SURČIN/GOLUBINCI/STARA PAZOVA (TU) – U našoj drevnoj Srijemskoj biskupiji, veći broj župa izdaje svoj župni list. Tako i župljani triju župa naše biskupije: Surčin, Golubinci i Stara Pazova, svakog tjedna, izdaju svoje župno glasilo. Župa Surčin je svoj prvi list izdala 2012. godine, a druge dvije župe od 2016. godine. Dugo se razmišljalo o promjeni i novom izgledu ovog lista. U sklopu 12. nedjelje kroz godinu, točnije 20. lipnja 2021. po prvi put je izašao redizajnirani informativno–duhovni list pod nazivom Zov vjere. Sam naziv  lista je poziv svim župljanima da ostanemo čvrsti  i snažni u svojoj vjeri, usprkos snažnim olujama koje se nadvile na našu vjeru. Vjeru trebamo upoznati, svjedočiti, živjeti i ljubiti. U vjeri ostati nepokolebljivi, čvrsti kao stijena.

Redizajn informativno–duhovnog župnog lista „Zov vjere“ napravila je pastoralna suradnica, vjeroučiteljica gospođa Nada Ivošević, uz nadzor i pristanak župnika preč. Marka Kljajića. Župnik Marko Kljajić je podržao ovu veliku tehničku promjenu.

Informativno–duhovni list Zov vjere izlazi svake nedjelje i za blagdane na jednom listu u formatu B5 i podijeljen je na četiri stranice. Na naslovnoj stranici je zaglavlje lista Zov vjere sa tehničkim podatcima o datumu, broj lista i godina izdanja. Ispod naslova nalazi se rubrika Naši događaji i Tjedna slavlja. U Unutarnjoj stranici lista nalaze se dvije rubrike. Prva je Duhovno razmišljanje, a druga je Naša tema. Na poleđini lista, nalaza se rubrika Župne obavijesti i Misne nakane. Na dnu je impresum, tehnički podatci o listu, izdavaču i odgovornom uredniku. Župljani triju župa radosno su prihvatili ovaj novi dizajn informativno–duhovnog lista. Vjerujemo da ova mala promjena u našem listu donijet će bolju komunikaciju među samim župljanima.

Nada Ivošević

ZAGREB/IKA – Dana 16. lipnja 2021. preminuo je blago u Gospodinu isusovac o. Ivan Hang, u isusovačkoj zajednici na Fratrovcu, u 81. godini života, 45. godini redovništva i 40. godini svećeništva.

Ivan Hang rođen je 3. srpnja 1940. u Novom Sadu, kao najstarije od četvero djece oca Josipa i majke Emilije (rođ. Gyarmaty), pobožnih katoličkih intelektualaca. Vrijeme djetinjstva, osnovne škole i gimnazije proveo je u Sremskim Karlovcima. Diplomirao je matematiku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao profesor matematike u novosadskoj gimnaziji, pa po dvije godine u Tesliću i Zagrebu (na V. gimnaziji). Zatim je četiri godine bio asistent prof. Vladimira Devidéa na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu.

Družbu Isusovu upoznao je preko studentskog vjeronauka. Od 1971. bio je član uredničkog vijeća časopisa „Obnovljeni život” i aktivan u skupini mladih „Jordan“ na zagrebačkom Jordanovcu. Isusovačkom redu pridružio se „de facto“ 1974. godine, tako što je već tada započeo studij filozofije, da bi u novicijat službeno stupio 1976. u Zagrebu. Diplomirao je teologiju na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu, gdje je za svećenika bio zaređen na blagdan sv. Ignacija 1981. godine. Mladu misu slavio je u kapeli Gospe od Mira u Sremskim Karlovcima (mjesto potpisivanja Karlovačkog mira 1699. godine).

