Vijesti
POSLIJEPODNEVNA PREDAVANJA MEĐUNARODNOG SIMPOZIJA 19.04.2013.
BEOGRAD (IKA/TU) – Poslijepodnevni radni dio drugoga dana Međunarodnog simpozija o 1700. obljetnici Milanskog edikta i 1150. godišnjici dolaska Sv. braće Ćirila i Metoda na prostore Panonije, koji se 19. travnja održao u Beogradu, u Narodnoj banci Srbije, obuhvatio je pet predavanja.
BEOGRAD (IKATU) – Poslijepodnevni radni dio drugoga dana Međunarodnog simpozija o 1700. obljetnici Milanskog edikta i 1150. godišnjici dolaska Sv. braće Ćirila i Metoda na prostore Panonije, koji se 19. travnja održao u Beogradu, u Narodnoj banci Srbije, obuhvatio je 5 predavanja. Trećem dijelu predavanja toga dana predsjedao je prof. dr. sc. Predrag Puzović, dekan PBF-a u Beogradu, a moderirala je dr. sc. Darija Damjanović Barišić s KBF-a u Đakovu.
Traženje jedinstva u različitosti
„Traženje jedinstva u različitosti“ bila je tema izlaganja prof. dr. sc. Jure Zečevića iz Zagreba. Jedinstvu i zajedništvu imanentna je različitost. Snažno i sržno, biblijski, trinitarno i kristološki utemeljeno jedinstvo u različitosti prestaje biti tek jedna od neobveznih mogućnosti i svakom kršćaninu postaje obveza koja logički proizlazi iz naravi Božje i stvorene stvarnosti, naglasio je Zečević. Stoga se jedinstvo u različitosti ne može olako smjestiti samo u neki modernističko-relativistički kontekst koji bi „razvodnjavao“ pravovjerje i kojega bi se poradi pravovjerja trebalo radije kloniti već je jedinstvo u različitosti legitimno i obvezujuće ekleziološko načelo i nezaobilazan „koncept“ uvijek kada je riječ o naravi Crkve i njezinu „izgledu“.
Umjesto očekivanja da jedinstvo kršćana bude jedinstvo u jednoobličnosti, danas se sve više shvaća da je potrebno jedinstvo u skladu s Kristovom velikosvećeničkom molitvom – jedinstvo u različitosti. Time je u razjedinjenom kršćanstvu otvorena nova mogućnost i nada da će crkve biti i prepoznati se u takvom jedinstvu vjere koje im – premda su različite u onome što ih čini specifičnim i inkulturiranim tradicijama – neće više priječiti zajedništvo euharistijskog stola i navještaja Riječi, naglašava predavač. Sintagme „jedinstvo u pomirenoj različitosti“ ili „asimetrično jedinstvo“ valja vrlo brižno, s puno pažnje i osjećaja za bitno i sekundarno, zajednički, međucrkveno usuglašeno, „puniti“ i uvijek iznova preispitivati koliko duboko nas je to povezalo, te motriti kada i u čemu treba korigirati hod, rekao je Zečević.
Evangelizacija – trajni crkveni zadatak
Prof. dr. sc. Pero Aračić govorio je o „Evangelizaciji – trajnom crkvenom zadatku“. Naglasio je kako tijekom povijesti Crkve, pogotovo u nekim periodima, a možda i danas, ostaje 'malo stado' vjernih Isusovu zadatku i stilu - ponajprije svjedočenjem, vjernošću i blizini rubnima u duhovnom i društvenom smislu“. U suvremenoj kulturi dominiraju individualizam, sekularizam, relativizam, hedonizam i konzumizam, a Aračić je podsjetio kako je još Pavao VI. upozoravao da je rascjep između kulture i Evanđelja drama našeg vremena. Posljedica toga jest da se Crkva danas suočava s ozbiljnim procesom masovnog otpada od sadržaja i prakse kršćanske vjere.
„Otkrivanjem pojma i sadržaja evangelizacije Crkva je htjela doista naći novi poticaj u često minimalističkom i učmalom crkvenom djelovanju i u njega unijeti dinamiku, ali i zahtjevnost, te vidjeti i plodove života Isusovih sljedbenika. Njezina je želja da svaki kršćanin i svaka kršćanska zajednica postanu svjesniji svoga kršćanskog identiteta te da po svojoj otvorenosti i zauzetosti za svijet, kroz nesebičan dijalog, ostvare svoje kršćansko poslanje“, istaknuo je Aračić i poručio: „Crkva stalno mora sebe evangelizirati 'prema unutra' a 'prema van' djelovati onim što jest. Pogreška je kad krenemo drugoga 'obraćati', a same nas to nije ni dotaklo. Stoga je promišljanje o evangelizaciji žuran izazov za sve nas kršćane“.
Evangelizacija – pogled Pravoslavne Crkve
Četvrtim dijelom plenarnih predavanja predsjedao je generalni vikar fra Leopold Rochmes, a moderator je bio prof. dr. sc. Niko Ikić s KBF-a u Sarajevu.
Vladika bački, gosp. Irinej Bulović simpoziju je pridonio predavanjem na temu „Evangelizacija – pogled Pravoslavne Crkve“ te je, između ostaloga, naglasio kako evangelizaciju ad extra treba provoditi zajedničkim snagama sa solidarnošću, podržavajući jedni druge, što je lako ostvarivo kada se radi o određenim aktivnostima pravoslavnih i katolika. U procesu evangelizacije ad extra neće doći do rasprave o osjetljivim dogmatskim pitanjima, no bit će dragocjeno zajedničko svjedočenje o vitalnim problemima suvremenog čovječanstva uključujući bioetičku i ekološku problematiku, kao i zajedničko nastupanje pred državnim organima, u medijima i pred različitim sekularnim čimbenicima, naglašava vladika bački, ističući plodno iskustvo takve suradnje na području Srbije, posebno kada se radi o vraćanju vjerske nastave u javne škole i pitanju restitucije.
