BISKUP SRIJEMSKI - EPISCOPUS SIRMIENSIS

Javljam vam blagovijest, veliku radost: rodio vam se Spasitelj – Krist Gospodin

(usp. Lk 2,11)

      Draga braćo i sestre!

      Danas nam anđeo javlja blagovijest da nam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist Gospodin (usp. Lk 2,11) i zato smo radosni. Nema danas na Božić mjesta za žalost i tjeskobu jer je ovo dan kada se rađa život koji otklanja strah od smrti i ulijeva nam radost i nadu vječnosti. Nitko nije isključen iz dioništva u tome veselju. „Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom“ (Ef 2,4-5) da u njemu postanemo novo stvorenje.

      Kroz povijest ljudskoga roda Bog je svoju riječ, svoj glas slao čovječanstvu, da u njemu ponovno potraži i prihvati izgubljeno. Dizao je svoj glas. “Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima” (Heb 1,1). Riječ je Božja dolazila k ljudima kao obećanje i radi nas ljudi i radi našega spasenja silazi s nebesa. U punini vremena dogodilo se veliko čudo, jer Bog je djelovao i zato Riječ nije ostala glas ili govor, nego je Tijelom postala. “Riječ tijelom postade i nastani se među nama” (Iv 1,14). Sin Božji postade čovjekom. Onaj koji je odvijeka bio u slavi Očevoj, koji je na samom početku bio posrednik stvaranja, dolazi na zemlju da spoznamo kako sam Bog Otac po njemu djeluje i prihvaća čitavo čovječanstvo uzevši ljudsku zbilju i narav.

      Riječ Božja, po utjelovljenju i rođenju Sina Božjega stavljena je u točno određeno vrijeme i prostor. „U one dane izađe naredba cara Augusta...“ (Lk 2,1). I još konkretnije: “Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin” (Lk 2,11).

      Rođenjem Isusa Krista Bog nam otkriva zemaljskog vladara. Car August naređuje popis svega svijeta kako bi saznao broj svojih podanika. Njemu je do vlasti, do držanja drugih u pokornosti, do gospodarenja. Nije mu stalo do čovjeka, do onoga što je tome čovjeku potrebno i do poštivanja čovjeka i njegovog dostojanstva. Zato danas molimo da ovaj Božić potakne one koji su na vlasti da ne misle samo na sebe, nego na ljude, na čovjeka. Neka gledaju kako mu pomoći. Neka s punom odgovornošću pred Bogom i ljudima izvršavaju svoju vlast na dobro svih ljudi.

      Rođenje Isusovo nam je otkrilo ljude. Bog Otac pohodi svoj narod po svome Sinu. On kuca na srca tvrđa od željeza. Nijedno mu se srce ne otvori. Na mnoga su vrata pokucali Josip i Marija i sa svih su bili odbijeni: netko diplomatski, netko drsko, netko ljubazno. «K svojima dođe i njegovi ga ne primiše» (Iv 1,11). A oni htjedoše ući ne da prose nego da donose; ne da uzimaju, nego da daju; ne da isprazne kuću, nego da obitelji napune milošću, ljubavlju, slogom, zajedništvom i mirom. „A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja“ (Iv 1,13). Ljudi ga danas primaju u svoje srce, u obitelji i župne zajednice. Neka ostane među nama i s nama jer nam je potreban u našem ljudskom i kršćanskom životu da poziva svakoga od nas da budemo više ljudi, da poštujemo ljudske živote, da besmislu i nasilju bude kraj, da zavlada pravda i red, da se pokažemo dobrotvorni i mirotvorni, da živimo pod znakom trajnog Božića.

      Novorođenče nam danas otkriva siromahe, prognane, bolesne i nemoćne. Rodio se u siromašnoj štalici, ne u bogatoj kraljevskoj palači, bježat će u Egipat, liječit će bolesne i nemoćne, podnijet će muku jer je došao da tako spasi ljudski rod od grijeha i zla. Poziva nas danas da se okrenemo prema siromasima, da tješimo žalosne, pomažemo bolesnima i da pridižemo nemoćne jer svi su oni potrebni naše pomoći.

      Vama, draga braćo i sestre, dragi svećenici, redovnici i redovnice, dragi vjeroučitelji i dragi župni suradnici, svima Vama koji ste promicatelji istine u društvenom, gospodarskom, kulturnom i javnom životu želim sretan Božić i blagoslovljenu 2012. godinu.

      U Petrovaradinu, o svetkovini Božića 2011.

                                                                      + Đuro Gašparović, biskup