RUŠČICA (TU) – Vlč. Antun Dević, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji je u 79. godini života i 54. godini svećeništva preminuo u petak 24. siječnja u KBC-u Osijek, pokopan je u subotu 25. siječnja na mjesnom groblju u Ruščici kod Slavonskog Broda.

Uz nadbiskupa mons. Đuru Hranića, domaćeg župnika Antuna Farkaša i još osamdesetak svećenika, sprovodne obrede predvodio je pomoćni biskup đakovačko-osječki mons. Ivan Ćurić. Među brojnim vjernicima nazočni su bili i đakovački bogoslovi te redovnice Milosrdnih sestara Sv. Križa.

U prigodnoj homiliji biskup Ćurić podsjetio je kako je ljudska povijest puna zadivljujućih lica, sasvim konkretnih osoba, u kojima istodobno iščitavamo našu ljudsku malenost i krhkost, ali i naše dostojanstvo, vrijednost i plodnost našeg života i naših djela. „Zato nam je ljudska povijest trajna učiteljica života, koja se nikada ne pokazuje samo kao neki mehanički prirodni proces, već je prepuna iznenađenja – neočekivanih obrata, te nas u njoj toliko puta zadivi mudrost i dobrota, ali nas i zgranu tragični plodovi mržnje, ratova i sukoba. Sve to možemo prepoznati u onoj najširoj povijesti ljudskih civilizacija, kultura i naroda, ali i u osobnim životnim povijestima svakog pojedinca“, ustvrdio je biskup Ćurić te dodao: „Susreti, zajedništvo i suradnja sa svećenikom Antunom redovito su nosili i neki poseban pečat njegova, možemo reći, dinamičnog ljudskog karaktera: njegove hitre i razigrane riječi, očitovane iskrenosti, isprepletene humorom i vedrinom, uvijek s pozivom da svoj život gradimo bez gordosti, prihvaćajući sve ono što nas kao ljude ograničava i sapinje.”

Posvjestivši da je sav naš život obilježen Kristovim životom, naglasio je kako nas Isus poziva da se u nj gledamo, da mu vjerujemo i da ga nasljedujemo. „U zajedništvu s Kristom nalazimo cjelovit i najdublji smisao svom prolaznom zemaljskom putu. Ja sam Put, Istina i Život. I samo u zajedništvu s njim naš život, sa svim onim što uključuje jedinstvena i neponovljiva životna povijest svakog čovjeka, može postati slatki jaram i lako breme, kad je Isus oslonac, temelj i mjera našeg postojanja i dostojanstva, naših uspjeha i križeva, i kada On, kao zaglavni kamen nosi nadu našeg uskrsnuća. U svjetlu tog navještaja mi danas gledamo životnu povijest preminuloga svećenika Antuna“, rekao je među ostalim biskup Ćurić te u nastavku homilije ocrtao život i djelo vlč. Antuna:

„Vlč. Antun rođen je u Davoru, danas na području Požeške biskupije, 17. svibnja 1941. od roditelja Karla i Mande. Osmogodišnju školu započinje u svom rodnom Davoru, a nastavlja u Ruščici, gdje je još u dječačkoj dobi doselio sa svojim roditeljima, bratom i trima sestrama te u Slavonskom Brodu. Nakon osnovne škole odlazi u malo sjemenište, najprije na Šalatu u Zagrebu, a zatim u Biskupijski licej u Đakovu gdje je maturirao 1960. Zatim započinje filozofsko-teološki studij u Đakovu koji će morati prekinuti služenjem vojnoga roka u Rumi i Pirotu od 1963. do 1965. Studij i sjemenišnu formaciju završava 1966. kada je na Petrovo iste godine u đakovačkoj katedrali zaređen za svećenika. Povjerene svećeničke službe vodile su ga u različite krajeve Đakovačke i Srijemske biskupije. Službu župnoga vikara (kapelana) vršio je u Valpovu, Beški i Đakovu. Nekoliko je mjeseci boravio u Petrovaradinu, da bi u listopadu 1967. godine preuzeo službu župnoga upravitelja u Čereviću (1967. – 1969.), zatim u Lipovcu (1969. – 1971.). Župnikom u Nikincima postaje 1971., gdje ostaje do 1975., upravljajući nekoliko mjeseci i župom Hrtkovci (1974.). Nakon toga slijedi župnička služba u Slakovcima (1975. – 1978.). u Rajevu Selu (1978. – 1980.), Bapskoj (1980. – 1982.), Kukujevcima (1982. – 1984.) te najdulje župničko razdoblje u Jarmini (1984. – 2012.), nakon čega je 17. kolovoza 2012. umirovljen te dolazi u Svećenički dom u Đakovu. Danas izražavamo zahvalnost zajednici, vodstvu i djelatnicima Svećeničkoga doma, osobito za skrb u njegovim bolesničkim danima.

