Tristotinjak vjernika iz cijelog Srijema u pratnji svojih župnika došlo je u Sombor u petak, 22. svibnja, častiti relikvije sv. Terezije od Djeteta Isusa i njenih svetih roditelja

SOMBOR (TU) - Relikvije sv. Male Terezije i njenih roditelja sv. Ljudevita i Zelije Martin stigle su u Sombor u četvrtak, 21. svibnja u večernjim satima, te su u karmelićanskoj crkvi sv. Stjepana kralja bile izložene kako bi ih vjernici mogli častiti.

Drugi dan boravka relikvija ovih velikih svetaca vjernici iz Srijemske biskupije došli su iskazati im štovanje. Nakon pristizanja nekoliko autobusa iz svih dijelova Srijema, vjernici su se uputili u crkvu, gdje su imali priliku osobno se pokloniti sv. Maloj Tereziji i njenim svetim roditeljima, uz organiziran molitveni program.

Srijemski biskup mons. Fabijan Svalina predvodio je misno slavlje na hrvatskom jeziku u 11 sati. U koncelebraciji su bili subotički biskup mons. Franjo Fazekaš, generalni vikar Srijemske biskupije mons. Josip Ivešić, kancelar preč. Tomislav Lasić, svećenici iz Srijema, kao i svećenici iz Beogradske nadbiskupije i Subotičke biskupije, koji su također hodočastili u Sombor sa svojim vjernicima.

Na početku slavlja prior karmelićanskog samostana o. Stjepan Vidak zaželio je dobrodošlicu hodočasnicima, te kazao kako je ovo jedinstven događaj za Karmel, ali i za Katoličku Crkvu u Republici Srbiji. To je velika milost za vjernike ovih prostora. Relikvije sv. Male Terezije i njenih svetih roditelja su nakon dvadeset dana pohoda po Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini stigle i u Sombor. Iako su to samo zemni ostaci ovih svetaca o. Vidak je kazao kako osjećamo kao da su oni tu i ohrabruju nas na putu vjere i svjedoče kako se postaje svet, te nas pozivaju da i mi idemo tim putem. Svetost nije samo za odabrane, nego je to redoviti put svih kršćana.

Potom je hodočasnike pozdravio i subotički biskup mons. Fazekaš te izrazio radost što se i vjernicima ovih prostora pružila mogućnost iskazati štovanje relikvijama ovih velikih svetaca. Srijemski biskup mons. Fabijan Svalina također je izrazio radost zbog ovog milosnog događaja te kazao kako nas ovi sveci podsjećaju na veliku istinu naše vjere: „Svetost je ona koja nije daleka, nije nedostižna. Svetost ima  svoje lice, a to je obitelj, lice jednostavnosti, lice poniznosti i povjerenja u živoga Boga.“

Biskup Svalina je u homiliji rekao kako je ovo trenutak milosti, kad nebo želi nešto reći zemlji, kad Bog želi dotaknuti ljudsko srce. Isusove riječi iz naviještenog Evanđelja: „ Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima,“ povezao je sa životom svetice, čije relikvije su se vjernici okupili častiti. „Svijet danas vjeruje u snagu, moć, uspjeh, vidljivost. Tko je glasniji – njega se sluša. Tko je bogatiji – njega se poštuje. Tko je uspješniji – njega se slavi.  A Bog pred nas stavlja jednu mladu karmelićanku koja nikada nije propovijedala mnoštvima, nije osvajala svijet politikom ni silom, nije činila velika čuda pred ljudima. Živjela je skrivena iza zidina Karmela. Umrla je mlada, sa samo 24 godine. I upravo je ona postala jedna od najvećih svetica Crkve. Zašto? Jer je otkrila ono što mnogi veliki nisu razumjeli: da se svetost ne sastoji u velikim djelima nego u velikoj ljubavi. To je 'mali put' svete Terezije. Ne tražiti izvanredne stvari, nego obične stvari činiti s izvanrednom ljubavlju. Koliko je to potrebno današnjem čovjeku! Mnogi ljudi misle: nisam dovoljno svet, nisam dovoljno učen,  nisam dovoljno jak, moj život je premalen da bi bio važan Bogu. A sveta Terezija upravo govori svakome od nas: 'Bog ne traži veličinu svijeta. Bog traži srce.'“

