Pod predsjedanjem nadbiskupa metropolita Đure Hranića u Nadbiskupskom domu u Đakovu u ponedjeljak 23. listopada održana je 59. skupština biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, uz sudjelovanje požeškog biskupa Antuna Škvorčevića, srijemskog biskupa Đure Gašparovića i srijemskog biskupa koadjutora Fabijana Svaline.
ĐAKOVO (IKA) - Boraveći u Rimu na Općoj biskupskoj sinodi, đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić nije mogao biti nazočan na sjednici. Nakon molitve Trećeg časa nadbiskup Hranić je u uvodnoj riječi podsjetio na spomendan sv. Ivana Kapistrana, koji je osobitom snagom duha nastojao prenijeti svoju gorljivost na onodobne kršćanske vladare da se uključe u borbu protiv osmanlijskih osvajanja te je malobrojna vojska pod vodstvom Janka Sibinjanina pobjedom u bitci kod Beograda 1456. za sljedećih sedamdesetak godina odgodila osmanlijsko osvajanje krajeva na kojima se prostiru biskupije ove crkvene pokrajine. Nadbiskup je istaknuo kako i taj događaj, kao i grob sv. Ivana Kapistrana u Iloku svjedoči o jedinstvenosti prostora današnje Beogradske i Đakovačko-osječke crkvene pokrajine i potiče na pastoralnu suradnju u suvremenim okolnostima.
Petnaesta obljetnica osamostaljenja Srijemske biskupije te utemeljenja Đakovačko-osječke nadbiskupije i Crkvene pokrajine bila je povod da biskupi razmotre djelovanje navedenih ustanova, s težištem na aktualnim pastoralno-liturgijskim pitanjima i izazovima u skrbi za katolike Hrvate u Vojvodini. Srijemski biskupi Gašparović i Svalina prikazali su stanje njihove biskupije i predstavili određena pastoralna pitanja, što je potaknulo raspravu i usvajanje određenih zaključaka.
Nasuprot javno izraženim sumnjama nekih pojedinaca iz katoličkih krugova u Srbiji o prikladnosti uključenja Srijemske biskupije u Đakovačko-osječku crkvenu pokrajinu, biskupi su i ovom prigodom utvrdili kako je odluka Svete Stolice u tom pogledu bila mudra. Ona je donesena na temelju cjelovite prosudbe, koja je uzela u obzir crkvene, ekumenske, povijesne, društvene, nacionalne, psihološke i druge razloge, te mogućnosti personalne i materijalne naravi, a sve u vidu što primjerenije pastoralne zbrinutosti većinski katolika Hrvata u Srijemu, nakon njihova prisilnog iseljavanja iz Srijema devedesetih godina prošlog stoljeća.
Oslonjenost Srijemske biskupije na Đakovačko-osječku nadbiskupiju i pripadnost Đakovačko-osječkoj crkvenoj pokrajini prirodna je i zbog toga što ove
dvije mjesne Crkve veže zajednički život od 1773. godine te one i nakon osamostaljenja pojedinih država iz sastava nekadašnje jedne države i danas imaju mnogo toga zajedničkog, napose središnje ustanove. Istovremena pak pripadnost Srijemske biskupije Međunarodnoj biskupskoj konferenciji sv. Ćirila i Metoda integrira ovu mjesnu Crkvu u njezin širi okvir kojem pripada. Istovjetno je to stanju Kotorske biskupije u Crnoj Gori, koja se nalazi u Splitsko-makarskoj crkvenoj pokrajini u Hrvatskoj, a sastavni je dio također Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda. Slična je to situacija i s nekim eparhijama Srpske Pravoslavne Crkve, koje se prostiru na području Republike Srbije i Republike Hrvatske. Biskupi su izrazili uvjerenje kako je spomenutim rješenjem Sveta Stolica pridonijela ojačanju katoličke zajednice u Srbiji.
Razmatrajući zatim određena pitanja pastoralne naravi, biskupi su posebnu pažnju posvetili jeziku u liturgijskim slavljima. Naglasili su da je jedno od osnovnih ljudskih prava govoriti svojim materinskim jezikom, kojim se u Republici Srbiji služe građani različitih narodnosti, te im se učenje njihovih jezika omogućuje i u školi. S obzirom na jezik u liturgijskim slavljima, biskupi su utvrdili da vjernici koji u Srbiji pripadaju različitim narodima, imaju pravo po crkvenim propisima slaviti svetu liturgiju na materinskim jezicima, po bogoštovnim knjigama, odobrenima od Biskupske konferencije i potvrđenima od Svete Stolice, što vrijedi ponajprije za Mađare i Hrvate, koji su najbrojniji u Republici Srbiji. Hrvati katolici u Srijemskoj i u Subotičkoj biskupiji te drugim biskupijama gdje žive u Srbiji, imaju u skladu s crkvenim propisima odobrene liturgijske knjige na hrvatskom jeziku i potvrđene od Svete Stolice u vrijeme prethodne države te ih zakonito mogu upotrebljavati u svetim slavljima. Biskupi su naglasili kako je o tom pitanju potrebno voditi sustavnu brigu, te svaka biskupija nakon prestanka djelovanja Jugoslavenske biskupske konferencije treba provjeriti, što treba poduzeti s obzirom na prijašnje propisno odobrene knjige u novim državama i biskupskim konferencijama. Odlučeno je da će Srijemska biskupija, koja je dobila odobren vlastiti kalendar i liturgijske knjige u okviru Đakovačke i Srijemske biskupije s obzirom na to poduzeti što je potrebno u novim okolnostima. Jednako tako postupit će i u drugim crkvenim pitanjima te cjelovito urediti formalnu razinu svoga djelovanja u skladu sa sadašnjim svojim stanjem. Osim toga biskupi su raspravljali i o strateškim pastoralnim prioritetima u Srijemskoj biskupiji, među koje se ubrajaju župe u Novom Beogradu i Zemunu, kojima će posvetiti dužnu pozornost, tražeći što bolje modele njihova djelovanja.
U zaključku sjednice dogovorene su pojedinosti susreta s mons. Santom Roccom Gangemijem, apostolskim nuncijem u Republici Srbiji, na blagdan sv. Dimitrija, 26. listopada u Srijemskoj Mitrovici.
Izvor: www.ika.hr