„Evangelizacija je potrebnija umornoj Europi i podijeljenom svijetu nego plaha kiša ožednjeloj zemlji od suše“, usporedio je Bulović i podsjetio kako se ne evangelizira samo riječju, već djelom i životom. Upozorio je kako jedinu opasnost za ovakav odnos i suradnju u iskrenoj otvorenosti, međusobnom povjerenju i iznad svega ljubavi, predstavljaju recidivi fanatizma, prozelitizma i mentalitet unijatizma, a sve se to javlja i kod katoličkih i kod pravoslavnih. Na te recidive treba obratiti veliku pažnju, upućuje Bulović, i izražava uvjerenje kako duhovno zračenje II. vatikanskog sabora u životu današnje Katoličke Crkve te autentični duh i živo predanje Pravoslavne Crkve imaju jaču snagu nego bilo kakav duh sektaške uskogrudnosti.
Nova evangelizacija u svjetlu Biskupske sinode 2012. i naše kršćanstvo
„Nova evangelizacija u svjetlu Biskupske sinode 2012. i naše kršćanstvo“ bila je tema doc. dr. sc. Nikole Vranješa s Teologije u Rijeci. Biskupska sinoda u Rimu sazvana je na XIII. općem redovnom zasjedanju koje je trajalo od 7. do 28. listopada 2012., a bila je posvećena temi „Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere“ te je donijela važne zaključke s obzirom na ostvarivanje nove evangelizacije, rekao je Vanješ u uvodu svoga izlaganja.
U izlaganju je izdvojio neke od 58 zaključaka te ih je nastojao povezati sa dvama jubilejima – 1700. obljetnicom Milanskog edikta i 1150. godišnjicom dolaska Svete braće na područje Panonije. Zaključke izlaganja Vranješ je promatrao u teološko pastoralnoj perspektivi imajući na umu unaprjeđenje evangelizacije u današnjim prilikama. Naglasio je aktualnost evangelizacije kao trajne zadaće Crkve, evangelizaciju u suvremenim prilikama, osobno iskustvo vjere, nove pristupe evangelizaciji, prvi navještaj, evanđelje kao nenametljivu poruku istine i nade, slobodu vjere kao slobodu savjesti te odnos evangelizacije i dijaloga.
Neki pokušaji nove evangelizacije u Crkvi danas
Doc. dr. sc. Ivo Džinić izložio je temu „Neki pokušaji nove evangelizacije u Crkvi danas“ te je istaknuo otvorenost prema svijetu, dijalog sa svijetom i svijest o svijetu kao mjestu navještaja koji je jednako izazovan, kao što je to od samih početaka postojanja kršćanstva bilo. Kao pretpostavku nove evangelizacije Džinić je naveo i ljubav i povjerenje prema Bogu, ali isto tako i prema drugom čovjeku, i to svakom čovjeku, jer jedino svjedočanstvo ljubavi ne ostavlja nikoga ravnodušnim.
Pretpostavka svakog pokušaja evangelizacije jest zahvaljivanje i slavljenje Boga, koje mora biti prepoznatljivo na licima svakog kršćanina, a napose onoga koji stoji u službi nove evangelizacije. Klasični prostori navještaja, crkve i crkveni prostori, sve su manje interesantni, ističe Džinić i upućuje kako je potrebno upotrijebiti kreativnost i maštu. Zaključuje kako „za radikalne promjene smjera pastoralnoga djelovanja treba imati hrabrosti, a svaki pokušaj nove evangelizacije valja vrednovati i podržati, s vjerom da Bog djeluje u ljudima koji imaju dobru volju i ne mire se s postojećim stanjem u Crkvi i svijetu.
Drugi dan Međunarodnoga znanstvenog simpozija zaključen je primanjem u Skupštini Grada Beograda, gdje je predavače, sudionike i organizatore simpozija primio zamjenik predsjednika Skupštine, Zoran Alimpić, a prisutan je bio i apostolski nuncij u Republici Srbiji, mons. Orlando Antonini. Marija Kuveždanin
Marija Kuveždanin
ZAKLJUČEN MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SIMPOZIJ O MILANSKOM EDIKTU I SV. BRAĆI ĆIRILU I METODU
BEOGRAD (IKA/TU) - Održan je posljednji, treći dan Međunarodnoga znanstvenog simpozija o 1700. obljetnici Milanskog edikta i 1150. obljetnici dolaska Sv. braće Ćirila i Metoda u Panoniju.
BEOGRAD (IKA/TU) - Posljednjega, trećeg dana Međunarodnoga znanstvenog simpozija o 1700. obljetnici Milanskog edikta i 1150. obljetnici dolaska Sv. braće Ćirila i Metoda u Panoniju, u Narodnoj banci Srbije, u Beogradu, 20. travnja održano je deset foruma u kojima su obrađene sljedeće teme: Iskustvo slobode, Riječ Božja koja oslobađa, Sloboda u različitosti, Oblici zarobljenosti današnjeg čovjeka, Crkveni zadatak oslobađanja čovjeka od zarobljenosti, Tradicija i tradicionalizam u našem kršćanstvu, Kršćanski identitet, Nova evangelizacija u prigodnom pastoralu, Ćirilometodska ideja i slavenski narodi i Socijalna dimenzija kršćanstva.
Nakon izvještaja o radu u forumima uslijedili su osvrti i zahvale. Apostolski nuncij u Republici Srbiji nadbiskup Orlando Antonini, zahvaljujući za organizaciju simpozija, a napose pohvaljujući suradnju Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu i Pravoslavnoga bogoslovnog fakulteta u Beogradu, rekao je kako upravo ono što su činila sv. braća Ćiri i Metod može i treba pomoći i dati poticaj za evangelizaciju danas, te je otvorio još jedan aspekt Milanskog edikta.
