MARADIK (TU) - Subota 27. svibnja 2017. godine u povijest župe Svete Ane u Maradiku ostat će upisan zlatnim slovima. Naime nakon blagoslova i polaganja kamena temeljca koji je postavljen 19. ožujka 2014. godine, ove subote posvećena je nova crkva koja je kao i ona prijašnja posvećena Svetoj Ani. Crkvu je posvetio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović. U slavlju su sudjelovali mons. Đuro Hranić, nadbiskup metropolit đakovačko-osječki, mons. Luciano Suriani, Apostolski nuncij u Republici Srbiji, mons. Stanislav Hočevar, nadbiskup metropolit beogradski, župnik preč. Božidar Lusavec, svećenici Srijemske biskupije i Đakovačko-osječke nadbiskupije, te nazočili časne sestre redovnice, župljani župe Maradik i iz drugih župa Srijemske biskupije, predstavnici HNV, DSHV-a, predstavnici pokrajinske, općinske i mjesne uprave kao i iz Republike Mađarske.
Slavlje je započelo procesijom iz župskog stana do platoa ispred crkve, gdje su se nazočnim biskupima, svećenicima, redovnicama i vjernicima obratili domaći biskup srijemski Gašparović i župni upravitelj Lusavec. Pozdravivši sve nazočne biskup se obratio riječima:
„Puni radosti, okupili smo se ovdje da slavljenjem Gospodinove žrtve posvetimo novu crkvu. Pobožno se pridružimo ovim svetim obredima i s vjerom slušajmo Božju Riječ. Naša je zajednica nanovo rođena iz jednoga 
krsnoga vrela i s toga se stola hrani. Neka okupljena oko istoga oltara raste u duhovni hram i neka je prožme ljubav odozgor.“
Zatim je župnik Lusavec priopćio kratku povijest ove župe riječima: „Najviše zbog trošnosti stare crkve, rodila mi se ideja, da se u ovo vrijeme koje nije baš ekonomski dobro, ali kao što zapravo i mnoga vremena nisu takva, sagradi nova i nešto veća crkva. Ideju je podržao i naš mjesni biskup Đuro. Put do dobivanja projekta i građevinske dozvole trajao je kao i sama gradnja tri godine. Nakon toga su početkom mjeseca ožujka 2014. godine došli bageri, a
te desetak dana kasnije na blagdan Svetog Josipa biskup Đuro blagoslovio je kamen telemeljac. Od najrazličitijih poduzeća, majstora i vjernika započela je gradnja. Pristižu darovi vjernika i donatora i darovatelja s više strana, a žuljani su se uključili svojim volenterskim radom. 
Premda nije posve dovršena, ipak se sada nalazimo pred crkvom koja je dostojna da je posvetimo na slavu Bogu i na radost i duhovni rast vjernika župe Maradik, čime se pokazuje da se o njima vodi računa. Ovo slavlje posvete je posebno važan događaj za ovu župu i župljane Maradika, od kojih su neki sa suzama u očima i posebnim osjećajima gledali rušenje stare i vlažne crkve prošloga proljeća, jer ih je vezao za nju vjerski život krštenja, krizme i vjenčanja. A sada vjerujem da su, kao i ja, ponosni i radosni, u što su neki sumnjali, da je podignut ovaj novi Božji dom Njegove blizine.“ Zatim je preč. Lusavec govorio o ideji i planovima za novu crkvu, te nakon toga pozdravio sve vjernike a posebno crkvene velikodostojnike koji će, kako je rekao, ostati zapisani u povijesti ove župe. Naglasio je da u župi Maradik nije bilo nikada, 
a neće niti biti toliko uglednih crkvenih velikodostojnika.
Zatim je župljanka Anita na mađarskom jeziku pozdravila goste i nazočne predstavnike mađarske zajednice i vlasti iz Pokrajine. Članovi župnog ekonomskog vijeća uručili su biskupu Gašparoviću ključeve crkve i svu dokumentaciju o novoj crkvi.
Biskup Gašparović predao je župnom upravitelju ključeve koji je otključao crkvu i u svečanoj procesiji svi su ušli u novi Božji hram, dok su neki ostali vani jer zbog velikog broja sudionika nije bilo mjesta u crkvi.