Župe koje su mu bile povjerene pamte ga kao revna župnika, predana katehetskom radu i pomnom oblikovanju liturgijskog života. Kao rijetko koji svećenik, župnik Antun ostavit će u baštinu svim župama u kojima je bio na službi i zasebna monografska izdanja o povijesti tih župa. To je samo dio njegova povijesnog rada, jer je povijesna istraživanja naših krajeva upravo on obogatio s dvadesetak monografija o našim župama, a ostavio je još dvadesetak koje su pripravljene za izdavanje, kao plodni doprinos svojih umirovljeničkih godina. Rado je na povijesna istraživanja i rad, i to s lijepim uspjehom, poticao i druge svećenike. U povijesnim istraživanjima pok. Antun crpio je građu iz brojnih arhiva, a dobro poznavanje latinskoga omogućilo mu je korištenje vrijedne građe iz rimskih arhiva Svete Stolice, što je također objelodanio u nekoliko vrijednih monografskih izdanja. Susreti, zajedništvo i suradnja sa svećenikom Antunom redovito su nosili i neki poseban pečat njegova, možemo reći, dinamičnog ljudskog karaktera: njegove hitre i razigrane riječi, očitovane iskrenosti, isprepletene humorom i vedrinom, uvijek s pozivom da svoj život gradimo bez gordosti, prihvaćajući sve ono što nas kao ljude ograničava i sapinje. Zato su svećenici, a i vjernici laici znali upravo kod njega potražiti i pronaći vrijedan savjet za svoj životni put i kršćansku duhovnost. Uvijek je imao uho koje je pomno slušalo, srce koje je znalo patiti za drugoga, bio je prijatelj na kojeg se uvijek moglo osloniti te čovjek koji je volio svim srcem.”

U vječni počinak pjesmom su pokojnika ispratili bogoslovi iz đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa, predvođeni mo. Ivanom Andrićem.

Nakon ukopa u župnoj crkvi Rođenja BDM u Ruščici slavljena je misa zadušnica koju je predvodio nadbiskup Hranić. Koncelebriralo je pedesetak svećenika među kojima biskup Ćurić, župnik Farkaš, župnik u Jarmini Ivan Bešlić i mons. dr. Tomislav Đukez, svećenik na službi u Državnom tajništvu Svete stolice u Rimu.

Podsjetivši kako je život vlč. Antuna bio plodonosan, nadbiskup Hranić je istaknuo kako je bio rijetko zauzet svećenik koji je iza sebe ostavio bogatu ostavštinu u knjigama. Istaknuo je njegovu autentičnost, poniznost, kritičnost, njegovu ljubav prema svećeništvu i Crkvi, zaključivši da je bio svećenik istinskog ekumenskog duha i raspoloženja te izazov, ohrabrenje i poticaj svima svećenicima.

O pokojniku je u homiliji govorio mons. Đukez. On je jedan od trojice mladih svećenika rodom iz Jarmine za čije je zvanje uveliko zaslužan vlč. Dević koji je u vrijeme njihova odrastanja i proslave mladih misa bio na službi u župi sv. Vendelina opata u Jarmini. Istaknuo je ljubav nehinjenu, ljubav bez pretvaranja koju je svojim životom svjedočio vlč. Antun, a kojemu mu je to bilo i svećeničko geslo. Dodao je kako je za svakoga tko bi ga susreo uvijek imao uho koje je pomno slušalo, srce koje je znalo patiti za drugoga, bio je prijatelj na kojeg se uvijek moglo osloniti te čovjek koji je volio svim srcem.

Od pokojnika su se na kraju mise oprostili, uime župljana Jarmine Darko Proščan, a uime župljana Ruščice župnik Farkaš. Brankica Lukačević

Preuzeto sa: http://djos.hr

ĐAKOVO (TU) – U petak, 24. siječnja 2020. u Kliničkom bolničkom centru Osijek u 79. godini života i 54. godini svećeništva preminuo je vlč. Antun Dević, jarminački župnik u miru. Sprovodni obredi bit će u subotu, 25. siječnja 2020. s početkom u 14 sati na mjesnom groblju u Ruščici. Poslije ukopa u župnoj crkvi Rođenja BDM u Ruščici bit će misa zadušnica.

