Poslanica i čestitka srijemskog biskupa Fabijana svećenicima, redovnicima i vjernicima Srijemske biskupije, o Uskrsu 2024.

„Uskrsnu Pastir Dobri koji život svoj položi
za ovce svoje.“

(Uskrsna antifona)

Draga braćo i sestre!

Dragi svećenici, redovnici i redovnice!

          Isus Krist Dobri Pastir svojim uskrsnućem i danas progovara o snazi života za drugoga i ljubavi prema drugome. Slaveći Kristovo uskrsnuće, mi Kristovi učenici ne možemo živjeti drugačije nego li nam to svjedoči sam Uskrsli Gospodin. Primjere nasljedovanja Krista Dobroga Pastira, koji život svoj polaže za „ovce“, nalazimo u tolikim mučenicima i svjedocima Božje ljubavi, od prvih kršćanski vremena do danas. Divan primjer nasljedovanja Isusa Krista imamo u tolikim svetim mučenicima naše prošlosti, drevne i mučeničke Sirmijske Crkve. Svaka žrtva, svako dobro djelo, svaka gesta ljubavi učinjena za Boga i bližnjega, nikada neće ostati bez nagrade.

          Kako bismo, i mi danas mogli na pravi način živjeti ljubav prema Bogu i bližnjemu, važno je da uvijek iznova prepoznajemo Krista kao svojega, ali i još važnije: sebe, kao dio „njegova stada“ – Crkve. „Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje…“ (Iv 10. 14). U današnje vrijeme, koje pogoduje nestanku identiteta, relativiziranju općeljudskih i kršćanskih vrijednosti, okretanju prema samome sebi; važno je da mi kršćani, budemo istinski dionici Kristova stada, te da drugi u nama i u našem zajedništvu, prepoznaju svjedoke Krista Uskrsloga.

          Kristovo uskrsnuće, svjedoči o tome kako ni jedna gesta ljubavi prema drugome – nije promašena, ni najmanje dobro djelo – nije bez ploda, ni jedna žrtva (čak i vlastitoga života) učinjena za dobro Boga i čovjeka – nije uzaludna. Stoga ovoga Uskrsa ohrabrimo jedni druge na putu ljubavi. Budimo jedni drugima podrška u pronalaženju novih načina života i svjedočenja ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Ove godine, u našoj Srijemskoj biskupiji, na osobit način molimo za nova duhovna zvanja. Molimo za odvažne mladiće i djevojke koji će se spremno odzvati Božjem pozivu, nasljedujući Krista Dobroga Pastira upravo na ovim našim prostorima.

          Svima Vama, draga braćo i sestre, zajedno sa biskupom u miru mons. Đurom Gašparovićem, želim radost Uskrsa, koja ne prestaje nego se uvijek iznova obnavlja i umnaža. Sretan Uskrs!

+ Fabijan Svalina,

       biskup

Biskup Fabijan Svalina u ime Srijemske biskupije i državni tajnik Zvonko Milas u ime Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske potpisali su u ponedjeljak 25. ožujka 2024. u Zagrebu, ugovor za novi projekt „Domus Dimitrianum“ u Srijemskoj Mitrovici.

ZAGREB (IKA) - Izgradnjom kompleksa „Domus Dimitrianum“ stvorit će se „uvjeti za provođenje kulturnih, društvenih, znanstvenih, edukativnih i duhovnih aktivnosti hrvatske zajednice na području Srijema“, objavio je Središnji državni ured.

Srijemski biskup Svalina je za Hrvatski katolički radio rekao da je potpisivanje ugovora znak svojevrsne prekretnice za Hrvate u Srijemu jer će tom donacijom, odnosno programom, uspjeti ostvariti određene projekte i ciljeve, kako u vidu organizacije pastoralnih aktivnosti same biskupijske zajednice, tako i raznih kulturnih udruženja koja djeluju na području Srijemske Mitrovice i bliže okolice.

Ujedno je zahvalio Vladi Republike Hrvatske, Središnjem državnom uredu i državnom tajniku Milasu koji su omogućili da dođe do realizacije projekta, na opće zadovoljstvo Hrvata koji žive u Srijemu.

