PETROVARADIN(TU) - I ove godine, mjeseca svibnja, petrovaradinsko Svetište na Tekijama bilo je na poseban način ispunjeno „Molitvom i pjesmom Gospi Tekijskoj“ koje su u vidu istoimenog slogana obilježile četvrti po redu Koncert Marijanskih pjesama.
Kako se, prema tradiciji Rimokatoličke crkve, radi o mjesecu posvećenom naglašenijem štovanju Bogorodice, u svetištu je još 7. svibnja 2011. godine organiziran prvi skup crkvenih pjevača, zborova i svirača, pozvanih da svojim umijećem odaju čast Onoj koja je „svake hvale predostojna“, te raznolikošću nastupa svjedoče o neiscrpnom bogatstvu kršćanskog glazbenog nasljeđa.
U četverogodišnjem kontinuitetu održavanja, uključujući i posljednji, na Koncertu su sudjelovala 23 izvođača.
Tako je ove godine, u subotu, 10.05., nakon svečane sv. Mise koju je, uz koncelebraciju petorice svećenika, služio srijemski biskup, mons. Đuro Gašparović, nastupilo petero sudionika.
Posebnost ovogodišnjeg Koncerta bila je ta što se njegovo održavanje odvijalo u godini koju je Uprava Svetišta nedavno proglasila „Godinom Ilije Okrugića Srijemca“, svećenika zaslužnog za obnovu tekijskog svetišta.
Nastupi raznovrsnih izvođača
Program Koncerta otvorio je Ekumenski muški hor iz Beograda, gotovo savršeno izvodeći složene vokalne kompozicije: „Marije, djevo“, „Ave Maria“, „Bogorodice, djevo“, „Gospin laudate“ i „Mati vseh rodov“. Horom je dirigirao Bratislav Prokić.thumbnail thumbnailDrugi po redu, nastupili su pjevači župe Sveta Katarina iz Nijemaca (RH) koji su vrlo lijepo predvodili i liturgijsko pjevanje tijekom sv. Mise. Predvođeniđakonom i orguljašem, vlč. Pavom Mikulčićem, interpretirali su dvije pjesme: „O, pruži mile ruke“ i „Prejasna kraljice“.
Presjek vokalnih izvedbi učinjen je vokalno-instrumentalnim nastupom obitelji Balaž. Violinista, prof. Florijan Balaž odsvirao je, uz pratnju orguljaša Petra Pifata, Šubertovu „Ave Maria“, a potom je, uz istovrsnu glazbenu pratnju, Florijanova supruga Marta (sopran) izvela, također poznatu skladbu „Ave Maria“, autora J. S. Bacha i C. Gounod-a.thumbnail thumbnail Nešto jednostavnije, pučko pjevanje, karakteristično za mnoge današnje seoske župe, predstavila je grupa pjevača iz bačkog mjesta Sonta, iz župe Sveti Lovro. Njihov jednoglasni način pjevanja bio je potpuno u skladu sa repertoarom koji su pripremili i otpjevali: „Marija kroz življenje“, „Ružica majska“, „Ja sam sirota“ i „Zdravo, Majko Isusova“.
Posljednja su nastupila djeca iz novosadskih pjevačih zborova „Ison“ i „Bajićevi slavuji“, pod ravnanjem Miše Blizanca. Riječ je o jedinstvenom inkluzivnom zboru koji čine i djeca sa posebnim potrebama. Bilo je zaista dirljivo slušati i gledati nastup koji je uključivao i „pjevanje rukama“. Posjetitelji su živo pratili i prihvatali izvođenje svih skladbi („Majke, majke“, “Dostojno jest“, „Veliča duša moja Gospodina“), a napose završnu pjesmu „Molitva“ koja je postala himnom Festivala Evrope “Hearts in harmony”. Nakon ovoga nastupa, sa Koncerta nitko nitko nije mogao otići ravnodušan.thumbnail
Darovi i zahvale
Na koncu je ravnatelj Svetišta, vlč. Stjepan Barišić, podijelio skromne poklone predstavnicima svih izvođačkih grupa, a biskup Đuro im je potom od srca zahvalio, ističući kako su Tekije „danas upriličile jedinstvo u različitosti. Gospa koja nas je okupila u jedinstvo, u zajedništvo kod ovoga koncerta…u različitosti pjesama, svirki, muzike i u različitosti našega života.“
Svečanost je završena pjevanjem Okrugićeve himne tekijskog svetišta, u zajedničkoj interpretaciji svih sudionika.
Program su vodili Dejana Jelečanin i Petar Pifat.
Druženje je nastavljeno vani, pokraj crkve, uz večeru koja je sljedovala sve sudionike Koncerta.
Realizaciju Koncerta podržao je Pokrajinsko tajništvo za kulturu i javno informiranje, Srijemska biskupija i brojni pojedinci, članovi petrovaradinskih župa.