Srijemski biskup je kazao kako Isus sebi poziva sve one koji su umorni od tereta svojih križeva. Ne kaže im da dođu kada se poprave, već ih poziva da dođu sada takvi kakvi jesu. Tu je tajna Karmela, rekao je biskup, te nastavio: „Karmel nije bijeg od svijeta. Karmel je srce koje nosi svijet Bogu.

U tišini karmelskih samostana događa se velika borba za ljudske duše. Dok svijet viče, Karmel moli. Dok svijet trči, Karmel kleči. Dok svijet traži moć, Karmel traži Boga. I zato je sveta Terezija postala zaštitnica misija premda nikada nije otišla u misije. Jer ljubav i molitva dosežu dalje od koraka. Koliko je samo ljudi spašeno molitvama skrivenih karmelskih duša – to ćemo tek jednom u vječnosti razumjeti.“

Mons. Svalina posebno se osvrnuo na svetost obitelji sv. Male Terezije, čiji su i roditelji proglašeni svecima, te i njihove relikvije vjernici danas časte s njezinima: „Posebno je dirljivo što su među nama i relikvije njezinih roditelja. Današnji svijet često ranjava obitelj. Brak se ismijava. Vjernost se smatra staromodnom. Roditeljstvo postaje teret. A pred nama stoji obitelj Martin kao dokaz da je obitelj mjesto svetosti. Nisu bili savršeni ljudi bez križeva.

Poznavali su suze, bolesti, gubitke. Ali su svoju kuću pretvorili u 'mali domaći Nazaret'. Iz takve obitelji izrasla je svetica. To je snažna poruka i nama u Srijemu, Bačkoj, Slavoniji i svugdje odakle dolazimo: budućnost Crkve ne rađa se prvenstveno u velikim strategijama nego u svetim obiteljima. Dijete najprije uči vjeru na koljenima majke. U očevu poštenju. U zajedničkoj molitvi. U oprostu. U nedjeljnoj misi. U križu na zidu doma.“

Na kraju homilije biskup je potaknuo vjernike da predaju svoje molitve i brige sv. Maloj Tereziji, te spomenuo  mnoga svjedočanstva kako su ljudi po njezinu zagovoru pronašli mir, snagu, obraćenje ili novu nadu i dodao: „Ali njezina najveća poruka nije samo da od nje nešto tražimo. Nego da naučimo živjeti kao ona. A kako je ona živjela? Jednostavno, ponizno, s pouzdanjem, s dječjim predanjem Bogu. Zato je i nazivamo Terezijom od Djeteta Isusa. Ona je shvatila da je najveća snaga kršćanina u tome da dopusti Bogu da ga nosi… Karmel nas uči jednoj velikoj istini: svijet neće spasiti buka nego svetost. Neće ga spasiti agresivnost nego ljubav. Neće ga spasiti oholost nego poniznost. Neće ga spasiti čovjek koji sve može sam, nego čovjek koji vjeruje Bogu. U vremenu tjeskobe, podjela i nemira, sveta Terezija nas vraća na izvor Evanđelja: na povjerenje. Zato su njezine riječi i danas snažne: 'Sve je milost.' Kad čovjek to shvati, prestaje živjeti u strahu. Tada zna da ga Bog vodi čak i kroz križeve,“ poručio je mons. Svalina.

Nakon svete mise vjernici su se zadržali u osobnim molitvama i štovanju relikvija sv. Male Terezije od Djeteta Isusa i njenih roditelja sv. Ljudevita i Zelije Martin. U dugim redovima čekali su prići, dotaknuti i cjelivati relikvije ovih velikih svetaca, te im predati sve molitve koje nose na svom srcu.

