Dok živimo, živjet će i naša sjećanja

ČEPIN (TU) - „Bili smo mala brižna zajednica. Živjeli smo jedni za druge, međusobno si pomagali i tako je ostalo i danas. Jedinstveni smo i složni u svojoj nakani  da obnovimo našu župnu crkvu. Nisam se nadala da ćemo uspjeti prikupiti sredstva za prvu fazu obnove, ali uspijeli smo. Bili su to veliki financijski izdaci ali uspjeli smo dobiti potporu i od jedne i od druge države. Kukujevčani su zainteresirani da se  crkva obnovi  i optimistična sam da ćemo uspjeti sakupiti sredstva i za drugu fazu obnove“, istaknula je Tatjana Rigo.

Brojni Kukujevčani raseljeni diljem Hrvatske i svijeta, okupili su se  2. rujna u Čepinu na tradicinalnom susretu. Susret Kukujevčana organizirala je Zavičajna kulturna udruga Kukujevci na čelu s predsjednicom Tatjanom Rigo, koja je ponovno dobila podršku članova udruge i  reizabrana na tu dužnost. Skup je počeo svetom misom u crkvi Prevetog Trojstva Čepinu koju je predvodio šidski župnik preč. Nikica Bošnjaković, a nastavljen tradicionalnom nogometnom utakmicom veterana nogometnih klubova iz Kukujevaca i Gibarca. Druženje se potom nastavilo u Hrvatskom domu u Čepinu gdje je organizirana večera i zabava. Bila je to ujedno i donatorska večer, jer  mnogi Kukujevčani sudjeluju u prikupljanju sredstava za obnovu svoje župne crkve u Kukujevcima, gdje se trenutno završava prva faza obnove.

Zahvalnost donatorima

Za sve donatore koji su do sada darivali župnu crkvu Presvetog Trojstva u Kukujevcima, zavjetnu kapelu Gospi u polju, uređenje groblja, za Ministarstvo kulture Republike Srbije preko nadbiskupa đakovačko-osječkog metropolita u miru Marina Srakića, đakovačkog nadbiskupa i metropolita Đure Hranića, srijemskog biskupa mons. Đure Gašparovića i srijemskog biskupa koadjutora Fabijana Svaline i Općine Šid, koji su dali veliki doprinos u obnovi crkve, prikazana je sveta misa u crkvi Presvetog Trojstva u Čepinu.

„Neka Isus Krist koji je umro za sve nas, pomogne i uzme kao iskreni dar novčani prilog ili prilog molitve, koji se daje za život Kukujevčana kako u svijetu, tako i u Kukujevcima i spomen vašim pokojnima na groblju. Sjećanja bole. Ali unatoč svemu, stvorili ste nešto novo. Neki duplo, neki troduplo, a neki mnogo više nego što je bilo u Kukujevcima. I to  je božji blagoslov. „Valjaš slugo dobri i vjerni jer nisi lijen, nego si naučio stvarati“. Samo nebo i vječnost kriju odgovore na mnogo toga nama nejasnoga, ali je činjenica da je kukujevački vrijedni poljoprivredni duh, ostao  gdje god danas živite“, istaknuo je preč. Bošnjaković.

Susret pun emocija i zagrljaja

Opuštajući ali ne manje važan dio susreta, bila je nogometna utakmica veterana nogometnih klubova iz Kukujevaca i Gibarca. Utakmica je prošla u prijateljskom odmjeravanju snaga, a završila je prijateljskim rezultatom 2:2.

„Na susretu je uvijek veliki broj Kukujevčana, ove godine posebno. Na ovogodišnjem susretu su ljudi koji su došli prvi put poslije 30 godina. Mnogo je zagrljaja i suza radosnica i uvijek je lijepo vidjeti tu našu sreću i zajedništvo“, kaže Tatjana Rigo i dodaje: „ Kukujevčani ma gdje živjeli, a ima nas svuda: u Osijeku, Budimcima, Podravskoj Slatini, Virovitici, Zagrebu, Sisku, Puli, Rijeci, svaki put dođu u velikom broju. Uvijek su raspoloženi dati i financijsku podršku za obnovu crkve. Zanimljivo je da mnogi od njih dovode  svoju djecu, želeći ih upoznati sa svojim zavičajom i kulturom. Dokle god  mi koji smo rođeni u Kukujevcima  to organiziramo, trajat će, jer korijenje vuče. Bili smo mala brižna zajednica, živjeli smo jedni za druge, međusobno si pomagali i tako je ostalo i danas. Jedinstveni smo i složni u svojoj nakani i da obnovimo našu župnu crkvu. Nisam se nadala da ćemo uspjeti prikupiti sredstva za prvu fazu obnove, ali uspijeli smo. Bili su to veliki financijski izdaci ali uspjeli smo dobiti potporu i od jedne i od druge države. Kukujevčani su zainteresirani da se  crkva obnovi  i optimistična sam da ćemo uspjeti sakupiti sredstva i za drugu fazu obnove“.

