Zahvalnu euharistiju Hrvata Bunjevaca o završetku ovogodišnje žetve u subotičkoj katedrali sv. Terezije Avilske predslavio je 13. kolovoza srijemski biskup koadjutor mons. Fabijan Svalina

Večernja služba uoči Dužijance

SUBOTICA (TU) - Svečana večernja Služba hvale uoči proslave Dužijance (zahvale za žetvu Hrvata Bunjevaca) u Subotici slavljena je 12. kolovoza u katedrali-bazilici sv. Terezije Avilske u Subotici. Uz sudjelovanje srijemskoga biskupa koadjutora mons. Fabijana Svaline, predvoditelja ovogodišnje središnje mise, koji je vjernike i kler srdačno pozdravio, molitvu Crkve predmolio je i propovjedao župnik subotičke katedralne župe Stjepan Beretić.

U svojoj se propovjedi  Beretić osvrnuo na ovogodišnju žetvu. ”Nakon ovogodišnje teške žetve i malog uroda, i kad je niskom otkupnom cijenom još više pogođen ratar, mi zahvaljujemo Bogu. U susjednoj Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji su sve to doživjeli ljudi ravnice, a onda je nevrijeme udarilo na njihove kuće, škole, crkve. Pomelo je ono malo kukuruza i suncokreta, dok slavimo Dužijancu, mi mislio i na njihove tuge”. 

“Nema Dužijance kao što je ova naša. Evo već 38 godina slavim ovdje Dužijance. Ovakvo slavlje se ne može organizirati bez velikog zalaganja, bez žrtve, a sve je to moguće zato što volimo zemlju, žito, život. Volimo čovjeka. Ovom je slavlju korjen u vjeri. Neka dragi Bog blagoslovi Udrugu bunjevačkih Hrvata 'Dužijanca' i sve njezine djelatnike i podupiratelje. Oni koji najviše rade za ovo slavlje su vjernici laici. Veliko djelo dužijance je poteklo od mladih vjernika. Više od stoljeća oko te ljepote je zauzeto i mlado i staro. Za žetvu, za rad, za uspjehe i podbačaje koje smo nadvladali: 'Što da uzvratimo Gospodinu za sve što nam je učinio?' Uzet ćemo sutra Isusovu čašu spasenja i zazvat ćemo ime Gospodnje. Prinijet ćemo Bogu žrtvu zahvalnu pjevajući himan zahvale: 'Tebe Boga hvalimo'. Ponekad nam se čini da je odviše nepravde, odviše grijeha na svijetu. Zato smo večeras molili: 'O, svjetlosti neprolazna, Jedinstvo, Trojstvo blaženo, u srca naša svjetlost lij'”, molio je propovjednik.

On se spomenuo i ovogodišnje 250. obljetnice početka gradnje subotičke katedrale. „Ponosno spominjemo kako se ovdje i kod polaganja njezinog temeljca održao govor na dalmatinskom jeziku. Lijepa ikavica hrvatskoga jezika još uvijek se čuje u našim kućama i ulicama. I zato neka je hvala Bogu”, kazao je Beretić i zaključio: “I ljudi ravnice koji slave Dužijancu mogu reći sa Dalićem: 'Puno puta sam bez straha i bojazni rekao da sam vjernik, katolik, i da za sve što sam napravio u životu zahvaljujem dragom Bogu i svojoj obitelji.' Zato se nemojte bojati svjedočiti svoju vjeru, jer Bog je tu. Kad god dođete pred neku prepreku, neki zid, Bog je tu i neće nas ostaviti. Nikada nemojte  odustati, svaka se prepreka da riješiti. Morate vjerovati, morate imati svoj cilj u životu i tom težiti. Ne odustajte. Uvijek postoji nada”.

Na večernjoj su sudjelovali ovogodišnji bandaški par Petar Vukmanov Šimokov i Dunja Šimić, koji su svečano u katedralu unijeli krunu ovogodišnje Dužijance, te mali bandaš David Kujundžić i mala bandašica Sofija Kovačević.

Središnje slavlje na dan Dužijance

Slavlje Dužijance počelo je ujutro, blagoslovom i ispraćajem bandaša i bandašice iz župne crkve sv. Roka, koji je predvodio mons. Andrija Anišić. Povorka je odatle krenula ka katedrali.

Na početku mise, nakon svečane procesije i ulaska mladih u narodnim nošnjama, na čelu sa bandašem Tomislavom Vukmanovim Šimokovim i bandašicom Dunjom Šimić, biskupa i nazočne goste iz društvenih struktura pozdravio je privremeni dijecezanski upravitelj Subotičke biskupije Ferenc Fazekas. 

Osvrćući se na navješteno evanđelje (Mt 14, 22-23) biskup Svalina je u homiliji istaknuo: “Isusov život čovjeku izgleda nevjerojatno. Nešto sasvim drukčije nego se može život doživjeti živeći ga zajedno sa drugi ljudima. Ljudski je život usmjeren prema božanskom, a ipak trajno ga doživljava kao nešto što je pred njim, kao nešto nedohvatljivo. Čovjek se pita imaginira li ili je to stvarnost kojoj on pripada i koju treba iskusiti i živjeti. Iako fizički živimo daleko od stvarnoga mora, svi se mi ljudi nalazimo na nekom moru, na nekim nemirnim valovima. To je stanje cijele ove civilizacije. Pa kad smo pritisnuti teškoćama, teško nam je prepoznati gdje je Bog, gdje je Isus, tko je Isus. Mi se utapamo, a da je Bog Bog, pomogao bi nam. Tako neki kažu. To nas dovodi u sumnje. A baš se u teškim momentima traži imanje vjere, potreba povjerenja. Pa kada bi trebala 'raditi vjera' i povjerenje, ako ne u momentima kušnja i iskušenja? Kad je sve normalno, tada nije teško imati povjerenje. Dok se sve događa po našem shvaćanju i prihvaćanju, nema teškoće vjerovati i biti odvažan. Čovjek se, uza sve dvojbe, u muci obraća Bogu, moli pomoć”, kazao je Svalina.