Nakon ređenja, postigao je magisterij iz pastoralne teologije i duhovnosti na fakultetu Centre Sevres u Parizu (1984).  Zatim je obavljao službe prefekta sjemeništaraca na Šalati (1984.-1985.), duhovnika u dubrovačkom sjemeništu (1985.-1987.), duhovnika bogoslova na Jordanovcu u Zagrebu (1987.-1990.), kapelana i katehete u župi Jordanovac (1990.-1994.) i profesora matematike na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu (1994.-1996.). Tada počinje predavati i matematičku logiku na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove. Godine 1998. seli se u Osijek, gdje predaje matematiku na netom osnovanoj Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji, a uskoro je imenovan i poglavarom tamošnje isusovačke zajednice. Od 2002. djeluje na župi sv. Ignacija u Sarajevu, gdje je također poglavar zajednice. Nakon što mu se pogoršalo zdravlje, 2006. ponovno je premješten u Zagreb. Bio je vrlo angažiran kao duhovnik Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika, sve do 2014. Tada se preselio u isusovačku zajednicu za stare i nemoćne na Fratrovcu, gdje se više godina borio s raznim zdravstvenim poteškoćama.

Sprovod o. Ivana Hanga bit će na zagrebačkom groblju Mirogoj u petak, 18. lipnja u 15 sati. Misa zadušnica slavit će se nakon sprovoda u župnoj crkvi Bezgrješnog Srca Marijina, Jordanovac 110, Zagreb.

Izvor: IKA

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U srijedu 16. lipnja 2021., večernjim euharistijskim slavljem u 19.00 sati svečano je obilježen dan blažene Marije Terezije Scherer, suutemeljiteljice milosrdnih sestara Svetog Križa.

Euharistijsko slavlje, u srijemskomitrovačkoj župskoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, predslavio je domaći župnik, mons. Eduard Španović, u zajedništvu s laćaračkim župnikom, vlč. Ivicom Zrno, s. Cecilijom Tomkić, te okupljenim vjernim pukom.

U prigodnom obraćanju vjernicima, mons. Eduard Španović je istaknuo veličinu današnje blaženice, kao i vrijednost njezinog duhovnog djela koje ćemo danas prepoznati u časnim sestrama koje već duži niz godina žive i djeluju u Srijemskoj Mitrovici. Preko njih i njihova života imamo izravni dodir sa blaženom Marijom Terezijom Scherer.

Zahvalni smo Bogu za stoljetnu prisutnost časnih sestara Svetoga Križa u Srijemskoj Mitrovici. Danas možemo sa sigurnošću reći kako je očito i vidljivo njihovo djelovanje u župi, bolnici, školi, Caritasu,… Doprinos koje su kroz jedno stoljeće dale našem Gradu i našoj župi ogroman je, nemjerljiv i za poštovanje.

Danas slavimo blagdan blažene Marije Terezije Scherer, suutemeljiteljice milosrdnih sestara Svetog Križa. Zahvalni smo i Bogu i majci Mariji Tereziji Scherer što smo po njoj, kao dar, primili veliki broj njezinih duhovnih kćeri koje su na ovoj srijemskoj njivi istrošile svoje živote i uložile godine svoga rada. Njihov rad i njihovo djelovanje u župi i Gradu je i danas vidljivo i prepoznatljivo.

Zahvalni smo Bogu i provincijalnom poglavarstvu milosrdnih sestara Svetog Križa što su sestre i danas prisutne u Srijemskoj Mitrovici, te daju veliki doprinos našoj maloj katoličkoj zajednici i našem Narodu na ovom prostoru.

Slika sa likom blaženice, koja je trajno izložena u župskoj crkvi, prigodno je ukrašena i izložena ispred oltara kao podsjetnik na lik i djelo blažene Marije Terezije Scherer.

Ivica Zrno

LJUBA/ERDEVIK/LAĆARAK (TU) – U župama i crkvama srijemske biskupije na prigodan je način obilježen dan svetog Antuna Padovanskog, sveca svega svijeta.

Euharistijskim slavljima u 8.00 u Ljubi, 9.00 u Erdeviku i 11.00 sati u Laćarku slavljena je nedjeljna Euharistija koja je bila obogaćena spominjanjem svetačkog primjera svetog Antuna Padovanskog. Sva 3 euharistijska slavlja slavio je vlč. Ivica Zrno, župnik u Laćarku. U svim crkvama, prije euharistijskog slavlja upriličena je pobožnost na čast svetom Antunu, kao i prigodni blagoslov ljiljana i cvijeća koje su vjernici donijeli u crkvu, a gdje je bila prigoda upriličen je i blagoslov djece.

