U Sr. Mitrovici svećenici Srijemske biskupije okupili su se na početku adventa na svoju mjesečnu rekolekciju

SR. MITROVICA (TU) – Razmatrajući teme liturgijskog vremena Došašća, te na temelju liturgijskih čitanja, adventsku duhovnu obnovu za svećenike koji djeluju u Srijemskoj biskupiji predvodio je vlč. Andrej Đuriček, penitencijar beogradske katedrale Uznesenja BDM.

Predvoditelj je susret započeo razmatranjem, osvrćući se na osjećaje beznađa i bezizlaznosti koji u današnje vrijeme često dominiraju javnim prostorom, no mi kao kršćani okrećemo se napose u ovom vremenu iščekivanja prema kršćanskoj nadi. Biblija nas uči gledati prošlost, sadašnjost i budućnost Božjim očima, onako kako nas to potiče teologija došašća. Krist je konkretna povijesna ličnost, i tu povijest moramo naučiti sagledavati objektivno, njegujući autentičnu kulturu sjećanja, temeljenu na kreposti istinoljubivosti. Ponekad smo kao ljudi skloni pretjerivanju ili uljepšavanju povijesti, ignoriranju manje lijepih trenutaka, i prenagalašavanju onih svijetlih. Ispravnim pristupom povijesti možemo realno sagledati sadašnjost, suobličavajući se Kristu, Sinu i bratu, u našem odnosu prema Bogu i braći ljudima. Jer Bog je odnos unutar sebe, unutar osoba Presvetog Trojstva, odnos ljubavi i zajedništva. Tko je iskusio Božji zagrljaj, on nastoji nasljedovati takvoga Boga, kroz altruizam, humanizam i solidarnost. Sadašnji trenutak je kairos, milosno povlašteno vrijeme u kojem živimo svoje prijateljstvo s Kristom, i ovo vrijeme nam je darovano da živimo svoj odnos s Kristom. Upravo to je naglasio i papa Franjo u svom nedavnom pismu francuskim bogoslovima, kako je za svećenika najvažnije to čvrsto i iskreno zajedništvo s Kristom – tada nema opasnosti od napasti karijerizma i uspoređivanja s drugima.

Advent je vrijeme nade, optimizma i otvorenosti prema budućnosti, priprema i razmišljanja o Kristovom drugom dolasku u vremenu. Ono uključuje svijest o pojedincu, o njegovo j ranjenosti i krhkosti, napose danas, jer ljudski napredak je uvijek ambivalentan, ne uključuje samo dobro nego često sa sobom nosi i žrtve, ponajprije stradava ljudska osobnost. No kršćani nisu pesimisti, ne želimo se predati apatiji, ljutnji i dizanju ruku od svega, nego se trudimo živjeti u skladu s drugima, u duhu suradništva, zajedništva, u skladu i harmoniji koja je počela u Uskrslom, a na kraju vremena će se izliti na čitav svijet, donoseći opću preobrazbu svijeta. To blagoslovljeno vrijeme iščekujemo, povratak izgubljenog raja, novo nebo i novu zemlju – vladavinu Uskrsloga. A svećenik je službenik i čovjek upravo te nade, istaknuo je vlč. Đuriček.

Nakon razmatranja i pauze, svećenici su se okupili u klanjanju pred Presvetim u mitrovačkoj katedrali, te pristupali sakramentu pomirenja, a susret je zaključen zajedničkim ručkom.