PETROVARADIN (TU)  – Svećenici Srijemske biskupije i grkokatolički svećenici u Srijemu sudjelovali su na duhovnoj obnovi pred prvu nedjelju Došašća 26. studenoga. Duhovnu obnovu je vodio vlč. Dušan Milekić, župnik u Novim Banovcima.  

      PETROVARADIN (TU) – Svećenici Srijemske biskupije i grkokatolički svećenici u Srijemu sudjelovali su na duhovnoj obnovi u Petrovaradinu u ponedjeljak pred prvu nedjelju Došašća 26. studenoga. Duhovnu obnovu je vodio vlč. Dušan Milekić, župnik u Novim Banovcima. Susret je organiziran u svjetlu Godine vjere koju je papa Benedikt XVI. otvorio početkom listopada za cijelu Crkvu, a u Srijemskoj biskupiji je otvorena u katedrali u Srijemskoj Mitrovici 26. listopada na svetkovinu svetog Dimitrija, đakona i mučenika.

      Voditelj Milekić je predstavio svećenicima pet puteva pokore svetog Ivana Zlatoustog progovorivši o osudi grijeha, o opraštanju uvreda brižnjemu, o pobožnoj molitvi, o milostinji i o poniznosti. „Nepotrebno je govoriti što je grijeh i nabrajati grijehe, započeo je Milekić. S njima smo dobro upoznati, kako slušajući grijehe drugih tako i poznavajući svoje. Nerijetko zbog znanja o grijesima vrlo brzo se nađe izgovor i pravdanje za njih. Toliko puta svećenik zna druge opominjati, a kad je on sam u pitanju tada zašuti. Pada u napast da osjeti da nije odgovoran za vlastiti grijeh. Vlastita umišljenost koja može proizaći iz same službe kao osjećaja da svećenik iznad drugih pa ga se grijeh ne dotiče kao druge, može odvlačiti od osude vlastitog grijeha. Osuda grijeha je usko povezana s priznavanjem grijeha u ispovjedi. Potrebno je osuđivati vlastiti grijeh kako bih znao koliko sam ljubljen od onoga koji mi prašta i poziva me,“ rekao je voditelj.

      Vlč. Milekić je u nastavku govorio o potrebi pomirenja i praštanja bližnjemu što često puta može biti iznimno teško. No, praštanjem uvreda čovjek postaje jasnija slika Boga koji prašta i koji je ljubav te ne podnosi nepraštanje. Poziva Krist na praštanje i neprijateljima i „na molitvu za one koji nas mrze“. „Po praštanju postajemo jasnija slika Boga i spoznajemo kolika se veličina nalazi u nama ljudima, naizgled krhkim i smrtnim bićima. Krist nam je ostavio primjer u molitvi Oče naš kad kaže 'otpusti nama duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim'. A kako da nama Bog oprosti kad se mi ne želimo riješiti mržnje i bijesa?“

      Kao treći put pokore jest osobna pobožna molitva bez koje svećenik slabi u vjeri. „Kada smo duboko, mirno, bez određenih pravila, napisanih tekstova molili, razgovarali s Kristom za kojim idemo?“ zapitao je Milekić.

      Što se tiče milostinje voditelj je pozvao subraću da ne budu navezani na materijalno nego da otvore srce i oko za onoga koji je u potrebi.

      Poniznost je temelj svake pokore, rekao je vlč. Milekić. „Bez nje ne može biti osude grijeha, praštanja bližnjemu, molitve, milostinje. Poniznost sve privlači i ne odbija drugoga. Ponoznost predstavlja jednakost u različitosti. Poniznost je istina i iskrenost. Ona je umanjenje vlastite vrijednosti da bih prišao drugome. Poniznost je služenje.“

      Susret je završio molitvom u crkvi Svetog Jurja i zajedništvom za bratskim stolom.

                                                                                         Tomislav Mađarević