SOT (TU) - Sestre iz Družbe sestara Kraljice Svijeta iz Zagreba i Velike Gorice održale su vjeronaučni susret u subotu, 16. veljače 2019. godine u sotskoj dvorani „Kata“. Susret je ugovoren na prijedlog i u dogovoru s vlč. Nikicom Bošnjaković, župnikom župe Presveto Srce Isusovo u Šidu i župnim upraviteljem župa Sot, Morović, Gibarac i Kukujevci. Susret je započeo u 11 sati, a sudjelovala su djeca uzrasta od 1. do 7. razreda iz svih župa i filijala kojima upravlja vlč. Bošnjaković. Vodile su ga sestra Ljubica Josić i sestra Katarina Jakovljević.

Što je poziv? Prvi dio susreta sestre su iskoristile da se predstave i ispričaju nešto o redovničkom pozivu, jer se djeca iz Srijema rijetko imaju prilike susresti s redovnicima i redovnicama. Sestra Katarina je poziv povezala s različitim iskazima iz Starog i Novog Zavjeta kako bi djeca što bolje razumjela što je poziv i što on predstavlja za život osobe koju je Bog odabrao da mu se posveti.

Vesela radionica. Drugi dio susreta bio je posvećen ljubavi. Sestra Ljubica se kratko osvrnula na nedavno proslavljen blagdan svetog Valentina i tako uvela učenike u radionicu koju je pripremila. Cilj radionice je bio uočiti razliku kako živi i djeluje čovjek „bez srca“ i čovjek „sa srcem“. Učenici su podijeljeni u osam skupina, a svaka skupina je imala zadatak nacrtati zadani dio tijela (ruka, noga, glava i srce) i opisati kako se tim dijelom služi čovjeka „sa srcem“ ili čovjek „bez srca“, a zatim i odglumiti opisano. Skupne su uz smijeh i veselje, vrlo kreativno i uspješno izvršile povjerene zadatke te ih predstavile ostalim sudionicima radionice. Konačni produkti njihovog rada na kraju susreta izloženi su u dvorani. Na jednoj strani je od radova naslikan čovjek „sa srcem“, a na drugoj čovjek „bez srca.“

Na koncu je župnik zahvalio sestrama na uspješnom i korisnom radu s djecom i zaželio daljnju suradnju Družbe sestara Kraljice svijeta iz Zagreba i Velike Gorice sa župama u Srijemskoj biskupiji.

Susret je završio zajedničkim ručkom u crkvenom dvorištu, a sestre su djeci podijelile sličice i medaljice za uspomenu na ovo prekrasno druženje u nadi da će sličnih prilika biti još.    

Ana Hodak

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U božićnoj noći, u ispunjenoj srijemskomitrovačkoj katedrali Sv. Dimitrija, đakona i mučenika, slavljena je sveta Misa polnoćka, koju je predvodio mons. Đuro Gašparović, biskup srijemski. Suslavili su župnik župe Sv. Dimitrija, đakona i mučenika,  preč. Eduard Španović, te vlč. Ivica Zrno, župnik župe sv. Ane u Laćarku.

 Na početku slavlja biskup se obratio okupljenom vjernom puku izražavajući svoje zadovoljstvo i radost zbog ove svete noći, ali i zbog svih njih koji su došli na pravi kršćanski način proslaviti rođenje našega Spasitelja.

 U svojoj homiliji biskup se riječima pozdrava obratio svima okupljenima, pozivajući ih na radost koju donosi Božićna noć, biskup je na kraju svima čestitao Božić.

Homiliju donosimo u cijelosti.

Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku. Ponoć je, a naša su srca obasjana svjetlošću. Ova noć se ne može usporediti ni s jednom drugom noći. Bog se rađa među nama, rađa se kao maleno, slabo dijete, a nama tako blisko, tako drago. Ako smo i svjesni svojih slabosti i svoje bijede, večeras smo sretni. Jer: “Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku.” Mi smo taj Božji narod i radost Gospodnja naša je snaga. Gospodin je radost umnožio, uvećao veselje. Isus želi da blagovijest njegova utjelovljenja i rođenja odzvanja čitavom zemljom.
Danas trebamo i želimo govoriti o radosti. Cijela ova noć bruji od radosti i veselja. Vjerničko srce je noćas posebno otvoreno. To je radost i to je veselje.

Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku. Tko će kao Bog! Prorok Izaija govori narodu koji je poražen, koji je izgubio i svoju samostojnost i koji je u napasti da izgubi i vlastiti ponos i svijest o vlastitom dostojanstvu (Iz 9,1-6). Bog poziva svoj narod da uzdigne svoje srce, da uzdigne svoj pogled iznad teških prilika u kojima živi. Jer, Bog ne zaboravlja svoj narod. Obećava mu izbavljenje i proslavu i spasenja koje ima doći za sve narode. I, upravo one noći kad se Isus rodio, ispunjavaju se te riječi.

Evo javljam vam blagovijest. Pastiri s betlehemskih poljana bili su posljednji siromasi – nadničari, koji su, da bi preživjeli, čuvali tuđa stada. Kao takvi bili su prezirani i smatrani nevrijednima do te mjere da se njihovo svjedočanstvo na sudu uopće nije uzimalo u obzir. Evo, takvima, od ljudi prezrenima, javlja se anđeo i navješćuje im radosnu vijest – evanđelje o Kristovu rođenju (Lk 2,1-14). Veli anđeo: “Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.” Anđeo veli da se njima rodio Spasitelj, Krist Gospodin.

Evo nam znaka, braćo i sestre! Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku! Danas smo mi taj narod. I svaki pojedini od nas može se osjetiti u koži onog pastira kojemu anđeo progovara: “Ne boj se! Danas ti se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin!” Nama se rodio, draga braćo i sestre, meni se rodio i rodio se svakom čovjeku dobre volje.

Noćas se ne možemo osjećati sami ili odbačen. Ako se možda osjećamo malenima, slabima, nemoćnima, grešnima, odbačenima – nemojmo se bojati! Upravo takve malene i slabe prihvaća i traži Bog. Takve pohoditelje, takve posjetitelje i takve klanjatelje traži Isus. Evo, noćas, osjećamo Božji dah, Božji prolaz, Božju blizinu, Božju vjernost, ljubav i nježnost. Bog je među nama kao maleno dijete. Tu nema mjesta crnim mislima, osjećajima nemoći i bezizlaznosti. Mi nismo odbačeni. Nismo zaboravljeni. Bog nas pohađa.

Poklonimo mu se. Poklonimo se njegovoj jednostavnosti, njegovoj dobroti, njegovoj nenametljivosti. I otvorimo mu noćas svoje srce. Poput onog drevnog naroda, poput onih pastira i mi Isusu od srca kličemo: Hvala ti što si nas iz tame izveo, hvala ti što si nas prosvijetlio! Hvala ti što nas noćas ispunjaš svojim posebnim svjetlom i radošću! Hvala ti što si naš i mi tvoji! Hvala ti za ovu noćašnju radost i veselje! I daj da nas ono prati sve do konca našega života, kroza svu vječnost! S tobom, Isuse!

 Na koncu euharistijskoga slavlja, župnik domaćin pozdravio je okupljene vjernike, te izrazio radost i vjerničko zadovoljstvo ove svete noći. Za istaknuti je pobožnost koja je okupila vjernike, te kojom su proslavili ovu veliku i svetu noć.

Slavlje je svojim pjevanjem uzveličao župski zbor, predvođen s. Cecilijom Tomkić, voditeljicom zbora.

Svečano je bilo u srijemskomitrovačkoj katedrali Sv. Dimitrija, đakona i mučenika i na sam dan svetkovine Božića, na Misi koju je, predvodio biskup Đuro Gašparović uz suslavljenje domaćeg župnika preč. Eduarda Španovića. Uz čestitke okupljenim vjernicima biskup Đuro Gašparović poručio je da Božić koliko god puta da se dogodi ima nam što reći i donijeti, te da je Božić događaj koji se događa u srcu ljudskoga bića. Bog dolazi u liku malog i nemoćnog djeteta, koje želi čovjeku posvjedočiti blizinu Boga i Božje ljubavi prema svakome čovjeku.

