SPLIT (IKA) – Sveti Otac Franjo imenovao je dosadašnjeg porečkog i pulskog biskupa Dražena Kutlešu novim splitsko-makarskim nadbiskupom koadjutorom, objavila je u subotu, 11. srpnja 2020. godine, Apostolska nuncijatura u Hrvatskoj. Donosimo životopis mons. Kutleše.

Mons. Dražen Kutleša rođen je 25. rujna 1968. u Tomislavgradu, Mostarsko-duvanjska biskupija.

Nakon završenog Malog sjemeništa u Dubrovniku, nastavio je studij filozofije i teologije u Velikom sjemeništu u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1993. za Mostarsko-duvanjsku biskupiju. Godine 1994. postigao je bakalaureat pri Teološkom fakultetu u Zagrebu u Hrvatskoj, a 2001. doktorat iz kanonskog prava na Papinskom sveučilištu Urbaniana.

Od 1993. do 1995. bio je župni vikar u mostarskoj katedrali. Od 1998. do 2006. mons. Kutleša obavljao je sljedeće službe: župni upravitelj u Grudama, docent kanonskog prava na Teološkom institutu u Mostaru, vicekancelar biskupijske kurije, član zbora konzultora i prezbiterskog vijeća, član Komisije Iustita et Pax Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

Od 2006. do 2011. bio je djelatnik Kongregacije za biskupe i, od 2011., suradnik Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata.

Imenovan je biskupom koadjutorom Porečke i Pulske biskupije 17. listopada 2011. Zaređen je za biskupa 10. prosinca 2011., a vodstvo Biskupije preuzima 14. lipnja 2012.

Pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji (HBK) obnaša trenutno sljedeće službe: član Stalnog vijeća, Predsjednik Biskupske komisije za odnose s državom i Predsjednik Pravne komisije.

Izvor: ika.hkm.hr

APOSTOLSKA NUNCIJATURA U REPUBLICI HRVATSKOJ

ZAGREB (IKA) – Sveti Otac Franjo imenovao je u subotu, 11. srpnja 2020. godine, mons. Dražena Kutlešu i mons. Petra Palića na nove biskupske službe. Priopćenje Apostolske Nuncijature u Republici Hrvatskoj prenosimo u cijelosti.

“Apostolska nuncijatura u Republici Hrvatskoj ima čast obavijestiti da je Sveti Otac Franjo imenovao nadbiskupom koadjutorom Splitsko-makarske nadbiskupije Preuzvišenog mons. Dražena Kutlešu, dosadašnjeg Porečkog i Pulskog biskupa.

Istovremeno je imenovao Preuzvišenog mons. Petra Palića, dosadašnjeg Hvarskog biskupa i Generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije za Mostarsko-duvanjskog biskupa i Apostolskog administratora Trebinjsko-mrkanske biskupije”, priopćila je Apostolska nuncijatura u Hrvatskoj.

Vijest o imenovanjima istovremeno je objavljena u Rimu i u Hrvatskoj.

Izvor: ika.hkm.hr

PLATIČEVO (TU) – U noći s petka (10. 7. 2020.) na subotu (11. 07. 2020.) dogodio se vandalski čin na dvorani pastoralnog centra u Platičevu, filijalnom mjestu župe Nikinci. Nepoznate osobe su ušle u crkveno dvorište u Platičevu i na pastoralnom centru polupale su jedan dupli vakumirani prozor. Time je nanesena materijalna šteta crkvi i crkvenoj zajednici koja se okuplja u prostorijama istoga pastoralnog centra.

Ovim vandalskim činom unijeli su strah i nesigurnost u inače mirnu i dobru seosku sredinu Platičeva.

Nakon saznanja o incidentu i vandalskom činu, župnik vlč. Ivica Živković, obavijestio je lokanu policiju u Platičevu. Policajci su ubrzo došli na uviđaj, te o svemu napravili zapisnik. O svemu je obaviještena kriminalistička policija u Rumi. Oni su, također, napravili uviđaj i fotografirali razbijeni prozor. Obećali su da će ovaj događaj istražiti.

Nakon saznanja o vandalskim činu, oglasio se i msgr. Đuro Gašparović, biskup srijemski.

