PROSLAVLJEN CRKVENI GOD SVETI JURAJ U PETROVARADINU

PETROVARADIN(TU) 23. travnja 2014. godine - Župa Svetog Jurja, mučenika u Petrovaradinu u Srijemskoj biskupiji organizirala je proslavu svoga zaštitnika. Svečano euharistijsko slavlje je predvodio vlč. Zdravko Čabrajac župnik župe u Čereviću, uz koncelebraciju dekana petrovaradinskog dekanata preč. Tomislava Kovačića i mjesnog župnog upravitelja preč. Marka Loša i vlč. Marka Lončara župnika župe Srijemski Karlovci i vlč. Stjepana Barišića župnika župe Petovaradin-2 i vlč. Ivana Rajkovića studenta postdiplomskih studija u Rimu i đakona Jozef Demana. Euharistijsko slavlje je i pjesmama Svetom Jurju uzveličala grupa pjevača iz triju župa u Petrovaradinu.

U prigodnoj propovijedi vlč. Zdravko Čabrajac se osvrnuo na značenje Božje riječi koja je u svemu prva, i koja uvijek ima bogatu poruku u nevoljama. Propovjednik je ukazao koliko smo mi vjernici danas u kušnjama vjere i kako ostati vjeran Bogu. Nakon toga je slikovito prikazao današnjeg sveca svetog Jurja kojeg danas častimo i po njemu se želimo približiti Bogu. I na kraju propovjedi je poručio da nesmemo odustati od svjedočenja cijelog života, jer smo kao vjernici pozvani služiti Božijim interesima.

Nakon mise župnik domaćin uputio je riječi pozdrava i zahvalnosti prisutnima i pozvao na čašicu razgovora i bratsko druženje.

                                                                                                                                                      Tomislav Mađarević
 

SVETKOVINA USKRSA U SRIJEMSKOJ MITROVICI

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – „ Ovo je danas svetkovina nad svetkovinama, Uskrs, ulazak Isusa Krisa u novi život. I mi smo se, poput apostola, uvjerili da je On živ da je on Uskrsli Isus Krist, da je on s nama“, rekao je biskup Đuro Gašparović, uvodeći na svetkovinu Uskrsa u svečano misno slavlje u srijemskomitrovačkoj prvostolnici sv. Dimitrija, đakona i mučenika.
U zajedništvu sa župnikom, dekanom, začasnik kanonikom i generalnim vikarom mons. Eduardom Španovićem, gostom vlč. Ivicom Zrnom, časnim sestrama i ostalim vjernicima laicima, predslavio je biskup Gašparović misu svetkovine Uskrsa, dok su vlč. Mario Paradžik i vlč. Željko Štimac slavili Uskrs s vjernicima župa Laćarak i Erdevik te pripadnim filijalama.
Biskup Gašparović je započeo homiliju riječima da su prvi koji su osjetili veliku važnost Isusova Uskrsnuća u svome životu bili Isusovi učenici. Tri pune godine poučavao ih je u svojoj nauci, tri pune godine utvrđivao ih je u vjeri. I oni su vjerovali i bili odani dušom i srcem svom božanskom Učitelju. Ali one strašne noći, kad su vidjeli kako su ga Židovi uhvatili, svezana vodili jeruzalemskim ulicama, kad su čuli da su ga razapeli i mrtva položili u grob, pokolebala se njihova vjera. Oni više nisu znali što će raditi u životu. Razbježali su se svi, osim Ivana. Tako je to bez Boga! U još težoj situaciji su se našli ti isti apostoli kad im treći dan bi javljeno da Isusova tijela nema u grobu. Žene su rano u nedjeljno jutro pošle na grob i vidjele grobnicu otvorenu, a tijela Isusova nema. Petar i Ivan otrčaše na grob i osvjedočiše se da tijela nema. Sve im je dolazilo na pamet samo ne da je Isus uskrsnuo. Ipak su se uvjerili da je On živ da je on Uskrsli Isus Krist. Nazočnima je biskup naglasio kako riječi „uskrsnuo je“ zvuče potresno i uzbudljivo, svečano i radosno. Događa se najveće čudo otkada postoji ovaj svijet. Gospodin je uskrsnuo, živ je i s nama je. Nudi nam svoj mir i poziva nas da budemo uvijek radosni. Kao da nam govori: nemojte biti tjeskobni i zabrinuti. Nemojte se ničega bojati, jer On dobro zna kako nam je. Nećemo zaboraviti da je On uzeo naše slabosti, sve grijehe i sva opterećenja, pomirio nas je s Ocem nebeskim. Time nam je otvorio vrata raja, vječne sreće. Svojim uskrsnućem pobijedio je grijeh i svako zlo, sotonu i svaku silu tame i smrt. Isus je uskrsnuo, živ je. Zar to nije najradosnija vijest koja odzvanja više od dvadeset stoljeća?
„Na ovu našu najveću svetkovinu mi znamo da smo nešto više nego samo ljudi. Mi smo uvjereni da sav naš rad, sve naše brige, tjeskobe, patnje, svakodnevni križevi i poteškoće imaju svoj puni smisao i neizmjernu vrijednost“, rekao je biskup, stavljajući naglasak na vjeru da je Isus uskrsnuo za mene, za nas, za svakog čovjeka. Pobijedio je grijeh, mržnju, zlo i tamu svijeta zato da i mi uskrsnemo. Neka nam stoga pomogne da uskrsne naša vjera, naša nada i naša ljubav. Dopustimo mu da uskrisi u nama novu snagu da ga slijedimo i da ga svjedočimo u tajni njegova vazmenog otajstva, u tajni njegove smrti i uskrsnuća. Neka Uskrsli Isus ne dopusti da nam bolna iskustva gubitka, nesreće i straha zatamne pogled na njegovo svjetlo. Neka ne dopusti da potonemo u beznađe, rekao je biskup Gašparović.
„Posebno molimo danas Isusa da uskrsne u srcima onih koji više ne vjeruju u snagu prijateljstva i dobrote. Da uskrsne u svima koji su dopustili da im srce nagrize mržnja i želja za osvetom. Nadalje molimo neka Isus uskrsne u ljudima koji traže snagu za život, za darivanje drugima. Neka uskrsne u svima koji su ranjeni u tielu, u duši ili u duhu“ zaključio je biskup.
Na koncu misnoga slavlja župnik Španović je zahvalio na suradnji u pripravi za ova slavlja svećenicima, pjevačkom zboru, čitačima, asistenciji i ministrantima, stražarima kod Božjeg groba, kao i svim vjernicima, sudionicima na slavljima, te svima nazočnima i njihovim obiteljima, a posebno bolesnicima čestitao svetkovinu Uskrsnuća.
                                                                                                       Mario Paradžik