„Želio bih uputiti na aspekt Milanskog edikta za koji smatram da nije dovoljno istaknut, a to je da Milanski edikt nije bio samo za kršćane, već za sve religije. On i kršćanima i svima drugima daje slobodu ispovijedanja bilo kršćanske ili koje druge religije. Svakom čovjeku treba omogućiti da se prema vlastitom raspoloženju srca odluči za vjeru i vjerovanje. Milanski edikt nije samo edikt koji daje slobodu vjere nego i edikt koji daje slobodu savjesti. Na poseban način te točke vrijede za islamski svijet i budući dijalog koji će se s njima voditi jer kod njih promjena vjere još uvijek uzrokuje kaznu smrti, što znači da ovaj Edikt još uvijek nije prihvaćen i primijenjen", rekao je nuncij te zaključio kako je možda i u našoj povijesti bilo trenutaka kada je netolerancija imala svoju snagu i mjesto, ali u današnje vrijeme postoji sloboda savjesti i vlastitoga izbora.
Zahvalu sudionicima, predavačima iz Italije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije te organizatorima uputili su srijemski biskup Đuro Gašparović, a napose domaćin, beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar koji je pozvao na sudjelovanje na središnjoj proslavi Jubilarne godine, u Nišu, 20. i 21. rujna, kojoj će nazočiti poseban izaslanik novoga pape Franje, milanski nadbiskup kardinal Angelo Scola. Zahvalu je izrekao i Dragan Novaković, pomoćnik direktora Kancelarije za vjere Vlade Republike Srbije.
Dekan KBF-a u Đakovu, prof. dr. sc. Pero Aračić posebno je pozdravio studente Pravoslavnoga bogoslovnog fakulteta u Beogradu koji su sudjelovali u radu simpozija.
IKA/TU
PRIJEPODNEVNA PREDAVANJA MEĐUNARODNOG SIMPOZIJA 20.04.2013.
BEOGRAD (TU) – Poslijepodnevni radni dio drugoga dana Međunarodnog simpozija o 1700. obljetnici Milanskog edikta i 1150. godišnjici dolaska Sv. braće Ćirila i Metoda na prostore Panonije, koji se 19. travnja održao u Beogradu, u Narodnoj banci Srbije, obuhvatio je 5 predavanja.
BEOGRAD (TU) – Poslijepodnevni radni dio drugoga dana Međunarodnog simpozija o 1700. obljetnici Milanskog edikta i 1150. godišnjici dolaska Sv. braće Ćirila i Metoda na prostore Panonije, koji se 19. travnja održao u Beogradu, u Narodnoj banci Srbije, obuhvatio je 5 predavanja. Trećem dijelu predavanja toga dana predsjedao je prof. dr. sc. Predrag Puzović, dekan PBF-a u Beogradu, a moderirala je dr. sc. Darija Damjanović Barišić s KBF-a u Đakovu.
„Traženje jedinstva u različitosti“
„Traženje jedinstva u različitosti“ bila je tema izlaganja prof. dr. sc. Jure Zečevića iz Zagreba. Jedinstvu i zajedništvu imanentna je različitost. Snažno i sržno, biblijski, trinitarno i kristološki utemeljeno jedinstvo u različitosti prestaje biti tek jedna od neobveznih mogućnosti i svakom kršćaninu postaje obveza koja logički proizlazi iz naravi Božje i stvorene stvarnosti, naglasio je Zečević. Stoga se jedinstvo u različitosti ne može olako smjestiti samo u neki modernističko-relativistički kontekst koji bi „razvodnjavao“ pravovjerje i kojega bi se poradi pravovjerja trebalo radije kloniti već je jedinstvo u različitosti legitimno i obvezujuće ekleziološko načelo i nezaobilazan „koncept“ uvijek kada je riječ o naravi Crkve i njezinu „izgledu“.
Umjesto očekivanja da jedinstvo kršćana bude jedinstvo u jednoobličnosti, danas se sve više shvaća da je potrebno jedinstvo u skladu s Kristovom velikosvećeničkom molitvom – jedinstvo u različitosti. Time je u razjedinjenom kršćanstvu otvorena nova mogućnost i nada da će crkve biti i prepoznati se u takvom jedinstvu vjere koje im – premda su različite u onome što ih čini specifičnim i inkulturiranim tradicijama – neće više priječiti zajedništvo euharistijskog stola i navještaja Riječi, naglašava predavač. Sintagme „jedinstvo u pomirenoj različitosti“ ili „asimetrično jedinstvo“ valja vrlo brižno, s puno pažnje i osjećaja za bitno i sekundarno, zajednički, međucrkveno usuglašeno, „puniti“ i uvijek iznova preispitivati koliko duboko nas je to povezalo, te motriti kada i u čemu treba korigirati hod, rekao je Zečević.
„Evangelizacija – trajni crkveni zadatak“
Prof. dr. sc. Pero Aračić govorio je o „Evangelizaciji – trajnom crkvenom zadatku“. Naglasio je kako tijekom povijesti Crkve, pogotovo u nekim periodima, a možda i danas, ostaje 'malo stado' vjernih Isusovu zadatku i stilu - ponajprije svjedočenjem, vjernošću i blizini rubnima u duhovnom i društvenom smislu“. U suvremenoj kulturi dominiraju individualizam, sekularizam, relativizam, hedonizam i konzumizam, a Aračić je podsjetio kako je još Pavao VI. upozoravao da je rascjep između kulture i Evanđelja drama našeg vremena. Posljedica toga jest da se Crkva danas suočava s ozbiljnim procesom masovnog otpada od sadržaja i prakse kršćanske vjere.
„Otkrivanjem pojma i sadržaja evangelizacije Crkva je htjela doista naći novi poticaj u često minimalističkom i učmalom crkvenom djelovanju i u njega unijeti dinamiku, ali i zahtjevnost, te vidjeti i plodove života Isusovih sljedbenika. Njezina je želja da svaki kršćanin i svaka kršćanska zajednica postanu svjesniji svoga kršćanskog identiteta te da po svojoj otvorenosti i zauzetosti za svijet, kroz nesebičan dijalog, ostvare svoje kršćansko poslanje“, istaknuo je Aračić i poručio: „Crkva stalno mora sebe evangelizirati 'prema unutra' a 'prema van' djelovati onim što jest. Pogreška je kad krenemo drugoga 'obraćati', a same nas to nije ni dotaklo. Stoga je promišljanje o evangelizaciji žuran izazov za sve nas kršćane“.
