Župa Uzvišenja Svetoga Križa u Petrovaradinu proslavila je 14.09.2010. svoj crkveni god. Svečanoj svetoj misi predsjedao je Srijemski biskup Mons. Đuro Gašparović u zajedništvu sa svećenicima svoje biskupije.
Ovogodišnji crkveni god - kirvaj, Uzvišenje Svetoga Križa, vjernici župe prvi puta su proslavili sa svojim novim župnikom Stjepanom Barišić. Na samo svetkovanje pripremali su se Devetnicom, moleći u većem broju no inače. Žalosnu krunicu te Litanije Krvi Kristove. Svako veče bilo ih je desetak. A i više puta su se sastajali dogovarajući i pripremajući sve potrebno za ovu Svetkovinu, upoznavajući ujedno i novog župnika sa župom.
Svečanu svetu misu, u 10:00, predvodio je Srijemski biskup Mons Đuro Gašparović u zajedništvu devetorice svećenika. Vijencima okićena ulazna vrata i sama crkva, ispunjena vjernicima i gostima, brojali smo, njih 164, dočekali su i pratili svečanu procesiju. Prikladnim pozdravom novi župnik je čestitao Svetkovinu Zaštitnika župe svojim župljanima, pozdravio biskupa i svećenike te pristigle goste. Sjetili smo se i preporučili u brigu dosadašnjeg župnika Stjepana Vukovac te bolesnog susjednog župnika Marka Loš,kao i susjedne župe u Rumi koja je slavila istog popodneva. Župni zbor nadahnuto je pjevao pjesme posvećene Svetom Križu. Stolu Gospodnjem pristupilo je 79 vjernika.Poslije svete mise, ljubeći moći Svetog Križa, klanjalo mu se kao drvetu spasenja.
Izdvajamo nekoliko misli i poruka iz biskupove homilije:
„…prema drevnoj kršćanskoj predaji Kristov križ u Jeruzalemu, na čudesan način, pronašla je pobožna carica Jelena, majka Konstantina Velikog, u IV st. Na taj spomen ustanovljen je ovaj blagdan. Slavimo uzvišeni križ na kojem je život čavlima prikovan o drvo. Na križu se rodila i Crkva i na križu smo dobili Mariju za Majku. Mislim na one koji proživljavaju križni put, teži ili lakši. Mislim danas na bolesne, potlačene, siromašne, odbačene, koji se lome od rada a ne dobivaju zasluženu plaću…Pozvani smo živjeti Kristov život: naviještanja, svjedočenja…radosti i trpljenja po smrti do uskrsnuća, već sada…“
Poslije uobičajene zahvale svima za pripremu i samo svetkovanje, zadržali smo se u župnom dvorištu radujući se zajedništvu i onome što smo sami spremili. Istaknimo i veliku zauzetost samih vjernika u pripremi i sudjelovanju.
Stjepan Barišić
