SRIJEMSKI KARLOVCI (TU) - U nedjelju 26. svibnja 2013. godine u župi Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovcima svečano je proslavljena svetkovina nebeskoga zaštitnika Presveto Trojstvo. Euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Marin Knežević, duhovnik Pokreta Božanskog Milosrđa na Ovčari nedaleko Đakova, u zajedništvu sa svećenicima dekanata.

      SRIJEMSKI KARLOVCI (TU) - U nedjelju 26. svibnja 2013. godine u župi Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovcima svečano je proslavljena svetkovina nebeskoga zaštitnika Presveto Trojstvo. Euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Marin Knežević, duhovnik Pokreta Božanskog Milosrđa na Ovčari nedaleko Đakova, u zajedništvu s župnim upraviteljem Stjepanom Barišićem i Željkom Štimcem, župnim vikarom i Markom Lošom, župnikom župe Petrovaradin 3, te drugim svećenicima petrovaradinskog dekanata. Svečanost je uzveličao crkveni zbor župe Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovcima.

      U svojoj homiliji vlč. Knežević je istakao: „Sveti Ivan je za Boga rekao tako jednostavnu rečenicu, tako ga je jednostavno prikazao da nije mogao jednostavnije, kada je rekao „Bog je ljubav“. Ako mi govorimo o Presvetom Trojstvu moramo krenuti od same Božje biti, a to je da je Bog ljubav. I Boga ćemo samo tako razumjeti i moći ćemo ga uvesti na neki način u svoj život, i On će nas uvesti u svoj život ako budemo samo tako ga promatrali, kroz ljubav i milosrđe.

      Ljubav i milosrđe je ne samo oznaka Božja, nego je to njegov život u samoj nutrini. Bog je dakle toliko velika ljubav, kad bi sve ljubavi koje postoje i koje su postojale i koje će postojati skupili, to ne bi bila slika onolike ljubavi koliko Bog ima u sebi. A svi znamo kada nekoga volimo ili kada neko nas voli, koliko su to snažni osjećaji. Kako je snažno kada neko trpi za nekog iz ljubavi, kada se žrtvuje. Sada zamislite sve to skupiti u jedno mjesto, sve to nije ni slika onoga kakav je Bog. Budući da je ta ljubav toliko velika ogromna, ona je morala ne biti apstraktna, onako nekakva nevidljiva, nešto daleko, nego je morala postati tako zgusnuta ljubav, morala je postati vidljiva, utjelovljena. Morala je postati takova da ju se može dotaknuti, da ju se može gledati i živjeti, da ju se može blagovati. Stoga je Isus postao vidljiv u ovome kruhu koji ćemo danas blagovati. On želi biti stvaran materijalan.

      To nije nekakva imaginarna osjećajna ljubav, nego konkretna stvarna ljubav. I to se vidi, ta se ljubav utjelovila, jer je riječ Rijelom postala. Kako je to divno kada se ljubav utjelovi, kada se vidi, kada se doživi, kada se osjeti, kada se vidi i osjeti u zraku, kada se osjeti ušavši u neku obitelj, kada se uđe u neku crkvu, kada se osjeti da se tu puno moli i ljubi, poštuje i da se tu žrtvuje, jer tu je dobrota, jer tu je ljubav. I zato je Bog morao, pošto je najveća ljubav, morao je postati stvaran. I to je zanas jedna velika prednost, jer Bog je znao što nama treba. Mi isto tako želimo: dotaknuti, osjetiti, uzeti, doživjeti, imati tu ljubav, biti u njoj, a to je Bog. Zato šalje svoga Sina Isusa Krista, drugu božansku osobu. On je oduvijek, On je nestvoren. On postaje na zemlji utjelovljena ljubav radi našega spasenja, ne samo radi našega spasenja u vječnosti, nego radi našega spasenja i ovdje na zemlji. Isu je došao radi naše sreće, radi našega ostvarenja ovdje na zemlji. Kada si nesretan, žalostan, kada nisi ljubljen patiš, kada te boli, kada si izgubljen, da imaš oslonac, da imaš nešto stvarno konkretno, stvarno materijalno, a to je Bog. Zato Isus postaje tijelo i uze naše grijehe na sebe, naše boli i zato oprašta nam naše grijehe. On je milosrdan zato ima potrebu ukazivati se ljudima, zato se i majka Božja ukazuje.

      Bog želi jednu konkretnost, jednu stvarnost, jednu blizinu, ne neku imaginarnost nešto što je daleko, nego nešto što je tako blisko. Zato mi dolaskom Isusa Krista na ovaj svijet, kako kaže ovdje ova zborna molitva, Isus Krist i Duh Sveti nam pokazuju Oca. Tko vidi mene Isusa Krista vidi i Oca. Drugim riječima u Isusu Kristu koji nam oprašta grijehe, koji nam se daje u sakramentu euharistije mi doživljavamo i vidimo svoga Boga. To je za nas vjernike najveće bogatstvo koje može biti na ovome svijetu, to je nešto što je neprolazno, nešto što je vječno. Drugo gledajte sve oko sebe, sve je tako prolazno. Ova stvarnost, božanska nebeska stvarnost koja se utelovljuje, ta ljubav postaje jedina prava, sve drugo je tako prolazno. To ćete osobito moći potvrditi vi stariji, zato se stariji ljudi više mole, jer su iskusili da im Božja blizina donosi sve ono čemu su se nadali za čim su čeznuli, da samo ona može ispuniti one promašaje koji su imali u svome životu. Samo ona može nadoknaditi sve praznine koje je ovaj svijet i ovaj život učinio s našim životom.

      Na koncu mise predvoditelj je poručio: „Ja vas i sebe danas pozivam da se Bogu, koji nam se darovao sav cijeli, darujemo, da ga možemo cijelog upoznati i da možemo tu ljubav Božju i koristiti, odnosno da možemo od nje živjeti!"

      Na koncu slavlja župni upravitelj vlč. Barišić je zahvalio svima koji su doprinijeli ovome slavlju svetkovine Presvetog Trojstva kroz pjevanje, čitanja, asistenciju, ministriranje i ostale službe. Zahvalio je svim darovateljima na svakoj pomoći, te naglasio da današnja svetkovina treba da bude poticaj vjernicima na što dosljedniji kršćanski život u izgradnji župne zajednice i obitelji župe Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovcima.

                                                                Tomislav Mađarević

Tomislav Mađarević