Slavlje posvete crkve je nastavljeno blagoslovom vode i škropljenjem naroda u znak pokore i u spomen krštenja te pranjem stijrna crkve i oltara.
Prvo čitanje na hrvatskom jeziku pročitala je Slavica Sajdl, drugo čitanje na mađarskom pročitala je Kristina Dević, dok je evanđelje otpjevao vlč. Tadija Crnjak.
Prigodnu homiliju izrekao je mons. Hranić koji je između ostalog rekao: „Posveta crkve uvijek je izniman i radostan događaj. Radostan je događaj za zajednicu vjernika, jer posveta crkve je kruna njezine zauzetosti, žrtve i napora uloženih u izdradnju i opremanje crkve, osobitno kad ju gradi mala i skromna zajednica, kao što je i ova ovdje. Godinama ste se okupljali u skromnoj zgradi, a sada ste dobili novu, lijepu i pravu crkvu. Gradnjom bogoslužnih i molitvenih mjesta mi vjernici izričemo i snažimo uvijek svoju vjeru. I ova nova crkva plod je vašega zajedništva i vaše vjere, ona istodobno snaži i produbljuje i naš vjernički katolički identitet, ona snaži vaše međusobno zajedništvo i povezanost. I zato možete i smijete danas uistinu biti ponosni i radosni, a svi mi koji smo došli k vama čestitamo Vam današnji dan, današnju svetkovinu posvete vaše župne crkve. Od srca pozdravljam sve vas dragi župljani na čelu s vašim župnikom Božidarom Lusavcem. Čestitamo župniče Vama i svi vašim župljanima koji žive ovdje, a jednako tako pozdravljamo i one koji su otišli odavde, pa se posebno za ovu prigodu ponovno vratili ovamo. Zahvaljujemo i svim vašim donatorima koji su Vam svojim prilozima pomogli izgraditi i opremiti ovu crkvu. Dragi oče biskupe Đuro, zajedno s Vama radujemo se materijalnom i duhovnom napretku ove i svake druge župne zajednice vaše, nama drage, Srijemske biskupije. Neka ovaj dan bude i trajno ostane Vaš ponos, mjesto vašega okupljanja, mjesto molitve, slušanja riječi Božje, slavljenja Boga i primanje sakramenata.
Posveta crkve, govori nam uvijek i o otajstvu Božje prisutnosti među nama. Crkvena zgrada nam među našim obiteljskim domovima poručuje da Bog prebiva među nama i s nama ljudima i to da ova crkva, novosagrađena crkva, nanovo danas utvrđuje tu našu vjeru. Bog je s nama, Bog je među nama, on nas ljubi od kada nas je prigrlio po svom utjelovljenome Sinu Isusu Kristu, On trajno ostaje s nama.“ Nadbiskup Hranić se zatim osvrnuo na današnja čitanja o posvećenju židovskoga hrama u Jeruzalemu. Naglasio je da je taj hram bio ponos židovskoga naroda, a zatim je nastavio: “Današnja liturgijska čitanja crkvu uspoređuju sa građevinom, s hramom. Sveti Pavao piše: 'Braćo, Božja ste građevina. Ne znate li, hram ste Božji i Duh Božji prebiva u Vama.' Posveta crkvene građevine je izniman događaj zato, jer očituje otajstvo zajednice Crkve. Mi smo taj Božji hram, otajstveno Tijelo Kristovo, narod posvećen Bogu, suobličen raspetome i Uskrslome Gospodinu Isusu Kristu. Mi smo Crkva, narod Božji koji se sabire i koji svojim sabiranjem uprisutnjuje Isusa Krista, Uskrsloga i živoga u Božjem narodu. Mi smo Crkva, a onda i ova zgrada u kojoj se sabire živa Crkva, po nama nosi svoje ime i zove se Crkva. U središtu je župna zajednica, u središtu ste vi, posvećeni snagom sakramenta krsta i snagom sakramenta potvrde, koji se hranite Kristovim Tijelom i Njegovom Krvlju. Vi ste crkva Gospodinova. I svatko tko želi znati što je ili bolje tko je Crkva u današnjem obredu posvete crkve, to vidi jako lijepo. Posveta govori da je crkva Djevica koja posve pripada Gospodinu. I zato mi kršćani ovaj dom ne vidimo kao