                                                                                                                                                                  Petar Pifat

PETROVARADIN(TU) - Početak mjeseca svibnja (03.05.2014.) obilježila je druga po redu ovogodišnja duhovna obnova u Biskupijskom svetištu Gospe Tekijske u Petrovaradinu, održana pod sloganom „Za našu budućnost“.
Predvoditelj obnove bio je p. mr. Vinko Maslać, župnik župe Sv. Petra u Beogradu, poznati mariolog i član Družbe Isusove. Za temu izlaganja, shodno mjestu i vremenu održavanja obnove, odabrao je naslov “Marija, majka evangelizacije”.
Program je započeo u 15 sati, ispovijedanjem vjernika, nakon čega je usljedila pobožnost sv. Krunice. Sv. Misu predvodio je p. Maslać, uz koncelebraciju rektora Svetišta, vlč. Stjepana Barišića.
Iz propovijedi valja istaknuti Maslaćev govor o Mariji kao slici i uzoru Crkve. Parafrazirajući riječi svetoga oca Franje, opširno je govorio o tri aspekta Bogorodičina uzora današnjoj Crkvi, citirajući ga:
“Marija kao uzor vjere… Marijin DA, već savršen na početku, rastao je sve više, sve do časa križa.”
“Marija kao uzor ljubavi… Gospa želi donijeti i nama, svima nama, veliki dar koji je Isus; a s njim nam donisi njegovu ljubav, njegov mir, njegovu radost.”
“Marija kao uzor jedinstva s Kristom… Marija je svaki čin uvijek činila u potpunom jedinstvu s Isusom. To jedinstvo dostiže svoj vrhunac na Kalvariji: tu se Marija sjedinjuje sa Sinom u mučeništvu srca i u prinošenju života Ocu za spasenje ljudi.”
Postmisni dio predvoditeljeva izlaganja bio je posvećen predstavljanju Bogorodice kao Isusova dara svojemu narodu. Između ostalog, rekao je: “Podno križa, u najvišem času novoga stvaranja, Krist nas vodi Mariji. Vodi nas njoj, jer želi da na svome životnom putu imamo majku… Ona, koja ga je rodila s tolikom vjerom, prati, također, ostatak njezina potomstva..” thumbnail
Na koncu je, citirajući izreke mnogih svetaca i poglavara Crkve o važnosti moljenja sv. Krunice, ponovio: “Krunica je oružje” (sv. Padre Pio), “Krunica je bičevanje đavla” (papa Hadrijan), “Krunica je riznica milosrđa” (papa Pavao V), “Nema sigurnijeg puta da se zazove Božji blagoslov na obitelj, od svakodnevnog moljenja Krunice” (papa Pio XII)
Program obnove završen je polusatnim klanjanjem pred Euarisijskim Kristom, u meditaciji, komplentaciji i pjevanom slavljenju Boga.
Sljedeća duhovna obnova u Svetištu održava se 7. lipnja, predvođena vicerektorom i ekonomom Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, vlč. Matejom Glavicom.