Doživljaji hodočasnika

Nekoliko stotina hodočasnika koji su prisustvovali na svetoj misi i odali počast relikvijama, doživjeli su ovaj događaj kao veliki milosni trenutak, koji se događa jednom u životu. „Ovo mi je dar od Boga, jer sam ja od djetinjstva voljela Malu Tereziju, jer mi je moj vjeroučitelj pričao o njoj kako je gorjela i izgorjela za Boga. Čudnim putovima sam saznala za ovaj događaj i shvaćam ovo kao da me je zvala da vidim njezine relikvije i relikvije njezinih roditelja, o kojima sam tako puno čitala. Ovo za mene znači puno, jedan veliki Božji dar i poticaj da razmišljam o tome kako bi ljudski život trebao biti traženje svetosti, kao što je to radila sv. Mala Terezija, da sve, i one najmanje stvari, činiš iz ljubavi,“ kazala je Dubravka Tinodi iz Beograda.

I Jelena Mašić iz Vrdnika ovo hodočašće doživljava kao jedan izvanredni milosni trenutak u svome životu: „Mojoj duši bilo je jako lijepo. Zaista mi je drago što nam se pružila mogućnost doći ovdje i pokloniti se sv. Maloj Tereziji i njezinim roditeljima. Ovo ispunjava dušu. Osobito me je ganulo, dok sam slušala pripovijest iz njezina života, dio o poniženjima koja je pretrpjela ušavši u samostan, jer sam i sama proživjela slične teške trenutke u svojoj mladosti. Dirnula me je ta sličnost, ali na poseban način i ohrabrila.“

Katarina Pupić iz Sota oduševljena je cijelom atmosferom i zajedništvom tijekom misnog slavlja: „Ovo je za mene poseban trenutak milosti. Imati mogućnost iskazati štovanje relikvijama jedne takve svetice je nešto posebno veliko. A ozračje u crkvi, orgulje, zbor, sve potiče na još veću pobožnost i sabranost. Takovo jedno lijepo zajedništvo među tolikim vjernicima, zaista su to posebni milosni trenuci.“

„Posebno mi je drago što sam imala mogućnost biti danas ovdje, hvala dragom Bogu što nam je iskazao toliku ljubav i našem župniku što nam je organizirao da možemo doći ovdje, dotaknuti relikvije sv. Male Terezije i pred njima se pomoliti. Jako je bila lijepa misa, divan propovijed, punog srca idemo kući,“ kaže oduševljeno Ana Dovčak iz Sota.

Među hodočasnicima bilo je mnogo mladih, koji su jednako oduševljeni ovim događajem i Bogu zahvalni što su mogli biti na ovaj dan u Somboru. „Velika mi je radost i osobita milost što sam danas mogla hodočastiti u somborski Karmel. Tijekom čitavoga hodočašća osjećala se posebna blizina Svete Male Terezije od Djeteta Isusa kroz molitvu, mir i zajedništvo. Na poseban me način dotaknulo slavljenje Gospodina kroz pjesmu, u kojoj se osjećala iskrena radost, zahvalnost i predanje srca Bogu. Zvuci orgulja i pjevanje zbora dodatno su uzvisili svečanost misnog slavlja te unijeli duboku sabranost i duhovnu ljepotu,“ svjedoči Leonora Ralbovski, srednjoškolka iz Sota.

Ovo hodočašće ostavilo je posebna dojam i na njezinu prijateljicu Vlatku Murgaš: „Za mene osobno ovo hodočašće ima posebnu važnost i duhovnu težinu, prije svega kao milost i dar što mogu hodočastiti u somborski Karmel, u sveti prostor koji nosi duh svete Male Terezije i njezine duhovnosti. Susret s njezinim likom i njezinim primjerom 'malog puta' podsjeća me na veličinu onoga što je u ljudskim očima malo i neprimjetno, ali u Božjim očima postaje put svetosti i potpunog predanja. U tišini Karmela i u zajedništvu Božjeg naroda, hodočašće dobiva svoju punu dubinu, jer nije samo putovanje, nego unutarnji hod prema Bogu. Posebno mi je važno sudjelovanje u euharistijskom slavlju koje je predvodio naš srijemski biskup Fabijan Svalina, gdje Krist postaje središte svega i gdje se svako srce okuplja oko njegove prisutnosti. U euharistiji se otkriva prava snaga ovog hodočašća, jer sve što nosimo u srcu dobiva smisao pred živim Bogom. Primjer svete Male Terezije i njezin „mali put” uči me da svetost nije u velikim djelima, nego u ljubavi, jednostavnosti i potpunom povjerenju u Boga. Upravo zato ovo hodočašće doživljavam kao poziv na dublju vjeru, na tiše, ali snažnije predanje, i na otkrivanje veličine koju Bog daruje u malenima.“

