SOT (TU) – Župe kojima upravlja vlč. Nikica Bošnjaković na poseban način ubilježile su godinu posvećenu zaručniku BDM

Nalazimo se u godini sv. Josipa, koju je proglasio papa Franjo, a koja traje od 8. prosinca 2020., do 8 prosinca 2021. godine. Tom prigodom Papa je napisao apostolsko pismo „Patris corde – Očevim srcem“, jer se navršava i 150 godina od proglašenja sv. Josipa za zaštitnika sveopće Crkve. Svoje apostolsko pismo Papa započinje obraćanjem cijeloj Crkvi. U njemu su sadržani još i životopis sv. Josipa, te brojne molitve ovome svecu. Stoga je ono ujedno i molitvenik.

Župe Šid, Sot, Gibarac, Kukujevci i Morović željele su prihvatiti Papin poziv na štovanje sv. Josipa u godini koja mu je posvećena, te su to učinile na tri načina. Župljani su kupili apostolsko pismo p. Franje, te započeli molitvu na čast ovome svecu. Također sve župe i filijale su donacijama vjernika nabavile kipove sv. Josipa, župe veći, a filijale manji. Treći način na koji su vjernici ovih župa odgovorili na Papin poziv je je četvrta duhovna obnova u crkvenoj dvorani „Kata“ u Sotu, koju je vodio p. Martin Dretvić, a koji je tom prigodom govorio o značaju sv. Josipa, svete mise i ispovijedi za vjernički život.

          Duhovna obnova

Duhovna obnova ja održana 24. listopada u 16 sati. Pater Dretvić započeo ju je zazivom Duhu Svetom. U uvodnom dijelu govorio je što su i zašto su vjernicima potrebne duhovne vježbe. Također je kazao da u ove vježbe želi utkati u molitvu za duše u čistilištu, jer je upravo toga dana započela devetnica za njih. Prvi dio izlaganja p. Dretvić posvetio je stožernim krepostima, vjeri, ufanju i ljubavi. Pojasnio je okupljenima koliko su one važne za vjernike, te zašto se na početku svake krunice za njih molimo. Kazao je da za vjeru treba moliti, jer naša vjera često zapada u nemoć, kada nam se čini da sve što molimo uzalud molimo. Treba moliti i za povjerenje u Boga, jer nas on uvijek prati i želi uvijek biti s nama, pa želi i da mi imamo povjerenja u njega. A za ljubav voditelj je kazao da je ona poveznica svega i da Gospodinu na njegovu ljubav trebamo i mi odgovoriti ljubavlju. Na kraju prvoga dijela dao je vjernicima važan savjet: „Molite često, kratko, u radu i u hodu.“ Molitva desetice Krunice za duše u čistilištu označila je kraj prvoga dijela izlaganja.

Voditelj obnove je u drugome dijelu govorio o grijehu i ispovijedi. Pojasnio je što su to mlaki kršćani i u kakve nas opasnosti ta mlakost može dovesti. Posebno je istaknu da treba paziti na rječnik, jer je on ogledalo duše. Zaključio je da je ljudima vjera slaba jer se slabo mole i ispovijedaju, a sve što se zapusti propada, pa tako i vjera.

Nakon završenog izlaganja p. Dretvić je blagoslovio kipove sv. Josipa za župne i filijalne crkve kojima upravlja vlč. Bošnjaković.

          Sveta Misa

Drugi dio obnove bila je sveta misa, koja je slavljena u župnoj crkvi sv. Katarine u Sotu u 18 sati. U homiliji je voditelj nastavio promišljanje o grijehu i ispovijedi, ali se osvrnuo i na vrijednost svete mise: „Naš je problem što nismo primili baštinu vjere, sva druga bogatstva nisu vrijedna. Mi smo stalni bogotražitelji, tražimo dragocjeni biser koji nam nitko neće moći uzeti, a to je sveta misa. Idemo na misu radi vječnoga života kojega ne možemo nigdje više naći. Idemo radi milosrđa Božjeg, radi pomirenja s Bogom. Vjera koja nije u svakodnevnom životu je religija, prazna. Nemojmo se olako odricati onoga što su nas učili da daje život vječni, jer doći će sudnji dan za svakoga od nas. A naša najsvetija zadaća je predati vjeru budućim naraštajima,“ kazao je propovjednik, te nastavio: „Isus nam kaže da zdušno radimo oko svoga spasenja. Kada vjera postane zagušena, a guši je ovaj svijet gdje ćemo naći spas? Pa pod križem na Golgoti, a to je sveta misa, vrhunac patnji i Isusovih i naših. Tu je naše utočište.“

U nastavku propovijedi p. Dretvić je govorio o ispovijedi: „Vjeru treba uzeti ozbiljno, ona je za naše spasenje. Čim ti Bog nije na prvom mjestu, ništa ti nije na pravom mjestu. I sve što se dešava to je zato što smo Boga ostavili, a uzimamo ono što Sotona nudi. Valjalo bi živjeti kristoterapisjki. Svi već jedva živimo, a treba živjeti novim životom preko svetih sakramenata. Potrebna nam je česta ispovijed, jer nam duša cvili pod teretom grijeha. Kada ne bi bilo svećenika, bila bi grozota i pustoš, jer jedino svećenik može odriješiti od grijeha. Najveći grijeh je reći da grijeha nemamo. Ako se dobro ispitamo vidjet ćemo da smo zapali u glib. Dok se ispovijedamo, živi smo. Ispovijed nam vraća milost posvetnu i daje milost djelatnu, da možemo ići naprijed. Ići na misu i pričest, čitati Sveto pismo i pomagati drugima, to je kristoterapija. A da bi migli ići na pričest treba se dobro ispovjediti,“ zaključio je p. Dretvić.

Nakon mise uslijedilo je klanjanje, koje je bilo i zaključak duhovne obnove.

Sva milostinja prikupljena na ovoj svetoj misi išla je za misije, budući da je ta nedjelja bila misijska.

Ana Hodak