Sa velikom žalošću sam primio vijest da je sinoć u noćnim satima razbijen prozor na dvorani pastoralnog centra u Platičevu. Ovakav čin je za svaku osudu. Vjernici Rimokatoličke Crkve u Platičevu su svojim trudom i sredstvima izgradili pastoralni centar u kojem su se rado okupljali u različitim prilikama života vjerničke zajednice. Ovim činom je nanesena materijalna šteta na crkvenom objektu, te izraženo nepoštovanje prema vjernicima i zajednici. Izražavam svoje veliko žaljenje zbog ovakvog postupka, s nadom da se čin ovakvog karaktera neće više ponoviti, izjavio je msgr. Đuro Gašparović.

Tekst: Ivica Zrno

Foto: Ivica Živković

SRIJEMSKA BISKUPIJA (TU) - Kriza izazvana pandemijom COVID – 19 žestoko je pogodila čitavo društvo. Međutim, najteži udarac zadobili su upravo oni najnemoćniji – stari. U okviru projekta „Urgentna pomoć Caritasa tokom COVID-19 krize“, koji je podržan od strane Ambasade Kraljevine Norveške u Beogradu i Grupe 484, volonteri i zaposleni u Caritasu Srem podijelili su pakete pomoći starijima od 65 godina na području  Srijema. Paketi su sadržali osnovne životne namirnice i sredstva za održavanje lične higijene.  Koliko god im značila materijalna pomoć, ovim ljudima mnogo više je značila pažnja i činjenica da nisu zaboravljeni i ostavljeni kraj puta.

„Izolovani smo već mjesecima. Nitko ni prag kuće da nam prijeđe. Ne možemo ništa radito, a nema tko ni da nam pomogne. Djeca ostaju bez posla, nemaju ni za sebe, a kamoli nama da pomažu. Ali hvala Bogu da još ima dobrih ljudi koji misle na nas“, skoro plačnim glasom dočekala nas je jedna baka na pragu svoje trošne kuće.

Akcija je sprovedena u Sremskoj Mitrovici, Šidu, Beočinu, Čereviću, Sremskoj Kamenici, Petrovaradinu, Zemunu, Novom Beogradu, Maradiku, Beški, Hrtkovcima i Nikincima. Caritas u Srbiji, preko Caritasa Srijem, nastavlja sa ispunjavanjem svoje misije i pružanjem pomoći ljudima u potrebi.

                                                                                               Petar Dujić, koordinator Caritasa Srijem

OSIJEK (TU) – Na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 2020. tijekom svečanoga misnoga slavlja u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla, uz pridržavanje mjera predostrožnosti zbog sprječavanja širenja zaraze koronavirusom, varaždinski biskup Bože Radoš, delegiran od đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića, polaganjem ruku i posvetnom molitvom za svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije zaredio je đakone: Matiju Aušića iz Župe sv. Dominika Savija u Slavonskom Brodu i Mateja Perića iz Župe sv. Mateja, apostola i evanđelista u Tovarniku. Uz mons. Radoša, suslavili su župnici iz rodnih župa ređenika, župnici iz župa gdje su pohađali đakonski praktikum, svećenici iz Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku, župnici i župni vikari osječkih župa, samostanskih crkava te svećenici s različitih područja Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Uvodeći u misno slavlje, mons. Radoš je rekao: „Neobičan je ovaj dan. Slavlje koje sada započinje bilo je predviđeno da bude u đakovačkoj prvostolnici. Zareditelj je po službi trebao biti nadbiskup, mons. Đuro Hranić. Trebali su uz njega biti i pomoćni biskup Ivan i nadbiskup u miru Marin. Trebali su tamo biti i sjemenišni odgojitelji, profesori, svećenici, bogoslovi. No, oni su sada združeni s nama, svatko na svoj način. Prate nas molitvom, mišlju, ljubavlju iz svojih, smijemo kazati, sada monaških ćelija. Jedan od prijatelja prati nas iz Božjega krila – bogoslov Janoš. Pandemija korone koja nam je onemogućila da budemo u Đakovu odredila nam je tijekom ovih dana jedan poseban ritam, ali nam ne može uzeti ni radost, ni svečanost, ni ljepotu onoga što će se danas događati.“ Biskup je potom pozdravio ređenike, zatim sve svećenike i domaćeg župnika mons. Adama Bernatovića, a zatim roditelje, rodbinu i sve koji su došli u osječku konkatedralu moliti za ređenike.

Petre ljubiš li me više nego ovi?