Mons. Svalina podsjetio je da su tijekom Domovinskog rata „Srijemci platili visoku cijenu jer su doživjeli egzodus s tih prostora“ – iako oružanog sukoba ondje nije bilo – „te su morali poći u druge krajeve, bilo u Hrvatsku, bilo diljem Europe“.

Stoga je gesta Republike Hrvatske „uznak solidarnosti i podrške cijeloj hrvatskoj zajednici, a rekao bih i šire – cijeloj katoličkoj zajednici u Srijemu“, poručio je srijemski biskup.

Na prijedlog Povjerenstva za procjenu i utvrđivanje prijedloga projekata od strateškog značaja za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Vlada RH je na sjednici 8. ožujka prihvatila projekt „Domus Dimitrianum“ Srijemske biskupije kao projekt od strateškog značaja za Hrvate izvan RH.

U obrazloženju odluke piše da je zajednica Hrvata koja danas živi na području Srijema sigurno najstarija na području Republike Srbije. Na području Srijema nema prepoznatljivog prostora koji bi bio svojevrstan centar zajedništva i očuvanja hrvatskog i katoličkog identiteta. Imajući to u vidu, želi se izgraditi kompleks Domus Dimitrianum na prostoru sadašnje Srijemske Mitrovice u kojoj se nalazi sjedište Srijemske biskupije. Važnost investicije je u osnaživanju Hrvata i drugih nacionalnih manjina u nastojanju da opstanu na tim prostorima. Za projekt će u 2024. godini biti izdvojeno 330 tisuća eura, piše u Priopćenju s 290. sjednice Vlade.

Izvor: www.ika.hr 

https://www.facebook.com/watch/?v=439406871986579

U župnoj crkvi u Jasenovcu u petak 22. ožujka održan je središnji program Dana obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj biskupiji.

JASENOVAC (IKA) - Molitveno-pokorničko slavlje predvodio je apostolski upravitelj Požeške biskupije biskup Antun Škvorčević. Sudjelovali su đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić, srijemski biskup Fabijan Svalina, srijemski biskup u miru Đuro Gašparović, đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, članovi požeškoga Stolnog kaptola na čelu s prepoštom Ivicom Žuljevićem, svećenici Novljanskoga dekanata predvođeni arhiđakonom Milanom Vidakovićem, i novljanskim dekanom, jasenovačkim župnikom Pejom Oršolićem, svećenici iz Pakračkog dekanata na čelu s dekanom Jozom Zorićem, svećenički kandidati iz požeškog Kolegija, jasenovački župljani, i hodočasnici iz župa Novljanskog dekanata među kojima su bili pješaci.

Na slavlju je bio nazočan i pakračko-slavonski episkop Jovan Ćulibrk s đakonom Milanom Tomaševićem.

Nakon upućenog pozdrava svim sudionicima slavlja i onima koji su ga pratili putem izravnog prijenosa Hrvatske televizije i Hrvatskoga katoličkog radija, biskup Škvorčević je istaknuo: „Želimo se molitvom, pokorom, kajanjem i praštanjem približiti nedužnim stradalnicima tijekom XX. stoljeća, iskazati im svoje poštovanje, povjeriti ih Pobjedniku nad smrću, Isusu Kristu i njegovoj ljubavi na križu, koja im jedina može udijeliti istinsko dostojanstvo. Uključujemo u ovaj naš spomen i sve nedužne stradalnike i žrtve rata u Ukrajini i Svetoj zemlji, moleći da se što prije okonča nasilje i uspostavi mir. S nama je moliteljica u ovom pobožnom i plemenitom činu i Isusova Majka, koju posebno častimo u jasenovačkoj župnoj crkvi. Povjeravamo joj sve naše žrtve i sebe same, da nas po Isusovoj oporuci na križu primi kao njegovu braću i sestre, a svoje sinove i kćeri. Saberimo se te skrušena i ponizna srca molimo Božje milosrđe i oproštenje za naše vlastite grijehe i grijehe onih koji su nanosili zlo nedužnim ljudima.“

