STRASBOURG, (radiovaticana) - Studeni 25, 2014 - Vratite se zamisli osnivača Europske Unije kao zajednice koja potiče mir i nadilazi podjele, a ta zamisao proizlazi iz povjerenja u čovjeka, „ne toliko kao građanina ili ekonomskog djelatnika“, već „osobe s transcendentnim dostojanstvom“; to je Europa u kojoj je kršćanstvo njezina duša – poručio je danas Sveti Otac Franjo u obraćanju Europskom parlamentu u Strasbourgu.
Naglašavajući blisku svezu „dostojanstva“ osobe s „transcendencijom“ Papa je podsjetio kako je sama ideja osobe koja bi imala dostojanstvo oblikovana zahvaljujući kršćanstvu. Govoriti o transcendentnom ljudskom dostojanstvu znači govoriti o ljudskoj naravi, sposobnosti razlikovanja dobra i zla te imati na umu da čovjek nije apsolutno biće, već biće u odnosu, a najčešća bolest Europe u tom pogledu je usamljenost onih koji su odbačeni.
Promicati ljudska prava i dostojanstvo osobe znači prepoznati da ona posjeduje neotuđiva prava koja nitko ne može proizvoljno oduzeti, pogotovo ne u svrhe ekonomskih interesâ. Papa je podsjetio na vladavinu kulture otpada, koja osobu svodi na potrošnu robu, a rezultat je toga da se ljudski život odbacuje kada prestane biti koristan, „kao što je slučaj sa smrtno oboljelima, starima koji su napušteni i nezbrinuti te djecom koju se ubija u utrobi“. „Kakvog dostojanstva može biti bez mogućnosti slobodnog izražavanja misli ili ispovijedanja religiozne vjere?“ pitao je nadalje Papa.
Istovremeno valja se čuvati zablude sve većega proširivanja individualnih prava, kao da bi ljudska osoba bila „monada“, izdvojena iz društvenoga konteksta u kojem su njezina prava i dužnosti usko povezana s drugima i sa zajedničkim dobrom čitavoga društva – istaknuo je papa Franjo te upozorio i danas na gubitak sveze između prava i dužnosti.
Budućnost Europe ovisi o obnovi veze dvaju elemenata koji se nalaze u njezinoj povijesti: otvorenost transcendenciji – Bogu i sposobnost konkretnog suočavanja s problemima. Europa koja nije otvorena transcendentnoj dimenziji života u opasnosti je da postupno izgubi svoju dušu – istaknuo je Papa. Osim toga, osudio je „sramotnu i suradničku šutnju tolikih“ dok su „zajednice i pojedinci podvrgnuti barbarskim činima nasilja: izbačeni iz svojih domova i domovine, prodani u roblje, ubijeni, obezglavljeni, raspeti ili živi spaljeni“.
Govoreći o obitelji, papa je istaknuo kako ona – ujedinjena, plodna i nerazrješiva – sadrži elemente temeljne za nadu u budućnost. „Bez te solidne baze, budućnost će biti izgrađena na pijesku s teškim društvenim posljedicama.“ Osim obitelji, papa je Franjo istaknuo važnost odgoja i obrazovanja, istinske ekološke skrbi za stvoreno, zaposlenja te problem selioca. „Ne možemo dopustiti da Sredozemlje postane ogromno groblje!“ – naglasio je, ističući kako je važno baviti se ne samo učincima, već i uzrocima problema.
„Došlo je vrijeme da napustimo ideju Europe koja se boji te je zatvorena sama u sebe; da oživimo i potaknemo Europu vodstva, riznicu znanosti, umjetnosti, glazbe, ljudskih vrijednosti, ali i vjere. Europu koja razmatra nebesa i teži uzvišenim idealima. Europu koja o svakom čovjeku skrbi i brani ga. Europu koja se uzdiže pouzdano i sigurno nad zemljom; dragocjena odnosna točka za čitavo čovječanstvo!“ – zaključio je na kraju svoga govora papa Franjo.

PAPA FRANJO U VIJEĆU EUROPE: Bez korijena se umire

STRASBOURG, (radiovaticana) - Studeni 25, 2014 - Europa ima ponovno otkriti svoje korijene kako bi izgradila budućnost mira, u dijalogu sa svijetom – izazov je koji je papa Franjo uputio u govoru na zasjedanju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, 25. studenog. Papa je ponovno istaknuo da Crkva osuđuje trgovinu oružjem i ljudskim bićima, te upozorio da bez traženja istine demokracija ide prema individualizmu, te se dolazi do globalizacije ravnodušja.
Kako bi što bolje izrazio svoju zamisao, svoj san o Europi, papa je Franjo naveo riječi iz pjesme jednoga talijanskog pjesnika (Clemente Rebora), koja govori o stablu i njegovim granama koje se protežu u nebo, čvrstom i postojanom deblu, i dubokim korijenima koji poniru u dubinu. O tom je prizoru Sveti Otac govorio posebno primijetivši, u tonu koji je podsjetio na svetoga Ivana Pavla II., da ako se izgube korijeni, deblo se polako isprazni i umre. U tomu je možda – primijetio je Papa – jedan od paradoksa koji izolirani znanstveni mentalitet teško može razumjeti: za hod prema budućnosti potrebna je, naime, prošlost; potrebno je sjećanje, hrabrost, zdrava i ljudska utopija.
