PETROVARADIN, 14. rujna 2011. - Svečanim euharistijskim slavljem, koje je predvodio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović proslavljen je crkveni god Uzvišenje svetog Križa u župi Petrovaradin 2.

U koncelebraciji su sudjelovali svećenici Srijemske biskupije, te svećenici iz Beogradske nadbiskupije i Subotičke biskupije. Na početku slavlja nazočne je pozdravio domaćin župnik vlč. Stjepan Barišić koji je izrazio zahvalnost prisutnim gostima na njihovoj nazočnosti i uputio riječi dobrodošlice biskupu, svećenicima i ostalim vjernicima.

      Prigodnu homiliji održao je biskup Gašparović koji je naglasio:  „Isus Krist je najsavršenija objava ljubavi Boga prema čovjeku. Ta je ljubav išla do kraja u žrtvi na križu: '... ljubio (je) svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio.' Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Ta je ljubav čin muke i smrti Isusove na križu. Raspeti, raširenih ruku na križu i uzdignut od zemlje sve privlači k sebi. Predstavio se Bog kao Jaganjac."

Rekavši kako Isus ne želi čovjeka ostaviti u vlastitoj nesreći, biskup je naznačio: „Čovjek je u svojoj sebičnosti i neposluhu prema Bogu preokrenuo red stvari, nametnuo im je drugi smisao i umjesto da sve stvoreno upotrebljava da bi slavio i hvalio Boga, on to koristi za svoje sebične ciljeve.

Nastao je nered u samome čovjeku, nered u odnosu čovjeka s prirodom i prekinute su veze s Bogom. Zato Bog želi a čovjek mora svemu stvorenomu vratiti osnovni smisao i osnovno usmjerenje. To Bog Otac čini po Bogu i Čovjeku Isusu Kristu koji je raspet na križ. A Isus je uzdignut na križ da spašava i da bolje vidi sve one koje spašava, da sve privuče k sebi, da unese red u čovjeka.“

Biskup Gašparović završio je homiliju riječima: „Gledao je s križa Isus i nas. U svom životu možemo napustiti Isusa ili biti s njime, pa i uz križ. Možemo se pridružiti onima kojima je pod križem bilo dosadno pa su se kockali. Ne znamo jesu li prokockali svoj život. No, možemo biti s onima koji su vjerom gledali križ i otkrivali tko je taj koji je ponio naše bolesti, koji je naše boli uzeo na se. Tko je taj koga za naše grijehe probodoše, za naše opačine satrše. Gledajmo i čitajmo u čijem to Srcu gori vatra božanske ljubavi i komu je to teško sve dok ta vatra Duha Svetoga ne zapali čitav svijet. Bog je ljubio svijet i zato ide u susret čovjeku da ga pridigne a ne da ga osudi. Ljubav, razumijevanje i služenje, a ne osuđivanje i odbacivanje, čine život ljepšim i vrednijim. Do kraja biti sluga drugima; ako je potrebno, i poniziti se iznad svake mjere, samo da spasimo svoje životne suputnike. To je Krist ostvario u punini. I mi smo pozvani da «uzmemo svoj križ», dio svoje odgovornosti. Razmišljajući danas o svetom križu molit ćemo za sve progonjene i osuđivane, molit ćemo za starce, bolesne i nemoćne, za one koje njihova okolica smatra teretom i smetnjom.

Molit ćemo i za očeve i majke koji s radošću preuzimaju na svoja ramena teret svagdanjeg obiteljskog života. Sjetit ćemo se i onih koje pritišće križ raznih kleveta, ogovaranja i laži. Neka nam križ bude poticaj, nada i spasenje.“

      Na kraju mise župnik domaćin Barišić uputio je riječi zahvalnosti svima koji su pomogli u organizaciji i izvedbi ove proslave svetkovine Uzvišenja svetog Križa u Petrovaradinu. Nakon blagoslova i završne pjesme  ispred oltara svećenici i vjernici su pristupali ljubljenju moći Kristova križa.

Slavlje je nastavljeno uz bratsko druženje u župnom dvorištu.

                                                                                Tomislav Mađarević