U homiliji biskup Škvorčević je kazao: „Mogao bi netko od vas ovdje u crkvi, ili koji nas prati putem izravnog TV i radio prijenosa pomisliti kako smo se opet okupili u Jasenovcu da bismo se bavili zločinom i zločincima. Smatram stoga prikladnim iznijeti samo nekoliko naglasaka o onom što danas činimo. Na Dan obnove čišćenja povijesnog pamćenja i spomena mučenika, u petak prije nedjelje Muke Gospodnje – Cvjetnice, nazvan ‘žalosni petak’, Požeška biskupija nastoji u svim župama sa središnjim molitveno-pokorničkim programom u Jasenovcu evanđeoski odgovoriti na izazov zla i zločina nanesenih nedužnim ljudima na različitim mjestima stradanja u našoj mjesnoj Crkvi. U središtu spomena nisu zločinci pa ni sami počinjeni zločini, nego žrtve totalitarnih sustava XX. stoljeća, kojima iskazujemo svoju pažnju, poštovanje i zahvalnost po modelu ‘čišćenja povijesnog pamćenja i spomena mučenika’ pape Ivana Pavla II., utemeljitelja Požeške biskupije. Želimo molitvom, pokorom, žrtvom, kajanjem, praštanjem i pomirenjem, napose slavljenjem mise postati dionici dinamizma ljubavi koja pobjeđuje zlo i smrt, objavljenog i ostvarenog na Isusovu križu i u njegovoj uskrsnoj pobjedi, te u tom svjetlu otkriti dostojanstvo svake nedužne žrtve.“

Potom je biskup ustvrdio: „Pred očima nam je prizor koji je opisao sv. Ivan u Knjizi otkrivenja. ‘Nakon toga vidjeh: eno velikog mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama’ (Otkr 7,9). Na pitanje tko su odjeveni u bijele haljine, vidjelac odgovara: ‘Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj’ (Otkr 7,14). Odnosi se to ponajprije na progonjene i ubijane kršćane u ono davno doba, ali prepoznajemo u njima i sve druge nedužne žrtve, pa i na našim prostorima tijekom XX. stoljeća u vrijeme ratova i nakon njih. U ovaj spomen uključujemo sve nedužne žrtve, bilo koje nacije, vjere, ideološkog opredjeljenja ili društvenog statusa, na brojnim mjestima stradanja i u najnovije doba, u obrambenom domovinskom ratu. Među žrtvama su brojni kršćani različitih konfesionalnih pripadnosti, te se u njihovim stradanjima ostvario ekumenizam svetaca i mučenika, svojevrsno jedinstvo kršćana, kako nas uvjerava papa Ivan Pavao II. u Apostolskom pismu ‘Tertio millennio adveniente’.“

Zatim je nastavio: „Naš spomen žrtava nije politički, nego vjernički, kršćanski čin, u kojem ih promatramo polazeći od Isusove smrti za svakog čovjeka, bez razlike, očitujući tako Božju istinu o nama i u zlu, i u smrti, u sadašnjosti i vječnosti. U čišćenju povijesnog sjećanja nije pitanje tek razuma koji pamti počinjena zlodjela, nego čišćenja srca. Iz njega, naime, po Isusovoj riječi ‘izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. To onečišćuje čovjeka’ (Mt 15, 18-19). U srcu se rađa i mržnja i želja za osvetom, koja i nas čini žrtvama. Na dan čišćenja povijesnog pamćenja bavimo se, dakle, čistoćom našega srca a ne prljavštinom zla i zločina, te sa psalmistom upućujemo Bogu molitvu: ‘Čisto srce stvori mi, Bože!’ (Ps 51,12). Otvaramo mu svoja srca da ih on pohodi svojim milosrđem i praštanjem te budu oslobođena od zaraze mržnje i osvete.