ZEMUN(TU) - 27.4. 2014. u okviru redovite tribine „Uvod u kršćanstvo“ prof. Ivice Čatića u Zemunu ovoga puta akcenat prvog djela predavanja bio je usmjeren na Pavlov put u Makedoniju i Grčku. Naime, nakon velikih previranja i buna protiv Pavla i njegovog nauka, on je okupio učenike i uz riječi ohrabrenja oprostio se od njih te se zaputio u Makedoniju. Kada je prošao mnoge krajeve Makedonije naučavajući i podstićući učenike mudrim i utješnim riječima, stigao je u Grčku. Budući da je tamo ostao svega tri mjeseca, postavlja se, kako je skrenuo pažnju prof. Ivica, logično pitanje koliko je energije morao uložiti Pavao da bi prenjeo sve ono što je htio. Kada je nakon ovoga kratkog perioda htio otploviti za Siriju, Židovi su mu počeli doslovno raditi o glavi te Pavao odluči vratiti se preko Makedonije. Na ovom putu ga je, kako je istaknuto u toku predavanja, pratio veći broj ljudi nego što je to do sada bio slučaj. To su bili Sopater Pirov iz Bereje, Aristarh, Sekund iz Soluna, Gaj iz Derbe, Timotej, Tihik i Trofim iz Azije. Pavao je sa ovim svojim sljedbenicima u Troadi sačekao učenike koji su otplovili poslje dana beskvasnih kruhova iz Filipa i koji su sa njima ostali sedam dana nakon puta koji je trajao pet dana.  Tada je usljedio veoma simboličan i značajan događaj, lomljenje kruha noću u Troadi. Naime, prvog dana u tjednu, kada su se Pavao i sljedbenici susreli sa učenicima kako bi lomili kruh, Pavao im je govorio sve do ponoći jer je namjeravao sutradan odputovati. Dok je govor trajao spram mnogo svjetiljki u gornjoj sobi, na prozoru je sjedio mladić po imenu Eutih koga je savladao san, nagnuo se i pao sa trećega kata te ostade na mjestu mrtav. Pavao je tada sišao, nagnuo se nad njim, i zagrlivši ga rekao: „Ne uznemirujte se, jer je njegova duša u njemu!“. Nakon toga je razlomio kruh i blagovao. Govorio je još dugo, sve do zore, te onda odputovao. Mladića dovedoše živa te se obradovaše i utješiše. Nakon ovog veoma bitnog događaja koji je svakako obilježio Pavlova putovanja, učenici ušavši u lađu otploviše u As gdje je trebalo da se nađu sa Pavlom jer je on bio tako odredio odlučivši da sam putuje kopnom. Kada su se sastali u Asu, dođoše skupa u Mitilenu. Svoj put nastaviše tada, otplovivši, sutradan prema Hiju, a drugog dana pristadoše u Samu, te narednog dana stigoše u Milet jer je Pavao odlučio mimoići Efez, kako se ne bi zadržavao u Aziji. Pavao je naime imao cilj, ukoliko bude moguće, da na Pedesetnicu bude u Jeruzalemu.
Drugi dio predavanja prof. Čatić posvetio je Pavlovom oproštajnom govoru starješinama Efeza. Naime, Pavao iz Mileta posla u Efez i dozva starješine Crkve. Kada dođoše k njemu, Pavao im reče: „Vi znate, od prvoga dana kad dođoh u Aziju, kako sam stalno bio s vama, služeći Gospodinu sa svom poniznošću i sa suzama, usred kušnji koje me snađoše od židovskih zasjeda. Nisam ništa propustio kazati što je korisno, nego sam javno i po kućama učio, zaklinjući Židove i Grke da se obrate Bogu i vjeruju u Gospodina našega Isusa Krista.“  U svom, prilično dugom govoru Pavao dalje ističe kako ga Duh veže da ide u Jeruzalem iako mu Duh Sveti po svim gradovima svjedoči da ga u Jeruzalemu čekaju okovi i nevolje. Pavao, kako i sam govori, ne mari za svoj život i spreman je položiti ga za Gospodina. Njegova želja i cilj jesu, kako simbolično opisuje, da dovrši svoju trku i službu koju je primio od Gospodina Isusa i da posvjedoči evanđelje Božje milosti. Pavao je ovom, veoma emotivnom, oproštajnom govoru istakao da ga učenici neće više vidjeti i da je, kako kaže, čist od krvi sviju jer nije propuštao navještavati sav Božiji naum. Pavao svakako nije propustio ukazati im na to da paze na sebe i na sve stado u kome ih Duh Sveti postavi prestojnicima, da upravljaju Božjom Crkvom koju je stekao svojom krvlju. „Ja znam“, rekao je Pavao, „da će poslje moga odlaska ući među vas grabežljivi vuci koji neće štedjeti stada.“.  Tom prigodom skrenuo im je pažnju i na lažne proroke koji će se pojavljivati te ih opomenuo na to da se sjete kako je on tri godine noću i danju naučavao i da nije nikakvog srebra, zlata ili ruha poželeo ni od koga. Ono što je najdragocjenije u Pavlovom govoru jeste, kako ističe i prof. Čatić, kada je on učenicima rekao da ih preporučuje Bogu i Riječi njegove milosti. Ovo je veoma bitno istaći jer se vrlo često pogrešno smatra da Crkva čuva Riječ Božju, a zapravo je obratno. Crkva djeluje pod zaštitom Riječi Božije. Još jedan detalj Pavlovog govora je veoma značajan iz razloga što ni na jednom drugom mjestu u Svetom Pismu nije spomenut. To je činjenica koju Pavao otkriva učenicima da je Isus rekao: “Mnogo je blaženije davati, negoli primati“ nakon čega je klekao i pomolio se sa svima. Tada briznuše u veliki plač, zagrliše se i poljubiše, te otpratiše Pavla na lađu veoma tužni. Posljednja rečenica Pavlovog oproštajnog govora, koja je na neki način bila i zaključna rečenica izlaganja prof. Čatića, poruka je u kom smjeru bi današnje čovječanstvo trebalo da se razvija i preusmjerava. Jednom riječju, bilo je ovo zaista sadržajno i inspirativno predavanje.

