Župa Uzvišenja sv. Križa u Petrovaradinu, proslavila je ovih dana 200 g. svoje posvete. Iako je najmlađa u gradu, njeno postojanje svjedoči o dugotrajnoj kršćansko-katoličkoj i hrvatskoj povijesti, te sadašnjosti ovih krajeva. Vjerujemo da će i budućnost biti dugotrajna i svijetla.
Trodnevnica (08.-10.12.) bila je molitveno i zahvalno podsjećanje na znane i neznane graditelje i dobrotvore naše crkve. Podsjećanje i na svećenike koji su ovdje službovali.
Za samu svetkovinu godišnjice posvete dugo smo se pripremali. Prigodne pozivnice i plakati bile su znak poštovanja prema pozvanim gostima i domaćim vjernicima. Nastojali smo nikoga ne zaboraviti. Završni dani bili su trodnevnica, prigodna akademija i biskupska misa našeg Ordinarija.
Sama Akademija pod naslovom „Zdravo drvo križa…“ održana je u petak 10.12. u samoj crkvi u svečarsko- blagdanskom raspoloženju. Poslije pozdrava voditeljice Gordane, uslijedio je niz međusobno isprepletenih pjesama u izvedbi HKPD-a „Jelačić“ i VIS-a „Tekije“. Njihov glazbeni sadržaj bio je posvećen Srijemu, Gospi Tekijskoj, odnosno molitvena pjesma za vjeru, nadu i ljubav.
Referat o prošlosti Petrovaradina, župi i gradnji crkve održao je Petar Pifat, vrsni poznavalac ove tematike. Nešto slično, ali više o dosadanjim župnicima-ravnateljima župe, govorio je nekadašnji župnik susjedne župe sv. Roka, preč. Marko Kljajić.
Dio sadašnjosti i budućnosti iznijeli su vjeroučenici Kristina i Luka, odnosno Slavica, član Župnog pastoralnog vijeća.
Svečanu misu uz sudjelovanje svećenika i gostiju predvodio je Srijemski biskup Msgr Đuro Gašparović, potakavši vjernike na održavanje crkve kao zgrade ali i izgradnju Crkve vjernika.
Župni zbor, i na akademiji i na samoj misi, uz ostale pjesme zanosno je otpjevao Tebe Boga hvalimo.
Oba slavlja završena su tradicionalnim druženjima na Tekijama.
Evo nešto iz prošlosti, mnogima do sada nepoznato:
Dio Petrovaradina poznat kao Ljudevitov dol, još je u Rimsko doba služio kao groblje na kome su bili pokapani rimski vojnici kršćani. Kao staro, zabačeno groblje, proživjelo je to mjesto kao sjena grada Petrovaradina sve do kraja 17. Stoljeća, kada je Petrovaradin konačno bio oslobođen od Turaka.
Prvih godina 18. stoljeća, na mjestu današnje crkve postojalo je groblje sa drvenim križem. Već 1713. godine na groblju je podignuta kapela u čast Raspetom Spasitelju i zvonik sa jednim zvonom. Kapela je kroz dugi niz godina bila središte vjerskog života ovoga filijalnog mjesta koje je bilo pod jurisdikcijom isusovačkih redovnika iz grada Petrovaradina.
Prije formalnog osnutka župe 01.01.1777, Ljudevitov dol imao je oko 1000 žitelja. Blagoslov nove crkve u klasicističkom stilu gradnje obavljen je 14.09.1810. sa prvim zapisanim vjernicima: Andres, Čoaš, Gegenbauer, Grginčević, Galović… čiji potomci su i sada tu.
Zapisano je takođe: „Franjo Veninger tragično je nastradao kod gradnje crkve. Crkva je duga „15 hvati i 2 stope a široka 5 hvati i 2 stope…ima 3 zvona…3 oltara…“
Stjepan Barišić