Činimo to poput Jeremije proroka, koji u današnjem prvom čitanju usred progona i prijetnji smrću povjerava Bogu svoju sudbinu. Nasljedujemo Isusa, kojega u današnjem evanđelju žele kamenovati jer je posvjedočio da je Sin Božji. U trenutku kad zloća prerasta u zločin te ga neprijatelji nepravedno osuđuju i razapinju na križ on moli: ‘Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine’! (Lk 23,34). Svjesni istinitosti Apostolove riječi: ‘Sve je čisto čistima, okaljanima pak i nevjernima ništa čisto, nego su im okaljani razum i savjest’ (Tit 1,15), želimo molitvom, pokorom, sakramentom pomirenja, svetom pričešću i drugim djelima milosrđa uzdići se do Božjih bistrina, te nedužno ubijene promatrati čistim pogledom srca u uvjerenju da za njih nema posljednju riječ naneseno nasilje i oduzeto dostojanstvo, nego Bog koji je ljubav i ne dopušta da propadne ijedno njegovo stvorenje. Sam Isus uvjerava Nikodema: ‘Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni’ (Iv 3,16).“

Homiliju je biskup Škvorčević završio riječima: „Želimo se danas u Jasenovcu na mjestu stradanja brojnih ljudi, među njima i sedmorice slovenskih svećenika, prisjetiti riječi bl. Alojzija Stepinca, napisanih 19. veljače 1943. kada je jasenovački logor nazvao ‘sramotnom ljagom’, a za ubojice u njemu izjavio da su ‘najveća nesreća Hrvatske’. U skrušenosti i kajanju molimo i za sve one koji su nanosili zlo, počinili zločin nad nedužnim ljudima, da im se Bog smiluje u svom milosrđu. Izvršavamo tako Gospodinov nalog: ‘Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan’ (Lk 6,36). Neka u ljubavi Isusovoj jačoj od smrti pronađu svoje oslobođenje, smisao, dostojanstvo i pobjedu svi nedužno ubijeni na bilo kojem mjestu ljudskih stradanja u našoj Biskupiji. Oni su se po vlastitoj patnji i smrti sjedinili s Isusovim trpljenjem, postali naša posebna braća i sestre, te ovim današnjim činom ispovijedamo svoje najdublje zajedništvo s njima. S nama je i Isusova Majka, naša Gospa jasenovačka, njegova vjerna pratilja u muci, smrti i pobjedi uskrsnuća, koju je on na križu i nama dao za Majku. I danas je obnovljenom odanošću primamo u svoje živote kao suputnicu na našem trnovitom putu. Neka tako bude.“

Nakon popričesne molitve svoju riječ okupljenima uputio je pakračko-slavonski episkop Jovan Čulibrk, podsjetivši na dva povijesna lika koja su se duhom susrela u Njemačkoj tijekom nacizma: Clemens August von Galena, njemački biskup poznat kao „Lav iz Münstera“ i Aleksandar Schmorell, suosnivač antinacističke organizacije „Bijela ruža“. Spomenuo je kako se biskup von Galen usprotivio Hitleru kad je počeo ubijati Nijemce, koji nisu zadovoljavali rasne, fizičke i mentalne standarde kakve je on očekivao od svog naroda. Tada je von Galen kao lav digao svoj glas protiv onoga što se smatralo nedostojnim ljudskog bića, a Hitler mu je u svojoj nemoći odvratio da će se obračunati s njim i Crkvom kad rat završi. Episkop je zatim prikazao i drugi povijesni lik, kazavši kako je otac Aleksandra Schmorella poput nekih drugih Nijemaca otišao u Rusiju, ali Aleksandar i njegova obitelj nisu mogli podnijeti pad Rusije u bezboštvo te su se vratili u München. No, i u Njemačkoj je prepoznao da bogomrzački stav kao rak uništava tijelo njemačkog naroda te se s nekolicinom drugih udružio u „Bijele ruže“, s kojima je pružao otpor Hitleru i tadašnjem režimu, a zbog čega je 1943. godine ubijen. Dodao je kako su „biskup von Galen i Aleksandar Schmorell ustali za ono što su smatrali da je dostojno kršćanskog čovjeka te smo i mi pozvani poput njih boriti se protiv zla i mržnje koji nas okružuju.“ Na kraju je episkop Jovan čestitao biskupima, hodočasnicima i vjernicima jasenovačke Župe nadolazeći Uskrs.

Na koncu euharistijskog slavlja biskup Škvorčević zahvalio je svim sudionicima slavlja, osobito nadbiskupu i metropolitu Hraniću, biskupima Gašparoviću, Svalini i Ćuriću, episkopu Ćulibrku te svećenicima.