Osvrćući se u svojoj homiliji na „svjetlo na našem putu – Riječ Božju”, mons. Radoš pojasnio je da je pročitan evanđeoski ulomak iz 21. poglavlja Ivanova evanđelja, koji je predviđen za misu bdjenja svetkovine Sv. Petra i Pavla, a papa u miru Benedikt XVI. naziva ga „svećeničkim poglavljem“ jer Isus u njemu želi pokazati smisao svećeničke službe – govori o ljepoti i važnosti svećeničkog, biskupskog, redovničkog poziva.

Tumačeći prvu sliku naviještenoga evanđeoskog ulomka – Isusovo ukazanje Petru i učenicima, koji su noć proveli u neuspješnu ribolovu, biskup varaždinski ređenicima je rekao: „Dragi mladomisnici, ako Bog da, za koji dan vi ćete kao prezbiteri bacati mreže. Svaki puta kada bacite svoje mreže izvući ćete puno mulja, ljudskoga mulja, onoga što ne daje hranu, što ne daje život. Ali, ako na Njegovu riječ bacate mreže, ako mreže budu riječi Kristove – evanđelje – tada će uvijek biti dovoljno riba, dovoljno života. Gospodin je onaj koji daje da se množi.“

Potom je govorio o osobnom susretu Isusa i Petra na obali, uz pripravljenu žeravicu i ribu; žeravicu poput one uz koju se Petar grijao u dvoru velikoga svećenika, što ga je sigurno podsjetilo na trenutak kada je zanijekao Gospodina. „Da je Petar ostao po strani, da ga Isus nije pozvao da bude oči u oči s Njime, možda bi se cijeli život pitao da li Gospodin zna sve o meni. Kad bi on znao što je bilo u dvoru velikoga svećenika sigurno mi ne bi izrekao tako lijepe stvari, sigurno bi me stavio negdje na stranu, a nekoga drugoga bi stavio naprijed. Kada bi Gospodin znao moje grijehe, ono što mene tišti, moje nedosljednosti – sigurno me ne bi izabrao da budem danas ovdje pred ljudima, da kažem – želim biti svećenik. Da me je Gospodin potpuno znao, sigurno me ne bi izabrao da budem biskup. Tako razmišljamo mi, ali Gospodin se želi i s tim suočiti. Poziva Petra na stranu i od njega traži da položi zadnji ispit. Nije to ispit koji se uči u skriptama, ne može više baciti pogled na ono što je naučeno, može baciti pogled samo na knjigu svoje nutrine, svoje duše, svoga srca i tamo iščitati pravi odgovor na Isusovo pitanje – Petre ljubiš li me više nego ovi?“

Pasi ovce moje

Pojašnjavajući kako je Isusovo trostruko pitanje Petru – trostruki ključ kojim Isus otključava njegovu dušu, mons. Radoš naglasio je kako ga Isus prvo poziva pasti janjce – one koji su plašljivi i traže životnu hranu i podršku u Crkvi, a zatim – kada se Petar slomio jer ga Isus pita treći puta, poziva ga – pasi ovce moje. „Tri puta govori o paši, ali uvijek će naglasiti moje“. Dok Petru stavlja štap u ruke i šalje ga da ide pasti, naglašava mu da su ovce Njegove. Mi se znamo zaigrati, pa biskup zna kazati – moji svećenici; dok sam bio duhovnik govorio sam – moji bogoslovi; svećenici na župi govore – moji vjernici; roditelji – moja djeca… A Isus nam danas kaže – to su Moji svećenici, to su Moji bogoslovi, to su Moja djeca. Svatko od nas Njemu na poseban način pripada i zato i ne traži – ljubi ovce. Ma gdje je ta ljubav prema onima kojima smo poslani? Ona leži u Isusovoj nutrini. Samo onaj tko istinski ljubi Boga, može na pravi način ljubiti druge, one koji su Božji, koje Bog želi po nama nahraniti, voditi kroz život i dovesti u svoju kuću.“

Ti idi za mnom!  

