PETROVARADIN, (TU) - Osim ustaljenih aktivnosti koje se u Tekijskom svetištu odvijaju tijekom godine, pred Ravnateljstvom istoga su veliki izazovi i odgovornost, kako zbog sve većih potreba i očekivanja suvremenog hodočasnika – vjernika, još više radi ostvarenja dostojanstvenog obilježavanja značajnog jubileja – 300. obljetnice postojanja Biskupijskog svetišta Gospe Tekijske čiji će vrhunac biti iduće, 2016. godine.
Shvaćajući da će njihova zadaća u tom svojevrsnom projektu proslave biti prilično zahtjevna i teška, te da im u pojedinim segmentima organizacije nedostaje prijeko potrebno iskustvo, ravnatelj i voditelj Svetišta – vlč. Stjepan Barišić i Petar Pifat susreli su se u Subotici, 12.03.2015. god. sa starim znancem i prijateljem, gosp. Tomislavom Žigmanovim, ravnateljem Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i njegovom suradnicom, gospođom Katarinom Čeliković, menadžericom kulturnih aktivnosti Zavoda.
Odmah na početku razgovora, ravnateljstvo Svetišta prezentiralo je aktivnosti i postignuća na polju duhovne, kulturne i materijalne obnove Svetišta, ostvarena unazad nekoliko godina, te domaćinima predočilo planove i želje od kojih bi većina trebala biti ostvarena do datuma centralne proslave Jubileja (5. kolovoza 2016. god.).
Ravnatelj Zavoda, gosp. Žigmanov,  zahvalio je na ukazanom povjerenju, nadodajući da će Zavod, kako zbog svog djelokruga rada, tako i ograničenog kadrovskog potencijala, pomoći organizaciju Jubileja u domenima koji su u njegovoj moći. Konstatirao je da, svakako, treba nastojati da proslava sadržajno bude bogata i dobro osmišljena.
Gospođa Čeliković naglasila je važnost sagledavanja vremenske dinamike niza događaja koji su predviđeni organizacijom, kao i pravljenja realne kadrovske, tehničke i financijske projekcije svih segmenata i aktivnosti.
Na koncu razgovora, zaključeno je da je na Ravnateljstvu Svetišta obveza vršenja uloge glavnog nositelja cijele manifestacije, uz koordinaciju i suradnju svih relevantnih institucija i pojedinaca predviđenih organizacijom proslave.

SRIJEMSKI KARLOVCI, (TU) – Tradicionalno svečano je 19. ožujka u kapeli Gospe od Mira u Srijemskim Karlovcima proslavljena svetkovina sv. Josipa. Svečano misno slavlje predvodio je župnik Marko Lončar, a pjevanjem ga uveličao crkveni zbor crkve Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovcima. Tom misom kalendarski počinje niz liturgijskih događanja u kapeli Gospe od Mira. U propovijedi je župnik Marko Lončar prikazao život svetog Josipa zaručnika BDM kao tesara, koji je sigurno kroz svoj zanat i kuće paravio, gdje je u njegovoj radionici glavni šegrt bio Isus. Isus je kod sv. Josipa učio tesarski zanat i svojim životom je sigurno pripremio Isusa za njegovo poslanje.
Nakon blagoslova, župnik je čestitao imendan svima koji kao svog zaštitnika slave svetog Josipa. Nakon toga je pozvao vjernike da se poslije večernje mise okupe na druženje u nedavno renoviranom, obnovljenom pastoralnom centru Kapele Gospe od mira.
        Tomislav Mađarević

