Majka M. Amadeja Pavlović svjedokinja kršćanskoga bratstva i ekumenskoga duha između katolika i pravoslavaca (Listić br. 9)

“Preosvešteni! Mene je ista misao vodila, kad sam slala svoje sestre u Srbiju i u Crnu Goru. Oko 180 sestara ondje se žrtvuje, mole i njeguju bolesnike, da iskažu i pronesu Kristovu ljubav našoj odvojenoj braći, kako naša katolička Crkva naziva Pravoslavce, i da zaglade jaz između zavađene braće i da dadnu zadovoljštinu za sve ono bolno i teško, što se zbilo za vrijeme prošlog režima, i što je možda mržnju još jače raspirilo. Ja sam uvjerena, da će Gospodin Bog pogledati našu žrtvu, naše molitve.“ (Iz pisma majke M. Amadeje Pavlović pravoslavnom episkopu Varnavi Nastiću, 4. lipnja 1952. godine.)

Dragi vjernici, dragi naši prijatelji, suradnici i dobročinitelji!

U nastojanju da vam što bolje približimo svetački lik majke M. Amadeje Pavlović, u srpanjskom broju listića istaknut ćemo njezinu svetost izraženu u odnosu prema ljudima, bez obzira na vjeru i religiju. O njezinu stavu prema ljudima druge religije, dosta je citirati već poznate riječi gđe Zdenke Grünbaum, Židovke, kojoj je majka M. Amadeja kao desetogodišnjoj djevojčici spasila život, skrivajući ju u samostanu: „Majka Amadeja zbog mene izložila je sebe i cijeli samostan opasnosti.“ Njezinu svetačku dušu, nadahnutu duhom ekumenizma, upoznat ćemo iz pisama koje je izmjenjivala s pravoslavnim episkopom Varnavom Nastićem, mučenikom komunističkoga režima, koji je od 2005. godine kanonizirani svetac Srpske pravoslavne crkve. Podsjećamo da smo u Jubilejskoj godini, 50. obljetnice od njezine smrti, koja nosi sa sobom posebne milosti. Iskoristimo ih moleći zagovor blagopokojne majke M. Amadeje u našim potrebama. Svoje nakane i preporuke majci M. Amadeji možete upisati na internetskoj stranici: https://sestre-sv-kriza.hr/majka-amadeja-karolina-pavlovic/ ili u Knjigu prošnji, u samostanskoj crkvi u Đakovu. Svakog 26. u mjesecu služi se sv. misa na vaše nakane, koje uključujemo u molitvu vjernika.

Ekumenski duh majke M. Amadeje

Ekumenski duh majke M. Amadeje osobito je izražen u prepiskama s pravoslavnim episkopom Varnavom Nastićem koji je, kao i bl. Alojzije Stepinac, bio mučenik komunističkoga režima. Nakon rata proveo je 11 godina u komunističkim zatvorima, uključujući i Srijemsku Mitrovicu, gdje je doveden 1949. godine i gdje su mu Milosrdne sestre sv. Križa pružale medicinsku pomoć. Srpska pravoslavna crkva proglasila ga je svetim 15. svibnja 2005. godine. Dirnut ljubavlju i brigom sestara prema njemu, pravoslavnom episkopu, u znak zahvale pisao je pisma provincijalnoj poglavarici majci M. Amadeji Pavlović. Svoju zahvalu sestrama utkao je i u pjesmu: „Bolni sužnji“ koju je napisao u mitrovačkoj bolnici 1951. godine. Ovdje donosimo ulomak pjesme: Tako smo svoje provodili dane. Jedan drugog tešeć gonili smo tugu. Časne sestre dobre blažile nam rane, I kratile dosadu zamornu i dugu.

Imajući na pameti povijesni trenutak Drugoga svjetskog rata, u kojem žive ovi sveti ljudi, sljedeći citati iz njihovih pisama govore o ekumenskom duhu koji nadilazi ovozemaljske granice i okvire te nas uznosi prema horizontu svetosti i jedinstva u Kristu.

U pismu od 6. siječnja 1953. godine, u kojem majka M. Amadeja Episkopu čestita Božić, dodaje duboke ekumenske misli: Neka ljubav Kristova, koja u ovim svetim blagdanima ima prvenstveno mjesto u dušama svih ljudi, koji su dobre volje, ukloni sve one pregrade, koje spominjete u Vašem pismu, bile one u formi, da smo predpostavili zemaljske ciljeve nebeskima, bilo što smo oskvrnuli bratsku ljubav i razdvojili ono, što je bilo jedno. Neka Njegova ljubav uskori vrijeme i skrati duljinu započetoga puta, da bi radost Vaša i moja i mojih sestara postala opća, da ne bude više moga i Vašega naroda, nego da bude jedan Božjega porijekla. Da ne bude ni Vaše ni moje Crkve, nego jedna Crkva iskonskog Kristova početka u kojoj smo bili svi jedno, svi braća i svi djeca Božja, čije je sveto Božje Djetinjstvo nam donio Krist…

U odgovoru na pismo majke M. Amadeje episkop Nastić naznačuje bit istinskoga ekumenizma: Vi ste govorili, i ja sam govorio, o radosti koju je duša osetila u dodiru izmedju sestara jedne Crkve i episkopa druge. I ko da radost ne oseti?! Tu ste radost Vi nazvali ‘odgovor s neba’. Ali ta radost zamućena je teškom svešću o nepreglednoj daljini onoga puta koji treba preći da bi ta radost, Vaša i moja i radost Vaših sestara, postala opšta radost Vašega naroda i moga naroda, Vaše Crkve i moje Crkve. Jer oni koji su bili sjedinjeni prolivenom Hristovom Krvlju sada su razjedinjeni prolivenom krvlju bratskom…

Pripremila s. Meri Gotovac