Optimistični u daljnjem radu

Jelena Dodig tajnica udruge, podsjetila je okupljene što je udruga uradila u prethodnoj godini. Kako je istaknula, osim promicanja kulture i običaje, udruga je dosta toga uradila za radove na crkvi u Kukujevcima.

„Proteklih godina sudjelovali smo u obnovi kapelice Majke Božje u polju, radili na uređenju groblja na čemu je posebno zaslužan Milan Cindrić koji je zdušno organizirao krčenje, uređenje i prikupljanje sredstava za uređenje groblja. Uključivali smo se u nabavku liturgijskih predmeta kako bi obogatili bogoslužje u Kukujevcima. Radili smo na prikupljanju humanitarne pomoći za liječenje mladog Kukujevčana Maria Gajdašića. Najveći zalogaj je obnova naše crkve Presvetog Trojstva.Nastavljamo dalje sa prikupljanjem sredstava. Osigurali smo potporu i od Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Želim da nastavimo s ovom tradicijom okupljanja i drago mi je da ima mladih ljudi. Mi stariji smo emotivno vezani za selo, za naše uspomene i drago mi je da se to polako prenosi i na mlađe. Nadam se da će oni nastaviti i ustrajati u očuvanju svega onoga što smo stekli godinama“.

Preč. Bošnjaković zahvalio se predsjednici udruge što je organizirala donatorsku večer u svrhu završetka prve faze rekonstrukcije župne crkve u Kukujevcima.

„Za mojih 15 godina svećeništva u šidskoj općini, bilo mi je nevjerojatno da 35.000 eura stoje na računu i da dve godine nismo mogli naći izvođača koji će strojnim žbukanjem uraditi toranj. Uz molitvu, uz podršku i razmišljanje, svih nas šta ćemo, pozvao sam Zavod za zaštitu kulture u Srijemskoj Mitrovici koji su nam prijedložili majstora.. Ponude su išle do 160.000 eura a on je pristao raditi  žbukanje i molerske radove za 35.000 eura. Sada su postavljeni aluminijumski prozori i šalukatre na tornju i uskoro počinje krečenje. Nije poanta u novcu. Poanta je u Bogu koji želi činiti ono što je nama nemoguće.On traži našu vjeru i našu molitvu. Vi ste tu, djeca su tu, trojedini Bog je tu i postoji nada da ćemo uspjeti nastaviti i drugu fazu radova na krovu crkve“.

Okupljenim Kukujevčanima obratila se i projektantica i pokretač radova Nevenka Vidić iz Šida, rođena Kukujevčanka.

„Svi mi Kukujevčani u toj crkvi smo kršteni. To me natjeralo na razmišljanje o tome da kada bi svako od nas dao malo i kada bi 15 godina davali po malo, uspjeli bi obnoviti naš spomenik, naše sjećanje, naše postojanje, naše uspomene na sva rodna polja koja su nas hranila, za svu raskoš koju smo imali, za radosne ulice, škole, osmjehe. Jer to je naša obaveza. Toranj u Kukujevcima ima 12 armiranih betonskih stubova, 6 betonskih ploča, novu krovnu kapu od bakarnog lima i sve to na 40 metara visine. Mislim da je početak dobar. Kukujevčani, vi ste živi, vrijedni, radni i čestiti. Zahvaljujem vam se na svemu što ste nam pomogli i nadam se da će nam Bog dati snage da ustrajemo da naš svjetionik sjećanja na naše krštenjei postojanje, obnovimo“, poručila je Vidić.

Život u sjećanjima

U večeri punoj emocija, radosti i veselja zbog ponovnog zajedništva, bila je i Ana Franjković Kukujevčanka koja danas sa svojom obitelji živi u Osijeku. Ona je s nama podijelila uspomene na rodno mjesto.