Preuzeto sa: http://djos.hr

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Liturgijski spomen sv. Anastazije mučenice proslavljen je u srijedu 15. siječnja u katedrali Sv. Dimitrija đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici. Večernje euharistijsko slavlje predvodio je domaći župnik mons. Eduard Španović uz koncelebraciju župnika Župe svete Ane u Laćarku Ivice Zrna.

Za Srijemsku Mitrovicu, kao središte Srijemske biskupije, te za sam grad, ova svetica i mučenica od velikog je značenja i rado se ističe naziv Anastazija Srijemska. O tome svjedoči i kratki izvještaj o sv. Anastaziji, koji se može naći u časoslovu Đakovačke i Srijemske biskupije: „Mučena u Sirmiju na Božić 304. godine. Pripadala sirmijskoj Crkvi. Relikvije prenesene 457. u Carigrad, a 807. u Zadar. Godine 1976. jedan dio relikvija pohranjen u Srijemskoj Mitrovici. Središte njezinog štovanja u Rimu je bazilika na Palatinu. Spominje se u Rimskom kanonu“.

Sveta Anastazija mučenica svoj je život položila kao svjedočanstvo za Krista na sam Božić 304. godine, za vrijeme Dioklecijanovih progona kršćana, što je svrstava u red brojnih svjedoka drevnoga Sirmiuma. Svojim jakim vjerničkim primjerom kroz povijest je privlačila mnoge, stoga se danas njezinim imenom diče mnogi gradovi i mnoge župe. Primjer sv. Anastazije tako je ujedinio Srijemsku Mitrovicu, Zadar, Samobor, Rim, Carigrad…

Premda je srijemska mučenica i pokopana u Sirmiumu, spletom povijesnih okolnosti, njezine relikvije su prenošene preko Rima u Carigrad (5. st.), zatim u Zadar (9. st.), da bi se dio relikvija 1976. „vratio kući“, u Srijemsku Mitrovicu i sada je pohranjen u glavnom oltaru srijemske katedrale.

Obraćajući se vjernicima, mons. Španović istaknuo je kako sveta Anastazija ima veliko značenje za župu i biskupiju. Radi se o ženi, svetici i mučenici koja je u vremenu teškoće i progona pokazala veliku hrabrost. „Prilikom hodočašća 2004. godine, o velikoj obljetnici ‘1700 godina srijemskih mučenika’, posjetili su nas građani Zadra predvođeni svojim nadbiskupom Ivanom Prenđom. Upravo tada je on istaknuo da Zadar i Srijemsku Mitrovicu veže jaka spona koja se prepoznaje u herojskom primjeru svete Anastazije mučenice: ‘Mi, u našem Gradu štujemo svetu Anastaziju, ali ovdje hodamo po tlu kojim je i ona hodila, prostorom gdje je svojim životom svjedočila Krista’. Sveta Anastazija svojim se mučeništvom pribrojila vojsci srijemskih svjedoka, koje smo pozvani nasljedovati i u današnje vrijeme, poput njih svjedočiti“, rekao je mons. Španović.

Nakon euharistijskog slavlja vjernici su se uputili pred oltar s moćima svete Anastazije, gdje su u osobnoj molitvi još jednom zatražili Svetičin nebeski zagovor. Ivica Zrno

INĐIJA/NOVI BANOVCI (TU) – U župi Sveti Petar, apostol u Inđiji, kao i u župi Rođenje Blažene Djevice Marije u Novim Banovcima, vjernici su se ustrajno pripravljali za Božić, rođenje Isusa Krista. To se posebno očitovalo misnim slavljima i ispovjedima kao pripravom za ovaj veliki događaj povijesti.

Proslava Božića započela je tradicionalnim misnim slavljima polnoćnicama prema rasporedu za svaku župu Inđiju i Nove Banovce. Misna slavlja je predvodio vlč. Dušan Milekić, župnik u Inđiji i župni upravitelj u Novim Banovcima.

U župi Rođenje Blažene Djevice Marije – Novi Banovci misa polnoćka započela je tradicionalnim običajem dolaskom tzv. betlemaša koji su donijeli radosnu vijest o Isusovom rođenju, prikazavši putovanje do Betlehema i susret s kraljem Herodom. U župi Inđija, posvećenoj Svetom Petru, apostolu, pjevački zbor je  božićnom pjesmom navijestio početak proslave Isusovog rođenja.

U uvodnoj riječi župnik Milekić je pozvao okupljene na sabranost da srcem dočekaju Isusov dolazak i iskreno i radosno proslavljaju Božić. 