U prigodnoj homiliji, vlč. Ivica Zrno, polazeći od Evanđelja dotične nedjelje povukao je paralelu između Evanđelja i života svetog Antuna.

Božja Riječ nam danas donosi sliku sjemena koje je, kako opisuje tekst, veoma maleno, doslovno govoreći neznatno. Ako se zanemari i ako ga se ne njeguje, takvo sjeme će uvijek ostati maleno i neznatno. No ako ga se posadi i ako se o njemu vodi računa dogodi se doslovce čudo. Ne samo da naraste, nego postaje veće od svega povrća. U odnosu na početak to je neočekivano. Ako pogledamo život svetog Antuna Padovanskog možemo uočiti isti razvoj situacije/života. Ljudima njegovoga vremena, to je neočekivani razvoj. U samom početku po ničemu se ne izdvaja, do trenutka kada svoj život stavlja u Božje ruke. Tada se događa čudo – postaje većim od očekivanoga ili planiranoga. Danas ga se rado spominjemo i rado tražimo njegov zagovor. Bio je sveta života, reći ćemo. To je točno, ali izvor njegove svetosti leži u životnome stavu, što znači da je stavio život Bogu u službu. Poput svetog Antuna i mi možemo učiniti isto. Točno je da nije niti vrijeme, niti situacija kakvu je imao sveti Antun, no to ne znači da se u njega ne možemo ugledati i staviti svoj život Bogu na raspolaganje. Ne zaboravimo – svi smo mi na svetost pozvani! A sveti Antun nam je lijepi primjer odgovora ne taj poziv, poručio je vlč. Ivica Zrno.

Ivica Zrno

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U župi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, svečanim nedjeljnim euharistijskim slavljima u 9.30 i 19.00 sati obilježen je i sveti Antun Padovanski. Euharistijska slavlja slavio je mons. Eduard Španović, župnik srijemskomitrovački.

Uz euharistijska slavlja organizirana je prigodna pobožnost na čast svetom Antunu, kao i tradicionalni blagoslov ljiljana, te djece. Dosadašnje iskustvo je pokazalo kako se djeca rado odazivaju na blagoslov, te rado traže zagovor dragog im sveca. Jedna od osobitosti u ovoj župi jest veliki broj malene djece koja ne mogu samostalno doći na blagoslov, pa ih roditelji donose, što je jasni pokazatelj da cijele obitelji dolaze zatražiti blagoslov. Tako je bilo i ove godine.

U prigodnoj homiliji, mons. Eduard Španović je istaknuo da je velika potreba ugledati se na svetački primjer svetog Antuna. Njega prepoznajemo i zazivamo kao dragog sveca. I mnoga su svjedočanstva uslišanih molitava. Danas osobito molimo za tri stvari, tj. tri kreposti – vjeru, nadu i ljubav. One su nam i više nego potrebne. Pomoću ovih kreposti rast ćemo u vjeri, ali i kao ljudi. Na ovom putu i nastojanju sveti Antun nam može biti izvrstan primjer. I nećemo pogriješiti ako ćemo se svakodnevno truditi biti poput ovoga sveca. Na to smo i pozvani. Stoga, u svetog Antuna se ugledajmo, a svojim životom Bogu omilimo, poručio je mons. Eduard Španović.

Od ranih jutarnjih sati, a osobito nakon euharistijskih slavlja mogao se primijetiti veliki broj ljudi koji su strpljivo čekajući odlazili pred kip svetog Antuna i zadržali se u osobnoj molitvi. Prema njihovim svjedočanstvima molili su na različite osobne nakane, među kojima se može izdvojiti molitva za blagoslov i zdravlje vlastite obitelji.

Tekst: Ivica Zrno

Fotografije: Sara Žurovski

NIKINCI (TU) – Župa Sveti Antun Padovanski, prezbiter i crkveni naučitelj u nedjelju, 13. lipnja 2021. svečano je proslavila svetog Antuna Padovanskog svog nebeskog zaštitnika.

Slavljena su četiri euharistijska slavlja:

Euharistijska slavlja u 7.00 i 18.00 sati slavio je vlč. Ivica Živković, upravitelj župe u Nikincima.