„Evangelizacija – pogled Pravoslavne Crkve“Četvrtim dijelom plenarnih predavanja predsjedao je generalni vikar fra Leopold Rochmes, a moderator je bio prof. dr. sc. Niko Ikić s KBF-a u Sarajevu.
Vladika bački, gosp. Irenej Bulović simpoziju je pridonio predavanjem na temu „Evangelizacija – pogled Pravoslavne Crkve“ te je, između ostaloga, naglasio kako evangelizaciju ad extra treba provoditi zajedničkim snagama sa solidarnošću, podržavajući jedni druge, što je lako ostvarivo kada se radi o određenim aktivnostima pravoslavnih i katolika. U procesu evangelizacije ad extra neće doći do rasprave o osjetljivim dogmatskim pitanjima, no bit će dragocjeno zajedničko svjedočenje o vitalnim problemima suvremenog čovječanstva uključujući bioetičku i ekološku problematiku, kao i zajedničko nastupanje pred državnim organima, u medijima i pred različitim sekularnim čimbenicima, naglašava vladika bački, ističući plodno iskustvo takve suradnje na području Srbije, posebno kada se radi o vraćanju vjerske nastave u javne škole i pitanju restitucije.
„Evangelizacija je potrebnija umornoj Europi i podijeljenom svijetu nego plaha kiša ožednjeloj zemlji od suše“, usporedio je Bulović i podsjetio kako se ne evangelizira samo riječju, već djelom i životom. Upozorio je kako jedinu opasnost za ovakav odnos i suradnju u iskrenoj otvorenosti, međusobnom povjerenju i iznad svega ljubavi, predstavljaju recidivi fanatizma, prozelitizma i mentalitet unijatizma, a sve se to javlja i kod katoličkih i kod pravoslavnih. Na te recidive treba obratiti veliku pažnju, upućuje Bulović, i izražava uvjerenje kako duhovno zračenje II. vatikanskog sabora u životu današnje Katoličke Crkve te autentični duh i živo predanje Pravoslavne Crkve imaju jaču snagu nego bilo kakav duh sektaške uskogrudnosti.
„Nova evangelizacija u svjetlu Biskupske sinode 2012. i naše kršćanstvo“
„Nova evangelizacija u svjetlu Biskupske sinode 2012. i naše kršćanstvo“ bila je tema doc. dr. sc. Nikole Vranješa s Teologije u Rijeci. Biskupska sinoda u Rimu sazvana je na XIII. općem redovnom zasjedanju koje je trajalo od 7. do 28. listopada 2012., a bila je posvećena temi „Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere“ te je donijela važne zaključke s obzirom na ostvarivanje nove evangelizacije, rekao je Vanješ u uvodu svoga izlaganja.
U izlaganju je izdvojio neke od 58 zaključaka te ih je nastojao povezati sa dvama jubilejima – 1700. obljetnicom Milanskog edikta i 1150. godišnjicom dolaska Sv. braće na područje Panonije. Zaključke izlaganja Vranješ je promatrao u teološko pastoralnoj perspektivi imajući na umu unaprjeđenje evangelizacije u današnjim prilikama. Naglasio je aktualnost evangelizacije kao trajne zadaće Crkve, evangelizaciju u suvremenim prilikama, osobno iskustvo vjere, nove pristupe evangelizaciji, prvi navještaj, evanđelje kao nenametljivu poruku istine i nade, slobodu vjere kao slobodu savjesti te odnos evangelizacije i dijaloga.
„Neki pokušaji nove evangelizacije u Crkvi danas“
Doc. dr. sc. Ivo Džinić izložio je temu „Neki pokušaji nove evangelizacije u Crkvi danas“ te je istaknuo otvorenost prema svijetu, dijalog sa svijetom i svijest o svijetu kao mjestu navještaja koji je jednako izazovan, kao što je to od samih početaka postojanja kršćanstva bilo. Kao pretpostavku nove evangelizacije Džinić je naveo i ljubav i povjerenje prema Bogu, ali isto tako i prema drugom čovjeku, i to svakom čovjeku, jer jedino svjedočanstvo ljubavi ne ostavlja nikoga ravnodušnim.
Pretpostavka svakog pokušaja evangelizacije jest zahvaljivanje i slavljenje Boga, koje mora biti prepoznatljivo na licima svakog kršćanina, a napose onoga koji stoji u službi nove evangelizacije. Klasični prostori navještaja, crkve i crkveni prostori, sve su manje interesantni, ističe Džinić i upućuje kako je potrebno upotrijebiti kreativnost i maštu. Zaključuje kako „za radikalne promjene smjera pastoralnoga djelovanja treba imati hrabrosti, a svaki pokušaj nove evangelizacije valja vrednovati i podržati, s vjerom da Bog djeluje u ljudima koji imaju dobru volju i ne mire se s postojećim stanjem u Crkvi i svijetu.
