč. Željko Štimac.

      Govoreći u propovijedi o Srcu Isusovom kao uzoru i izvoru beskonačne ljubavi prema čovjeku preč. Kovačić je, između ostalog, poručio nazočnima da mole Isusa da im srca ispuni svojom Božanskom ljubavlju, kako bi zauvijek bili svjetionici te iste ljubavi u susretu sa svakim čovjekom.

      Nakon završnog blagoslova u crkvi slavlje je nastavljeno druženjem uz domjenak u prostorijama župe.

                                                                                              Petar Pifat

 RUMA (TU) - U nedjelju 9. lipnja u župnoj crkvi Uzvišenje Svetoga Križa u Rumi  slavljena je misa i sakramenat svete potvrde za 14 mladih ove župe. Sakramenat svete potvrde podijelio je srijemski biskup mons. Đuro Gašparović.

 

 

      RUMA (TU) - U nedjelju 9. lipnja u župnoj crkvi Uzvišenje Svetoga Križa u Rumi  slavljena je misa i sakramenat svete potvrde za 14 mladih ove župe. Sakramenat svete potvrde podijelio je srijemski biskup mons. Đuro Gašparović.

      Župna zajednica se na ovo slavlje  pripremala trodnevnicom na kojoj su sudjelovali kandidati za svetu potvrdu, roditelji, kumovi i ostali vjernici župe.  Svakog dana pripreme zajednica je molila za svoje krizmanike i razmišljala o važnosti života s Bogom i u Bogu te o potrebi otvorenosti Božjoj Riječi i Duhu Svetome koji će im po sakramentu biti i darovan.

     

      U nedjelju, na početku euharistijskog slavlja,  biskupa su pozdravili krizmanici i župnik vlč. Željko Tovilo, koji je nakon pozdrava i dobrodošlice zamolio biskupa da započne misno slavlje i podijeli ovim mladim ljudima sakramenat. Župni zbor animirao je ovo slavlje svečanim pjevanjem.

      Biskup Gašparović je u svojoj homiliji naglasio kako je ovaj dan za župu na poseban način za krizmanike isti kao onaj kada je i na apostole sišao Duh Sveti. Govorio je o važnosti kršćanske svijesti i života  u Duhu Svetome koji daruje poučljivost, slobodu i vjernost. Mladi sada primaju darove kako bi mogli shvatiti otajstvo i poslanje Kristovo. „Duh Sveti čini vas odvažnima, potiče vas razmatrati i doživjeti život Kristova otajstva u svetoj misi koju ćete svake nedjelje slaviti ovdje u crkvi. Neka riječ Kristova kod svake svete Mise odzvanja u čitavom vašem životu i neka vam uvijek nešto novo kaže. Živite zajedništvo vjere svaki put kad se međusobno okupljate. Duh je taj koji vodi ljude u uzajamnom razumijevanju i prihvaćanju“, rekao je biskup. Nadalje je pozvao krizmanike da i nakon današnjega svečanoga silaska Duha Svetoga aktivno i velikodušno sudjeluju u životu župne zajednice jer će i tako iskusiti djelovanje tog istoga darovanoga Duha koji će im pomoći susresti Krista. Osobito je važno u svoje obitelji  unositi mir, radost slogu i pravu Kristovu ljubav – naglasio je biskup.

      Nakon homilije uslijedila je krizma. Biskup je krizmanicima svetim uljem označavao znak križa na čelima uz zaziv krizmanikovog imena i riječi „primi pečat dara Duha Svetoga“. Tako je izgovoreno novih 14 imena koji su postali odgovorni suzajedničari Crkve.

      Nakon svete pričesti jedna je majka izgovorila molitvu roditelja za djecu, a krizmanica je u ime svih  krizmanike ove generacije zahvalila svima koji su ih pratili u pripravi ali isto tako i svima koji su ovaj dan uložili puno truda kako bi euharistijsko slavlje bilo istinski i pravi događaj Duhova. Biskup je na kraju uzvratio s nekoliko riječi zahvale svima koji su predano pomagali tijekom priprave krizmanika za sakrament svete potvrde.