 „Rođena sam u Kukujevcima i već 31 godinu živim u Osijeku. Došli smo u Hrvatsku 1992. godine, kada i svi Kukujevčanima. U Osijeku smo zamijenili kuću, počeli raditi i tu smo ostali. U Kukujevce ne odlazim često, ali kada odem vidim da je to sada drugo mjesto i nije ono koje sam ostavila. Sve se promijenilo. Kada dođem u Osijek vrate mi se uspomene koje sam ostavila.  Što sam duže ovdje, shvatam da ljudi čine to što ti fali. Nas Kukujevčana u Osijeku i okolini ima priličan broj onih s kojima sam se nekada družila. Kada se sastanemo imamo teme za razgovor. Uglavnom pričamo o tome gdje se tko nastanio, tko je živ, tko je umro... A ovi skupovi asociraju nas na to neko vrijeme, naročito nas starije. Dokle god živimo, živiće i Kukujevci u nama. Naša djeca su bila mala i oni su ovdje završili školovanje, zaposlili se i započeli novi život. Ali imaju želju otići u Kukujevce, vidjeti gdje smo živjeli i posjetiti grobove svojih predaka“.

Osim velikog broja Kukujevčana, na susretu su bili predstavnici Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, predstavnici Zavičajne udruge Gibarac i gosti iz Šida i Kukujevaca. Susret Kukujevčana su financijski pomogli brojni donatori gospodarstvenici iz Hrvatske uz svesrdnu pomoć Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

S.D.

Mladi Šiđani nastavljaju sa stručnim praksama u okviru projekta Your Job. Poziv za mlade koji žele pokrenuti svoj biznis važi do kraja rujna.

ŠID (TU) - Caritas Srijem je 09.01.2023. godine potpisao Memorandume o saradnji i razumijevanju na projektu "YourJob2” sa četiri poduzeća u šidskoj općini: Kozmetički salon „Dramir“, Frizersko-kozmetički salon „Ladora Style“, Građara „Kod Bosanca“, kao i  sa špedicijom „Puls Šped“.  Pored Memoranduma potpisani su i Ugovori o obavljanju stručne prakse za mlade kandidate i kandidatice iz Šida. Zahvaljujući ovim stručnim praksama, mladi će steći radno iskustvo na pozicijama frizera, kozmetičara, viljuškariste i administrativnog radnika. Zlatki, Svetlani, Aleksandru i Tamari želimo uspješnu obuku i mnogo sreće na putu karijernog usavršavanja.

Projekt YourJob 2 ima za cilj osnaživanje mladih, osobito iz ranjivih skupina, povećanje njihovih kapaciteta i konkurentnosti na tržištu rada. Projekt se u Srbiji realizira u Nišu, Šidu i Zrenjaninu, a implemetniraju ga Caritas Srbije, Caritas Niš, Caritas Srem i Caritas Zrenjanin. Donatori su Austrijska razvojna agencija (ADA), Caritas Austrije i Caritas Francuske.

Poziv za mlade

Ovom prigodom pozivamo sve mlade iz Iriga i Šida koji žele osnažiti i unaprijediti svoje kapacitete i šanse na tržištu rada da kontaktiraju s nama i zakažu svoje individualno karijerno vođenje i savjetovanje. Također, poziv za poduzetništvo je otvoren, te mlade koji su zainteresirani pokrenuti svoj vlastiti biznis pozivamo da se sa svojom biznis idejom jave u naš ured u Karađorđevoj br.79 u Šidu do 30. 9. 2023. godine.

Sve usluge projekta Your Job su besplatne!

Više možete pogledati na Facebook i Instagram stranici projekta: 

https://www.facebook.com/YourJobSrbija/

https://www.instagram.com/your_job_srbija/

Unatoč malobrojnosti, ostanimo vjerni Crkvi

MOROVIĆ (TU) - Dvanaesta obljetnica od proglašenja crkve Blažene Djevice Marije u Moroviću hodočasničkim mjestom Marije pomoćnice kršćana i duša u čistilištu proslavljena je 2. rujna svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio dekan, preč. Nikica Bošnjaković u zajedništvu sa vlč. Ivicom Živkovićem župnikom u Hrtkovcima.

Srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, 2. rujna 2011. godine proglasio je crkvu u Moroviću svetim hodočaničkim mjestom Blažene Djevice Marije pomoćnice kršćana u obraćenju i duša u čistilištu. Na zalaganje za proglašenje ove starodrevne crkve koja potječe iz XII. stoljeća, župnika Bošnjakovića je potaknuo pokrajnji tirolski oltar s lijeve strane u crkvi. Oltar prikazuje duše iz čistilišta koje se hvataju za Marijine skute te Bogorodicu mole za izbavljenje iz čistilišnih muka. Tijekom proteklih 12 godina na hodočasničko mjesto dolaze brojni hodočasnici iz Hrvatske i župa u Srbiji, upućujući Mariji molitve za obraćenje i spas duša u čistilištu.

Sačuvajmo slogu i zajedništvo

Obraćajući se vjernicima iz Hrvatske, Hrtkovaca i župa iz šidske općine u svojoj propovjedi župnik Bošnjaković posebno je istaknuo važnost duhovnog života.

„Kada netko živi samo na zemlji i za zemlju, ne daje nikome ništa. Ne daje se za službu drugima, nego se čuva samo za sebe. Postoje osobe koje su svoje talente zakopale i o takvima Isus kaže da su beskorisni. Onaj što je malo primio, nije to znao vrijednovati i nije znao čuvati. Stoga se mi itekako plašimo hoćemo li biti spašeni. Tako i mi svećenici. Dajemo sve od sebe i umjesto da oko nas bude što više ljudi, sve je više ljudi protiv nas. Sve je manje naroda u crkvi. Ali velika je utjeha što nam papa Franja šalje važnu poruku. U poznim godinama života izabrao je hodočašće u Mongoliju, zemlju gdje su u većini hinduisti i budisti, a u manjini su katolici, tek  nešto više od 1.000. Papa nam šalje poruku da će nas u budućnosti biti sve manje i da ne očekujemo nikakav rast vjernika, ali nam daje primjer da ostajemo zbog te male šačice katolika. Postoji zlo koje želi narušiti naše zajedništvo i slogu. Borite se da i ne otpadnete od svog oltara. S tim riječima  smo došli moliti Blaženu Djevicu Mariju da kroz hodočasničke kapelice koje hodočaste u vaše obitelji, koje čiste  mrvice vjere,  sačuvaju Crkvu od svega što je zadesi“,  istaknuo je preč. Bošnjaković.

Na kraju misnoga slavlja župnik Bošnjaković poklonio je župniku Živkoviću obiteljsku hodočasničku kapelicu koju vjernici iz šidske općine već duže vrijeme odnose svojim kućama i okupljaju obitelj na obiteljsku molitvu.

„Neka u Hrtkovcima budu veliki plodovi Majke Marije, svetoga Klementa i njihovih anđela čuvara. Posebno pozdravljam hodočasnike iz Hrtkovaca. Budite prvi koji ćete  primiti hodočasničku kapelicu i tjedan dana se moliti sa svojom obitelji“, poručio je preč. Bošnjaković.

Nakon misnoga slavlja uslijedilo je klanjanje Isusu Kristu, a zatim tradicionalni domjenak za sve hodočasnike.

S.D.

SR. MITROVICA (TU) – Promatrajući pastoralne i druge potrebe u Srijemskoj biskupiji, te nakon savjetovanja, razgovora sa svećenicima i njihovog pristanka, od 1. rujna u Srijemskoj biskupiji nastupaju slijedeća razrješenja i imenovanja:

Mons. Eduard Španović razriješen je službe župnika župe Sv. Dimitrija, đ. i mč. u Sr. Mitrovici, te službe duhovnika Kazneno-popravnog zavoda u Sr. Mitrovici.

Preč. Ivan Rajković, razrješen je službe župnika župe Uzvišenja sv. Križa u Petrovaradinu II, te službe upravitelja Biskupijskog svetišta Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu.

Preč. Božidar Lusavec razrješen je službe župnika župe sv. Terezije od Djeteta Isusa u Beški, župnim upraviteljem župe sv. Ane u Maradiku i župe sv. Ivana Nepomuka u Putincima, te ravnateljem (upraviteljem) Doma Sveta Elizabeta u Maradiku.

Vlč. Matej Perić razriješen je službe pomoćnika upravitelja Biskupijskog svetišta Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu.

Mons. Eduard Španović imenovan je župnikom župe Uzvišenja sv. Križa u Petrovaradinu II, te Biskupijskim povjerenikom za restituciju i imovinska pitanja.