Uime žrtava za koje se molilo upućena je zahvala župniku i župljanima jasenovačke Župe te svim hodočasnicima što su sudjelovali na ovom slavlju. Slijedila je procesija s Marijinim likom u kojoj su hodočasnici predvođeni biskupom Škvorčevićem uputili Isusovoj Majci svoje poklike i pjesmu, iskazujući joj odanost i ljubav. Slavlje je završilo činom predanja Isusovoj Majci.

Izvr: www.ika.hr

Nedjelja muke Gospodnje svečano je proslavljena svetom misom koju je predvodio srijemski biskup mons. Fabijan Svalina

SR. MITROVICA (TU) - Nedjelja Muke Gospodnje, Cvjetnica, uvodi u Veliki tjedan tijekom kojega vjernici na poseban način razmišljaju i ulaze u otajstvo Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Obred blagoslova grančica i svetu misu predvodio je biskup mons. Fabijan Svalina u zajedništvu s katedralnim župnicima vlč. Ivanom Rajkovićem i kancelarom Srijemske biskupije preč. Tomislavom Lasićem, uz prisustvo velikog broja vjernika.

Osim što je pjevanjem animirao slavlje,  katedralni i župni zbor „Sveta Cecilija“ pod ravnanjem s. Cecilije Tomkić, otpjevao je  Muku Isusovu po Markovom evanđelju, dok je vjerni puk za to vrijeme pobožno razmišljao o svemu što se dogodilo s Isusom tijekom njegovih posljednjih dana na zemlji.

Na koncu euharistijskog slavlja župnik Rajković je pozvao vjernike da u Velikom tjednu pronađu mjesta sabranosti i vremena slijediti Isusa kroz njegovo trpljenje, muku i smrt do uskrsnuća, te da sudjeluju u obredima i svetim misama tijekom Velikog tjedna.

Susret je održan u Biskupskom ordinarijatu u Srijemskoj Mitrovici

SR. MITROVICA (TU) - Vjeroučitelji i župne katehete Srijemske biskupije okupili su se u subotu, 23. ožujka, na drugom po redu susretu u organizaciji Katehetskog ureda. Cilj okupljanja bila je duhovna obnova, ali i razgovor o pitanjima i problemima s kojima se susreću vjeroučitelji u svome radu, te je susret bio podijeljen na dva dijela. U prvom dijelu duhovni nagovor za okupljene održao je generalni vikar Srijemske biskupije mons. Josip Ivešić. Oslanjajući se na korizmenu poruku papa Franje obradio je temu pustinje, kroz koju je ohrabrio vjeroučitelje na ustrajnost u njihovom nimalo lakom poslanju, te ih uputio na oslonjenost na Božju milost, ali i jednih na druge.

U drugom djelu razgovaralo se o konkretnim pitanjima u izvođenju nastave, te o župnoj katehezi. To je ujedno bila i prilika da se vjeroučitelji međusobno upoznaju i razmijene iskustva, budući da je ovo tek drugi susret na kojem su se okupili. Također, podijeljeni su im katehetski materijali kojima se mogu služiti u izvođenju nastave.

U poruci za Svjetski dan molitve za zvanja, koji se obilježava 21. travnja, Papa se obraća pojedincima i zajednicama vjernika, potičući ih da iziđu iz ravnodušnosti i postanu hodočasnici nade, prenosi Vatican News.

VATIKAN (IKA) - Kršćani su pozvani postati muškarci i žene nade kako bi odgovorili na poziv koji im je Bog povjerio te kako bi mogli plodonosno raditi za pravednost i mir, napisao je papa Franjo u poruci povodom 61. svjetskog dana molitve za zvanja koji se obilježava 21. travnja, pod naslovom „Pozvani sijati nadu i graditi mir“. Sveti se Otac u poruci obraća pojedincima i zajednicama, „u raznolikosti karizmi i službi”.

„Svi smo pozvani ‘dati tijelo i srce’ nadi evanđelja u svijetu obilježenom epohalnim izazovima: prijetećim napredovanjem trećeg svjetskog rata u dijelovima; mnoštvima migranata koji bježe iz svoje zemlje u potrazi za boljom budućnošću; stalnim porastom siromašnih; opasnošću od nepovratnoga ugrožavanja zdravlja našega planeta. Na sve to nadovezuju se teškoće s kojima se svakodnevno susrećemo i koje nas katkada gotovo bacaju u rezignaciju ili defetizam“, poručio je Sveti Otac.

