PETROVARADIN (TU) – Na poziv preč. Berislava Petrovića, povjerenika za trajnu duhovnu formaciju svećenika Srijemske biskupije, a u organizaciji Biskupskog Ordinarijata Srijemske biskupije, organizirana je rujanska duhovna obnova za svećenike Srijemske biskupije.
Duhovna obnova je zakazana za ponedjeljak, 18. listopada 2021.
Predvoditelj duhovne obnove bio je vlč. Szilárd Balcsák, župnik župe Rođenje Blažene Djevice Marije iz Subotice. Duhovna obnova je započela okupljanjem u 9.30 sati.
Preč. Berislav Petrović je, na početku, uputio pozdravnu riječ, te na osobit način pozdravio predvoditelja duhovne obnove, a nakon toga mu je predao riječ, čime je započeo središnji dio duhovne obnove.
U svojim razmatranjima vlč. Szilárd Balcsák je kao tematsku misao vodilju uzeo Molitva i žrtva.
U svojim promišljanjima voditelj se osvrnuo ne nekoliko važnih točki kada su u pitanju molitva i žrtva u vjerničkom životu, a osobito u životu svećenika. U odnosu na Isusovu molitvu i žrtvu mi trebamo Isusu zavapiti, priznati njegovu vlast, ne smijemo dopustiti da nas netko obeshrabruje, trebamo čuti Isusov poziv, trebamo s nadom ustati, sa Isusom razgovarati, po molitvi prošnje slavimo i štujemo Boga, što ako nas Bog ne posluša?, neke su od točaka kojima je vlč. Szilárd Balcsák vodio svoja promišljanja.
Kakav je odnos između molitve i žrtve. Kad promatramo svejedno koji odnos u osobnom životu, za sve je potrebna žrtva, ili kako to u duhovnosti nazivamo askeza. Molitva ne može postojati izvan tijela, ni kod početnika, dapače ni kod onih naprednijih. Tjelesni i duhovni rad, idu uvijek skupa. Mogli bi smo i tako kazati, da askeza i kontemplacija idu uvijek skupa. Kako veli sveti Antun pustinjski Duh Sveti obuzima tijelo i duh. Svi udovi sudjeluju na tome od glave do pete. „Daj svoju krv i primi Duha“ ponavljalji su to crkveni oci. Jedna te ista dinamika na djelu je u molitvi, kao i u askezi. Kad jedno izostavimo iz našeg svećeničkog života gubimo ne samo autentičnost, već i smisao našega poslanja. Moliti znači ljubiti do kraja. Sada ćemo u kratkim crtama pogledati neke klasične elemente tehnike kršćanske molitve: Samoću, šutnju, i bdjenje. Naravno ove tehnike, mi kao svećenici na neki način već vježbamo. Ali da bude ove tehnike još plodonosnije malo ćemo ih pogledati nanovo, možda nove perspektive.
U evanđelju, kada Isus moli, često se odvaja od drugih, traži osamljeno mjesta, goru ili pustinju. U njegovim očima dakle postoji povezanost, između samoće i molitve. Danas u potrošačkom društvu vidimo ljude koji redovito bježu na vikendima na samotno mjesto, kako oni kažu u mir. Pa i mi sami se trudimo držati za sebe dane, kada nismo među ljudima, kada nemamo telefon ili televiziju kraj sebe. Kako može samoća probuditi u čovjeku molitvu? Kako samo molitva može učiniti samoću podnošljivom? Kako samo molitva može preinačiti samoću u raj zemaljski?
Kada se Isus povlačio na molitvu, najradije činio to noću. On je bdio dok je svijet spavao. Također u maslinskom vrtu, kad je zvao učenike na molitvu, u isto vrijeme zove ih i na bdijenje. Bdijte i molite. Poslušnosti ove Njeogve riječi vidimo od početka povijesti kršćanstva. Prve zajednice uoči Uskrsa su bdijeli. A također pred krštenjima. Neki su tako objašnjavali kršćansko bdijenje, da je uzrok toga je bila radost velika, zbog kojeg nisu mogli spavati. Ali vidimo ovu vrstu askezu i među redovnicima, koji prije zore se dignu i odlaze u kapelu svoju, pa mole časoslov. Također je divno vidjeti ovo i kod hodočasnika današnjice, koji znaju ouči svetkovine otići na svetište i provesti noć u bdijenju, u isčekivanju, poručio je, između ostalog, vlč. Szilárd Balcsák okupljenom kleru Srijemske biskupije.
Duhovna obnova je zaključena euharistijskim klanjanjem u šutnji, te molitvom Anđeo Gospodnji.
Ivica Zrno