PETROVARADIN, (TU) - U Biskupijskom pastoralnom centru Srijemske biskupije u Petrovaradinu održana je 16. ožujka 2015. godine skupština svećenika Srijemske biskupije kojoj je predsjedao srijemski biskup mons. Đuro Gašparović. Na ovom susretu sudjelovali su svi svećenici koji djeluju na teritoriju Srijemske biskupije.
Susret je započeo u dvorani za sastanke molitvom i predstavljanjem programa ove svećeničke skupštine koja je proglasom osnivanja 28. svibnja 2011. godine ustanovljena kao institucija u skladu s Izjavama i odlukama Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske, točka 736a, usvojenim i od Srijemske biskupije, kao nastavak slijeda pastoralnih sjednica i susreta svećenika koji djeluju u Srijemu. Biskup srijemski Đuro Gašparović je na početku sjednice pozdravio generalnog vikara mons. Eduarda Španovića i sve svećenike sudionike skupštine. Na sjednici ove skupštine biskup je naglasio da je ona nastavak duhovnih i pastoralnih sastanaka svećenika u Srijemu. U Srijemskoj biskupiji, podsjetio je biskup, već djeluju pojedine strukture suodgovornosti i to na razini odlučivanja je Generalni vikar i Prezbitersko vijeće; na razini usmjeravanja je Zbor savjetnika; na razini ostvarivanja je Biskupijska kurija u čijem je sastavu upravni odsjek i to Biskupski ordinarijat, Biskupijski pastoralni centar, Ekonomsko vijeće i Koordinatorski kolegij. Uz postojeća okupljanja prezbitera te vjernika laika Svećenička skupština predstavlja ambijent susreta i dijaloga čitava biskupijskog prezbiterija o pitanjima koja se tiču života i službe svećenika.
Sjednica je nastavljena prema predloženom i usvojenom dnevnom redu. Tema susreta je bila "Pastoralno djelovanje  u župama i druga pitanja". U uvodnom izlaganju biskup Gašparović je podsjetio svećenike na Izjave i Odluke Druge biskupijske sinoda đakovačke i srijemske u svezi s pastoralom župne zajednice, župnim pastoralnim i ekonomskim vijećima te je progovorio o župničkoj službi i svećeničkim službama na posebnim područjima pastoralnog djelovanja. Biskup je naglasio da je župa, kao temeljna ustanova u organizacijskoj strukturi Crkve i temeljna stanica zajedništva kršćanskog života, jezgra pasoralnog djelovanja Crkve. Na temelju koncilskog shvaćanja Crkve sigurno je potrebno činiti određene obnoviteljske korake u oblikovanju i organiziranju života unutar pojedinih župnih zajednica. Radi se ovdje o planiranju pastoralnog djelovanja u župi koje zahtjeva i određen broj župnih suradnika kao i izradu vlastitog župnog plana i programa. Župni pastoral zahtijeva redovite oblike župnog života, polazeći od župne kateheze djece, mladih i odraslih i ugrađivanje onih naglasaka u tom pastoralu što ih donose pojedine skupine. U nastavku izlaganja naglašena je prisutnost župnika u filijalama i povezanost pastoralnog plana i programa s onim u župi. Nadalje, poziva se na međužupnu suradnju u različitim vidovima redovitog, izvanrednog i prigodnog pastoralnog djelovanja. Biskup je ovdje naveo da ta suradnja može biti u zajedničkim susretima i katehezama za posebne skupine vjernika, prigodne tribine i predavanja i sl. Što se tiče župnih vijeća, biskup je pozvao župnike da s njima surađuju. S obzirom na župničku službu predstavljen je kan. 519 Zakonika kanonskoga prava gdje se naglašava da župnik na župnom području posjeduje pastoralnu i upravnu vlast po službi naučavanja, posvećivanja i upravljanja. U vršenju svoje službe župnik je u zajedništvu s biskupom i s drugim prezbiterima i vjernicima laicima.
Nakon uvodnog izlaganja biskupa Gašparovića uključili su se u daljnji rad skupštine svećenici-župnici. Iznosili su prijedloge i ideje s obzirom na pastoralni rad svećenika u župama i naglašavali posebne aktivnosti u tom pastoralnom radu, kao što je rad s pojedinim skupinama vjernika. Razgovor je nastavljen iznošenjem pastoralnih iskustava pojedinih župnika u pastoralnom radu u povjerenim im župama kao i prijedlozima za razgovor i traženje rješenja za pojedine pastoralne situacije. Naglasak je stavljen na koordinacijski pastoralni rad na župnoj, dekanatskoj i biskupijskoj razini. Za sljedeće sastanke na biskupijskoj razini bit će potrebno razmatrati pitanje župne kateheze, školskog vjeronauka, pastoralni rad s pojedinim skupinama vjernika kao što je već spomenuta župna kateheza i vjeronauk u školama, mladi, obitelji, stari i bolesni, mješoviti brakovi, neoženjeni i neudate, ometeni u razvoju, ovisnici i dr.
Ekonomsko i financijsko poslovanje u župama bilo je posebno naglašeno s obzirom na poteškoće siromaštva i ekonomske kriza na ovim područjima. Već od više od dvadeset godina župne zajednice u Srijemu su u nezavidnoj kritičnoj ekonomskoj situaciji. Neprestano moraju moliti pomoć od institucija, crkvenih, inozemnih a ponajviše društvenih i državnih, koje su pozvane da ravnopravno pomognu svim građanima države i društva u kojoj svi sudjeluju u napretku zemlje kojoj pripadaju. O problemima i poteškoćama u vezi s ovim pitanjima bit će govora na sjednicama ekonomskog i prezbiterskog vijeća, te zbora savjetnika.
Ove godine će se obaviti kanonske vizitacije župa te su dogovarani termini za to. Već prije su dostavljeni formulari zapisnika vizitacija s uputama i načinu na koji će biti organizirane.
Postavlja se pitanje zdravstvenog osiguranja svećenika rimokatolika u Srijemu koji u nekom smislu predviđa državni zakon. Ima li nekih pomaka po ovom pitanju, pitaju se svećenici i traži se odgovor od nadležnih državnih institucija.
Sjednica je završila uz još neke smjernice i prijedloge za daljnji pastoralni rad u našim župama, dekanatima i biskupiji.
                                                                                                                                                        Tomislav Mađarević