Homiliju donosimo u cijelosti.

 Kroz dugi, dugi niz stoljeća Crkva na današnji dan naviješta upravo Proslov Ivanova evanđelja (Iv 1, 1-18) koji nam na uzvišen način donosi tajnu Utjelovljenja Sina Božjega i tajnu našega spasenja. Uvijek iznova ostajemo zadivljeni Ivanovim izričajima, a još puno više otajstvom Božjega spasenja o kojem Ivan govori.

Evo, upravo smo čuli kako Ivan evanđelista prikazuje Isusa Krista, kao vječnu Božju Riječ koja je postala čovjekom, prikazuje ga kao Svjetlost koja nas prosvjetljuje. Veli: Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet. Bog je sve stvorio po svojoj vječnoj Riječi, po svome Jedinorođenom Sinu, koji je s Duhom Svetim Ocu jednak u božanstvu. I evo, taj Božji Sin, Bogu jednak od vječnosti, u određenom povijesnom trenutku utjelovio se i postao čovjekom. Onaj, po kome je sve stvoreno, koji je vječna Mudrost i vječna Božja Svjetlost, postaje jednim od nas, odnosno, kako to slikovito kažemo, zaogrnuo se našom ljudskom naravi. Dolazi da nas prosvijetli, to jest, da nas učini dionicima svoje božanske naravi, da nas zaogrne svojim božanstvom. On je jedina prava Svjetlost, sama Istina, Otisak Božjega bića. Rekli bismo pomalo pjesnički, Bog nam u svome utjelovljenom Sinu, našem Gospodinu Isusu Kristu, pruža svoje srce na dlanu. Prisjetimo se. Prvi je čovjek, Adam, bio Božji prijatelj. Pa kada je on pogriješio i udaljio se od Boga, Bog šalje svojega Sina, ne samo da vrati čovjeku njegovo prvotno dostojanstvo, nego da ga još više uzdigne – u svoju božansku obitelj.

K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. Što se to događa? Čuli smo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. To, evo, može biti nesreća ovoga našega svijeta, pa i nas kršćana. Sve nam je dano. Sve nam je pred očima. Sve nam je na dlanu. Ne možemo reći da ne znamo, da nismo čuli, da nismo poučeni… Bog nas u Kristu prosvjetljuje. Prosvjetljuje njegovom riječju koju znamo, koju čitamo, koja nam se redovito u Crkvi naviješta. Bog nas prosvjetljuje predajom i naukom Crkve. Mi jako dobro znamo što je stvarno dobro za nas, što Bog od nas očekuje i dobro nam je poznato kako Bog namjerava ostvariti svoje Kraljevstvo među nama. Osim toga, Bog nas jača svojom milošću. Ne možemo, dakle, reći da su nam sile nedostatne. Pa ipak, evo, toliko puta živimo kao da ne znamo, kao da nismo čuli, kao da smo bespomoćni. Ne želimo svojim životom Isusa stvarno spoznati. Mi, kršćani, i svjesno i nesvjesno stvarno smo u opasnosti da zatamnjujemo Kristovu svjetlost tražeći nadomjestak u svakidašnjici. K svojim dođe i njegovi ga ne primiše. Kao da sve više upravo mi, koji se zovemo lijepim Kristovim imenom, okrećemo leđa evanđeoskom nauku.

Onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja. Međutim, mi ipak želimo Isusa primiti, i primamo ga. Tako je ohrabrujuće ono što dalje slijedi: A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja. Mi smo ga primili i želimo ga uvijek primati. Uvijek se iznova odričemo svojih grijeha i posvećujemo se njemu. A on, utjelovljeni Sin Božji, daje nam samoga sebe, daje nam moć da postanemo djeca Božja. Nije to samo isprazna titula. Mi po Isusu Kristu postajemo u pravom smislu djeca Božja, postajemo članovima Božanske obitelji. Bog daje moć da postanu djeca Božja onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođenim ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. A to smo mi, vjernici. Ostanimo uz Isusa i s Isusom koji je naš Put, Istina i Život.