Drugi dan Međunarodnoga znanstvenog simpozija zaključen je primanjem u Skupštini Grada Beograda, gdje je predavače, sudionike i organizatore simpozija primio zamjenik predsjednika Skupštine, Zoran Alimpić, a prisutan je bio i apostolski nuncij u Republici Srbiji, mons. Orlando Antonini. M. Kuveždanin
PRIOPĆENJE SA ZNANSTVENOG SIMPOZIJA O MILANSKOM EDIKTU I SV. BRAĆI ĆIRILU I METODU
BEOGRAD (IKA/TU) - Zaključujući Međunarodni znanstveni simpozij o 1700. obljetnici Milanskog edikta i 1150. obljetnici dolaska Sv. braće Ćirila i Metoda u Panoniju, koji se pod geslom „Za slobodu nas Krist oslobodi. Nova evangelizacija u svjetlu djelovanja Sv. braće Ćirila i Metoda", od 18. do 20. travnja održavao u Srijemskoj Mitrovici i Beogradu, a u organizaciji Beogradske nadbiskupije, Srijemske biskupije i Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu, uz sudjelovanje Pravoslavnoga bogoslovnog fakulteta u Beogradu i predavača iz pet država regije - Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije i Italije, upućeno je priopćenje za javnost, koje je predstavio prodekan KBF-a u Đakovu prof. dr. sc. Vladimir Dugalić. „Nova evangelizacija i danas treba i mora biti nadahnuta primjerom i djelovanjem Sv. braće te polazeći od shvaćanja mentaliteta današnjega čovjeka, osobito u svjetlu čitanja znakova vremena, poziva kršćane na snažnije osobno svjedočenje vjere, angažirani katekumenat i katehezu uranjajući u liturgijsko sakramentalni život prianjanjem srca te gradeći zajedništvo mjesne Crkve pozvano je prožimati kulturu svjetlom Riječi Božje i uskvasati samo društvo evanđeljem. Nužnost autoevagelizacije Crkve postaje tako zahtjev vremena kako bi se smanjio vjerski indiferentizam i raskorak između života i vjere. Svjesni smo da je Riječ Božja tvrda besjeda (usp. Iv 6, 60), da poziva na dosljedno nasljedovanje Krista, te da ima i onih koji će se pokolebati i neće smoći snage i hrabrost ići tim putem. Stoga, molimo Gospodina da nas to ne obeshrabri, već da prožeti Petrovim pitanjem „Gospodine, kome da idemo?" (Iv 6, 68) snažno ispovijedamo da samo Krist ima riječi života vječnoga", piše, među ostalim u priopćenju koje potpisuju organizatori simpozija, beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar, srijemski biskup Đuro Gašparović te dekan KBF-a u Đakovu prof. dr. sc. Pero Aračić. U priopćenju se izražava i radost „što duh jedinstva i zajedništva koji su promicala Sv. braća i danas živi na ovim prostorima".
IKA/TU
MOLITVENO ZAHVALNI SUSRET ZA DUHOVNA ZVANJA NA TEKIJAMA U PETROVARDINU
PETROVARADIN (TU) - Euharistijsko slavlje koje će predvoditi srijemski biskup mons. Đuro Gašparović i svečana akademija koja slijedi poslije, održati će se na Četvrtu Vazmenu nedjelju ili Nedjelju Dobrog Pastira, 21. travnja 2013. godine s početkom u 17 sati.
PETROVARADIN (TU) - Dok sveopća Crkva obilježava Godinu vjere, a Srijemska biskupija i Godinu svećeničkoga i redovničkog poziva, ravnateljstvo Biskupijskog svetišta Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu odlučilo je na prigodan način spomenuti se svih Bogu posvećenih osoba koje su podrijetlom iz petrovaradinskih župa.
Zbog njihovog neizmjernog doprinosa na polju širenja Božje riječi, u crkvi na Tekijama biti će upriličena svečanost pod nazivom „I oni su naši Velikani“.
Euharistijsko slavlje koje će predvoditi srijemski biskup mons. Đuro Gašparović i svečana akademija koja slijedi poslije, održat će se na Četvrtu Vazmenu nedjelju ili Nedjelju Dobrog Pastira, 21. travnja 2013. godine s početkom u 17 sati.
Želja organizatora je da se kroz predstavljanje duhovnih poziva, posvijesti značaj i potreba duhovnih zvanja u sadašnjem, ali i budućem vremenu.
U petrovaradinske velikane duhovnog poziva ubrajaju se:
Vlč. Josip Pavlović
S. Amadeja Pavlović, milosrdna sestra sv. Križa
S. Magdalena Pacis Ambrišak, milosrdna sestra sv. Križa
S. Smiljka Miolčić, milosrdna sestra sv. Križa
O. Vinko Mamić, karmelićanin
S. Ana Mateja Topić, službenica Kćeri Božje Ljubavi
S. Katarina Teskera, benediktinka
Vlč. Dušan Milekić, dijecezanski svećenik
Vlč. Željko Savić, vojni kapelan
Vlč. Ivan Rajković, dijecezanski svećenik
Jozef Deman, trajni đakon
Marija Rajković, kandidatica za red sestara sv. Benedikta
U svečanom programu sudjelovat će i gosti iz Republike Hrvatske: Milosrdne sestre sv. Križa i pjevački zbor “Amadeja” iz Đakova, sestre reda sv. Benedikta iz Zadra i drugi
Događaj će izravno prenositi Radio Marija.
Petar Pifat
Petar Pifat
IMENOVANJE MONS. ĐURE HRANIĆA NADBISKUPOM I METROPOLITOM, DETALJNIJE
ĐAKOVO (TU) - Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije objavio je vijest o imenovanju mons. Đure Hranića đakovačko osječkim nadbiskupom i metropolitom, koju prenosimo u cijelosti.
ĐAKOVO (TU) - Apostolska nuncijatura u Hrvatskoj objavila je u četvrtak, 18. travnja 2013., točno u podne, da je Sveti Otac prihvatio odreknuće mons. Marina Srakića od službe pastoralnog upravljanja Đakovačko-osječkom nadbiskupijom, u skladu s kan. 401 § 1. Zakonika kanonskog prava, te je imenovao nadbiskupom metropolitom iste crkvene pokrajine mons. Đuru Hranića, dosadašnjeg pomoćnog biskupa Đakovačko-osječke nadbiskupije. U isto vrijeme, u podne, u Nadbiskupskom domu u Đakovu apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, mons. Alessandro D’Errico, predstavnicima medija objavio je istu vijest - mons. Đuro Hranić novi je nadbiskup Đakovačko-osječke nadbiskupije. Osim đakovačkih biskupa Marina Srakića i Đure Hranića, susretu je nazočio srijemski biskup Đuro Gašparović, mons. Mauro Lalli, savjetnik Nuncijature, mons. Enco Rodinis, generalni tajnik HBK, mons. Fabijan Svalina, zamjenik generalnog tajnika HBK i ravnatelj Hrvatskog Caritasa, brojni svećenici, članovi prvostolnog kaptola, profesori KBF-a u Đakovu predvođeni dekanom mons. Perom Aračićem, odgojitelji Bogoslovnog sjemeništa, časne sestre te djelatnici središnjih nadbiskupijskih ustanova.