PETROVARADIN,(TU) – 9. ožujka 2015. godine u Petrovaradinu je održana korizmena duhovna obnova za svećenike Srijemske biskupije koji djeluju u Srijemu. Duhovnu obnovu vodio je vlč. Dragan Muharem, svećenik Subotičke biskupije, predavač na Teološko-katehetskom institutu i urednik lista “Zvonik”. Tema ove duhovne obnove je „Otajstvo Velike subote“.
Nakon molitve srednjeg časa, nazočne je pozdravio Berislav Petrović, župnik u Novom Slankamenu i povjerenik Srijemske biskupije za trajnu duhovnu svećeničku izgradnju i pozvao svećenike na pripravu za ovogodišnji Veliki tjedan i Uskrs. Također je zahvalio voditelju na spremnosti da i ovaj puta bude voditelj svećeničke duhovne obnove.
Vlč. Muharem je spomenuo, kada se u teološko-liturgijskoj literaturi obrađuje vazmeno trodnevlje, pozornost je usmerena na Veliki četvrtak, petak i Uskrs, a o danu Velike subote redovito se ne govori, ili samo usputno spominje s obrazloženjem da je to aliturgijski dan, to jest dan bez euharistijskog slavlja, ili bez osobite obrednosti. Osmišljavanje Velike subote, obredno asketski, tijesno je povezano s vjerovanjem da je Isus između svoje smrti i uskrsnuća od mrtvih “sišao nad pakao” ili u “podzemlje”.
Vrijeme Velike subote tijesno je povezano sa stvarnošću Isusove smrti koja je još jedan pokazatelj da se on u potpunosti solidarizirao sa sudbinom smrtnoga čovjeka, a to solidariziranje doseže svoj vrhunac u umiranju i smrti. Također su kršćani pozvani da se u svemu solidariziraju s Kristom kao što se Krist  u svemu solidarizirao sa smrtnim čovjekom. Kroz Veliku subotu logika ljudskog umiranja dovedena je do krajnjih posljedica gdje se Krist očitovao kao vjeran svjedok Božjega djelovanja i to objavio kao ostvarenu činjenicu svim stvorenjima.
Kristova je pobjeda na čitavoj smrtnoj fronti: on ima vlast “svezati jakoga … ući u njegovu kuću i oplijeniti ga" (Mk 3,27). To su izrazi što označuju Kristovo potpuno obaranje na zemlju neprijatelja, nakon što je prodro na najskrovitije područje njegove vlasti. Ispovijedanje vjere na temelju opisane slike uključuje da Uskrsnuli naviješta novi život, jer je njegova smrt stvarna i istinita; neizbježna smrt kroz koju je Krist prošao u svim njezinim stadijima, pobijeđena je zbog toga jer je Krist stavrno živ, kao što je stvarno bio mrtav.
Na koncu je voditelj pozvao svećenike da i Veliku subotu kao "dan šutnje" dožive kao dan razmišljanja o Isusu u grobu u iščekivanju Uskrsnuća.
Duhovna obnova je nastavljena, nakon prigode za svetu ispovjed, klanjanjem u crkvi Svetog Jurja, mučenika u Petrovaradinu.
                                          Tomislav Mađarević