 Ivica Zrno

Draga braćo svećenici, redovnici, redovnice,
dragi Kristovi vjernici laici!

Sin Božji se rodio kao čovjek radi nas i radi našega spasenja. Bog Otac nam ga daruje, da nas prosvijetli i da nas uvede u krilo svoje božanske obitelji kao svoju posinjenu djecu. Danas, na ovaj radosni dan, slavimo početke svoga spasenja. Bog se rađa među nama i u nama, Bog nas pohodi u svome Sinu i u njemu nam sve daruje. Svim srcem danas želimo Bogu zahvaliti za taj neizmjeran i nadspoznatljiv dar. Čudesno je otajstvo Božića. Otajstvo Božića čudesna je tajna koja se očituje u siromašnom djetetu.

Utjelovljenje Sina Božjega tajna je naše vjere. Ne možemo je razumjeti niti dokučiti njezine dubine. Ta tajna nadilazi naše shvaćanje i naše poimanje. Možemo tek nazirati silnu i nadspoznatljivu ljubav Božju. Možemo slaviti Gospodina zbog silnih njegovih djela. Možemo samo zahvaljivati Bogu na njegovu neizmjernom daru, a to je njegov utjelovljeni Sin Isus Krist koji nas uzdiže do nebeskih visina. Ono što su proroci naviještali, zbiva se među nama. Ono o čemu stari nisu ni sanjati mogli, među nama se ostvaruje. Zato danas zahvaljujemo, radujemo se. Baš kao što govori Pavao: Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! (Fil 4,4-5). Gospodin je s nama i među nama.

Prvi poklonici su nepoznati, mali ljudi, pastiri. Njegovo rođenje nije bila velika senzacija da mu dolaze carstva i kraljevstva. Dovoljno je bilo da rođenje Isusovo bude proglas ljubavi Božje prema čovjeku i navještaj i očitovanje da je Bog postao posve bliz čovjeku, da je Bog s nama, Emanuel. Ovim slavljem Božića slavimo radosni događaj Božjeg zahvata u ljudsku povijest kako bi izmijenio njezin tijek pretvarajući je u povijest spasenja, radosti i mira. To je događaj da je Isus ušao u našu povijest. Ljudi su se počeli oko njega okupljati, on im je naviještao riječ dobrote i ljubavi i tako se stvorila zajednica koja u svijetu širi njegov Duh. Sin Božji je došao na svijet radi nas i tako nas koji u njega vjerujemo poziva da živimo za svoju braću. Tako nam blagdan Božića najbolje očituje povezanost Boga i čovjeka, ugrađivanje božanske Ljubavi u svijet koji mi gradimo. To je ujedno otajstvo spasenja, kada se združilo božansko s ljudskim, otajstvo koje poziva ljude svih vremena da ono što je vječno i božansko utjelovljuju u svoje vrijeme i u svoje sredine. Razmišljajući i živeći to otajstvo postajemo prosvijetljeni, naš je život obasjan novim svjetlom i dobivamo novi poticaj za svoj rad i život.

Pristupimo stoga odvažno ovom velikom otajstvo. Slavimo Boga koji s visine siđe k nama na zemlju obasjati nas slavom Božjom i ispuniti svojim mirom. Dopustimo da nas prožme njegova milost i slava, kako bismo prema budućnosti hodili radosni noseći mir svijetu koji miriše miomirisom njegova rođenja. Primimo u svoj život njega – Boga radosti i mira, te postanimo nositelji radosti i mira noseći svijetu sva dobra kojima nas je obasuo. U tom duhu i sami s anđelima radosno kliknimo: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim.

Za sve vas, draga braćo i sestre, dragi svećenici, redovnici i redovnice, dragi vjeroučitelji, župni suradnici i Vama svima koji ste promicatelji Isusovih vrednota u društvenom kulturnom i javnom životu molim Gospodina da Vam podari radost i nadu Božića. Za sve nas se Isus rodio, za sve je došao na svijet i svima Otac naš nebeski, po Njemu daruje život koji ne prestaje.
Sretan vam svima Božić!