Obraćanje nuncija Alessandra D'Errica
Rekavši kako su ga poglavari Svete Stolice zadužili da dođe u Đakovo donijeti vijesti, nuncij D'Errico podsjetio je da je nadbiskup Marin Srakić odmah nakon navršenih 75 godina života ponudio ostavku u svezi pastoralne uprave Nadbiskupijom te u različitim prilikama molio kako njega, tako i poglavare da se požure s imenovanjem njegova nasljednika, smatrajući kako nadbiskup mora imati više snage za suočavanje s izazovima koje danas susreće Đakovačko-osječka metropolija. Kazao je kako je papa Franjo prihvatio njegovu ostavku te se obratio nadbiskupu Srakiću riječima: "Draga Ekselencijo, dopustite mi reći da mi je pomalo žao zbog ove vijesti, zbog velikog poštovanja koje imam prema Vama. U Vama sam uvijek nalazio mudrog pastira, pametnog, sposobnog, revnog, potpuno posvećenog dobru Đakovačko-osječke nadbiskupije i sveopće Crkve. U ime Svetog Oca i Svete Stolice zahvaljujem za dobro koje ste obilno širili tijekom 23 godine svoje biskupske službe. Sjećat ćemo Vas se osobito kao biskupa Biskupske sinode, kao predsjednika HBK, kao pastira koji je slijedio osnivanje nove Metropolije đakovačko-osječke. Želimo Vam dug život i dobro zdravlje; pratit ćemo Vas snažnim molitvama, puni povjerenja da će Gospodar života i povijesti nastaviti izlijevati na Vas obilje blagoslova i milosti." Nuncijevo obraćanje nadbiskupu popratio je dugotrajan pljesak nazočnih.
Nakon toga, nuncij je objavio kako je novi nadbiskup Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. Hranić, pojašnjavajući kako se prošlih mjeseci pažnja Svete Stolice usmjerila na crkvene osobe koje imaju prokušani osjećaj za Crkvu, dobre ljudske i svećeničke kvalitete i koje imaju jako široku kulturu. "Na kraju, Sveti je Otac Franjo izabrao crkvenu osobu koja dobro poznaje Slavoniju i koja je vama jako draga. I evo, točno ovaj trenutak, također u Vatikanu, bit će objavljeno da je Njegova Svetost imenovala đakovačko-osječkog nadbiskupa i metropolitu - Njegovu Ekselenciju Preuzvišenog monsinjora Đuru Hranića", rekao je nuncij, upućujući čestitke novom nadbiskupu te izražavajući osobno zadovoljstvo njegovim izborom. "Uvijek sam čuo puno dobra o Vama; i – rekao bih još više – mogao sam se uvijek diviti Vašim ljudskim i pastoralnim darovima. Vi ste izabrani sin ove Metropolije i već imate lijepo iskustvo biskupskog služenja. Ovih mjeseci mojeg služenja u Hrvatskoj, mogao sam isto tako konstatirati još više koliko je cijenjen Vaš dragocjen doprinos koji ste dali monsinjoru Srakiću kao pomoćni biskup. Sve nam to pomaže da gledamo s povjerenjem posao koji Vas čeka, u zahtjevnoj službi kao nadbiskupa i metropolite", istaknuo je nuncij, obećavajući novom nadbiskupu svoje molitve.
Na kraju govora nuncij D'Errico zahvalio je svima koji su za ovaj crkveni događaj posljednjih mjeseci surađivali s Apostolskom Nuncijaturom, ističući otvorenost i veliku ozbiljnost svih uključenih.
Riječ nadbiskupa Marina Srakića
U svom obraćanju nadbiskup Srakić izrazio je radost i zadovoljstvo izborom svoga nasljednika te uputio zahvalu svima s kojima je surađivao tijekom svoje svećeničke i biskupske službe. "Jedan je svećenik rekao: 'Biskupi dolaze i odlaze, samo Krist Gospodin za stalno ostaje.' Krist koji je 'za nas i za sve ljude' ostaje predvoditi našu Crkvu đakovačko-osječku", rekao je nadbiskup Srakić, potom se obraćajući nadbiskupu Hraniću: "Tvoje biskupsko geslo glasi: 'Izvezi na pučinu!' Ovo naše 'panonsko more' puno je plićaka i skrivenih hridi. Izvozeći na pučinu, uz asistenciju Duha Svetoga, i zagovor Blažene Djevice Marije, budi uvjeren da ćeš imati podršku svojih svećenika, redovnika i redovnica, kao i ostalih članova Božjega naroda, napose mene, nadbiskupa u miru. Pred tobom su teški zadatci, velika odgovornost, no Gospodin i tebi govori, kao što je govorio i svima onima koje je postavljao na čelo svoga naroda: 'Ne boj se! Ja sam s tobom!'" Nadbiskup Srakić potom je preporučio novoga nadbiskupa cijeloj nadbiskupijskoj zajednici, uz želje da ga Gospodin podrži na 'mnogaja ljeta'.
