SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Obredi Vazmenog bdijenja na Veliku subotu, 16. travnja, u srijemskomitrovačkoj katedrali započeli su u 20 sati
Obrede je predvodio srijemski biskup koadjutor mons. Fabijan Svalina u zajedništvu sa župnikom domaćinom mons. Eduardom Španovićem i kancelarom Biskupskog ordinarijata vlč. Tomislavom Lasićem.
Biskup koadjutor mons. Svalina na samom početku je blagoslovio novi oganj, čime je započela Služba svjetla. Župnik mons. Španoviće je unio uskrsnu svijeću u crkvu, u kojoj su bila ugašena svjetla, te je otpjevao Hvalospjev uskrsnoj svijeći.
Služba riječi započela je čitanjima iz Staroga zavjeta, nakon kojih je otpjevan svečani Slava. Dok je zbor pjevao Slavu, župnik je iz Isusovog groba iznio kip Uskrsloga i zatvorio grob. Služba riječi je nastavljena čitanjem Poslanice i Evanđelja, koje je navijestio vlč. Tomislav Lasić.
Biskup mons. Svalina je u homiliji govorio o radosti Uskrsa, te između staloga kazao: Večeras ni jedno kršćansko srce ne bi trebalo ostati ravnodušno. I u ovom veličanstvenom bogoslužju, najsvečanijem od svih bogoslužja tijekom liturgijske godine, proslavljamo temelje naše kršćanske vjere. Jer ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je naša vjera. A ova sveta noć pomaže nam shvatiti kako ne postojimo uzalud i stavlja nam pred oči veličanstveni cilj našega života, glavni razlog našega stvaranja. Bog nas želi uza se. Želi s nama podijeliti svoj besmrtni život, želi čovjeka zauvijek usrećiti,“ rekao je biskup, te dodao: „Ova sveta noć želi u srca svih nas, Isusovih učenika, unijeti mir, trajni i nepomućeni, koji dolazi odozgor, sa visina. Mir koji nam pruža ovaj svijet tek je primirje koje prolazi, a tjeskoba se ponovno budi svakim novim iskušenjem s kojim se susrećemo. Uskrsni mir smiruje čovjeka u zagrljaju Boga, koji nam je po Isus pokazao da nas neće ostaviti u zagrljaju smrti, da nećemo zauvijek ostati zarobljeni prolaznošću kojom živimo. I sve što nam se događa, što se zbiva u životima naših bližnjih, i radost, i tuga, i rađanje i umiranje, moramo naučiti gledati u svjetlu uskrsnuća, poručio je mons. Svalina.
Biskup je na kraju homilije postavio nekoliko pitanja za promišljanje o smislu Uskrsa u životu vjernika:
Što bi trebalo u meni kao kršćaninu uskrsnuti? Možda već ove noći neka odluka, da ću biti sin uskrsnuća, da ću oprostiti, da ću pružiti ruku onima kojima već dugo nisam, da ću više pažnje posvetiti onima koji me trebaju, da ću s više hrabrosti živjeti čestito i pošteno, da ću ponosno isticati svoju kršćansku pripadnost i vjeru, osobito pred onima gdje sam šutio. Ljepota ovog večerašnjeg uskršnjeg bogoslužja pita me ima li tame u mome životu, koja bi trebala postati svjetlo. Što je u mom životu zatvoreno i zapečaćeno u grob koji nikako da se otvori? Neka se noćas raspukne grob i grobni kamen naše oholosti, naše krutosti, naše sebičnosti, lažnoga ponosa. Neka zasja Isusova pobjeda i u našim životima, kazao je mons. Svalina.
Nakon službe riječi uslijedila je Krsna služba, kada je blagoslovljen krsni zdenac, a vjernici su obnovili svoja krsna obećanja. Obredi su završili Euharistijskom službom. Na koncu slavlja biskup koadjutor mons. Svalina čestitao je svima Uskrs.
Poslije završetka obreda vjernici su se okupili u župnoj dvorani, kako bi im župnik blagoslovio uskrsni doručak.
Čuvari Božjega groba
Prema veoma dugoj tradiciji, mladići i ljudi obučeni u narodne nošnje čuvaju Isusov grob od završetka obreda na Veliki petak, pa do svečanog Slava u obredima Velike subote. Straža se mijenja na svakih dvadeset minuta, predvođena razvodnikom straže. Mladići se veoma rado odazivaju ovoj službi. U mnogim obiteljima služba čuvara Božjega groba prenosi se već generacijama s oca na sina, te među njima ima mnogo onih kojima je i djed bio ponosni čuvar Kristovog groba.
Ana Hodak
