Na nedjelju obilježavanja početka nove školske godine Rumu je posjetila s. Marijana iz Schönstatta

RUMA (TU)  - Na nedjeljnoj svetoj misi 17. rujna u župi Uzvišenja svetog Križa bio je blagoslov djece, mladih, njihovih roditelja i učitelja, na početku nove školske godine. Dan je obilježio i posjet s. Marijane iz Schönstatta, u sklopu godišnjeg susret u Rumi.

Sveta misa zaziva Duha Svetoga okupila je u župnoj crkvi djecu, mlade, njihove obitelji i učitelje, kako bi svi skupa izmolili Božji blagoslov i zaštitu u novoj školskoj i župnoj godini. U svojoj homiliji, župnik Josip Ivešić obratio se najprije djeci, kako bi im na slikovit način približio nedjeljno Evanđelje i njegovu važnu i jasnu poruku – oprostimo, kako i nama oprašta naš Nebeski Otac. Rekao je: „Isus danas pred nas stavlja jedno matematičko pitanje. Kada sv. Petar dolazi pred Isusa s pitanjem koliko puta treba da oprosti svome bratu, Isus mu kaže sedamdeset puta sedam. Koliko je to uopće?“ Teško je i brojati toliko, a kamoli toliko puta oprostiti. No sv. Petar je odmah dao i odgovor na svoje pitanje – sedam puta. Ako uzmemo u obzir da su pravovjerni Židovi smatrali da je tri puta dovoljno oprostiti, tih sedam puta koje je ponudio Petar, čini se veoma velikodušno. Isusov odgovor Petru ipak iznenađuje. Da bi još više potvrdio rečeno Isus kazuje prispodobu o gospodaru koji poziva svoga slugu koji mu duguje deset tisuća talenata i na njegove molbe velikodušno mu oprašta sav dug. A radilo se o ogromnoj sumi od sto milijuna denara. Možemo samo zamisliti kakav je to gospodar bio, kad je toliko davao svome sluzi, pa mu to na koncu i oprostio. Taj isti čovjek, pak, kada sreće svoga druga koji mu duguje sto denara, doduše nemalu sumu, ali koja u usporedbi sa sto milijuna nije ništa, odbija da mu oprosti dug i baca ga u tamnicu. Nije spreman oprostiti prijatelju, iako je njemu oprošteno neusporedivo više.

„Današnje Evanđelje ima jednu snažnu i važnu poruku za sve nas; na Petrovo pitanje, pa i na moje možda osobno pitanje: Bože, koliko puta ja to trebam nekome oprostiti? Isus odgovara: uvijek. Nije to jednostavno, nije lako, ali to je jedini ispravan put, jer kako čusmo i u prvom čitanju iz Knjige Sirahove: ako ćemo se mi pravdati i uzeti pravdu u svoje ruke, ako ćemo mi na uvrede odgovarati mržnjom, kaže Sirah – na kraju života ćemo se vjerojatno kajati i pitati – što mi je to sve skupa vrijedilo; što sam mrzio, što sam sudio, tjerao inat, šta sam tim postigao – ništa“.  Kršćanska ljubav, praštanje, nastavio je župnik u propovijedi, mijenjaju ovaj svijet. U školi, obratio se ponovo djeci, bude lijepih, zanimljivih stvari, događanja. Učimo interesantne stvari, susrećemo prijatelje, učitelje, a dogodi se i da nas neko uvrijedi, nenamjerno ili namjerno. Može se dogoditi i da je netko prema meni zločest! Rješenje nije u tome da i ja to budem. Poučivši djecu kako da postupe u sličnim situacijama, župnik je zaključio da nekom tko je zločest ja mogu da pomognem samo tako što ću biti dobar, što ću mu oprostiti, što ću učiniti drugačije time što ću izabrati da budem dobar, tako da on tu dobrotu primijeti, te da se uz moju pomoć i on promijeni. Zajedničko nedjeljno razmišljanje o Božjoj riječi, župnik je završio podsjećanjem na četiri „čarobne“ riječi „koje je uvijek dobro da znamo i koje trebamo naučiti prije bilo koje druge stvari, prije nego što naučimo i matematiku i prirodu i bilo koji drugi predmet, da naučimo kazati – molim, izvoli, hvala i oprosti (izvini), jer to su riječi koje uvijek trebamo imati pred sobom i znati u pravom trenutku, na pravi način postupiti, jer tada ćemo sigurno biti na Isusovom putu.“

Prije blagoslova, okupljenima u crkvi obratila se sestra Marijana koja je u Rumu došla na redovni godišnji susret Schönstattske obitelji, pozdravom iz svetišta Majke Triput Divne. Podsjetila je na Marijinu želju da nam donese Krista i njegov blagoslov, ali i na njen poziv svima nama, koji smo potrebni njoj, da svjedočimo Isusa i nosimo ga u svoju svakodnevicu.

Prije završnog blagoslova uslijedio je blagoslov djece, mladih, kao i njihovih torbi, a svi učenici primili su na dar desetinu krunice pred nadolazeći mjesec Gospine krunice. Druženje je, kao i svake nedjelje, nastavljeno u pastoralnom centru. U popodnevnim satima članovi Hrvatske schönstattske obitelji imali su svoj godišnji susret koji je započeo klanjanjem pred Presvetim, a nastavljen predavanjem s. Marijane, na temu „Živa pokaznica u mojoj obitelji“. Kao najdragocjeniju pokaznicu istakla je Mariju. Tri najizrazitije točke bile su okosnica predavanja – obitelj kao udruga, križevi u braku i odnos generacija, o kojima je dalje detaljno govorila, uključivši prisutne u svoje izlaganje i navodeći svakoga da pronađe sebe i svoju obitelj i okolnosti vlastitoga života u ovim primjerima i savjetima.

Kroz razgovor i druženje i nakon predavanja, sudionici su imali priliku razmotriti i konkretna pitanja iz naših svakodnevica, kao i dobiti više informacija o radu Schönstattskog pokreta uopće.

Milena Mikolaci