Korijeni se hrane istinom, koja je hrana, životni sok bilo kojega društva koje želi biti uistinu slobodno, ljudsko i solidarno – istaknuo je papa Franjo te dodao – S druge se pak strane istina poziva na savjest, koja se ne može svesti na uvjetovanje, te je stoga sposobna poznavati vlastito dostojanstvo i otvoriti se apsolutnomu, postajući tako vrelo temeljnih odluka koje su vođene traženjem dobra za druge i za sebe, i mjesta za odgovornu slobodu.
Važno je, međutim, znati da bez traženja istine svatko postaje mjerilo za sebe i za svoje djelovanje, te otvara put za subjektivističko potvrđivanje pravâ, tako da se pojam ljudskoga prava, koje samo po sebi ima univerzalnu vrijednost, zamjenjuje idejom o individualističkom pravu. To pak vodi tomu – upozorio je Sveti Otac – da se uglavnom ne brinemo za druge, i da podupiremo globalizaciju ravnodušja koje se rađa iz samoljublja. Ono je plod shvaćanja čovjeka koji nije sposoban shvatiti istinu i živjeti istinsku društvenu dimenziju.
Takav nas individualizam – prema Papinim riječima – čini ljudski siromašnima i kulturno sterilnima, jer odsijeca plodne korijene na kojima se uzdiže stablo. Iz ravnodušnoga individualizma rađa se kult bogatstva, kojemu odgovara kultura odbacivanja, u koju smo uronjeni – primijetio je Papa te napomenuo da zapravo imamo previše stvari koje nam često ne služe, a nismo više u stanju izgraditi istinske ljudske odnose, prožete istinom i uzajamnim poštovanjem.
Napomenuvši potom da danas pred očima imamo sliku ranjene Europe; ranjene zbog brojnih kušnji u prošlosti, ali i zbog sadašnjih kriza, Sveti je Otac primijetio da je Europa kontinent koji više ne izgleda sposoban odupirati se nekadašnjom životnošću i snagom. To je pomalo umorna i pesimistična Europa, koja se osjeća opkoljena novìnama koje dolaze s drugih kontinenata – istaknuo je Papa.
Možemo upitati Europu: gdje je tvoja snaga? Gdje je ona zanesenost koja je potaknula i učinila velikom tvoju povijest? Gdje je tvoj duh znatiželjne poduzetnosti? Gdje je tvoja žeđ za istinom, koju si do sada zanosno prenosila svijetu? – upitao je Papa te potaknuo da se njezini korijeni ne smatraju jednostavno muzejskim naslijeđem iz prošlosti, nego ljudskom baštinom koja je još uvijek sposobna nadahnjivati europsko pučanstvo.
Osvrnuvši se na dobro mira koje započinje prepoznavanjem u drugomu brata kojega valja prihvatiti, a ne neprijatelja protiv kojega se valja boriti, Sveti je Otac primijetio da je, nažalost, mir još uvijek često ranjen na mnogim stranama svijeta, a i u Europi – kako je rekao – vladaju napetosti i razni sukobi. Mir je, međutim, iskušan i drugim oblicima sukoba, kao što je vjerski i međunarodni terorizam, koji gaji duboki prezir prema ljudskom životu. (…) Ta je pojava, nažalost, poduprta, često nesmetanom, trgovinom oružja. Mir se krši i trgovinom ljudskim bićima, koja je novo ropstvo našega doba, i koja osobe pretvara u robu za razmjenu, lišavajući žrtve takve trgovine svakog dostojanstva – upozorio je Papa.
Sveti se Otac potom zadržao na dva izazova koja danas stoje pred Europom, na multipolarnosti i transverzalnosti. Europa je danas multipolarna – kazao je te potaknuo da se učini sve da globalizacija poštuje osobitost svih strana. Što se pak tiče transverzalnosti, potrebe za dijalogom na svim područjima, Papa je primijetio kako proizlazi da je u današnjem političkom svijetu Europe neplodan dijalog samo unutar političkih, vjerskih i kulturnih tijela vlastite pripadnosti. (…) Europa koja dijalogizira samo unutar zatvorenih skupina svoje pripadnosti, ostaje na pola puta; potreban je – prema Papinim riječima – mladenački duh koji prihvaća izazov transverzalnosti.
Govoreći o ispravnom odnosu između religije i društva, Papa je napomenuo da su, u kršćanskom viđenju, razum i vjera pozvani uzajamno se prosvjetljivati i podupirati. Tako će biti moguće suočiti se s vjerskim fundamentalizmom koji je prije svega Božji neprijatelj.
Što se pak tiče temâ u vezi s kojima Katolička Crkva i Vijeće Europe mogu surađivati, papa je Franjo istaknuo zaštitu ljudskoga života, osjetljiva pitanja koja valja podvrgnuti pozornom ispitivanju koje vodi računa o istini čitavoga ljudskog bića, bez ograničavanja na specifična medicinska, znanstvena ili pravna područja. Sveti je Otac govorio i o velikom problemu posla, prihvatu selilaca, te brojnim siromašnima koji žive u Europi. Oni ne traže samo kruh, koji je najosnovniji od svih pravâ, kako bi se prehranili – napomenuo je Sveti Otac – nego žele ponovno otkriti vrijednost vlastita života, koja se zbog siromaštva pomalo zaboravlja, te pronaći dostojanstvo koje daje zaposlenje.