Obraćanje novog nadbiskupa Đure Hranića
"Gospodin mi ponovno upućuje svoj poziv: 'Izvezi na pučinu!' Ispovijedam ponajprije svoju vjeru u Trojedinoga Boga te povjerenje u njegovu Providnost, koja vodi svaki ljudski život, Crkvu i čitav svijet. Istodobno mu ponizno izričem duboku vjerničku zahvalnost za dar svećeničkog poziva i za sva njegova dosadašnja dobročinstva. S povjerenjem sve stavljam u njegove ruke i želio bih se prepustiti njegovu vodstvu", rekao je okupljenima novi nadbiskup, mons. Đuro Hranić, upućujući zahvalu papi Franji za povjerenje i imenovanje, njegovim suradnicima što su ga predložili ili podržali, a osobitu zahvalnost uputio je prvom đakovačko-osječkom nadbiskupu i metropolitu mons. Marinu Srakiću, koji ga prati od njegove 17. godine života, kao rektor, profesor i biskup i koji ga je prije 12 godina zaredio za svoga pomoćnog biskupa. "Vi ste i najzaslužniji za moje današnje imenovanje Vašim nasljednikom. Poštovani i dragi Oče Nadbiskupe, od srca Vam na svemu hvala! Osjećam se Vašim sinom i Vašim dužnikom. Preporučujem Vam se za budućnost i molim Vas za Vašu pomoć. Nadam se da ću i u svojoj novoj službi upravo u Vama imati dragocjenog i mudrog savjetnika te da ću smjeti računati na Vašu velikodušnu biskupsku pomoć u pastoralnim obvezama na području naše drage Nadbiskupije", rekao je nadbiskup Hranić.
Osim u osobno, zahvalu nadbiskupu Srakiću za njegovo biskupsko služenje uputio je i u ime cijele Đakovačko-osječke nadbiskupije, rekavši kako će ta služba u povijesti biti upisana zlatnim slovima, spominjući Drugu biskupijsku sinodu đakovačku i srijemsku i sve ono što je ona pokrenula na pastoralno-katehetskom planu, biskupiju uzdignutu na rang nadbiskupije i metropolitanskog sjedišta, novu slavonsku Đakovačko-osječku crkvenu pokrajinu, ponovno osamostaljenu i obnovljenu Srijemsku biskupiju, Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu, duhovnu baštinu apostolskog pohoda blaženoga pape Ivana Pavla II. Osijeku i Đakovu, ponovno izgrađenu i materijalno obnovljenu biskupiju, teško stradalu u Domovinskom ratu, Osijek uzdignut na čast susjedišta nadbiskupije i metropolije, Vikarijat u Osijeku, Središnju nadbiskupijsku i fakultetsku knjižnicu…
Preporučujući se u molitve svim članovima Nadbiskupije, nadbiskup Hranić izrazio je nadu u velikodušnu otvorenost svih djelovanju Duha Svetoga koji obnavlja krsni, svećenički i redovnički zanos, sve poziva na svetost te uvijek iznova blagoslivlje brojnim karizmama i darovima, mladenačkim poletom mladosti i nadolazećih generacija bogoslova, redovničkih kandidata i kandidatica.
Posebno se preporučio braći svećenicima i redovnicima, moleći za crkveno zajedništvo, vedru bratsku suradnju i suodgovornost u pastirskom i evangelizacijskom poslanju. "Nadam se rastućem apostolskom žaru i pastoralno-katehetskoj zauzetosti svih nas: svećenika, redovnika i redovnica, svih vjeroučitelja, župnih suradnika i brojnih drugih vjernika laika po župama naše Nadbiskupije te okupljenima u vjernička društva", rekao je novi nadbiskup, obrativši se potom profesorima KBF-a i odgojiteljima u Bogoslovnom sjemeništu, ističući kako računa na njih kao na najbliže suradnike, mudre i stručne savjetnike, pomoćnike. Na kraju svoga obraćanja, novi je nadbiskup uputio zahvalu biskupima Đakovačko-osječke metropolije te svim biskupima HBK, na čelu s predsjednikom mons. Želimirom Puljićem, zamolivši nuncija D'Errica da papi Franji prenese izraze zahvalnosti, sinovsku odanost i ljubav te ga zamoli za njegov apostolski blagoslov za njega i za čitavu Đakovačko-osječku nadbiskupiju i metropoliju.
Svi nazočni potom su čestitali novom nadbiskupu, a predstavnici medija iskoristili su priliku da biskupima postave još nekoliko pitanja. Među ostalim, najviše ih je zanimalo kada će novi nadbiskup preuzeti svoju službu, na što je nadbiskup Srakić rekao kako će to najvjerojatnije biti u subotu, 8. lipnja 2013. u đakovačkoj prvostolnici.
Evo nekih pojedinosti
Nakon što je apostolski nuncij nadbiskup Alessandro D'Errico 18. travnja u Nadbiskupskom dvoru u Đakovu objavio da je Sveti Otac prihvatio odreknuće mons. Marina Srakića od službe pastoralnog upravljanja Đakovačko-osječkom nadbiskupijom te je nadbiskupom metropolitom iste crkvene pokrajine imenovao mons. Đuru Hranića, te obraćanja nadbiskupa Marina Srakića i novoizabranog nadbiskupa Đure Hranića, biskupi su se zadržali u razgovoru s predstavnicima medija.
Okupljenim novinarima i snimateljima obratio se nuncij D'Errico, zahvalivši im što su se odazvali u tolikom broju. "Vjerujem da vam je drago što ste došli jer ovo je uistinu povijesni trenutak ne samo za Đakovačko-osječku nadbiskupiju, već i za čitavu Crkvu u Hrvatskoj. Dopustite da kažem kako je ovo i za mene osobno trenutak od posebne važnosti jer je to prvo imenovanje tijekom moje službe apostolskog nuncija u Hrvatskoj", rekao je mons. D'Errico, prisjetivši se kako mu je krajem srpnja prošle godine nadbiskup Srakić uručio ostavku. "Rekao sam mu: Ekscelecijo, mora li se to dogoditi upravo s nadbiskupom jedne metropolije, još više, s predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije? Tada sam mu rekao da, što se mene tiče, može ostati još dugo vremena, i da bi to bila moja preporuka poglavarima Svete Stolice, jer je bio predsjednik HBK, jer sam znao koliko ga poštuju drugi biskupi i kakvo poštovanje uživa u ovoj zemlji. Ali, mons. Srakić nije gubio vrijeme da mi kaže da bi to trebalo biti što prije. Stoga smo smatrali dužnošću njegovu živu želju proslijediti Svetom Ocu", rekao je nuncij.
