Misnim slavljem koje je predvodio biskup srijemski mons. Đuro Gašparović, u ponedjeljak, 4. prosinca, proslavljena je zaštitnica filijale Vrdnik    

VRDNIK (TU) - Na početku mise, župnik domaćin preč. Blaž Zmaić pozdravio je sve koji su se u čast slavlja kapele posvećene sv. Barbari okupili u Vrdniku na samom početku adventa. Poželio je najprije svima dobrodošlicu u došašće - dolazak i očekivanje. „Prva svijeća je zapaljena,“ nastavio je, i naglasio da danas u kalendaru stoji ime sv. Barbare, čije ime asocira i na grančice koje se na ovaj dan odsjeku i stave u vodu i drže se u kući, na toplom, kako bi do Badnje večeri procvjetale, čemu se nadamo. „To je možda jedan od najjačih simbola za to što se treba u adventu sa nama dogoditi,“ nastavio je preč. Zmaić, „u tišini i strpljenju da se podsjetimo na vlastite izvore, što može dovesti ono što je u našem životu postalo suho, slabo ili istrošeno, do ponovnog cvjetanja. U tom ozračju sve vas od srca pozdravljam, a napose našega biskupa Đuru, koji je opet među nama da to probudi jer je on danas naš predvoditelj u slavlju adventa i sv. Barbare.“

Svoju homiliju biskup srijemski mons. Đuro Gašparović započeo je podsjećanjem da svake godine na ovaj dan proslavljamo u filijali u Vrdniku našu nebesku zaštitnicu, sv. Barbaru, djevicu i mučenicu, koju u biskupiji slavi i župa u Beočinu, te smo sada svi u duhu zajedno sa župnikom i vjernicima Beočina.

„Sveta Barbara kršćanska je mučenica iz 3. stoljeća,“ nastavio je biskup, „a bila je kćerka bogatog trgovca purpurom, o kojoj znamo malo pouzdanoga kada je riječ o njezinu životu i smrti, kao i o tolikim drugim svecima i mučenicima iz prvih kršćanskih vremena. Rođena je u gradu Nikomediji u Maloj Aziji, a legenda kaže da joj je otac bio poganin, koji je iz silne ljubavi prema kćeri i pretjerane brige da je netko ne oženi i ne odvede iz obiteljske kuće, odlučio za nju sazidati raskošnu kulu sa dva prozora i postavio čuvare koji su budno pazili da joj se tko ne približi. Ona je ipak saznala za kršćanstvo i ono ju je zaintrigiralo, pa se obratila pismom Origenu, poznatome crkvenom piscu, a ovaj joj je uputio svećenika Valentina, preobučena u liječnika, koji ju je tajno poučavao u vjeri i kasnije krstio. Osnažena iskustvom ljubavi Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, naredila je radnicima, dok joj je otac bio odsutan, da probiju u zidu još jedan otvor i naprave treći prozor, a s nakanom da je oni stalno podsjećaju na otajstvo Presvetoga Trojstva. Također je dala da se na vratima ureže križ. Kada se otac vratio s puta, pitao ju je zašto je to napravila, a kad mu je rekla kako duša upija svjetlo kroz tri duhovna prozora: Oca, Sina i Duha Svetoga, te da se obratila na kršćanstvo, otac se razbjesnio i predao je vlastima. Djevojka je bila podvrgnuta velikim mukama, a na očev zahtjev na kraju su mu odobrili da joj on sam odrubi glavu. Kad se vraćao kući, počela je velika grmljavina i njega je pogodila munja i ubila ga.“

Biskup Gašparović je u nastavku propovijedi podsjetio e da se u kršćanskoj tradiciji moli Sveta Barbara da bi se sačuvalo od nagle i nepripravne smrti, jer je ona zasvjedočila svetu vjeru Isusovu svojom krvlju, a „slijedom legendi o zidovima koji su se rastvorili, te o stijeni koja se pred Barbarom otvorila kako bi pobjegla od oca, svetica je postala zaštitnicom rudara i radnika koji obavljaju radove opasne po život. Zbog legende o gromu koji je usmrtio njezina oca, sv. Barbara je među zaštitnicima od oluje i požara, stoga se u ikonografiji prikazuje sa zvonima koja oglašavaju opasnost. Zaštitnica je i vatrogasaca, ljevača zvona, vojnika i još mnogih drugih profesija.“

Završavajući homiliju, mons. Đuro Gašparović se obratio okupljenim vjernicima: „Dragi vjernici! Čovjek se često, napose u nekim teškim trenucima nađe u situaciji da razmišlja o smislu života. Ljudi su, možda, svjesni prolaznosti ovozemaljskoga života, no često se ponašaju kao da nikada neće umrijeti, a mudar čovjek živi tijekom života tako da se ne mora kajati za ono što je činio, jer činio je dobro sebi i drugima. Život je najveća vrednota na ovome svijetu i zato ga treba dostojno živjeti. Sveta Barbara je svojim životom pokazala da su sveci, ali i drugi velikani koje častimo i kojih se sjećamo, bili spremni dati život radi velikih ideala i vrednota. Isus nas poziva da se ne bojimo govoriti istinu, naviještati kraljevstvo Božje, a da bismo to mogli, prvo moramo ići na izvore – upoznati Isusa Krista. Kada čovjek upozna tu istinu, Isusa Krista koji je rekao – ja sam Put, Istina i Život, treba to prenositi ne samo riječima, nego i pokazivati djelima. Sveta Barbara se oduprla čak i svome ocu kako bi ostala vjerna vrednotama za koje je živjela, kao i svojoj savjesti. Razlika između svetaca i običnih ljudi je da sveci uvijek i bez obzira na sve, govore i žive Istinu, žive Isusov život. Molimo sv. Barbaru da budemo vjernici, da se obratimo kako bismo zadobili vječni život po uzoru sv. Barbare.“

Vjernicima koji su ispunili kapelu Svete Barbare, nakon pričesti, a prije završnog blagoslova, župnik preč. Blaž Zmaić obratio se zahvalivši se svima poimence, i domaćinima i gostima - osobito iz Iriga i Rume, zatim obiteljima za koje je ova sveta misa prikazana, kao i nazočnim vjeroučenicima koji su svojim prisustvom dodatno obogatili ovo slavlje. Pjevanje tijekom slavlja animirao je župnik preč. Zmaić sa svojim vjernicima. Prije samog konca mise zahvalio je biskupu mons. Đuri Gašparoviću na njegovoj nazočnosti, poticajnim riječima i predvođenju slavlja.

Agape je, kao nastavak liturgijskog slavlja, produžio ovo divno zajedništvo, okupivši sve nazočne za trpezom koju je župnik domaćin brižno i s ljubavlju pripremio, u čast svetice zaštitnice od svih opasnosti, a sve na slavu Gospodinu.

M. Mikolaci