Preč. Ivan Rajković imenovan je župnikom župe sv. Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici, te duhovnikom Kazneno-popravnog zavoda u Sr. Mitrovici i Biskupijskim povjerenikom za kulturu.

Vlč. Aleksandar Kovačević imenovan je župnikom župe sv. Terezije od Djeteta Isusa u Beški, župnim upraviteljem župe sv. Ane u Maradiku i župe sv. Ivana Nepomuka u Putincima, te ravnateljem (upraviteljem) Doma Sveta Elizabeta u Maradiku.

Vlč. Matej perić imenovan je upraviteljem (rektorom) Biskupijskog svetišta Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu.

Informativno-pastoralni list Srijemske biskupije dočekao je svoj drugi ovogodišnji broj

SR. MITROVICA (TU) – Biskupijski list „Nada“ započeo je sa svojim izlaženjem prije deset godina, zamišljen kao list koji će uz vijesti iz biskupije donositi i formativni sadržaj za vjernike. Iako je od samog početka predviđeno da list izlazi tromjesečno, tj. četiri puta godišnje, do ove godine zbog nedostatka suradnika i financija, izlazio je jedan broj godišnje, krajem godine.

Od ove, 2023. godine, na „Nadi“ surađuje prošireno uredničko vijeće, te je jubilarni deseti broj, koji je izašao proljetos, obogaćen novim grafičkim dizajnom, te novim rubrikama i sadržajem.

Početkom kolovoza ove godine, „Nada“ je po prvi puta ugledala i svoj drugi broj u istom godištu, a plan je ostvariti prvotnu zamisao i urediti četiri broja godišnje. Tako se izlazak trećeg ovogodišnjeg broja predviđa za kraj rujna/početak listopada, i posljednji krajem godine. Svakako, poteškoće i dalje ostaju – nedostatak suradnika kao i sredstava.

Iz sadržaja

Ovaj, na neki način „povijesni“ broj, između ostalog donosi vijesti iz središta biskupije, od kojih posebno izdvajamo povijesni posjet Predsjednika Vlade RH Srijemskoj Mitrovici i Srijemskoj biskupiji, zatim susret biskupa Fabijana s predstavnicima nacionalnih manjina, posjet nuncija, vijesti o hodočasničkim grupama koje su posjetile Srijemsku biskupiju, i kao kruna svega – vijest o XVI. Susretu mladih Srijemske biskupije koji su se u velikom broju okupili na cjelodnevni susret u Srijemskim Karlovcima, zajedno sa svojim svećenicima i biskupima, te odlazak mladih Srijemske biskupije na koncert duhovne glazbe i duhovnu obnovu u Zagrebu – „P(r)ogledaj srcem“!

Nakon vijesti sa župa, iz sva tri dekanata, te iz života Crkve, donosimo zanimljiv intervju s mladom Milosrdnom sestrom sv. Križa, s. Franciskom Ulrikom Sajdl, rodom iz Srijemske biskupije i trenutno na službi u Đakovu.

Biskupijski Caritas predstavlja neke od svojih brojnih programa ljubavi na djelu na ovim prostorima, osobito projekt Your Job 2 kojim se nudi profesionalno usmjeravanje mladih ljudi i pomoć pri otvaranju i ostvarivanju vlastitih obrta uz Caritasovu podršku.

Tu su i redovite rubrike iz liturgije i duhovnosti „Slavimo Boga“; „Biblijski kutak“, ali i „Rad na sebi“, u kojem nas vlč. Matej Perić upoznaje s vjerskim ili duhovnim opsesivno-kompulzivnim poremećajem.

Nastavljamo upoznavati srijemska društva, u ovom broju predstavilo se Društvo hrvatske mladeži iz Zemuna, a preč. Marko Kljajić i nastavnik hrvatske nastave u Sr. Mitrovici Dario Španović upoznaju nas s poviješću Srijema i pojedinih mjesta i župa, dok rubrika „Naši stari“ čuva lijepe srijemske običaje od zaborava i predstavlja njihovo bogatstvo. Nova rubrika „E-katolik“ u ovom broju promišlja o izazovima umjetne inteligencije u budućnosti Crkve, dok su zadnje stranice rezervirane za najmlađe čitatelje.

Zadnje korice donose notni i tekstualni zapis himne ovogodišnjeg Susreta mladih Srijemske biskupije, koju su napisali i uglazbili mladi – Ana Umiljanović, Nives Široki i Ivana Velbl.