U nastavku tumačenja scene u kojoj Isus, hodajući po vodi, doziva Petra, biskup je rekao: “Bog ljubi Petra koji zdvaja i koji mu se obraća. Ne zaboravimo: Petar je 'realni' čovjek. Svi smo mi u mnogo čemu bliži Petru, koji je u sebi nestabilan, ali i vjeran, nego jednom stabilnom Ivanu. Isusov je Ivan i Petar. I pravednik i grešnik dobivaju ruku od Gospodina. Isus pruža ruku svakom 'utopljeniku'. Poslije preživjelih muka svi primijetimo – tu je bio Bog. Nikada nismo ostavljeni. Kako čovjek živi život dulje, sve više primjećuje da se ipak ostvaruje volja Božja, da je Bog s nama i u nama. Kada se sve smirilo, svi učenici očito prepoznaše Isusa. Smirenje je potrebno za prepoznavanje Boga, za prepoznavanje ljubavi, prijateljstva i predanja”, dodao je propovjednik.

Govoreći o središnjoj zahvali za plodove zemlje koju organiziraju Hrvati Bunjevci u Bačkoj, propovjednik je tomačio stvarnosti kruha i žetve. “Za koricu kruha čovjek će sve dati. Da ima što bolji kruh, čovjek je u povijesti poduzimao napadačke ratove, drugima je otimao kruh iz usta da bi njegov bio što bjelji. Kraj je žetvenih aktivnosti, ljetinu smo spremili u svoje žitnice. Ne samo poljodjelci, nego i svi stanovnici ovog dragog nam zavičaja zaustavljaju se da prignuta čela zahvale Stvoritelju na darovima, da ga mole da njegova Providnost uvijek bude naklona nad našim naporima. No, ne zahvaljuju samo poljodjelci, nego i svi drugi stanovnici Bačke, Srijema i Banata. Tu su i naši radnici i činovnici, učitelji i službenici. I oni donose Gospodinu plodove svojih ruku, srca i uma”.

“Danas je”, biskup je nastavio, “i dan očitovanja naše ljubavi rema Bogu, a i prema  zemlji. Bog nam je dao ovu zemlju, a 'majka zemlja' uvijek je dobra prema čovjeku ako je čovjek poštuje, ako poštuje njezine zakone, njezina vremena. Svi bismo trebali njegovati sveto poštovanje prema zemlji i izbjegavati što bi je moglo izazvati i što  bi nam se moglo osvetiti. O tom ekološkom pitanju moramo razmišljati svi, ne samo oni koji rade na zemlji, nego i oni koji žive u gradu. Kakve su se pogreške činile sve u želji da se što prije zaradi, proizvede… Kada se danas o tome razmišlja, onda ne postavljamo pitanje hoćemo li uspjeti sačuvati ljepotu jednoga kraja, nego hoćemo li u njemu preživjeti. Ali moramo učiniti sve da sačuvamo čistoću moralnog, etičkog okoliša, da ga ne zagadimo gramzivošću, otimačinom, lakom zaradom…”

U zaključku propovjedi biskup je konstatirao kako je Gospodin darovao zemlju svima. “Ona je majka svih nas. Ona može prehraniti sve, dati bićima “kruh svagdašnji”. Dan zahvaljivanja pretvara se u dan solidarnosti: prema onima koji trpe, koji su na rubu gladi. To pitanje nije više pitanje što ga gledamo na televiziji ili o kome čitamo u novinama, nego je to pitanje mnogih naših obitelji i cjelokupnog društva. Sabrali smo se oko oltara da zahvaljujemo Gospodinu i prenijet ćemo simbolične darove, plodove naših polja i naših ruku, ali i plodove srca i uma. Oni nas  nukaju da sa simbolike prijeđemo na stvarnost. Možda će netko reći: 'Što ja tu mogu učiniti? Potrebe su veće od mojih mogućnosti.' Sjetimo se slučaja kad je Isus umnožio kruh. On nije rekao: 'Što je to za tolike', već je iskoristio priliku i učinio čudo. On nije došao ustanoviti neku međunarodnu karitativnu ustanovu ili organizaciju u svijetu. Upravio je pogled prema gladnome svijetu, i sam je osjetio glad kao i oni i zato je odmah reagirao. Da naša zahvalnost bude draga Gospodinu, potrebno je da iziđe iz bratski povezanih srdaca, slobodnih od sebičnosti, profiterizma, zlouporabe siromaha, otvorenih iskrenoj i djelotvornoj ljubavi”, kazao je na kraju biskup.

Svečanu liturgiju je, na početku koje su blagoslovljeni kruh od novog žita i klasovi, animirao Katedralni zbor „Albe Vidaković“ na čelu sa zborovođom i orguljašem mo Miroslavom Stantićem.

Biskup Svalina je sudjelovao i na svečanom mimohodu sudionika Dužijance do središnjeg subotičkog trga, gdje je priređen kulturni program i svečano uručenje kruha od novoga brašna od strane bandaškoga para gradonačelniku Subotice Stevanu Bakiću.

Tekst: Marko Tucakov

Fotografije: Vedran Jegić