Istaknuo je veliko poštovanje koje ima prema obojici đakovačkih biskupa te se prisjetio upoznavanja s mons. Hranićem, koje se dogodilo u Banjoj Luci prije sedam i po godina, tijekom proslave 125. obljetnice Biskupije, kada mu je mons. Hranić bio neslužbeni prevoditelj. Kontakti su tijekom godina bili sve češći, a intenzivnije se nastavili u srpnju prošle godine, po dolasku u Hrvatsku i preuzimanja dužnosti apostolskog nuncija.
Novinare je zanimala procedura uvođenja novog nadbiskupa i datum kada će se to dogoditi. Nuncij D'Errico kazao je kako slijedi prijelazni period - mons. Hranić je izabrani nadbiskup i metropolit Đakovačko-osječke nadbiskupije, a mons. Srakić nastavlja obavljati svoju službu sve dok na mons. Hranića ne bude prenesena vlast.
Riječ je preuzeo mons. Srakić, navodeći kako su razmišljali da se ceremonija održi 6. srpnja. Međutim, zbog činjenice da novi nadbiskupi od Pape dobivaju palij na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, taj će se čin najvjerojatnije obaviti u subotu 8. lipnja.
Mons. Srakića novinari su upitali što će raditi i kako će provoditi dane u mirovini, na što je on rekao: "Blago onima koji imaju neki svoj hobi koji se ne poklapa sa službom koju je obavljao. Imao sam hobi istraživati arhiv, baviti se bibliotekom, pisati… time ću ispunjati svoje vrijeme i dakako, koliko budem mogao, pomagat ću novom nadbiskupu. Papa Benedikt XVI. rekao je: 'Moja je služba moliti za novog papu.' Tako je i moja moliti za novog nadbiskupa."
Upitan koji su najbolji i najlošiji događaji koji su se dogodili tijekom njegova biskupovanja, nadbiskup Srakić je rekao: "Smatram da će razdoblje koje je iza nas obilježiti Biskupska sinoda. Lijepo je bilo i kada je Ivan Pavao II. bio gost naše biskupije, ali to možemo usporediti s vatrom koja plane pa plamen slabi, ali ono što je pokrenula Biskupska sinoda, to želim da ostane i to me najviše tješi. A zlo… Ima različitih područja. Tu je materijalno zlo kad se dogodio rat protiv Hrvatske. Kad sam postao biskup, sve je plamtjelo u ljubavi i slobodi prvih izbora i slobodne Hrvatske, ali je došao rat koji je učinio mnogo zla, razorio pojedince, obitelji, župe, biskupiju. Mi smo to materijalno obnovili, ali posljedice su još uvijek ostale. Poslije svega toga, kada su svećenici bili angažirani u obnovi biskupije, želio bih da se ne umore, nego da s istim žarom kojim je biskup Hranić bio moj suradnik budu suradnici novog nadbiskupa."
Novinare je također zanimalo ima li potrebe za izborom pomoćnog biskupa, na što je nuncij jasno odgovorio: "Nadamo se da nema potrebe." Podsjetio je kako je Đakovačko-osječka nadbiskupija, tada Đakovačka i Srijemska biskupija, imala dva pomoćna biskupa jer je bila velika površinom, s puno obveza i dužnosti, osobito jer je bila razorena i raseljena tijekom i nakon Domovinskoga rata. "Nadbiskupija je sada manja, a novi je nadbiskup, hvala Bogu, pun snage. Kao što je nadbiskup Srakić rekao, i on mu može pomoći. Osobno smatram da nema potrebe za pomoćnim biskupom, a sljedećih ćemo mjeseci morati misliti na druge biskupije koje se prazne. Sve ćemo staviti u ruke Duha Svetoga i vidjeti koji je najbolji odgovor na to", rekao je nuncij D'Errico.
Na samom kraju susreta, nuncij je zamolio nadbiskupa Hranića da u nekoliko rečenica novinarima kaže koji je njegov program, na što je trenutačno najmlađi nadbiskup u Hrvatskoj odgovorio: "Dvanaest sam godina bio pomoćni biskup mons. Srakića, imao priliku upoznati Biskupiju, bio sam tajnik naše Druge biskupijske sinode. Kao generalni vikar i pomoćni biskup našeg nadbiskupa pomagao sam u ostvarenju sinodskih odluka i izjava. Mislim da bi to trebao biti prioritet – nastaviti dalje sinodsku obnovu naše nadbiskupije, ono što smo započeli, ali nismo u potpunosti završili. Dakako, to je jedan dugačak proces. U sveopćoj Crkvi prije 50 godina slavljen je Drugi vatikanski sabor pa ne možemo kazati da smo u potpunosti ostvarili njegov duh i zahtjeve a još manje to možemo kazati za ostvarenje smjernica i odluka Druge biskupijske sinode. Smatram da bi to trebalo biti na prvome mjestu i oni prioriteti koje nam je zadala Biskupijska sinoda trebali bi biti moji pastoralni prioriteti. Vidim još jedan prioritet, koji je također u sinodskim dokumentima vrlo istaknut, stavljen je čak na prvo mjesto, a to je duhovna obnova biskupije. I naš je nadbiskup vrlo često znao ponavljati da treba poći od autoevangelizacije evangelizatora. Meni to zvoni u ušima i tu vidim potrebu da najprije treba raditi na duhovnoj obnovi naših svećenika. Mi imamo dobrih, prekrasnih svećenika, ali se, kao što je i nadbiskup rekao, ponekad osjeti umor."
Đakovo Tiskovni ured