Podrška "Nadi"

Po jedan broj svakog izdanja redovito se pošalje na župe Đakovačko-osječke nadbiskupije i Požeške biskupije, kao i na župe u R. Srbiji, a pozivamo sve iseljene Srijemce koji bi htjeli pratiti i podržati Srijemsku biskupiju i kroz „Nadu“ da se slobodno jave na adresu Uredništva: Biskupski ordinarijat, Uredništvo Nade, Sv. Dimitrija 12, 22000 Sr. Mitrovica ili na e-mail Tiskovnog ureda info@srijembiskupija.rs te će im se vrlo rado poslati primjerak.

Sve koji bi svojim prilozima, tekstovima, fotografijama ili vijestima htjeli obogatiti Nadu, neka se slobodno jave na istu e-mail adresu.

Pozivamo i potičemo sve ljude dobre volje da pomognu izdavanje ovog jedinog lista na hrvatskom jeziku u Srijemu svojim donacijama;

za uplate iz R. Srbije (s naznakom „Donacija za Nadu“) Erste bank a.d., broj dinarskog računa. 340-19411-91, Srijemska biskupija, Štrosmajerova 20, Petrovaradin.

Za uplate iz inozemstva (RH), s naznakom „Donacija za Nadu“: Esrte bank a.d., IBAN RS35340000000001941191, Srijemska biskupija, Štrosmajerova 20, petrovaradin, SWIFT (BIC) CODE: GIBARS22 ERSTE BANK A.D. NOVI SAD, SRBIJA.

Dnevni list „Politika“ je objavio intervju s tajnikom Svete Stolice za odnose s državama i međunarodnim organizacijama nadbiskupom Paulom Richardom Gallagherom. Intervju prenosimo u cijelosti.

Na početku svoga pontifikata papa Franjo je ponovio da je međureligijski dijalog neophodan uvjet za svjetski mir i da je, stoga, dužnost za sve kršćane, kao i za pripadnike drugih religijskih zajednica, podsjeća Paul Richard Gallagher, tajnik Svete Stolice za odnose s državama i međunarodnim organizacijama, odgovarajući na pitanje je li dijalog dovoljno jako sredstvo da pobijedi govor oružja. U ekskluzivnom razgovoru s ovim visokim dužnosnikom Vatikana, naime, napominjemo da je papa Franjo u intervjuu za „Politiku“ prije tri godine rekao da se „sukobi ne rješavaju zaboravom, neznanjem ili brisanjem svega i kretanjem ispočetka, već dijalogom“. Da „nitko ne sazrijeva niti dostiže svoju puninu tako što se zatvara u sebe i svoja uvjerenja“ i da je „važno zapamtiti kako zdrava otvorenost nikada ne ugrožava identitet“, kako je tada poručio papa Franjo. Govoreći o snazi dijaloga, nadbiskup Gallagher kaže:

„Želio bih spomenuti Dokument o bratstvu među ljudima za svjetski mir i zajednički život, koji su potpisali 2019. papa Franjo i veliki imam od Al Azara. Slični tekstovi su već bili potpisivani u prošlosti. Među onima koji se ističu je i završna deklaracija četiri seminara Katoličko-islamskog foruma, održavanih 2008, 2011, 2014. i 2017. Ovom prilikom, za razliku od prethodnih, nisu delegacije potpisale deklaraciju, već osobno papa i muslimanski lider. Zato su te riječi velike dubine, i to ne samo zbog toga kako su formulirane. Svrha toga dokumenta je da postane 'vodič za nove generacije ka kulturi međusobnog poštovanja po shvaćanju velike Božje milosti, koja čini sva ljudska bića braćom'.“

Kolika je danas moć Svete Stolice, koja održava diplomatske odnose sa 176 država, u uspostavljanju ravnoteže u znatno poljuljanim diplomatskim odnosima?