VAZMENO BDJENJE U SRIJEMSKOJ MITROVICI

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U srijemskomitrovačkoj prvostolnici započelo je 19. travnja u 20 sati vazmeno bdjenje blagoslovom ognja i ukrašavanjem i paljenjem uskrsne svijeće, koje je predvodio srijemski biskup Đuro Gašparović uz sudjelovanje presvj. Eduarda Španovića, župnika, dekana, začasnog kanonika i generalnog vikara, te vlč. Željka Štimca, župnohg vikara i gosta vlč. Ivice Zrna. Nakon svečane procesije ulaska u katedralu i paljenja svijeća vjernika vlč. Zrno ispjevao je vazmeni hvalospjev Exultet uskrsnoj svijeći. Uslijedila služba riječi tijekom koje su ponovno zazvonila sva zvona srijemskomitrovačke katedrale, a Katedralni zbor “Sveta Cecilija” zapjevao pjesmu Slave.
U homiliji biskup Gašparović je istaknuo da se ova noć pretvara u dan, tama u svjetlo kad smo ovo sveto vazmeno bdjenje započeli blagoslovom ognja i paljenjem uskrsne svijeće uz zaziv: «Svjetlo slavnog uskrslog Krista raspršilo tmine pameti i srca». Doista čovjeku treba svjetla, nastavio je biskup. Kako se često osjećamo kao da hodamo u tami. Kao što je u ovoj svetoj noći svjetlo raspršilo tmine ove katedrale, tako je Isus raspršio tmine zablude i neznanja. Bdjenje svjetla poziv je da i mi postanemo svjesni svjetla, istine koja se zove Krist. Neka nas to svjetlo zahvati kao što reče Isus: «Tko mene slijedi, ne hoda u tami nego ima svjetlo života». Po službi riječi osjetili smo kako kroz povijest neprestano odjekuje riječ Božja koja sve nas poziva da živimo Božji život u izobilju. Riječ Božja u svečanom uskrsnom Aleluja govori nam da nema više razloga strahu, zdvajanju i tjeskobi i pozvala nas na radost, nadu i sigurnost, naglasio je Gašparović. Gospodin Isus nas ne ostavlja same, zato je uskrsnuo: «Ne plašite se... On ide pred vama u Galileju!» Krist uvijek ide pred nama u ovom našem ovozemaljskom putovanju. On ide pred nama, ali i s nama. Prati nas u Euharistiji, božanskom kruhu. Te nam hrane nikada neće nedostajati. Kad se umorimo, pomaže nam na putu. Kad osjećamo strah, neizvjesnost, nedoumicu i sumnju, Uskrsli nam se približava i polazi s nama. Kad ga ne prepoznamo, on progovara i lomi kruh da nam gori srce i da nam se otvore oči, zaključio je biskup.
Uslijedila je krsna služba tijekom koje je župnik Španović blagoslovio vodu, a biskup je podijelio sakramenat Potvrde sedmero članova župne zajednice.
Prije završnog blagoslova župnik je zahvalio svim sudionicima ovoga slavlja i vazmenoga trodnevlja, kao i onima koji su sudjelovali i pripremili liturgiju vazmenoga trodnevlja: svećenicima vlč. Marijom Paradžikom i vlč. Štimcem, ministrantima, pjevačima Katedralnog na čelu sa sestrom Cecilijom Tomkić, čitačima i ostalim suradnicima, kao i svim župljanima.
                                                                                                                      Mario Paradžik