                                                                                    + Đuro Gašparović, srijemski biskup

SRIJEMSKA MITROVICA / SAMOBOR (TU) - Druga adventska nedjelja u samoborskoj župi bila je obilježena posebnim nabojem zajedništva i kršćanskog duha zbog gostovanja župljana župe sv. Dimitrija iz Srijemske Mitrovice. Prije dvije godine samoborski i mitrovački župni zborovi potpisali su Povelju prijateljstva koju su sada u Samoboru „zapečatili“ sadnjom stabla božikovine (Ilexaquifolium L.)kao znaka trajnog prijateljstva. Svetu misu u župnoj crkvi svete Anastazije predvodili su mitrovački i samoborski župnik mons. Eduard Španović i preč. Davor Štuljan uz prisustvo samoborskog đakona vlč. Majka Rušeca, a pjesmom je misu uzveličao veliki mješoviti zbor mitrovačke župe. Sveta Anastazija živjela je i podnijela mučeništvo u Srijemskoj Mitrovici. Od devetog stoljeća Samobor zajedno sa Zadrom čuva dio njezinih relikvija pa tako ta ranokršćanska svetica na poseban način „svojim prahom veziva“ tri hrvatske drevne župe od krajnjeg istoka do juga naše domovine. Samoborski župnik nije krio zadovoljstvo zbog gostovanja dragih Mitrovčana, te im je u uvodnoj riječi zaželio dobrodošlicu i ugodan boravak u samoborskoj župi. Veličanstveni mitrovački zbor pod ravnanjem č.s. Cecilije Tomkić praćen sa devet svirača svojim pjevanjem oduševio je sve Samoborce. Pokazali su izvrsnost u sviranju, zborskom i solo pjevanju. Nakon mise mogli smo uživati u kratkom ali božanstvenom koncertu koji su nam priredili. Preč. Štuljan sve je okupljene nakon završetka mise pozvao u Park domovinske zahvalnosti koji se nalazi uz samoborsku župnu crkvu, te je pored Stabla prijateljstva pročitao slijedeću poticajnu molitvu:

 Bože dragi, htio bih danas od tebe izmoliti prijatelja,

kome se uvijek mogu povjeriti,

prijatelja koji me uvijek razumije,

prijatelja koji mi želi ono najbolje.

Za prijatelja bih te molio koji zna pomoći da ispravim pogreške,

takvog prijatelja koji je oslonac u životu,

prijatelja koji s drugima o meni samo dobro govori,

prijatelja koji s tobom prijateljuje i

koji svaki dan prepun Tebe dolazi za obogati mene;

prijatelja koji je sretan kada mu pružim i najmanji dar,

prijatelja kraj kojeg se mogu smijati prepunim srcem,

prijatelja kraj kojeg imam osjećaj da živim vječno.

Bože dragi, molim te pošalji mi takvog prijatelja i

daj da i ja budem drugima takav prijatelj.

 Mons. Španović blagoslovio je posađenu božikovinu, stablo koje je simbol samoborskog kraja, vazdazeleni grm koji se u ovim krajevima koristio za božićno ukrašavanje domova.

Ispred stabla je granitna ploča sa uklesanim tekstom: Ovo stablo božikovine (Ilexaquifolium. L) posadili su članovi zborova župe sv. Dimitrija iz Srijemske Mitrovice i župe sv. Anastazije iz Samobora kao znak trajnog prijateljstva.9. prosinca, 2018.

 Nakon molitve, pjesme i fotografiranja pored stabla, svi su se u veselju nastavili družiti u dvorani župnog dvora, te su u razgovorima „padale“ brojne ideje o budućim susretima i druženjima. Kako je rekao mons. Španović, važna je svaka riječ i gesta koja pokazuje da naši dragi Hrvati u Mitrovici nisu zaboravljeni. Ta drevna kršćanska župa svima nam je primjer ustrajnosti u trpljenju i očuvanju vjere. Sigurni smo da je i ovaj susret kao i onaj prije dvije godine u Mitrovici urodio brojnim duhovnim koristima te nas sve skupa podsjetio na važnost zajedništva i prijateljstva u Kristu. 

Violeta Gjurkin