      Po završetku misnoga slavlja uslijedilo je zajedničko fotografiranje s krizmanicima i kratka zajednička okrjepa okupljene zajednice u pastoralnom centru župe.

      Ovaj događaj svjedoči o neprestanom pomlađivanju lica Crkve, lica koje oblikuje već dva tisućljeća crte ovoga svijeta, nastojeći u njega unositi svjetlo koje nužno pripada životu.

                                                                                           Željko Tovilo

 

 

Željko Tovilo

PETROVARADIN (TU) - Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo „Jelačić“ organiziralo je u nedjelju, 9. srpnja, prvo multimedijalno predavanje u okviru serijala „Ponos naših ulica“ koje je bilo posvećeno životu i djelu znamenitog đakovačko-srijemskog biskupa, Josipa Juraja Štrosmajera.

PETROVARADIN (TU) - Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo „Jelačić“ organiziralo je u nedjelju, 9. srpnja, prvo multimedijalno predavanje u okviru serijala „Ponos naših ulica“ koje je bilo posvećeno životu i djelu znamenitog đakovačko-srijemskog biskupa, Josipa Juraja Štrosmajera. Inicijativa za održavanjem ovakvih edukativnih susreta proizišla je iz potrebe da se u društvu koje ima prilično dobro razvijen umjetnički rad, napose glazbeni, razvija i prosvjetna djelatnost. Cilj serijala, stoga, i jeste da se članovi društva, ali i građanstvo Petrovaradina, kroz upoznavanje života i djela velikana po kojima pojedine petrovaradinske ulice nose nazive, bolje upozna sa prošlošću grada u kojem živi.

 

Prvi dio predavanja bio je posvećen životu i djelovanju znamenitog biskupa Josipa J. Štrosmajera, o kojem je govorio magistar povijesnih znanosti i kustos povijesničar Damir Stanojević, dok je o povijesti ulice koja se ponosi imenog spomenutog velikana, govorio Davor Martinčić, vrijedni izučavatelj petrovaradinske prošlosti i voditelj povijesno-istraživačke sekcije u HKPD-u “Jelačić”.

Predavanje prof. Stanojevića bilo je podijeljeno u tri dijela. Prvi dio odnosio se na biskupa Štrosmajera kao političkog aktera i neumornog borca za jednakopravnost hrvatskog naroda sa Ugarskim, uz kritičko sagledavanje rezultate te borbe.

Nakon glazbenog predaha u kojem je Slavoljub Kocić, tenorist pjevačke sekcije društva „Jelačić“, otpjevao Okrugićevu skladbu „Domovino, slatko milovanje“, nastavljen je prikaz Štrosmajera kao biskupa koji je svoju vjeru u potpunosti polagao u ostvarenje željenog ujedinjenja zapadnih i pravoslavnih Kršćana. Spomenuta su i njegova kapitalna djela, poput izgradnje monumentalne đakovačke prvostolnice i sjemeništa. Najposlije, istaknut je i veliki dug koji južnoslavenski narodi, a napose hrvatski, imaju prema Štrosmajeru kao osnivatelju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, značajnom pučkom dobrotvoru i „Ocu“ hrvatske nacije.

U nastavku predavanja, „Ponos naše ulice“ predstavljen je kroz opis Štrosmajerove ulice u Petrovaradinu, o čemu je govorio Davor Martinčić. Zanimljivo je bilo čuti da je crkva Svetoga Jurja, impozantna građevina koja svjedoči o više od tri stoljeća dugoj povijesti katolištva u postosmanlijskom Petrovaradinu, bila prva građevina podignuta u Štrosmajerovoj ulici, nekada zvanoj Crkvena ulica. Slušatelji su upoznali i druge objekte koji danas u njoj postoje, kroz opise predavača o njihovom prijašnjem izgledu i namjeni.

Možda najinteresantniji podatak kojim se „opravdava“ današnji naziv ulice, jeste da je Štrosmajer od 1838. do 1840. god. bio u službi župnog kapelana u spomenutoj crkvi i župi Sv. Jurja. Uspomenu na njega, Petrovaradin je čuvao i čuvaće kroz ime ove ulice koja, na sreću, ni u turbulentnim političkim preuređenjima nije doživjela promjenu. Nadajmo se da će tako i ostati.