PETROVARADIN, (IKA) - Srijemski biskup Đuro Gašparović i generalni vikar mons. Eduard Španović susreli su se u petak 6. ožujka u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Petrovaradinu s direktorom hrvatske redakcije Radio Marije Srbije mons. Andrijom Anišićem, koordinatorom te redakcije Nikolom Jaramazovićem te sa suradnikom RMS za Srijem Zoranom Benčićem.
Mons. Anišić i Jaramazović izvijestili su biskupa o događanjima u hrvatskoj redakciji u proteklih pola godine te o sadašnjoj situaciji u toj redakciji. Ujedno su mu predstavili novi program i planove djelovanja te redakcije u budućnosti. Oni su istaknuli da smatraju područje Srijema izuzetno značajnim za buduće poslanje Radio Marije Srbije budući da se preko odašiljača u Vrdniku od početka ovoga mjeseca program na hrvatskom jeziku emitira 24 sata. A bilo je govora i o mogućem prebacivanju odašiljača iz Vrdnika u Rumu, čime bi se značajno povećala slušanost Radio Marije u Srijemu.
Biskup Gašparović izrazio je podršku i dao blagoslov svim djelatnicima i volonterima hrvatske redakcije RMS. On je također obećao da će poticati suradnju svećenika kao i vjernika laika njegove biskupije s redakcijom RMS u čemu će im osobito biti na raspolaganju generalni vikar biskupije Španović. Biskup je također odobrio da Zoran Benčić za područje Srijema bude svojevrsni koordinator i glavna tehnička podrška i veza sa sjedištem Redakcije u Subotici.

VALPOVO (TU) - Ignjo Srakić, brat đakovačko-osječkog nadbiskupa u miru, mons. Marina Srakića, preminuo je 26. veljače 2015. godine u 81. godini života (rođ. 1934.). Sprovodni obredi održani su 27. veljače na valpovačkom Gradskom groblju, a predvodio ih je župnik u Valpovu, vlč. Zvonko Mark. Đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić predvodio je misu zadušnicu u župi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Valpovu. Uz ožalošćenu suprugu Anu, brata Marina te nećake, nećakinje i ostalu rodbinu nazočili su brojni svećenici te redovnice.