VAZMENO BDJENJE U SRIJEMSKIM KARLOVCIMA

SRIJEMSKI KARLOVCI (TU) - Vazmenim bdjenjem, koje je započelo na Veliku subotu 19. travnja 2014. godine, župljani Presvetog Trojstva, župe Srijemske biskupije u Srijemskim Karlovcima, završili su Sveto trodnevlje slavljenjem Kristova uskrsnuća.
Slavlje vazmenog bdjenja je predvodio župnik Marko Lončar, a započelo je službom svjetla kada je blagoslovljen novi oganj sa kojeg je upaljena uskrsna svijeća, znak uskrslog Krista, Svjetla svijeta, te svijeće vjernika. Sjaj upaljenih svijeća, znakovito je označio Kristovo uskrsnuće. Okupljeno vjerničko mnoštvo obnovilo je svoja krsna obećanja, a nakon toga župnik Marko Lončar je blagoslovom vode iskazao čast vodi kojom nas Krist pere i preporađa.
Sedam različitih čitača župe Presveto Trojstvo pročitalo je sedam čitanja iz Starog zavjeta i jedno čitanje apostolsko.
U prigodnoj homiliji župnik je na primjeru iz starog zavjeta poručio: „ Jednom je Mojsije dobio naputak da podjeli svoj duh sa sedamdeset dvojicom, da oni preuzmu svoju ulogu u narodu. Duh Božji je na njih sišao i oni su počeli prorokovati. Tako i ovog vazmenog bdijenja, slavlja Isusovog uskrsnuća, neka ova ceremonija bude čin, da svi mi ovdje prisutni budemo dionici duha i na neki način “Božji proroci”. Neka svako ovdje prisutan, da svoj udio doprinosa u slavi Božjoj. Tako ćemo onda da napredujemo u mudrosti i vjeri”. 

Euharistijskom službom završeno je Vazmeno bdjenje, a na poziv župnika pričesti su pristupili svi nazočni vjernici koji su se u velikom broju ispovjedili u uskrsnoj ispovjedi upriličenoj u župi.
                                                                                                                              