Danijela Lukinović
 

PETROVARADIN(TU) - Ovogodišnje hodočašće i boguslužje u Biskupijskom svetištu Gospe Tekijske u Petrovaradinu tradicionalno je započelo na Drugu vazmenu (Bijelu) nedjelju, služenjem svečane sv. Mise u crkvi Svetišta. Predvoditelj slavlja bio je ravnatelj Svetišta, vlč. Stjepan Barišić, uz asistenciju đakona Jozefa Demana i sudjelovanje većeg broja vjernika iz Petrovaradina i okolice.

Poseban doprinos svečanosti dat je ozvaničavanjem početka trogodišnje proslave velikog jubileja Tekijskog svetišta – 300. obljetnice postojanja, koja će svoj vrhunac imati 5. kolovoza 2016. godine.

Po završetku sv. Mise, javnosti je po prvi puta, na multimedijalan način, predstavljen logotip jubileja za čije autorstvo je zaslužan župljanin petrovaradinske župe Uzvišenja sv. Križa, grafički dizajner  mr. sc. Darko Vuković. Nakon dužega osmišljavanja i kreiranja gesla i logotipa, dobijena je suglasnost i srijemskoga biskupa, mons. Đure Gašparovića, te se isti odsada mogu koristiti u svrhu promocije jubilarne proslave.

Kada je o logotipu riječ, treba reći da se radi o klasičnom rimskom križu iznad čije se osnove nalazi položeni polumjesec kao simbol pobjede Kršćanstva nad Islamom (isti je simbol preuzet sa kupole začelja Tekijske crkve, po čemu je ova bogomolja prepoznatljiva u svijetu). Poviše križa, lučno je raspoređeno pet zvijezda zlatnožute boje koje thumbnailsimboliziraju krunu – vijenac u biblijskom opisu Bogorodice iz Knjige otkrivenja u kojoj se Marija opisuje kao „Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda“ (Otk 12, 1). Središnja, vršna zvijezda, međutim, stilizirana je Davidova zvijezda, po uzoru na istu koja je nekada bila integralni dio središnjeg pročelja starog, originalnog Tekijskog oltara. Podno i sa obje strane Križa s polumjesecom simetrično su ispisani brojevi 3 0 0, kojima se ukazuje na broj godina postojanja (300) koje ovo Svetište obilježava. Radi umjetničkog doživljaja, središnju cifru (nulu) presjeca horizontalna linija ispod koje stoji napisano sljedeće: Tekije 1716-2016.

Cijei logotip kolorisanje kombinacijom modro plave do crne nijanse, zlatno-žute i bijele boje.

Osim logotipa, predstavljeno je i geslo jubileja za koje je odabrana, također, svetopisamska rečenica iz Ivanova evanđelja: „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2, 5), koju je Blažena Djevica Marija izrekla u Kani Galilejskoj gdje je Isus učinio svoje prvo čudo. Ovim riječima istaknuta je Marijina uloga savjetnice i zagovornice, Majke koja svoju djecu – vjernike upućuje na Isusa, upozoravajući ih da u svome životu bezuvjetno učine sve što od njih Krist traži. U tome geslu prepoznata je suština postojanja i djelovanja Biskupijskog svetišta Gospe Tekijske koje i dalje treba biti svjetionikom Duhovnosti u moru duhovne tame.Geslo jubilarne proslave predložio je ravnatelj Svetišta, vlč. Barišić.