Mons. Radoš dotaknuo se i pitanja koje je Petar uputio Isusu o Ivanu, a koje se nalazi na marginama ulomka te Isusova odgovora: Ti idi za mnom!  te je rekao: „Možda će mnogi i vama u uho šapnuti kako u Crkvi i danas ima puno prljavštine. Kako Crkva nije onaj biser koji sja svjetlom koje se odsijeva od Krista, pravoga i jedinoga bisera. Možda će kazati da svećenici nisu dobri i pošteni, samo gledaju na sebe. Možda će govoriti o grijesima ovoga ili onoga svećenika ili biskupa. Možda ćemo tražiti da nam to ljudi govore da bismo opravdali sebe, svoj stalež. Ali nakon svega Isus kaže – ne gledaj u biskupa, ne gledaju u svoga župnika, ne gledaju u svećenike, nego gledaj na mene. Ti idi za mnom! Tvoj život se ostvaruje ako ideš za mnom, za Onim koji tebe poziva i istinski ljubi i želi da budeš most do onih ljudi koji trebaju Božju milost, Božju pomoć.“

Zaključujući svoju homiliju, varaždinski biskup poručio je ređenicima: „Neka vam Gospodin bude u pomoći. Neka vas Gospodin iz dana u dan poziva na samo i neka vas ispituje. Odgovorite na temeljno pitanje – kako je tvoje stanje s ljubavlju prema Bogu? Da bi vas biskup mogao zarediti morate ispovjediti – Da, ja istinski volim Gospodina. Da biste mogli primiti dekret i ići u pastoral neka u vašem srcu Gospodin pročita – Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.

Čestitke, molitvena potpora, suosjećanje

Nakon prostracije ređenika na koje je zazvan zagovor Svih svetih, uslijedilo je polaganje ruku – prvo biskupa, a potom svih prisutnih svećenika, izricanje molitve ređenja, odijevanje novozaređenih svećenika u misno ruho, pomazivanje njihovih dlanova, predavanje euharistijskih darova i cjelov mira. Tek zaređeni svećenici pridružili su se biskupu i ostalim koncelebrantima u slavljenju euharistije.

Na kraju misnoga slavlja mons. Bernatović čestitao je mladomisnicima uime svih prisutnih svećenika, a pozdrave je uputio i dvojici nadbiskupa te pomoćnom biskupu koji zbog mjera samoizolacije nisu mogli biti prisutni. Misu ređenja mons. Radoš zaključio je željom koju je uputio mladomisnicima – da budu dobri svećenici te je obećao pratiti ih molitvom. Njihovim roditeljima uputio je čestitke i ohrabrenje, a sebe i sve prisutne svećenike – čije je svećeništvo rođeno na ovaj dan – varaždinski biskup preporučio je u molitve prisutnih vjernika. Čestitao je i nadbiskupu Hraniću te odgojiteljima Bogoslovnog sjemeništa jer su dobili dva nova sina svećenika. Napomenuo je kako su bogoslovi đakovačkog Sjemeništa prijenos misnoga slavlja pratili uživo na stranicama Facebooka, a svoje suosjećanje izrazio je i zbog posebnoga stanja u Bogoslovnom sjemeništu jer je danas održan i posljednji ispraćaj pokojnog bogoslova Janoša Kovača. Misno slavlje završilo je svečanim mladomisničkim blagoslovom.

Martina Kuveždanin

INĐIJA (TU) – Patron župe, sveti Petar, proslavljen je u ponedjeljak, 29. lipnja 2020., svetom Misom u 11.00 sati, koju je predvodio preč. Blaž Zmajić

Pored župnika domaćina, vlč. Dušana Milekića i predsjedatelja slavlja, preč. Blaža Zmajića, župnika u Irigu, sudjelovali su i preč. Marko Kljajić, župnik u Surčinu, preč. Berislav Petrović, župnik u Novom Slankamenu, preč. Marko Loš, župnik u Petrovaradinu, preč. Božidar Lusavec, župnik u  Beški, vlč. Nikica Bošnjaković, župnik u Šidu, vlč. Ivan Rajković, župnik u Petrovaradinu i grkokatolički župnik u Inđiji o. Petar Dudka.

Različiti u istoj službi

Predsjedatelj slavlja je na početku homilije usporedio apostole Petra i Pavla, tolike različite u osobnosti, načinu viđenja vjere i načinu pridobivanja ljudi za kršćanstvo, ali jednake po tome što su obojica sve do smrti služili istom Gospodinu. Unatoč različitosti, bili su slični jedan drugom u patnji smrti za Krista. Također je naglasio kako su nam ova dva apostola primjer da susret s Kristom mijenja čovjeka, te da ako smo i sami susreli Krista ne možemo ostati isti. Zato se trebamo preispitati, vođeni primjerom ova dva kršćanska velikana, čuvamo li poruku Evanđelja i prenosimo li je i riječju i djelom.

Kakvi smo potrebni u Crkvi?

