Vlč. Andrej Đuriček, pokorničar u beogradskoj katedrali, predvodio je listopadsku duhovnu obnovu za svećenike Srijemske biskupije

SR. MITROVICA (TU) - Svećenici Srijemske biskupije okupili su se na svoj mjesečni susret i rekolekciju u prostorima katedrale u Sr. Mitrovici, u ponedjeljak, 9. listopada, zajedno sa svojim biskupima Đurom Gašparovićem i Fabijanom Svalinom. 

Susret je započeo zazivom Duha Svetoga i izlaganjem vlč. Andreja Đuričeka, svećenika Beogradske nadbiskupije. Predvoditelj je svoje razmišljanje temeljio na pet točaka Lectio divina, "Božanskog čitanja" kao metode molitve ili razmatranja Svetoga pisma, te ukratko predstavio i povijest ove metode koja je poznata još u rabinskoj tradiciji u Starom zavjetu, te kod crkvenih otaca. Istaknuo je kako je ta metoda izvrstan način komunikacije s Bogom, ulaženje u dijalog Presvetog Trojstva, na što nas osobito potiče i Drugi vatikanski sabor. Dijalog se ostvaruje kroz nekoristoljubivo darivanje. Stječe se ponekad dojam da se Crkva veže samo za prošlost… ali dijalog Boga sa čovjekom se uprisutnjuje u Crkvi danas, ovdje i sada. Čitajući i razmatrajući sv. Pismo, pratimo Kristove tragove, ali postajemo i sudionici.

Moja odluka u molitvi je biti sa Kristom. Cilj nije skupljanje podataka, znastveno čitanje, nego kako kaže sv. Pavao: ne živim više ja nego Krist u meni. Dopustiti Riječi Božjoj da ostane dio moje nutrine. Prvi dio lectio divina je lecio-čitanje. Čitati sveto pismo znači moliti. Molitelj žuri svakodnevno napredovati. Kršćanska meditacija je usmjerena na Krista, On je u središtu, a drugi načini, poput orijentalnih meditacija, usmjerene su na mene samoga. Drugi stepen lectio divina je meditatio: Krist je živi uskrsli Gospodin koji se želi susresti sa mnom. Meditacija prelazi u treću fazu oratio… molitva. Unutarnji sadržaj koji smo stekli čitanjem i meditacijom, postaje javni izričaj kao: zahvalna molitva, molitva pokajanja ili neka druga. Lectio divina zaključuje se četvrtim dijelom kontemplacijom. Etimološko tumačenje dijelova lectio divina. Kontemplacija: dio hrama je svetište, u duhovnom životu znači biti s Kristom koji me preobražava. Zadnja točka je djelovanje (actio).

Nakon pauze, svećenici su pristupali sakramentu pomirenja i zaključili zajedničkim euharistijskim klanjanjem u katedrali.

Susret je zaključen praktičnim napomenama i obavijestima, te zajedničkim ručkom.