Izražavajući iskrenu sućut u ime valpovačke župe, vlč. Mrak je rekao: „Pokojni Ignjo umire shrvan godinama i težinom života te bolešću. Borio se sa životom, s križevima i patnjama. Možemo samo žaliti za jednim dobrim i pobožnim čovjekom te zahvaliti za njegov život, obitelj i njegovu vjeru te brigu za župu i župnu zajednicu, u kojoj je bio aktivni župni suradnik dok mu je to dopuštalo zdravlje i godine.“ Pokojni je Ignjo čvrsto vjerovao u Boga, a sakramenti ispovijedi i pričesti, kojima je redovito pristupao, bili su mu snaga i okrepa života, kao i molitva i pobožnost. „Njihovo mjesto u Crkvi nikada nije bilo prazno“, naglasio je vlč. Mrak i nastavio: „Ignjo je vedro gledao na život, ali i na svoju smrt. Smrt nije samo prestanak života, nego i prestanak patnje, no ljudski život ne nestaje, nego nastavlja postojati na drugačiji, nebeski i božanski način.“ U zahvalnosti za život pokojnika, župnik je potaknuo: „Molimo da mu Bog bude vječna nagrada u Kraljevstvu nebeskom za dobrotu, svaku ljubav, žrtvu i muku koju je podnio u ovozemaljskom životu.“

Oslanjajući se na starozavjetnu Knjigu o Jobu i riječi: „Ja znadem dobro: moj izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. A kad se probudim k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. Njega ja ću kao svojega gledati." (Job 19, 25-26), u homiliji na misi zadušnici, izričući sućut, mons. Hranić je rekao kako su Jobove riječi izričaj ljudskog identiteta, djelovanja i cjelokupnog života dragog pokojnika. „Vjernička svijest da će umrijeti, ali i da njegov Izbavitelj živi, i pokojnom Ignji omogućavala je da život, svoju suprugu, Crkvu, ljude, društvo, ljubi svim srcem, da radosno živi život i da smrt u njegovu životu, ali i čitav njegov život dobije drugačije lice. Vjernički pogled na vlastitu smrt omogućio mu je i na­učio ga je voljeti život.“, rekao je mons. Hranić.

Bio je čovjek vjere u Boga, u život koji od Njega dolazi i zato je u svakom trenutku svoga života bio kao kuća sagrađena na stijeni. Mudar mladić, iskreni tražitelj Boga od djetinjstva, pa i u mladenačkoj dobi; mudar službenik i svjedok svoje vjere, moralni autoritet i vertikala u odrasloj životnoj dobi, u socijalnom uredu u kojemu je radio, u sredini u kojoj je živio. „Vjera je bila nadahnuće i nutarnja pokretačka energija pokojnog Ignje. Bio je slobodan od ljudske i zemaljske logike koja ide linijom manjeg otpora i gleda da što manje dade od sebe, a za sebe izvuče maksimalnu korist. Jer je vjerovao, bio je spreman služiti i činiti dobro; bio je požrtvovan i vjeran župljanin. Znao je da se do uskrsnuća dolazi samo preko križa i spremnosti na smrt. I zbog toga je bio u stanju nositi svoje životne križeve. Oni nisu uništili niti zastrli njegove obzore i pogled prema naprijed. Sačuvao je životnu radost i vedrinu te je vedrinom, radošću, povjerenjem u Boga i u ljude zračio i oko sebe. On je u uskrsnu budućnost već ranije ušao i njome je bio potpuno zahvaćen. Zato se od njega opraštamo slaveći euharistiju, otajstvo Kristova prijelaza iz smrti u život“, rekao je mons. Hranić.

Misu zadušnicu nadbiskup je zaključio riječima Maksimilijana Kolbea: „Smrt se ne improvizira. Ona se zaslužuje cije­lim životom.“ te pojasnio: „Smrt nužno upućuje na život: zašto se živi i kako se živi? Život nije čekaonica u kojoj bismo trošili vrijeme dok ne dođe vlak koji će nas odvesti na groblje. Ži­vot je putovanje, a ne čekanje putovanja. Život je vječnost na drugačiji način.“  M. Kuveždanin