U tumačenju događaja koji će se prestojećih godina odvijati u Svetištu, u okviru proslave jubileja, vlč. Barišić najavio je održavanje mariološkog simpozija, povijesnog simpozija, prigodnih koncerata i izložbi, izdavanje sveobuhvatne monografije Svetišta, te provedbu obnoviteljskih zahvata na eksterijeru i eneterijeru crkve i Svetišta. Na duhovnom planu, pozvao je nazočne da se pridruže ustrajnim molitvama časnih sestara iz Karmelićanskog samostana u Đakovačkoj breznici, kao i mnogim drugima koji su već prihvatili obvezu moljenja Zavjetne molitve princa Eugena Savojskog za sadašnje i buduće blagostanje Tekijskog svetišta. Neizostavno, u svetištu će se, kao i ove, treće godine zaredom, nastaviti sa održavanjem ciklusa jednomjesečnih duhovnih obnova koje će predvoditi svećenici različitih službi i poziva.

U spomen na jednog od najčuvenijih petrovaradinskih svećenika, opata Iliju Okrugiću Srijemca, zaslužnog thumbnailobnovitelja tekijske crkve, poznatog književnika, dramaturga, glazbenika i povijesničara, nazočnima je priopćena odluka Ravnateljstva Svetišta prema kojoj će 2014. godina biti proglašena Godinom Ilije Okrugića Srijemca čiji posmrtni ostaci počivaju u grobu kraj crkve Svetišta. Odluka o proglašenju poistovjetila se sa završetkom prvog filma iz serijala „Znameniti Hrvati Vojvodine i Srbije“ koji je u čast spomenutom velikanu snimila Zajednica Hrvata Beograda „Tin Ujević“ na čelu sa predsjednikom i redateljem Stipom Ercegovićem.

Nakon pozdravnih i zahvalnih riječi gosp. Ercegovića, uz kratko predstavljanje projekta snimanja, u crkvi je upriličena i sam projekcija filma koji nosi naziv „Ilija Okrugić – Domovino, slatko milovanje“.

Prikazivanju filma prethodilo je veliko interesovanje Petrovaradinaca, napose članova pjevačkog zbora HKPD-a „Jelačić“ koji su sudjelovali u snimanju tona i slike. Skup je uzveličala i poznata hrvatska spisateljica, gospođa Jasna Melvinger sa suprugom koja je napisala scenario za film.

Do kraja godine biti će organizirano još nekoliko, sadržajno različitih, manifestacija kojima će biti prezentiran lik, djelo i doprinos velikana kakav je bio Ilija Okrugić.

                                                                                                                                                     Petar Pifat

DUBROVNIK(TU) - Na poziv dubrovačke biskupije i grada Dubrovnika, domaćina ovogodišnjeg susreta mladih koji se održao od 25.-27. travnja ove godine i naša srijemska biskupija prenijela je poziv mladima i organizirala hodočašće na susret. Pozivu se odazvalo 183 mladih iz većine župa naše biskupije a pratili su ih velečasni Dušan Milekić, velečasni Željko Tovilo, pater Željko Paurić, sestra Zora I sestra Ozana. Mladi su organizirano sa četiri autobusa u petak u večernjim satima krenuli putem Dubrovnika. Nakon dužeg puta u Dubrovnik se stiglo u podnevnim satima kada je određeno biti tamo. Nažalost loše i kišovito vrijeme mnoge aktivnosti programa toga dana je otežalo i spriječilo.
Euharistijsko slavlje u Gružu bilo je u 17h  i kako se procijenjuje bilo je prisutno oko 35 tisuća mladih. Susret je okupio mlade iz Hrvatske, BiH, Vojvodine, Austrije, Njemačke, Mađarske, Italije, Makedonije. Misno slavlje predvodio je dubrovački biskup Mate Uzinić. Uz njega koncelebrirali su apostolski nuncij u Hrvatskoj nadbiskup Alessandro D'Erricom, tri nadbiskupa, dvanaest biskupa i veliki broj svećenika. Pri završetku mise najavljen je sljedeći susret mladih koji će biti 2017. godine u Vukovaru.
Nakon Euharistijskog slavlja mladi srijema uputili su se u dvoranu bolnice Lapad gdje su uz mlade nekolicine dekanata đakovačke nadbiskupije bili smješteni za prespavati. U večernjim satima organiziran je zabavni program na Stradunu. Poslije čega su se vraćali na mjesta gdje će noćiti.
Sutradan, poslije ustajanja i doručka, mladi su spakirali svoje stvari i uputili se prema mjestu održavanja misnoga slavlja po župama. A župa domaćin za druge mlade pa i naše biskupije bila je župa Sv. Mihajla. Prije mise mladi volonteri te župe animirali su sve prisutne programom sa dječijim recitacijama, plesom, duhovnim pjesmama. Misno slavlje predvodio je Varaždinski biskup Josip Mrzljak u nedjelju u 11h uz župnika don Željka Kovačevića i druge svećenike-voditelje svojih mladih. Misi je sudjelovalo preko tri tisuće mladih i pedesetak svećenika. Mladi po završetku mise uputili su se dobiti lanč pakete koji su djelili mladi volonteri. Potom je jedan dio mladih srijemske biskupije posjetio stari grad Dubrovnika. Nakon čega se vratilo na mjesto odakle se kretalo nazad za srijem. Ovakvi susreti uvijek su bogatstvo za mlade naše biskupije. I treba se truditi uključiti ih u takva događanja. Potaknuti ih da su ti susreti kako turistička mogućnost još više i duhovna radost koja je potrebna u njihovom životu. I neka je rado kao takovu prihvate.     
        Dušan Milekić     