Relikvije sv. Male Terezije i njezinih roditelja okupile su u somborskoj crkvi stotine vjernika, koje su im se došle pokloniti i pred njima moliti. U subotu, 23. svibnja, napuštaju Sombor.

O sv. Maloj Tereziji i njezinim roditeljima

Sveta Terezija od Djeteta Isusa, poznatija kao sv. Mala Terezija u narodu je posebno čašćena zbog svoje skromnosti i jednostavnosti, kojom je postigla svetost. Rođena je 1873. godine u Francuskoj kao najmlađe od devetero djece Ljudevita i Zelije Martin. Odgajana u vrlo pobožnoj obitelji i sama je bila duboko pobožna. Vrlo je rano ostala bez majke što je na nju ostavilo dubok trag, te je postala povučena i jako vezana za svoju obitelj, osobito sestru Paulinu. Još kao djevojčica osjetila je poziv da postane redovnica. Zbog svoje mlade dobi nije mogla odmah ući u samostan. Ali je bila uporna u svladavanju ove prepreke, toliko da se osobno obratila papi Lavi XIII., te konačno dobila dopuštenje. Redovnica postaje sa smo 15 godina. Postala je poznata i u narodu štovana zbog svog „malog puta“, puta svetosti kroz male svakodnevne čini ljubavi, poniznosti i pouzdanje u Božje milosrđe. Vjerovala je da čineći te „male stvari“ svatko može postati svet. Mnogo je trpjela tijekom svog samostanskog života, ali je sve podnosila upravo ljubeći u poniznosti i s pouzdanjem u Boga. Umrla je vrlo mlada, sa samo 24 godine. Proglašena je svetom 1925. godine, a papa Ivan Pavao II. proglasio ju je 1997. crkvenom naučiteljicom. Vrlo je štovana diljem svijeta, a uči nas da za svetost nisu potrebna velika djela, već velika ljubav u činjenju svakodnevnog.

Roditelji sv. Male Terezije Ljudevit i Zelija Martin prvi su bračni par koji je proglašen svetim. Njihov život primjer je velike vjere, međusobne ljubavi i predanosti obitelji. Ljudevit je u mladosti želio postati redovnik, no budući da nije znao latinski, nije primljen u samostan, te je postao urar i osnovao obitelj. Vrlo rano je ostao udovac, pa se sam skrbio za svoju djecu, dajući im primjer vjere i pouzdanja u Boga. Osobito je bio vezan za svoju najmlađi kćer Tereziju. U starosti, iako teško bolestan, ostaje vjeran Bogu.

Zelija je također željela biti redovnica, ali nije bila primljena u samostan, te se posvetila izradi čipke. S Ljudevitom je imala devetero djece, ali je samo pet kćeri preživjelo djetinjstvo. Njihov brak bio je ispunjen ljubavlju i svetošću u svakodnevnom životu. Molitva i redovita sveta misa bili su dio njihove svakodnevice, dio odgoja njihove djece. Upravo u takvom obiteljskom ozračju Terezija shvaća „mali put“, svetost kroz svakodnevne, obične, stvari, jer su njezini roditelji živjeli svetost svaki dan u svojem obiteljskom. Zeliju i Ljudevita Martin svetima je proglasio papa Franjo 2015. godine. Tako su postali uzor svim bračnim parovima i znak da se svetost može živjeti i u obiteljskom životu.