                                                                                                                                                                                                                                                                        Tomislav Mađarević

VELIKI PETAK U SRIJEMSKOMITROVAČKOJ KATEDRAli

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Obrede Muke Gospodnje u srijemskomitrovačkoj katedrali, 18. travnja predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović. Nakon ulaska u šutnji, prostracije u svetištu i svečanog evanđeoskog navještaja o Isusovoj muci i smrti biskup se u kratkoj homiliji progovorio o uzdignutom križu na kojem je Isus podnio muku i umro. Usmjerio je misli nazočnih vjernika na životne križeve pojedinih ljudi. Ovoga trenutka, naglasio je biskup, nemamo pred očima one koji se osjećaju sretni i zadovoljni, one koji uživaju sreću ovoga svijeta. Nemamo pred očima one koji ne znaju što je križ i trpljenje.
Pred našim očima su danas oni koji žive u patnji, koji se hrvaju s nezgodama i brigama.
Mislim na one koji kroz život proživljavaju križni put, teži ili lakši, i tako i danas na plećima nose teški križ, uzdižu ga. To je možda križ brige za kuću, za djecu, za obitelj. To su oni roditelji ili jedan od roditelja, koji se brinu da svojoj djeci daju ono što im je najpotrebnije, najnužnije za život.
Mislim na one koji se lome od rada, a za to ne dobiju skoro ništa ili nešto malo. Oni natapaju zemlju znojem.
U srcu su mi oni roditelji koji se pored svojih živih sinova i kćeri ne mogu osjećati sretnima jer im oni ne iskazuju sinovsku ljubav i poslušnost. Uz živu djecu ostaju siromasi.
Mislim danas na bolesne, teško bolesne, na smrt bolesne.
Mislim na potlačene, siromašne, odbačene, uvrijeđene i patnike svih vrsta. A svatko od nas je barem nešto od ovoga iskusio u svom životu.
Koliko je danas onih koji su odbačeni, napušteni, neshvaćeni, osamljeni. Njima svima je najbliži Krist raspeti.
Mislim danas na one koji su žrtva potresa, progona i terorizma. Koliki su pod ruševinama. svi su oni  proživljavali strah i neizvjesnost. I nestali.
Svi smo pozvani živjeti Kristov život: naviještanja, svjedočenja, liječenja i pomaganja drugima, radosti i trpljenja po smrti do uskrsnuća, već sada.
Proživljavamo često teške trenutke, ali u nadi da će se  sve sretno riješiti, zaključio je Gašparović.
Nakon sveopće molitve otkriven je veliki križ koji su cjelivali okupljeni vjernici. Poslije svete pričesti otvoren je grob u koji je položeno Isusovo tijelo i na kojem je postavljena tradicionalna straža.
                                                                                                                                                                                                          Mario Paradžik