Mladi, dopustite da vas Isus oduševi

Dan posvećen zvanjima, stoji u poruci, uvijek je lijepa prilika da se prisjetimo često skrivenoga zauzimanja onih koji su prigrlili “poziv” koji obuhvaća cijeli život. Papa Franjo upravlja svoje misli majkama i očevima u služenju njihovoj djeci; onima koji rade predano i u duhu suradnje; onima koji se zauzimaju u izgradnji pravednijega svijeta, solidarnijega gospodarstva, pravednije politike, humanijega društva; onima koji se troše za opće dobro; posvećenim osobama koje žive svoju karizmu stavljajući ju na raspolaganje onima s kojima se susreću te onima koji su prihvatili svećenički poziv i posvećuju se naviještanju evanđelja.

„Mladima, osobito onima koji se osjećaju udaljeni ili osjećaju nepovjerenje prema Crkvi, želim reći: dopustite da vas Isus oduševi, upravite mu svoja važna pitanja, kroz stranice Evanđelja, dopustite da vas uznemiri njegova prisutnost koja nas uvijek blagotvorno stavlja u krizu“, poručio je.

Velika obitelj

Svaki je kršćanin, u „polifoniji karizmi i zvanja“, napomenuo je Papa, sastavni dio velike obitelji: Božjega naroda u hodu putovima svijeta.

„Nismo otoci zatvoreni sami u sebe, nego dijelovi cjeline. Stoga Svjetski dan molitve za zvanja nosi pečat sinodalnosti: brojne su karizme te smo pozvani slušati jedni druge i zajedno hodati kako bismo ih otkrili i razlučili na što nas Duh Sveti poziva u svrhu dobra sviju“, protumačio je.

Ususret Jubileju

Kršćani koračaju kao hodočasnici nade prema Jubileju 2025. godine, kako bi bili u svijetu „nositelji i svjedoci Isusova sna: kako bi formirali jednu obitelj, ujedinjenu u Božjoj ljubavi i povezanu vezom milosrđa, dijeljenja i bratstva”.

„U ovoj, 2024. godini, posvećenoj upravo molitvi u pripremi za Jubilej, pozvani smo ponovno otkriti neprocjenjiv dar mogućnosti dijaloga s Gospodinom, od srca do srca, postajući tako hodočasnici nade“, istaknuo je.

Biti hodočasnik nade znači imati jasan cilj i usredotočiti se na sadašnji korak, lišiti se beskorisnoga, noseći sa sobom samo bitno i boreći se svakoga dana kako umor, strah, neizvjesnost i tama ne bi prekinuli započeti hod. To, dakle, znači težiti prema boljoj budućnosti i zauzeti se u njezinoj izgradnji tijekom hoda, objasnio je.

„U našem je vremenu stoga, za nas kršćane odlučujuće njegovati pogled pun nade, kako bismo mogli plodonosno raditi, odgovarajući na povjereni nam poziv, u službi Kraljevstva Božjega, Kraljevstva ljubavi, pravednosti i mira“, istaknuo je.

Nitko se ne smije osjetiti isključen

Hodočasnici nade i graditelji mira temelje svoj život na Kristovu uskrsnuću, znajući da unatoč neuspjesima i nazadovanjima, posijano dobro tiho raste i da ništa ne može razdvojiti konačni cilj, susret s Kristom i radost života u međusobnom bratstvu zauvijek. Nitko se ne smije osjećati isključenim iz tog poziva, svi trebaju imati hrabrosti uključiti se u brigu o onima koji nas okružuju i o okolišu u kojemu živimo, istaknuo je.

„Probudimo se iz sna, iziđimo iz ravnodušnosti, otvorimo rešetke zatvora u koje smo se ponekad zatvorili, kako bi svatko od nas otkrio svoj poziv u Crkvi i u svijetu te postao hodočasnik nade i tvorac mira!“, potaknuo je papa Franjo, a prenosi Vatican News.

Izvor: www.ika.hr