XVI. SJEDNICA BISKUPA ĐAKOVAČKO-OSJEČKE CRKVENE POKRAJINE

23. rujan 2013.

      OSIJEK (TU) - Prvi puta pod predsjedanjem đakovačko-osječkog nadbiskupa mons. Đure Hranića i prvi puta u Vikarijatu Osijek, 17. rujna održana je XVI. metropolitanska sjednica biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine.

Crkvena_pokrajina_sjednica_17.9.2013._foto1

      Sjednici je nazočio požeški biskup, mons. Antun Škvorčević, srijemski biskup mons. Đuro Gašparović te preč. Marko Loš, kancelar Srijemske biskupije, vlč. Goran Lukić, kancelar Požeške biskupije i preč. Drago Tukara, kancelar Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Tema XVI. metropolitanske sjednice

                             Crkvena_pokrajina_sjednica_17.9.2013._foto2

      Naglašavajući svoju radost što se XVI. metropolitanska sjednica biskupa slavonske pokrajine po prvi puta održava u Osijeku te podsjećajući na važnost Osijeka kao najvećeg grada Đakovačko-osječke nadbiskupije, nadbiskup Hranić medijske djelatnike uputio je da se tijekom proteklih sjednica usklađivalo partikularno pravo biskupija ove pokrajine. Tema ovog susreta bila je briga za bolesne i stare svećenike, a promišljalo se i o zajedničkim mogućnostima teološko-pastoralne i duhovne permanentne izgradnje svećenika pokrajine, kako bi se bolje upoznali te uspostavili bolju međusobnu suradnju, pojasnio je Hranić.

      Potom je izrekao zahvalnost papi Franji na povjerenju koje mu je ukazao povjerivši mu službu nadbiskupa te samim time i najmlađeg metropolita, kako po godinama tako i po biskupskom stažu. Zahvalio je i biskupima koji su ga podržali, a napose biskupima Metropolije na čiju će se bratsku pomoć oslanjati u daljnjem radu. „Naša važna zadaća je promicanje i nastavak već započete dobre suradnje. Puno toga nas zajednički povezuje i vidimo da je suradnja korisna i potrebna i za nas same i za naše biskupije. Stoga bih želio sa svoje strane učiniti sve da bismo tu suradnju što je moguće bolje i kvalitetnije nastavili“, rekao je nadbiskup Đuro i zahvalu uputio i mons. Marinu Srakiću, đakovačko-osječkom nadbiskupu u miru, koji će ubuduće nazočiti sjednicama, no ovoga puta bio je odsutan zbog privatnih obveza.

Pitanja medijskih djelatnika

Crkvena_pokrajina_sjednica_17.9.2013._foto3

      Novinare je zanimalo što je potaknulo biskupe da metropolitansku sjednicu otvore za javnost, a nadbiskup je pojasnio kako susreti biskupa nisu tajni već su većinom usmjereni na rješavanje unutarcrkvenih pitanja. S obzirom da je Osijek sjedište medija i medijskih kuća, činilo se da će praćenje ovog metropolitanskog susreta iziskivati manje truda medijskih djelatnika nego da se radi o sjednici u Đakovu; stoga je upućen službeni poziv, rekao je mons. Hranić i zahvalio novinarima i urednicima na odazivu. 

Crkva se bavi čovjekom i svime što se s njim događa

      Uočeno je kako se tijekom posljednjih mjeseci biskupi aktivno uključuju u društvena zbivanja te daju svoja promišljanja o događanjima u Vukovaru, zdravstvenom odgoju... Novinari su pitali mogu li se i dalje očekivati komentari biskupa na društveno-političku situaciju. „Crkva nije sama sebi svrhom i ne ostvaruje poslanje ukoliko se bavi isključivo svojim crkvenim pitanjima. Poslanje Crkve je svijet, ona je evanđeoski kvasac u svijetu, a konkretan čovjek put je Crkve te ga ona prati na svakom njegovom životnom koraku. U tom smislu mi prije svega pratimo čovjeka, nastojimo njemu ponuditi evanđeoski sadržaj, da to bude radosna, oslobađajuća vijest, da pružimo evanđeosku i duhovnu hranu kako bi se čovjek današnjice lakše suočavao sa svim izazovima i pitanjima“, rekao je Hranić i nastavio: „Biskupi kao građani i Crkva kao institucija imaju pravo reći svoje mišljenje o različitim društvenim pitanjima. Mi kada govorimo o društvenim pitanjima onda poučavamo i odgajamo svoje vjernike. I danas ćemo susresti da se Crkvu proziva za bavljenje politikom kada dotiče određena društvena pitanja, no vjerujem da smo dozreli do toga da shvatimo da to nije bavljenje politikom - jer se Crkva ne želi aktivno i neposredno baviti politikom; ali se bavi čovjekom i svim onim što se s tim čovjekom događa i u tom smislu prati i društvena kretanja i unosi glas evanđeoske mudrosti u društvenu stvarnost koju živimo.“

Problematika slavonskog sela

Crkvena_pokrajina_sjednica_17.9.2013._foto4

      Nastavljajući svoje promišljanje o osvrtu Crkve na društvena zbivanja, mons. Hranić iskoristio je prigodu skrenuti pozornost na problematiku slavonskog sela. Izdvojio je nedavne seljačke prosvjede koji su „samo vrh sante leda“ te puno dublju i ozbiljniju problematiku života na selu, na koju, kako je rekao „biskupi ne mogu ostati zatvorenih očiju“. „Kod seljačkih prosvjeda pokazalo se pitanje založiti se za čovjeka ili prednost dati kapitalu. Naime, politika koja gleda samo isplativost poljoprivredne proizvodnje, a naše seljake smatra samo pukim proizvođačima hrane koji moraju izboriti svoje mjesto u često neravnopravnoj borbi s velikima na tržištu, nije politika koja se zalaže za čovjeka. Selo za jedno društvo ima daleko veće značenje od gledanja na ekonomsku zaradu i profitabilnosti proizvodnje, ono nije samo tržišna kategorija, nego u sebi ima veliko društveno-socijalno značenje i obveza je svih nas, pa onda i Crkve, da sa svoje strane zaštitimo slaboga“, naglasio je mons. Hranić.  