U svojoj homiliji župnik je istaknuo da kroz opis događaja Isusova rođenja možemo uočiti određena događanja koja su utjecala na postupke ljudi toga vremena, a koja su vidljiva i danas. Sam popis stanovništva opisan u evanđelju vjerojatno je izazvao određenu uznemirenost i poteškoću ljudi. “Vidimo da ljudi i obitelji moraju odlaziti u druge krajeve, putovati, napuštati domove…sigurno je sve to budilo nervozu, ljutnju i želju da se što prije sve obavi, zbog čega su svi išli samo zbog svojih obveza. Tako su morali učiniti i Josip i Marija. Ali sve to nije prolazilo bez poteškoća. Nitko ih nije primio u svoj stan, nema konačišta, jedino štalica.”

Župnik je nastavio da tako što možemo primijeniti na naš život. Kad se vratimo u naše vrijeme možemo primijetiti da se slično događa i sa nama. Obuzeti smo mnogim borbama za život, napretkom, ciljem ostvariti nešto u životu i slično, nema onih koji bi nam izašli ususret i pomogli. Osjeti se ravnodušnost u odnosima prema ljudima. Nema mjesta podrške jednih za druge. Sve manje primjećujemo jedni druge, tuđe vapaje. Na društvenim mrežama ih lako sklonimo i nastavimo dalje. Okrećemo glavu od drugih i često nam je na usnama komentar „imam i ja svoje probleme“. Sve manje se i u vlastitim obiteljima primjećujemo, među supružnicima, djecom, prema starijima. Tako se tiho i opasno u naše živote i osobnost ušunjala ta ravnodušnost, koju pravdamo svojim ciljevima a koja nas olako ostavlja praznima u našoj nutrini i ljudskosti.

Stoga rođenje Isusovo nije puka tradicija već Božji govor o nama samima i poziv da u toj svetoj noći dozvolimo biti obasjani od Boga i potaknuti postati istinska njegova slika. Po njegovom rođenju moramo prepoznati očinsku brigu o svojoj djeci kojom ne daje da ostanu u toj praznini ravnodušnosti.

Na koncu misa župnik je uputio čestitku svima povodom Isusova rođenja. U župi Novi Banovci još upriličen vatromet kao i domjenak za sve prisutne.

Sutradan na sam dan Božića u župama se nastavila radost proslave uz molitvu da Kristovo rođenje preobražava naše živote svakodnevno i u duhu riječi iz evanđelja „Riječ je tijelom postala...“ želimo da nas vodi ta Riječ u svakom trenutku koji je pred nama.

Dušan Milekić

Misa polnoćka

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U ispunjenoj srijemskomitrovačkoj katedrali i Župi Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, slavljena je 24. prosinca 2019. godine misa polnoćka koju je predvodio biskup mons. Đuro Gašparović, u zajedništvu sa župnikom preč. Eduardom Španovićem, te vlč. Ivicom Zrno, župnikom Župe sv. Ane u Laćarku.

Na početku slavlja, mons. Đuro Gašparović je pozdravio okupljene vjernike i izrazio im svoju pastirsku dobrodošlicu. Biskup Gašparović je istaknuo Božić, prije svega kao svetkovinu gdje Bog prihvaća čovjeka u ljubavi bez preduvjeta. Nadalje je istaknuo da uz radosno čestitanje i vanjski sjaj Božića, naš prvi poziv treba biti „…u zahvalnosti za sve primljene darove od Boga, našim bližnjima pokazati dobrotu. Budući da smo i sami prihvaćeni od Boga u ljubavi, želimo i druge prihvatiti u ljubavi i biti tu za njih.“.

Na koncu euharistijskoga slavlja, župnik domaćin preč. Španović pozdravio je okupljene vjernike, izražavajući svoju radost i zadovoljstvo zbog ‘duha pobožnost’ koji se osjećao tijekom slavlja ove svete noći. Misu je pjevanjem uzveličao župski zbor, predvođen s. Anetom Raič, te vjeroučiteljicom Željkom Klavžar.

Božićna misa

Danju misu Rođenja Gospodinova, predvodio je domaći župnik, preč. Španović, u koncelebraciji s o. Vladislavom Vargom, srijemskomitrovačkim župnikom za vjernike grkokatolike.

Obraćajući se okupljenim vjernicima, preč. Španović je istaknuo kako Otajstvo Božjega rođenja predstavlja prekretnicu povijesti Spasenja. „Rođenjem među nama ljudima, Bog nam pokazuje koliko nam želi biti blizu, te ući u naše živote. Božja nakana i Božji plan nosi jasnu poruku čovjeku a na nama ljudima je da prihvatimo Boga koji želi postati i biti dijelom našega života“, poručio je preč. Španović. Ivica Zrno