Želio bih ukratko razjasniti što se misli pod terminom Sveta Stolica, što se ne bi trebalo miješati s malim teritorijem zvanim Država-grad Vatikan, a ne treba se ni jednostavno poistovjetiti s Katoličkom crkvom, koju čini zajednica vjernika u Isusa Krista, sa svojim biskupijama koji su u jedinstvu s biskupom Rima. Strogo govoreći, Sveta Stolica, ili Apostolska Stolica, odnosi se na stolicu Svetog Petra, dakle, na papu, kao njegovog nasljednika. U svom najširem kanonskom značenju, Sveta Stolica odnosi se na papu i Rimsku kuriju, kao središnje upravljačko tijelo Katoličke crkve. U pogledu međunarodnih odnosa, već stoljećima Sveta Stolica se smatra suverenim pravnim subjektom, nezavisnim od bilo koje duge vlade ili države. Dakle, Sveta Stolica je najstarija institucija koja djeluje na međunarodnoj sceni. Prisutna je i djeluje već mnogo stoljeća, mnogo prije no što su moderne države uspostavljene, i dalje je sveopće priznata kao član međunarodne zajednice.

Sveta Stolica je uvijek bila smatrana za suverenog i nezavisnog međunarodnog aktera, ali onoga koji je oslobođen materijalnih interesa (političkih, ekonomskih, vojnih) i zato je uvažavana kao nezavisni subjekt sposoban sudjelovati u posredničkim rješavanjima sporova između sukobljenih strana, pa i među sukobljenim državama.

Danas, međutim, kako znamo, međunarodni odnosi, osobito na multilateralnom nivou, ne traže garantiranje generalne sigurnosti i ravnoteže, već se traži da se učini veći napredak u međusobnom očuvanju mira i u upravljanju regionalnim i globalnim poslovima i resursima, kao i u promoviranju univerzalnih ljudskih prava i ostalih socijalnih i ekonomskih prava. U tom kontekstu, Sveta Stolica stječe uvijek novu i dublju važnost. U stvari, zbog svoje crkvene prirode i zahvaljujući svom moralnom autoritetu, koji je sveopće priznat, njeno diplomatsko učešće se redovito traži kako bi se olakšao suživot između naroda i unutar njih, u bliskoj suradnji s lokalnom hijerarhijom.

Danas svjedočimo ratnoj situaciji u Ukrajini. Na jednoj strani imamo trideset zemalja članica NATO-a uz Ukrajinu, a na drugoj imamo Rusku Federaciju. Pred nama je, dakle, fragment trećeg svjetskog rata. Može li se i kako doprinijeti sprječavanju daljih ratnih sukoba u Ukrajini, ali i na svjetskoj razini? Kolika je snaga medija u toj misiji?

Kada govorimo o ratu u Ukrajini, istina je da je Ukrajina potpomognuta od drugih država članica NATO-a, jer je u tom sukobu jasno da je Ukrajina žrtva, dok je Ruska Federacija, koja, također, ima one koji je podržavaju i svoje saveznike, agresor.

Kada govorimo o doprinosu novinara u prevenciji budućih sukoba, papa Franjo je jednom prilikom istaknuo da „novinarstvo ne nastaje izborom profesije, već je ono kao priključivanje misiji, nešto kao liječnik, koji uči i radi kako bi se zlo u svijetu moglo izliječiti” (Govor prilikom dodjele titule viteza i dame Reda velikog križa pape Pia Devetog g. Filipu Puleli i gospođi Valentini Alazraki, 13. studenog 2021).

Rat u Ukrajini i drugi sukobi u svijetu su, dakle, zlo koje treba izliječiti. Koje „lijekove” novinari mogu upotrijebiti, uključujući i one iz vaših novina? Svakako, lažne vijesti, provokativna retorika i manipulacija istinom, što su sve otrovi, nisu među njima. Nažalost, ti fenomeni su prisutni u svijetu novinarstva danas više nego što su bili u prošlosti. Oni, umjesto da liječe bolest, da razgone sjene zatvorenog i podijeljenog svijeta i da grade bolju civilizaciju, otežavaju stanje još i više. Iznad svega, od onih koji sudjeluju u društvenoj komunikaciji očekuje se da imaju osjećaj za odgovornost da prenose istinite, ispravne i besplatne informacije.

Nadalje, kao što je papa Franjo rekao prilikom 57. Svjetskog dana društvene komunikacije, današnji novinari trebali bi govoriti iz srca, „njegovati kulturu mira na mjestima gdje je rat, otvarati putove koji omogućavaju dijalog i pomirenje na mjestima gdje bjesne mržnja i neprijateljstvo” (Poruka Svetog oca Franje za 57. Svjetski dan društvene komunikacije, 24. siječnja 2023). Dakle, u dramatičnom kontekstu globalnog sukoba hitno je potrebno uspostaviti neagresivnu komunikaciju. Od bitnog značaja je prevladati loše navike brzog diskreditiranja protivnika, označavanja protivnika pogrdnim terminima. Potrebna nam je komunikacija sposobna za dijalog, koja je aktivno uključena u promociju potpunog razoružanja i posvećena demontaži ratnog mentaliteta.