 

Petar Pifat

VATIKAN (IKA/TU) - Tijekom ljeta neće biti privatnih i posebnih audijencija sa Svetim Ocem, a 3., 10., 17. i 31. srpnja neće biti ni općih audijencija.

      VATIKAN (IKA/TU) – Prefektura Papinske kuće oglasila se 6. lipnja priopćenjem u kojem se navodi kako se tijekom ljetnog razdoblja neće održavati privatne i posebne audijencije. U mjesecu srpnju opće audijencije se neće održati 3., 10., 17. i 31. srpnja, a nastavit će se od srijede 7. kolovoza u Vatikanu. Od ponedjeljka 22. do ponedjeljka 29. srpnja Sveti Otac će boraviti u Brazilu povodom 28. Svjetskog dana mladih. U nedjelju 14. srpnja Sveti Otac će predvoditi marijansku molitvu Anđelova pozdravljenja iz Papinske palače u Castel Gandolfu, prenio je Tiskovni ured Svete Stolice.
      Ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice je izvijestio kako Papa planira i tijekom ljeta boraviti u Domu Svete Marte. Predviđa se, usto, da će 8. srpnja prestati slaviti jutarnje mise u Domu Svete Marte s raznim skupinama.

 

IKA

      PETROVARADIN (TU) – Svećenici Srijemske biskupije i grkokatolički svećenici u Srijemu sudjelovali su na duhovnoj obnovi u Petrovaradinu u ponedjeljak 3. lipnja 2013. godine. Duhovnu obnovu je predvodio začasni kanonik preč. Blaž Zmaić, župnik u Irigu, koji je nakon molitve srednjeg časa i uvoda, izložio razmatranje na temu  „Život svećenika danas – živjeti kao svećenik danas“.

      U svome izlaganju predavač je prikazao temu u nekoliko točaka. Najprije je postavio pitanje kakove svećenike treba Crkva danas i nastavio da je konstatacija da se u posljednje vrijeme rapidno promijenila slika dušobrižnika u župama. Citirajući ranokršćanskog teologa Polikarpa (2. st.) „O Bože, za koja vremena si me sačuvao, da tako moram doživjeti“, Ignacije Antiohijski daje nam odgovor: „Uči da razumiješ shvaćati vremena... vrijeme čezne za tobom!“ Biti svećenik danas  znači, ući u danas, prispjeti danas, uspjeti danas i odgovoriti na situaciju Crkve i svijeta danas. Bog je gospodar našega vremena. Također naše vrijeme je Božje vrijeme. Obećanje Isusovo vrijedi također  i za nas danas: „Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta“ (Mt 28,20).

 

      Na pitanje što pokreće najviše danas Crkvu voditelj nastavlja da ljudi moraju ponovo otkriti da je kod Isusa nešto prisutno, a to je susret s jednom osobom koja daje našem životu novi pravac. To je susret s Uskrslim koji živi u Crkvi. Ovu vjeru vrijedi opet otkriti u njegovoj snazi koja struji kako bismo tako pokazali izvor života ljudima koji traže danas vrata k Isusu.

      Današnje svećeništvo nije nikakvo novo svećeništvo, ustvrdio je Zmaić i nastavio da ovo zvuči tako kao da bi bilo biti svećenik danas posve drugačije nego prije. Međutim, bitnost svećeništva ostaje ista. Slavlje liturgije će ostati središte  i najviša točka svakog kršćanskog čina, iz kojeg proizlazi cijeli pastoral. 

      U nastavku izlaganja voditelj je rekao da je svećenik pastir, a biti svećenik znači stajati u službi Dobrog pastira i dati se voditi od njegova duha i tako biti blizu ljudima. Ili, na malenoj točki povijesti treba svećenik i dalje da vodi brigu Božju za ljude.