U 9. 30 sati, vlč. Karolj Sabadi, župnik iz Vrbasa, slavio je Euharistiju na mađarskom jeziku.

U 11.00 sati, svečano euharistijsko slavlje, predslavio je msgr. Đuro Gašparović, srijemski biskup, uz zajedništvu s vlč. Ivicom živkovićem i vlč. Karoljom Sabadijem.

U prigodnoj homiliji, msgr Đuro Gašparović je rekao:

Danas smo se, u ovu nedjelju, na dan svetog Antuna Padovanskoga, okupili u njegovu svetištu u ovoj župi u Nikincima, kako bismo slušanjem Riječi Božje i slavljenjem Euharistije, u sabranosti i molitvi, primili poticaje Duha Svetoga da bismo i mi, kao svetac svega svijeta, mogli ispuniti Božji naum o našem životu.

Tko je sveti Antun Padovanski? Mogu, dragi vjernici, zamisliti vaše odgovore: on je veliki svetac, veliki propovjednik Evanđelja, pisac, naučitelj Crkve i tako redom. No, je li time rečeno ono bitno o njemu?

Sveti Antun je, u prvom redu, bio jednostavan i ponizan. Bio je veoma inteligentan, osjetljiv za pitanja svoga vremena, sposoban slušati Božju Riječ i u njoj nalaziti svijetlo za svoj život i za život povjerenog mu puka. Sveti Antun je, zacijelo, bio čovjek izvanredne karizme. Sve svoje sposobnosti dao je u službu Bogu i prepustio ih Božjem planu o svojemu životu. Stoga je bio i raspoloživ za promjene. Nije bio strogo vezan uz prošlost, svoj komoditet i prosperitet. Nije se vezao uz svoje male sigurnosti.

Bog ima i svoje vrijeme i svoje nacrte. On nas često oslobađa od naših planova, ma koliko bili plemeniti i pokazuje nam svoj put, kao što je to učinio i sveti Antun, koji umjesto Afrički postaje Padovanski, jer tako se Bogu svidjelo. Gospodin je htio da Antun najprije oslobodi i obrati svoje srce, kako bi mogao druge obraćati Bogu. Tolika čuda, koja su se dogodila po zagovoru svetog Antuna, svjedoče da on nije sumnjao kada je iznosio molbe i potrebe Ocu Nebeskome. Vjerovao je da će biti uslišan i Bog je čuo njegove vapaje i molitve. Sveti Antun govori o molitvi kao prisnom razgovoru s Bogom. To čovjeku donosi neizrecivu radost, koja često obuzima dušu uronjenu u molitvu. Sveti Antun nas podsjeća da je za molitvu potrebno ozračje tišine koja ima za cilj stvoriti prostor sabranosti i osposobiti za slušanje Boga.

Draga braćo i sestre, molitva je toliko važna za sve kršćane – neophodna kao disanje – bez nje nitko ne može živjeti kao vjernik: ni biskup, ni svećenici, ni redovnici, ni redovnice, niti vjernici laici – nitko nije izuzet od te neophodne potrebe. Molitva je posebno važna u obitelji, u toj „kućnoj Crkvi“, za život i skladan rast svakoga pojedinog njezinog člana. Molitva u obitelji je intimni razgovor obitelji s Bogom koji jača međusobnu ljubav, vjernost i zajedništvo među supružnicima i povezanost s djecom. Ona unosi Boga u obiteljsko zajedništvo.

Predraga braćo i sestre, poput svetog Antuna Padovanskog oslonimo se na Gospodina Isusa Krista, Njemu predajmo svoj život, svoje uspone i padove, svoja nadanja i stradanja, poručio je msgr Đuro Gašparović.

Za istaknuti je kako su euharistijska slavlja bila ispunjena pobožnim hodočasnicima koji su došli u izliti svoje molitve i zatražiti nebeski zagovor svetog Antuna.

Župljani nikinačke župe su se, kao i svih prethodnih godina, pokazali kao dobri domaćini te su radosno dočekali i ugostili hodočasnike koji su se uputili na hodočašće svetom Antunu. To je bilo osobito vidljivo nakon središnjeg euharistijskog slavlja u 11.00 sati.

Tekst: Ivica Živković/ Ivica Zrno

Fotografije: Mirko Paulić