      „Vidimo što se događa na selu – pogoduje se velikima, jakima, a obiteljska poljoprivredna gospodarstva propadaju; događa se depopularizacija sela, mladost ne vidi budućnosti. Stoga, smatramo da je, osim pitanja profitabilnosti i konkurentnosti na tržištu, potrebno osmisliti strategiju razvoja koja se temelji na promicanju čovjeka i njegova dostojanstva. Potrebno je pomoći i podržati pravo na udruživanje i da se to udruživanje ostvari u pravednijem zakonu, potaknuti brigu za obrazovnu strukturu na selu, pomoći nadvladavanju usitnjenoga zemljišta, omogućiti pravedniju raspodjelu i druge reforme koje su potrebne, a poticaji više ne bi trebali biti socijalna kategorija već pravedni dodatak na rad odnosno solidarna pomoć zbog općega značenja proizvodnje hrane“, rekao je mons. Hranić.

Briga za svećenike i „lex Perković“

Crkvena_pokrajina_sjednica_17.9.2013._foto5

      Pitan da pojasni temu sjednice – brigu za stare i bolesne svećenike, nadbiskup Đuro uputio je novinare kako sve tri biskupije imaju domove za umirovljene svećenike. Đakovačko-osječka nadbiskupija i Srijemska biskupija imaju zajednički Svećenički dom u Đakovu, a Požeška biskupija izgradila je dom za svoje svećenike. Svećenici nemaju svojih obitelji, kada se razbole potrebno im je osigurati dostatnu bolničku, ali i kućnu njegu, pobrinuti se za župu na kojoj su djelovali, a kada odu u mirovinu nužno je osigurati im potrebna financijska sredstva. Nastojat ćemo organizirati i uskladiti skrb u svećeničkim domovima te postojeći financijski sustav doraditi i primijeniti na konkretne prilike u našim biskupijama, pojasnio je Hranić.

      Neizbježna je bila i društveno aktualna tema o sankcijama Hrvatskoj zbog slučaja „lex Perković“ te su biskupi bili pitani za komentar na prijepor između hrvatske Vlade i Europske Unije. „Svakako da se pokazuje da je bilo uopće veliko iznenađenje da je to ograničenje, klauzula donesena i pokazuje se da to nije bilo dobro ni razborito. Ustrajavanje na tome, iako Vlada vidi da su pogriješili, a sada su to već i otvoreno priznali, što na početku nije bilo tako, te ta sporost i odugovlačenje da se klauzula makne nanosi veliku štetu kredibilitetu Republike Hrvatske u međunarodnoj javnosti i mi ne možemo ništa drugo nego i zbog toga izraziti žalost“, rekao je mons. Hranić i nastavio: „No, drugo je pitanje, iako ne bih želio ulaziti u spekulacije, kome je bila potrebna i zašto je bila potrebna ta klauzula, što se željelo postići tom klauzulom? O tome bi se moglo razgovarati i raspravljati.“

Suradnja i komunikacija sa Srijemskom biskupijom

Crkvena_pokrajina_sjednica_17.9.2013._foto6

      Posljednje pitanje bilo je upućeno srijemskom biskupu, mons. Gašparoviću o životu i radu župa u Srijemu te suradnji sa Đakovačko-osječkom biskupijom. Odvajanjem Đakovačke i Srijemske biskupije, Đakovačko-osječka nadbiskupija nije odbacila Srijem te granice ove dvije biskupije nisu „tvrde“ otkada je Hrvatska postala neovisna, a Srbija ostala u svojim granicama, pa ni od ulaska Hrvatske u Europsku uniju. „Nama je bilo vrlo drago i zahvalni smo Svetom Ocu da je prepoznao jedinstvo i zajedništvo Srijemske biskupije sa Đakovačkom i da je zato u Buli osamostaljenja ili ponovne uspostave Srijemske biskupije, koja je puno starija od Đakovačke i drugih biskupija, dopustio da Srijemska biskupija ostane sufragan Đakovačko-osječke crkvene pokrajine“, rekao je mons. Gašparović spominjući da su postojali i zahtjevi da Srijemska biskupija postane sufragan Beogradske nadbiskupije.

„Ne bih se složio s time da su granice ´tvrde´, da imamo problema iz Srijema dolaziti u Hrvatsku, to se nije događalo ni prije, a ne događa se ni sada nakon što je Hrvatska ušla u Europsku Uniju. Često iz Hrvatske dolaze k nama i svećenici i vjernici, pogotovo na pojedine proslave koje imamo u našoj Srijemskoj biskupiji“, rekao je srijemski biskup i istaknuo: „U konvenciji između Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije jedna od točaka je i razmjena svećenika i to je jedno čvrsto jedinstvo sa Đakovom, a Srijemska biskupija i naši vjernici uvijek su gledali prema Đakovu i prema Hrvatskoj.“ M. Kuveždanin

 

 

 

 

M. Kuveždanin