HRTKOVCI (TU) – U srijedu 29. lipnja 2022. s početkom u 11.00 sati u hrtkovačkoj župnoj crkvi je proslavljen seoski god Sveti Petar i Pavao – Petrovo.
Svečano euharistijsko slavlje je predvodio vlč. Leonid Bevza (župnik u Šapcu) uz koncelebraciju domaćeg župnika vlč. Ivice Živkovića.
U prigodnoj homiliji vlč. Leonid Bevza je govorio o životu Svetog Petra i Pavla.
Petar je bio ribar. Uz dužno poštovanje, u ono vrijeme za to nije bilo potrebno nikakvo školovanje. Dakle, Petar je bio siromašan čovjek bez nekog posebnog obrazovanja. Petar je, nadalje, bio Galilejac, domaći Židov, ali iz zanemarene i prezrene pokrajine – Galileje. Kao čovjek, Petar je bio Isusu odan. Volio ga je iznad svega. Bio je u onom uskom krugu trojice učenika koje je Isus odvajao u nekim važnim trenucima. Bili su to on, Šimun Petar, zatim Ivan i Jakov. Prisjetimo se. Kada se trebao na gori preobraziti, uzeo je njih trojicu kao svjedoke. Isto tako je njih trojicu izdvojio u trenucima svoje tjeskobne samrtne borbe u Maslinskom vrtu. Međutim, u isto je vrijeme Petar bio i nestalne naravi, sklon hvalisanju. Znamo, uoči Kristove muke junačio se kako će on ostati uz njega, makar ga svi drugi napustili. Isto je tako „junački“ trgnuo mač na slugu velikog svećenika, ali je uskoro pobjegao kao i svi ostali, da bi u dvorištu velikoga svećenika svoga Učitelja tri puta zatajio. Nakon silaska Duha Svetoga Petar se pokazao hrabrim i odlučnim, pokazao se prvakom apostolskim, ali je ipak i nakon tih događaja zabilježena jedna njegova slabost i propust. Jedanput se tako, izvješćuje Poslanica Galaćanima, pred kršćanima iz židovstva pretvarao da poštuje židovske propise o čistim i nečistim jelima, dok je neposredno prije toga s kršćanima nežidovima blagovao hranu koja je Židovima bila zabranjena.
Pavao je dolazio iz iseljeništva, i bio je, za razliku od Petra, veoma obrazovan čovjek. Govorio je grčki, hebrejski i aramejski. Školovao se u Jeruzalemu u poznatoj i priznatoj školi učitelja Gamaliela. Kao svaki pravi farizej, Pavao je izučio jedan obrt – bio je šatoraš, dakle, samostalan obrtnik koji se onda mogao posvetiti i proučavanju i naučavanju Zakona. Pavao je bio veoma čvrsta i odlučna značaja. Kad je bio u nešto uvjeren, slijedio je to svim svojim srcem i svom odlučnošću, nepokolebljivo. Bio je i naprasite naravi. Nije trpio drugačija mišljenja. Tako je „prerevno odan otačkim predajama“ progonio kršćane i okovane ih bacao u tamnice. On je sudjelovao i u ubojstvu prvoga mučenika Stjepana. Bio je uvjeren da su kršćani opasnost za Židovstvo i zato ih je htio svim sredstvima iskorijeniti. I gle, dogodilo se čudo. Pred Damaskom je Pavao imao nebesko viđenje: Krist ga je pozvao da prestane progoniti kršćane i da se obrati. Nakon trodnevnog posta Pavao se krstio i odmah sa svim žarom počeo propovijedati da je Isus Krist. Da ne bi odmah izgubio glavu, kršćani su ga sklonili i otpravili u njegov rodni grad, da bi ga tek nakon nekih osam godina pozvali da im se pridruži u naučavanju u mladoj kršćanskoj zajednici u Antiohiji.
Petar i Pavao su bili tako različiti, a ipak u bitnome jedinstveni. Svaki je naime nosio za sobom svoj odgoj i svoju narav, ali im je bila jedinstvena velika ljubav prema Kristu. Konačno, obojica su položili život za njega: Petar na križu, a Pavao pod mačem. Jednostavno. Nema među nama nikoga koji ne bi mogao Gospodina slijediti upravo takav kakav jest, sa svojim podrijetlom, sa svojom naobrazbom, sa svojom naravi, sa svojim životnim nasljeđem. Nema niti jedne životne okolnosti ili stvarnosti koja bi po sebi bila pogodnija da čovjek nasljeduje Gospodina, zaključio je vlč. Leonid.
Na koncu euharstijskoga slavlja vlč. Ivica Živković se zahvalio vlč. Leonidu Bevzi što je predvodio euharistijsko slavlje, te čestitao Hrtkovčanima seoski god. Za pohvaliti je lijepi broj hodočasnika koji su iz Platičeva, Nikinaca, Rume te iz Hrvatske došli na ovogodišnju proslavu Petrova u Hrtkovce.
Tekst: Andrija Dort
Fotografije: Nikola Petrović