MISA POSVETE ULJA U SRIJEMSKOMITROVAČKOJ KATEDRALI

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Na Veliki četvrtak, 17. travnja Misu posvete i blagoslova ulja, u koncelebraciji sa svim svećenicima Srijemske biskupije i grkokatoličkim svećenicima u Srijemu, u srijemskomitrovačkoj katedrali Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović. Na misi su svećenici obnovili svoja obećanja dana na ređenju, a biskup je blagoslovio bolesničko i katekumensko te posvetio krizmeno ulje, koja će se upotrebljavati tijekom ove i sljedeće godine u slavlju sakramenata.
U homiliji biskup Gašparović je rekao kako ovim zajedničkim bratskim okupljanjem oko Krista, Velikog Svećenika Novog Saveza, Božanskog Učitelja i Dobrog Pastira sviju, i to na Veliki četvrtak na svećenički dan, na misi posvete krizmenog i blagoslova katekumenskog i bolesničkog ulja, svi svećenici zajedno pokazuju svoju vjerodostojnost: i kao kršćanski vjernici i kao pripadnici svoga naroda i kao posebno određeni pojedinci, opunomoćeni i poslani od Krista i Njegove Crkve da obrađuju savjesno i odgovorno njegov vinograd, da „rod donose ne bilo kakav nego onakav koji će opstati kroz svu vječnost“. (usp. Iv 15,16).
Kao članovi Kristove Crkve, nastavio je biskup, koji su zaduženi da vjeru Crkve u Isusa Krista propovijedaju drugima, i sami se trebaju i moraju pitati, i to iskreno i radikalno, u kakvoj vjeri žive. Kao od svršenog teologa, očekuje se s pravom od svakog svećenika, da je temeljito ušao u svu dramu i bogatstvo Kristova otkupiteljskog djela koje je sadržano u Njegovoj Crkvi kroz sve vjekove njene povijesti. Svaki svećenik, koji je, dodatno, posebno pozvan da bude dionik Kristova ministerijalnog svećeništva, ima udjela u najširem i sveopćem poslanju, prema svim narodima i svim vremenima. (usp. PO 10). Velika je odgovornost i teret u poslanju svakog svećenika koji se, u dubini svoga bića osjeća pozvanim od Boga Svevišnjeg u njegovu svetu službu, a za dobrobit, vremenitu i vječnu, svojih suvremenika, svojih bližnjih. No, svijest tereta Svetog reda može uplašiti, pa i slomiti krhko ljudsko biće, njegovu egzistenciju, ukoliko mu njegova vjera u apsolutno sigurnu Božju vjernost i pomoć dođe u pitanje; ako se ne trudi svakodnevno u razgovoru s Bogom, u molitvi zahvaljivanja, hvaljenja i prošnje biti tijesno povezan s Kristom, imajući pred očima što savjesnije i što vjernije ispunjenje naloga kojeg je dobio od Njega. Zato je vrlo važno da se svi prezbiteri, dijecezanski i redovnički, međusobno pomažu da budu uvijek suradnici istine. Svaki je dakle između njih s ostalim članovima toga prezbiterija povezan posebnim vezama apostolske ljubavi, službe, bratstva, molitve i svestrane suradnje. Tako dolazi do izražaja ono jedinstvo kojim je Krist htio da njegovi budu do kraja jedno, da svijet spozna da je Sin poslan od Oca. Ovo je prigoda, naglasio je Gašparović, da ispitamo svoju savjest, osobito kad je u pitanju naš međusobni odnos, međusobno uvažavanje, solidarnost i pomaganje u mogućim različitim potrebama. Ali ne samo to. Mi nismo zaduženi kao svećenici samo jedni za druge, nego za sve povjerene nam Kristove vjernike, pa i za sve druge ljude u našem životnom okruženju. To proizlazi iz naravi našeg kršćanskog i svećeničkog poslanja, a koji opet ima svoje uporište u činjenici da smo od Boga u Kristovoj Crkvi i po Crkvi pozvani, opunomoćeni – opečaćeni i poslani – našem konkretnom životnom ambijentu.
Na koncu je biskup zahvalio svećenicima za trud oko vlastita vjerodostojnog života i oko osobnog posvećenja. Zahvalio je za njihovo svakodnevno otvaranje poticajima Kristova Duha i na vašoj spremnosti da mu služe u služenju braći ljudima. Potakao ih je da nastave svi još tješnje zajedno s Kristom i međusobno djelovati na izgradnji Kristova kraljevstva i u proslavljanju Kristova Imena među sunarodnjacima ali i među drugim ljudima koji trebaju Krista. Zahvalio je  i vjernicima na molitvama i svakoj podršci i suradnji sa svećenicima na dobro župa i biskupije i njih samih.
Liturgijsko slavlje animirao je katedralni i župni zbor “Sveta Cecilija” pod vodstvom sestre Cecilije Tomkić.
Nakon mise svećenici su se u vjeronaučnoj dvorani susreli s biskupom Gašparovićem. Tom prigodom razmišljanje o svećeništvu uputio je Berislav Petrović, povjerenik za trajnu duhovnu izgradnju svećenika u Srijemskoj biskupiji. Uputio je uskrsnu čestitku biskupu i svećenicima. Biskup Gašparović je uputio svećenicima pastirsku riječ govoreći o duhovnom životu svećenika, o svetom Redu i zadaći svećenika u pastoralnoj brizi i radu za povjerene im vjernike. „Ako je narod neumoran, rekao je biskup, i mi moramo biti neumorni. Danas potičemo jedni druge, a ja vas kao biskup potičem, usprkos umoru što vas često zahvati, poteškoćama ili neuspjesima što vas snađu u zalaganju i naporima svakodnevnog rada, usprkos nervozi i uznemirenosti radi događaja na osobnom, župnom, biskupijskom, međubiskupijskom, društvenom, državnom i međunarodnom području, da se ne štedite u međusobnoj slozi i ljubavi, ohrabrenju, smjelosti, smirenosti, pažnji i odgovornosti. Svjesni da će naša crkvena, biskupijska, župna, obiteljska, društvena i narodna budućnost biti onakva kakvu biskupijsku, župnu i obiteljsku, društvenu i manjinsku zajednicu izgrađujemo i podržavamo, moramo se očuvati od onih pogubnih prodora koji razaraju iznutra, a i izvana ovaj ljudski i milosni organizam Crkve i društva”, zaključio je Gašparović i čestitao svećenicima sretan Uskrs.
                                                                                                                                                                                                                                             Mario Paradžik