Neposredno pred početak intenzivnijeg dijela korizme i većih pastoralnih aktivnosti i obveza u dekanatima i župama, srijemski su svećenici nastavili promišljati o pozivu i izabranju kako su započeli na duhovnoj obnovi pred početak korizme.
RUMA (TU) - Predvođeni biskupima Đurom Gašparovićem i Fabijanom Svalinom, svećenici koji pastoralno djeluju u Srijemskoj biskupiji okupili su se u župi Uzvišenja sv. Križa u Rumi, u utorak, 21. ožujka, na korizmenu duhovnu obnovu. Predvoditelj, preč. Szilard Balcak, dekan Subotičkog dekanata, nastavio je svoje razmišljanje od prethodne duhovne obnove i poticaja koje je održao srijemskim svećenicima pred početak korizme. Promišljao je o temi poziva i izabranja, podsjećajući svećenike na primjere iz Svetoga Pisma iz kojih je očito da Bog uvijek bira slabe i grešne, On ne gleda kao što gleda čovjek, i njemu ne trebaju oni koji su u ljudskim očima veliki, lijepi, pametni, sveti, već naprotiv, računa na našu slabost i malenost, naše siromaštvo - slabosti i nedostatke. Isus je uvijek prijatelj siromašnih, potlačenih, obespravljenih. Podsjetio je na primjer pomazanja Davida za kralja, najmanjeg od svoje braće, na izabranje Abrahama, na poziv Zakeja, apostola, Marije Magdalene, žene Samarijanke... POnekad smo u opasnosti glumiti sami sebi da nismo siromašni, da nismo slabi ni grešni, da nismo žalosni ni umorni, jer mislimo da to svijet od nas očekuje. "Od malena smo učeni da trebamo uvijek biti jaki, savršeni, a da je slabo i krhko za odbaciti i skrivati" - rekao je preč. Balczak, te nastavio kako "svatko od nas treba danas ponovno čuti onaj nježni Božji glas koji nas zove, takve kakvi jesmo i podsjeća da se snaga u slabosti usavršuje". Govorio je i o iskustvu ranjenosti, te agresivnosti kod ljudi, zbog koje smo mi ljudi stvoreni svijet izobličili od prvotnog Božjeg plana te svojom zloćom rastužili i samoga Boga, kako nas uči Stari zavjet, do te mjere da se Gospodin "rastuži, razgnjevi te se pokaja što je stvorio čovjeka" vidjevši zloću u koju je čovjek zapao, nasilje i agresiju. Često je pozadina ljudske agresivnosti samo duboka ranjenost, a ne zloća, te čovjek ima potrebu da se brani jer se osjeća ugroženim, napadnutim, iako to objektivno možda i nije tako. Narodi i države gomilaju oružje tobože za obranu, a time zapravo potiču strah jedni kod drugih te dovode do sukoba.
Mi, kao kršćani, Crkva, pozvani smo ispravljati takvo naopako stanje u svijetu upravo vraćajući stvari na izvore, kako je Gospodin to zamislio, stvorio, i neprestano nas poučavao - biti brat svakom čovjeku, bez isključivosti, predrasuda i nasilja.
Nakon izlaganja, svećenici su pristupali sakramentu pomirenja, te je uslijedilo Euharistijsko klanjanje u velebnoj župnoj crkvi, koje je animirao predvoditelj. Susret je zaključen bratskim slavljeničkim ručkom, kojim su tri imendanska slavljenika o Josipovu počastili subraću.