U nastavku homilije preč. Zmajić osvrnuo se na naš život u Crkvi:

Crkva je zajednica osoba. Ona obuhvaća različite ljude, kulture i djelatnosti. Mi u ispovijesti vjere ispovijedamo i vjerujemo da je ona jedna, sveta, katolička i apostolska. Ona treba ljude koji stoje za vjernost Kristu i njegovoj poruci. Ona treba pokretljivost i vizionare da bi opstala među ljudima na zemlji. Unatoč različitosti njenih članova, njeno jedinstvo utvrđuje Krist, zato je divno pripadati takvoj Crkvi. Kao Crkva ne stojim sam, kao Crkva pastir i stado idu zajedno. Isus Gospodin je naša vrata u život. On nas vodi iz ljudskosti i tjeskobe u svoju slobodu. Ova dva apostola koje danas slavimo podsjećaju na dva principa od kojih Crkva živi: vjernost njezinu početku – Ti si Krist, Sin Boga živoga i odvažnost da se pridobiju ljudi za Krista. Crkva danas treba i vjernost izvoru, ali i spremnost na promjenu. Mi kršćani, povezani sa svojim izvorom, moramo biti spremni na gubitke, na križ. I Crkva je samo tada Crkva, ako je spremna na križ, kazao je propovjednik.

Zaključio je homiliju podsjećajući vjernike da nasljedovanje Krista zahtjeva odricanja, te da svoj poziv na nasljedovanje ne trebamo olako shvatiti.

Župnik domaćin je na kraju svete Mise zahvalio svećenicima što su došli uveličati proslavu crkvenoga goda, kao i okupljenim vjernicima, posebno onima koji su pomogli u organiziranju slavlja, te je sve pozvao u župno dvorište na zakusku i druženje.

Tekst i foto: Ana Hodak

STARA BINGULA (TU) – U ponedjeljak, 29. lipnja 2020., na svetkovinu apostolskih prvaka svetih Petra i Pavla, svečano je proslavljen zaštitnik crkve i zajednice u Staroj Binguli. Stara Bingula je filijalna zajednica župe Sveta Ana u Laćarku. Euharistijsko slavlje je predslavio mons. Eduard Španović, dekan srijemskomitrovačkog dekanata, u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Ivicom Zrno.

Euharistijskom slavlju je nazočio g. Milan Kuzminac, bogoslov iz župe Sveta Ana iz Laćarka, kandidat reda benediktinaca – najstarijeg katoličkog monaškog reda.

U prigodnoj homiliji, mons. Eduard Španović je progovorio o liku i djelu svetog Petra, apostola.

Promatrajući lik svetog Petra apostola, uviđamo da Gospodin ne izabire najbolje, nego one koji se žele staviti u Njegovu službu. Ne treba On onoga koji je savršen, već onoga koji Ga je spreman slijediti. Mi danas promatramo svetački lik svetog Petra apostola i govorimo o svetačkoj slavi. Činimo to s punim pravom. Ali u isto vrijeme trebamo biti svijesni da je sveti Petar rastao u svom pozivu i nasljedovanju Isusa Krista. Prije susreta s Isusom bio je nagle naravi, čovjek koji je brzao u zaključcima i postupcima. I upravo susret s Isusom Kristom mijenja njega i njegov život, čini ga pravim i istinskim svjedokom za Gospodina. Danas ga promatramo kao onoga koji je položio svoj život za Isusa Krista, ali sjetimo se da se on uplašio sluškinje i u jednom trenutku straha zatajio da Isusa poznaje. Stoga si posvijestimo da samo iskreni i istinski susret sa Gospodinom iz dubine mijenja naše živote i čini nas hrabrim i odvažnim svjedocima za Isusa Krista. Prije i poslije susreta Petar nije isti čovjek.

Na koncu euharistijskog slavlja, sve okupljene pozdravio je domaći župnik, vlč. Ivica Zrno. Pozdravljajući sve okupljene, podsjetio je na jednu veoma važnu obljetnicu za zajednicu vjernika u staroj Binguli. Naime prije točno 10 godina (2010.) dovršena je gradnja crkve u Staroj Binguli, te je posvećena i stavljena pod zaštitu svetog Petra, apostola. Stoga je za sve žitelje Stare Bingule ovo veoma važan dan i veoma važna obljetnica.

Radosni susret koji je započeo Euharistijom, nastavljen je nakon euharistijskoga slavlja u dvorištu crkve.

Tekst: Ivica Zrno

Foto: Mario Molnar