INĐIJA (TU) - Rimokatolička crkva Sv. Petra u Inđiji sagrađena je u drugoj polovici XIX stoljeća točnije 1872. godine. U to vrijeme većinsko stanovništve same Inđije činili su nijemci koji iz potrebe za duhovnim i litugijskim životom započinju i završavaju gradnju ove crkve.
Zavod za zaštitu spomenika kulture iz Srijemske Mitrovice je 24.01.1977. godine crkvu zaštitio kao kulturno dobro, a kao kulturno dobro od velikog značaja proglašena je 30.12.1991. godine.
Kroz godine i zbog nedovoljno novčanih sredstava za održavanjem sama crkva je zadobila veća oštećenja. Krovni pokrivač je posebno dotrajao što je počelo utjecati na stabilnost građe a prokišnjavanje je dodatno nanijelo znatnu štetu u unutrašnjosti crkve i stanju oslikanoga dijela stropa. Vremenske prilike su načele i stanje same fasade crkve kao i oluka koji su već izgubili svoju funkciju.
Iz preke potrebe i želje da se stanje crkve očuva i popravi, započinje suradnja sa Zavodom za zaštitu spomenika kulture koji je uradio projekat Tekućeg održavanja objekta. Potom nakon tendera odabrana je građevinska firma PRORADEKS iz Beograda čija je ponuda bila najprihvatljivija za sve radove koji su bili u planu. Prikupila se sva potrebna dokumentacija i određene dozvole kako bi radovi mogli započeti.
Kroz sve to vrijeme i ranije, župa je upućivala svoje molbe za pomoć u donaciji na različita mjesta kako u R. Srbiji tako i u inozemstvu. Uz prikupljenu pomoć od strane župljana, pripomogle su donacije i nekoliko firmi iz Inđije, dok glavne i znatne novčane pomoći koje su omogućile sve, bile su od strane Đakovačko Osječke nadbiskupije, biskupija Kirche in Not, Renovabis i Rottenburg iz Njemačke.
Radovi su započeli krajem ožujka a završili sredinom studenog 2017 godine.
Postavljanje skele napose je bio događaj za župljane ali i ostale žitelje Inđije budući da je crkva u samom centru grada. Predstavljajući na određen način i simbol Inđije. Najprije je obnova započela od samoga tornja, saniranjem oštećenja na bakarnom krovištu. Obijanjem dotrajale fasade sa tornja, lima, krovnog pokrivača sa broda crkve i svih oluka. Uz obnovu fasadnoga dijela na tornju su izrađene i nove šalukatre prozora sa opšivanjem ivica bakarnim limom. Poseban izazov je bio krov na brodu crkve koji je zbog puknute grede slegao. Zbog čega je bila potreba za posebnim dizalicama i gredama koje odgovaraju načinu rada onoga vremena. Poslije toga cjelokupni krov je ponovno podaščan i zaštićen izolacijom preko koje je došao krovni pokrivač od zaštićenog i obojenog lima. U nastavku radova usmjerilo se na fasadu cijele crkve, obijanjem, žbukanjem, saniranjem, zaštitom kako bi se dobio raniji i cijeloviti izgled svakoga dijela.
Ove radove pratitli su i radovi na obnovi vitraja crkve sa jedne strane. Budući da su bili oštećeni od strane određenih počinilaca devedesetih godina. Dva su bila čak 80% oštećena zbog čega se tragalo za slikama koje su prikazivale kako su oni ranije izgledali. Sa uspiješnom potragom Atelje Stanišić je vratio prvobitni izgled svih oštećenih vitraja. Što je za njih bila posebnost u ovim radovima jer je ista firma i načinila te vitraje kada se crkva gradila.
Završetkom radova na fasadi zamijenila se sva stolarija na crkvi. Glavna i dvoje bočnih vrata crkve, vrata i prozori sakristije kao i ranije spomenuta stolarija tornja.
Kada se sve privelo kraju počelo se sa molerskim radovima čiji je svaki završetak određenoga djela crkve pokazivao novu sliku njezina izgleda. Na koncu svega i uklanjanju i zadnjega djela skele novo lice crkve mogao se sa daleka vidjeti. Što je bila posebna radost samih župljana ali vjeruje se i samoga mjesta Inđija koje sada svakako ima ljepši izgled centra grada.
Dušan Milekić