svoje djelo, jer sve što mi vjernici činimo, mi uvijek činimo kao dionici Božansko-ljudskoga djela. Ovdje na oltaru se nadahnjujemo Božjom riječju. Ta Božja riječ daje nam nadahnuće za naš ljudski život, obasjava naše korake, a s oltara se hranimo snagom i trajno u svim lijepim trenucima ali i u poteškoćama i onda kad je potrebno plivati protiv struje, i onda kad je potrebno ostati postojan kao manjina da bi smo u svakom trenutku ostajali vjerni Gospodinu i da bismo svijetlili Njegovom ljubavlju i dobrotom. Znak raspoznavanja vjernika, Kristovih učenika, kroz čitavu povijest bilo je 'Gledajte kako se ljube'. Ovdje se hranimo s oltara od jednoga kruha, primamo istoga duha raspetoga i Uskrsloga Gospodina, i to nas združuje ne samo pojedinačno s Bogom nego i nas međusobno sjedinuje u Otajstveno Tijelo Kristovo da bismo doista mogli živjeti kao jedna zajednica i kao braća i sestre. Hrana za tu ljubav koja se živi u našim kršćanskim katoličkim obiteljima koja se živi međusobno među nama, koja se svjedoči i svima drugima oko nas, neprestano se crpi s ovoga oltara. Neka ovaj oltar doista bude središte vašega kršćanskoga života. Neka nedjeljna Euharistija bude svetinja u vašemu životu. Neka nam crkveni toranj usmjeruje našu misao ka Gospodinu.“
Slavlje je nastavljeno nakon ispovjesti vjere i pjevanja litanija svih svetih, čitanja povelje o posveti crkve i pohrane u oltar moći Svetih Leopolda Bogdana Mandića i Ivana Pavla Drugog, posvetnom molitvom. Zatim je biskup izlio krizmano ulje na oltar i pomazao ga, dok su nadbiskupi Suriani i Hočevar pomazali stijene crkve na dvanaest križeva koji podsjećaju na dvanaest apostola. Nakon paljenja tamjana u žarištima na oltaru i kađenja oltara, stijena crkve i vjernika, rasvjetli se oltar i crkva paljenjem postavljenih svijeća na ukrašenom oltaru i svjetla u crkvi.
Nakon popričesne molitve apostolski nuncij u Republici Srbiji Suriani pozdravio je sudionike slavlja i srijemskog biskupu predao blagoslov Svetoga Oca Franje za novu crkvu koji je napisao: „Časnom bratu Đuri Gašparoviću, srijemskom biskupu, u prigodi dana posvete nove župne crkve Svete Ane u mjestu Maradik. Rado smo duhovno nazočni i od srca grlimo, kako članove župe tako i pastire i katoličke vjernike u Srbiji. Pozivamo Vas da neprestano gajite nadu i povjerenje u Isusa Krista kojemu je dana sva vlast na nebu i na zemlji i koji je obećao da će biti sa svima nama. Dok svima rado podjeljujemo svoj apostolski blagoslov zagovorom Blažene Djevice Marije i zagovorom njenih svetih roditelja Ane i Joakima ujedno pozivamo da i za nas molite.“
Nakon riječi čestitke nadbiskupa Hočevara, župnik Lusavec je zahvalio svim nadbiskupima i biskupu predvoditelju slavlja, a mladi župljani su svakom nadbiskupu i biskupu predali prigodni poklon kao uspomenu na ovaj dan. Zahvalio je i svim donatorima ponajviše kumu ove župe vlč. Ivanu Varoščiću, koji je za izgrdanju crkve izdvojio 30.000 eura, a isto tako i za njegov poticaj i hrabrenje pri izgradnji ovoga novog Božjeg hrama.
Svi prisutni vjernici su zapjevali Tebe Boga hvalimo, a biskup Đuro Gašparović je podijelio Božji blagoslov.
Pjevanjem je uzveličao slavlje dječji zbor i župni i katedralni zbor „Sveta Cecilija“ pod vodstvom sestre Cecilije Tomkić.
Na platou ispred crkve kulturne zajednice iz Srijemske Mitrovice i Jarmine odigrali su neke od kulturno značajnih igara.
Slavlje s oko 500 gostiju nastavljeno je u šatoru u dvorištu crkve uz pratnju tamburaša.
Darko Peka
