U okviru redovite tribine pod nazivom “Uvod u kršćanstvo“ u Zemunu, a koju predvodi prof. Ivica Čatić, 9.2. svoja izlaganja on je ovoga puta fokusirao na posljednji dio 15. poglavlja djela apostolskih, odnosno na odluku sabora i poslanicu u Antiohiji. Naime, u ovom djelu biblije opisuje se trenutak kada su apostoli i starješine zaključili, skupa sa cijelom Crkvom, da bi bilo dobro izabrati ljude između sebe, najuglednije muževe, i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Odlučiše tada da je najbolje poslati Judu Barsabu i Silu. Budući da je odluka donešena, a da je tako važnu odluku trebalo potvrditi pismeno da bi dobila na vrijednosti i težini napisano je: „Apostoli i starješine, braća, pozdravljaju braću obraćenike s poganstva što su u Antiohiji, Siriji i Ciliciji.“ Nakon ovog optimističkog i veoma pozitivnog uvoda dalje u pismenom obraćanju naglašena je suština poruke i to riječima: „Čuli smo da su vas neki koji su došli od nas smeli svojim govorima i uznemirili vaše duhove, a mi ih za to nismo ovlastili. Zato nađosmo za dobro, mi jednodušno sabrani, izabrane muževe poslati k vama s dragim našim Barnabom i Pavlom, s ljudima koji su predali svoje živote za ime Gospodina našega Isusa Krista. Šaljemo dakle Judu i Silu koji će vam i sami to riječima kazati. Odlučismo Duh Sveti i mi ne stavljati više nikakva tereta na vas osim ovoga potrebnoga: Da se suzdržavate od mesa žrtvovanog idolima, od krvi, od mesa udavljenih života i od bluda. Ako se toga budete čuvali, dobro ćete činiti. Pozdravljamo vas!“ Time je jasno naglašeno šta su pogani trebali činiti kako bi bili prihvaćeni od strane Crkve. Apostoli su, dakle, primivši poslanje, sišli u Antiohiju, sabrali mnoštvo i predali poslanicu. Događaj čitanja poslanice ispunio je sve radošću i ohrabrenjem. Juda i Sila, proroci, koji su učvrstili veze među braćom, proboravili su još neko vrijeme u Antiohiji nakon čega su se braća oprostila od njih poželjevši im mir. Pavao i Barnaba su ostali u Antiohiji, naučavali i propovjedali evađelje mnogima.
Drugi dio predavanja prof. Ivica Čatić posvetio je veoma interesantnom osvrtu na problem između Petra i Pavla kada su u pitanju stavovi koji se odnose na uslovljavanje pogana obrezivanjem kako bi bili prihvaćeni od strane Crkve. U svom izlaganju, tom prigodom, prof. Ivica osvrnuo se, u cilju približavanja ove teme, na neke djelove poslenice Galaćanima. Osobito je bio istaknut dio kada je Pavao ukorio Petra u Antiohiji. Tom prigodom Pavao je rekao Petru: „A kad dođe Kefa u Antiohiju, ja sam mu se u lice usprotivio, jer je bio zavrijedio ukor. Jer prije, dok ne dođoše neki od Jakova, jeo je s poganima; a kad oni dođoše, povukao se i odvajao bojeći se onih koji su bili iz obrezanja. I njegovu pretvaranju priključili su se ostali Židovi, tako da je i Barnaba bio od njih zaveden u isto pretvaranje.“ Nakon toga, Pavao je izložio suštinu problema rekaviš kako je rekao Kefi:“ Kad ti kao Židov živiš poganski, a ne židovski, zašto siliš pogane da drže židovske običaje?“ Zaključak Petrovog izlaganja bio je da se čovjek ne opravdava djelima Zakona nego vjerom u Isusa Krista. To je, na izvestan način, bio i zaključak predavanja prof. Ivice Čatića, a to je da i danas u ekumenskom smislu trebamo obraćati više pažnje na sličnosti koje nas povezuju, odnosno na temelj na kome je izgrađivano kršćanstvo, Isusa, nego na razlike koje su mnogo minornije u odnosu na te sličnosti. O tome vrijedi razmišljati do idućeg predavanja.
Danijela Lukinović