NOVI BANOVCI/INĐIJA(TU)  - Misa večere Gospodnje započela je u Indjiji u 17.30h a u Novim Banovcima u 19h. Okupljeni u zajedništvu župnik je govorio o potrebi baš tog zajedništva koje čini crkvu. Svećenik i narod, narod i svećenik. Jedno bez drugoga ne mogu. I da ova večera kao i čin pranja nogu Isusa učenicima podsjeća svećenike na poniznost svoje službe i da u ljubavi vode narod. A da po tom primjeru, vjernici rado osjete prijatelja i duhovnoga pastira u svome svećeniku. I da ga rado prate svojim molitvama. Obred pranja nogu i ove godine upriličen je u župi Novi Banovci. Euharistijsko slavlje završilo je blagoslovom i otpustom. 

Obredi Velikoga petka započeli su kako se liturgijski propisuje u tišini i svećenikovim prostiranjem pred svetohranište. Čitanja i naviještaj muke slijedio je nakon toga. U propovijedi velečasni Dušan govorio je o Isusovom izmučenom izgledu i njegovu prikazanju narodu od strane Pilata „Evo čovjeka“. To smo mi. Naše izmučeno tijelo grijesima i povrijedama drugih. Zato je Isus sve podnio da bi ponovno mogli biti preobraženi. Zato njegova muka ima smisao i veličinu. Uslijedilo je otkrivanje križa i njegovo čašćenje. Po čemu je podijeljenja pričest prisutnim vjernicima. Nakon nje otalo se u kratkoj šutnji nakon otpusne molitve razišlo u miru.

Velika subota sa svojom simbolikom okupila je lijepi broj vjernika jedne i druge župe. Kao što inače ide, najprije se blagoslovio oganj, uskrsna svijeća, njezino paljenje. Hvalospijev, čitanja, psalmi i molitve. I naravno veličinu večeri prati pjesan Slava Bogu na visini uz zvonjavu kao znak Gospodinova Uskrsnuća. U homiliji je župnik rekao da je ovo trenutak kada je naše izmučeno i ranjeno biće, duh, duša i tijelo preobraženo i pozvano na život. Nakon propovijedi misa je redovito nastavljena. A u obe župe po običaju na kraju mise blagoslovljeno je uskrsno jelo. Uputivši čestitku vjernicima i podijelivši blagoslov, misa je završena.

Sutradan, proslava Uskrsa je nastavljena. Ovo je dan radosti koja ne treba prestati. Treba se širiti po svijetu, našim domovima. Budimo svjedoci istine da je grob prazan, između ostalog naglasio je župnik Dušan u svojoj propovijedi. Po završetku mise, župnik je zahvalio u obe župe na svakom doprinosu, pomoći i daru. Podijelio svečani blagoslov i susreo se u dvorištu župe sa vjernicima. Dok su u Banovcima pripremili već tradicionalno čast za sve kao i takmičenje u kuckanju jaja koje je napose omiljeno kod najmlađih.
    
       Dušan Milekić