.jpg)
PETROVARADIN (TU) – Vjernici župe Svetog Roka u Petrovaradinu proslavili su 21. lipnja 2012. godine svoj zavjetni dan na spomendan svetog Alojzija Gonzage. Euharistijsko slavlje predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović zajedno sa svećenicima petrovaradinskog i zemunskog dekanata.
PETROVARADIN (TU) – Vjernici župe Svetog Roka u Petrovaradinu proslavili su 21. lipnja 2012. godine svoj zavjetni dan na spomendan svetog Alojzija Gonzage, redovnika.
Euharistijsko slavlje predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović zajedno s dekanom petrovaradinskog dekanata preč. Tomislavom Kovačić, župnikom preč. Markom Loš, preč. Stjepanom Klaić, župnikom u Inđiji, vlč. Stjepanom Barišić, župnikom župe Petovaradin 2, vlč. Ivanom Rajković župnikom župe Srijemski Karlovci i vlč. Dušanom Milekić, župnikom župe Novi Banovci.
Okupljenim vjernicima biskup je prikazao svetog Alojzija Gonzagu kao uzor vjere i molitve, te svećeničkog i redovničkog života posebno u Godini svećeničkoga i redovničkog poziva u Srijemskoj biskupiji i Godini vjere. “Ne smijemo molitvu isključiti iz svoga života, rekao je biskup. Onaj koji vjeruje u Trojedinog Boga, njemu molitva postaje posve svakodnevna potreba. Kako bismo mogli ne razgovarati i ne obraćati se onim osobama za koje vjerujemo da su nas stvorile, otkupile, posvetile? Vjerovati, a ne moliti, bilo bi doista čudno i neprirodno. Ispravan odgoj za molitvu nije ništa nametnuto. Prava molitva izlazi iz srca koje vjeruje. Alojzije je veoma mnogo molio, a to znači da je imao veoma proživljenu vjeru koja mu je preko molitve približavala Božju stvarnost i s kojom je nastojao biti u trajnome dodiru.”
U nastavku homilije biskup Gašparović je naglasio : “Bog je duh i pravi molitelj molit će ga u duhu i istini. Duh i istina oslobađaju, zato imamo pravo i slobodu molitve na svoj način. Stvarnost molitve svetog Alojzija Gonzage, za koju ga je odgajala njegova majka, za nas je samo jedno svjedočanstvo više o važnosti molitve u životu kršćanina. Nadalje, Gašparović rekao da je lijep Alojzijev primjer da se od malena naučio pomagati onima nezbrinutima. I završetak njegova života bit će posve nesebično djelo ljubavi prema bližnjemu, pomaganje zaraženome od kuge pri čemu je i sam stradao. Nije, dakle, taj strogi, pobožni isposnik mislio samo na Boga, već je znao svoju ljubav prema Bogu ostvarivati djelima ljubavi prema bližnjemu.
Prema tome, razvio je i onu dimenziju koja je danas naročito na cijeni. Brinuo je za bolesnike. Briga za bolesnike treba da nam bude jedan od zadataka pa i uz cijenu života. A ako smo bolesni ili se razbolimo tada nastojati strpljivo podnositi bolesti. U teškim vremenima kuge, potresa, navale neprijatelja, nevremena i tako velike zime da se i Dunav zaledio, naši preci su se utjecali zaštitnicima – svecima. I evo nama današnjeg zavjetnog dana, zavjetovanih svetom Alojziju Gonzagi. Neka nam on pomogne sada i uvijeke da mognemo odgovoriti Kristu na njegov poziv: molite za svoje svećenike, za siromašne i potrebne, za bolesne i nemoćne i ne bojte se Isus je s vama!”
Na koncu misnog slavlja župnik Loš je zahvalio svima koji su se sabrali na ovo euharistijsko slavlje. Osvrnuo se na povijesni trenutak zavjeta koji su preci ove župe dali svome svecu. Prije 200 godina zavjetni dan se slavio na spomendan svetih Sebastijana i Fabijana zajedno sa župom svetog Jurja, mučenika u Petrovaradinu 1, dok se nisu dogodile okolnosti da je tuča četiri puta zaredom udarila po usjevima ove župe. Tako su 1815. godine vjernici ove župe Svetog Roka, hodočasnika, s tadašnjim župnikom odlučili imati svoj zavjet i zavjetovali se svetom Alojziju Gonzagi. Kasnije je i župa Uzvišenja svetog Križa u Petrovaradinu 2 izabrala svoj zavjetni dan na svetkovinu Presvetog Srca Isusova.
Tomislav Mađarević
Tomislav Mađarević