      Duhovna obnova je završila ispitom savjesti, sakramentom pomirenja i molitvom za svećenike. Kroz ispit savjesti Zmaić je pozvao svećenike da se prisjete svojega ređenja i svećeničkih obećanja kroz svoje godine svakog Velikog četvrtka i kako danas to izgleda. U nastavku je voditelj pozvao sudionike duhovne obnove da svatko u sebi odgovori na pitanja da li je svećenik današnjice i da li odgovara na današnju situaciju u Crkvi te što čini naspram krize u Crkvi. Nadalje, postavlja se pitanje da li je moja vjera živa? Moje aktivnosti u toj vjeri i Crkvi? Čemu dajem prednost: aktivnostima u Crkvi ili svojim osobnim aktivnostima? Jesam li vjerodostojan u svojem poslanju? Osvrćem li se i na ono što kažu ljudi o meni ili što govore braća svećenici? Što ja govorim o drugima? Mogu li reći za brata pored sebe: „lijepo je što postojiš!“ Vodim li ja ljude Kristu? Pokazujem li im njegovo lice preko svoje osobe? Kako je sa slavljem liturgije? Ima li ono za mene svoju veličinu i ljepotu?

      Ovim i drugim pitanjima svećenici su ispitali svoju savjest, te nakon prigode za sakramenat pomirenja u crkvi molili za svećenike. U molitvu ih je oveo voditelj riječima: „U brizi za duhovna zvanja odigrava se nešto o biću, karakteru Crkve. To je jezgra Crkve. Kao članovi Tijela Kristova nosimo također odgovornost za razvoj i širenje duhovne životne snage naše Crkve. Kao što molimo za svećenički podmladak i za sve druge pozive Crkve, koje svjesno neodložno trebamo, trebamo i smijemo moliti za svećenike, za sebe, koji smo tu, koje „imamo“ i kojima je potrebna i molitva svih vjernika. Ovim postavljamo znak, da ih kao subraću ne ostavljamo u našim zadaćama i problemima same, nego da smiju znati da su podupirani i nošeni našim i vjerničkim molitvama na njihovim putovima u nasljedovanju Krista.“

                                                                                              Tomislav Mađarević

 

Tomislav Mađarević

PETROVARADIN (TU) - Redovita mjesečna duhovna obnova za vjernike iz Petrovaradina i okolice, koju je predvodio beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar, održana je proteklog vikenda u Biskupijskom svetištu Gospe Snježne na Tekijama. Bila je to treća ovogodišnja obnova, organizirana pod sloganom „Duhovna obnova za naše dobro“.

      PETROVARADIN (TU) - Redovita mjesečna duhovna obnova za vjernike iz Petrovaradina i okolice, održana je proteklog vikenda u Biskupijskom svetištu Gospe Snježne na Tekijama. Bila je to treća ovogodišnja obnova, organizirana pod sloganom „Duhovna obnova za naše dobro“, ali i prva koju je u ovom Marijanskom svetištu predvodio jedan nadbiskup. Upravo to je i povod da je smatramo posebno važnom i uspjelom, što potvrđuje i veliki odaziv sudionika.

      Susret je započeo u subotu u 17 sati, slavljenjem sv. mise koju je, nakon više od jednosatnog ispovijedanja okupljenih vjernika, predvodio beogradski nadbiskup, mons. Stanislav Hočevar. Poprilično dugačak red vjernika koji su čekali na svetu ispovjed i ovoga je puta bio dokazom sve veće potrebe vjernika za ovim svetim sakramentom, napose tijekom održavanja duhovnih obnova.

      U svečanoj atmosferi liturgijskog slavlja, na kojem su uz nadbiskupa bili i suslavitelji iz okolnih župa preč. Tomislav Kovačić, preč. Marko Loš, vlč. Stjepan Barišić i vlč. Željko Štimac, predvoditelj je u kontekstu Godine vjere održao propovjed na temu „Vjera u našoj svakodnevnici“.

      Nadbiskup je uzeo za primjer život sv. Justina mučenika iz prvih kršćanskih vremena, koji je tražio prave ideale, kao čovjeka koji je shvatio da je u evanđelju pronašao najveću filozofiju, najveću mudrost i najveću snagu i da je sve to, bez nametanja, prenosio drugima, te uvijek mirnoćom dijaloga predstavljao snagu Božje istine i ljubavi. Naglasio kako je i danas najvažnije da budemo tražitelji, da svoju vjeru preobrazimo molitvom i postojanosću u veliku energiju duhovne jakosti. A ona je plod Božjeg duha koji nas nadahnjuje.

      U nastavku izlaganja zaključio je da vjernici danas premalo traže, premalo čitaju, premalo razgovaraju sa najvećim umovima koji bi im mogli dati pravo objašnjenje života, te da bi ovakve duhovne obnove trebale davati upute i ohrabrenje za nastavak traženja u kome neće biti mjesta klonulosti, predavanja pesimizmu, neizvjesnosti, žalosti i bolu. „Svi mi smo u životu toliko poteškoća doživjeli, ali ako smo doživjeli poteškoće , mi smo privilegirani. Koliko više poteškoća smo doživjeli do sada, znači da Bog ima u nas veliko povjerenje, jer poteškoće možemo samo Božjom snagom preokrenuti u veliku energiju. Ko je prošao mnoga iskušenja, taj nalazi u dubinama svoga bića mogućnost da sve to promijeni u energiju nade, vjere i ljubavi“, rekao je nadbiskup Hočevar.

      Na koncu homilije upozorio je da su vjernici dužni svima drugima posredovati dar slobode koji su vjerom primili, te da se zato treba jače povezati i biti prisutan svuda: svojom mudrošću, svjedočenjem i djelima ljubavi i kulture. Homiliju je završio porukom da danas mora progovarati naš život, ali na takav način kako bi tu našu vjeru mogli shvatiti i drugi.

      U drugom dijelu duhovne obnove, do izražaja je napose došla dinamika razgovora između predavača i sudionika koji su svoja zanimanja o praktičnim vjerskim stvarima pokazivali postavljajući pitanja.

      Suštinu problema predavač je na kraju vidio u tome da li se čovjek duboko susreo sa Bogom ili ne. Prema njegovom mišljenju, samo je u prvom slučaju moguće otkriti tko je čovjek. Problem je u različitom shvaćanju čovjeka, u tome da je u današnjem vremenu čovjek prestao biti čovjek. Ako se ostvari istinski susret sa živim Bogom, čovjek tek tada otkriva da je u ljudima Božje prisustvo, da je svako stvoren na Božju sliku i priliku i da u tome ima nečega božanskoga, te da se zbog toga svako ljudsko biće treba poštivati od njegova prirodnog začeća do smrti.

      Program drugog dana obnove sličio je prvome danu, s razlikom duhovnog sadržaja čiji je završetak ozvaničen pobožnošću polusatnog euharistijskog klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

      Iz trećeg čitanja evanđeoske poruke devete nedjelje kroz godinu u kome se navodi velika vjera rimskog satnika koji je molio za ozdravljenje svoga sluge, nadbiskup Hočevar je napose istaknuo izvanrednu snagu duha koju je isti vojnik posjedovao, pitajući se naglas jesu li vjera i ljubav današnjih kršćana toliko jake i da li su spremne staviti se u službu moljenja za druge ljude. U tom kontekstu, predvoditelj je skrenuo pozornost da Božje darove ne treba tražiti samo za sebe već i za druge.

      Dajući primjer Izraelaca koji su još tako davno u svome hramu imali posebo dvorje za poganine tj. one koji bi htjeli pronaći mjesto za molitvu i razgovor, poručio je da je došlo vrijeme kada se naše crkve trebaju još više otvarati i time, svima onima koji traže smisao života i istinu, omogućavati da se upravo u našim hramovima mogu susresti s Gospodinom.

      Premda je Duhovna obnova zvanično bila završena programom u crkvi tekijskog svetišta, obnova je nastavljena i poslije programa, kroz sakramenat sv. Ispovijedi, ali i u dvorani hodočasničke kuće gdje je bila organizirana skromna okrijepa za sudionike susreta. Sve do zadnjih trenutaka nadbiskupova boravka u svetištu, mnogi su vjernici pokazivali veliko interesovanje za osobni razgovor s njime i otvorenost vjerskom poučavanju.

                                                                                                          Petar Pifat

 

Petar Pifat