Balkan i regija koja ga okružuje bili su mjesto suočavanja raznih kultura, ali i interesa, koji su nerijetko proizvodili žestoke sukobe, posebno Veliki rat, ali i sukob nastao raspadom Jugoslavije. Mnogi su pokušali ponovo ovu regiju uvući u ratne sukobe preko narušenih odnosa naroda različitih vjera u Bosni i Hercegovini, a sada tenzije stvara i kosovsko pitanje. Eurointegracije su zajednički cilj zemalja zapadnog Balkana. Je li to put koji će ugasiti tinjanje potencijalnih sukoba? Koliko Sveta Stolica može doprinijeti uspostavljanju i razvoju mira i ljubavi među narodima i jačanju odnosa između kršćanstva i drugih vjera?

Što se tiče zapadnog Balkana, može se ponekad čuti izraz „europsko bure baruta” ili, kako je Vinston Čerčil rekao, da „Balkan proizvodi više povijesti nego što može svariti”. Ovo efektno ilustrira koliko je ovaj dio Europe bio, i još uvijek je, važan. Povijest balkanskih zemalja je pokazala kako je moguće izgraditi društvo gdje razlike nisu teret, već prednost. S druge strane, nažalost, ova regija je, također, bila svjedok kako je malo potrebno da se uništi društvo tog tipa, čega smo svi bili svjedoci devedesetih godina prošlog stoljeća.

Sveti otac je posjetio balkanske zemlje više puta, izražavajući svoju bliskost s narodima koji su tamo. Također, i ja sam, kao tajnik za odnose s državama i međunarodnim organizacijama, posjetio skoro sve balkanske prijestolnice, kako bih pokazao da je ova regija među prioritetima Svete Stolice i kako bih iskazao podršku Svete Stolice na njihovom putu ka europskoj integraciji. Ja sam uvjeren da, govoreći o miru i dijalogu na Balkanu, ne može se ne spomenuti prilika koja je ponuđena europskim putem. Želio bih ponoviti da Sveta Stolica gleda blagonaklono na europske težnje balkanskih naroda, snažno ih podržava i nada se da će uskoro doći do efikasne i potpune realizacije, ali i zato da se olakša osjećaj napuštenosti koji brine građane, a koji, opet, gledaju s nadom u Europsku uniju zarad budućeg rasta i napretka.

Iz religijske perspektive, s druge strane, promocija ekumenskog i međureligijskog dijaloga ostaje fundamentalna. Ta dimenzija ima poseban značaj za mirnu budućnost Balkana, gdje su se stoljećima latinska, bizantijska i islamska kultura susretale i, ponekad, sukobljavale. Kako je papa Franjo izjavio prilikom svoga posjeta Bosni i Hercegovini, 2015. godine, dijalog je bitni uvjet za mir, stoga je on i dužnost svakog vjernika i njihovih vjerskih vođa, koji su primarni čuvari mira (v. Papa Franjo, Ekumenski i međureligijski susret, Franjevački međunarodni studentski centar, 6. lipanj 2015).

Neophodno je spomenuti posebnu ulogu papinih putovanja, čiji raspored skoro uvijek uključuje ekumenske i međureligijske susrete. Napokon, tu su i različiti susreti i konferencije na kojima Sveta Stolica sudjeluje, koje imaju cilj promovirati dijalog i mir. Što se tiče ove regije, na primjer, prošloga lipnja u Kopru (Slovenija), Njegova eminencija kardinal Pietro Parolin sudjelovao je na Forumu za mir i dijalog na Balkanu, zajedno s različitim predstavnicima drugih konfesija.

Svijet, a također i Balkan, mora više ulagati u kulturu susretanja kako bi se prevladala kultura sukoba, a to je tema draga papi Franji. Jedan od važnih elemenata kulture susretanja, uz gostoljubivost i posvećenost, jest dijalog, koji treba tražiti kroz „međusobno približavanje, slušanje, promatranje, međusobno poznavanje i razumijevanje drugog i kroz nalaženje zajedničkog stanovišta” (n. 198), kako je papa Franjo objasnio u enciklici „Fratelli tutti”.

Vatikan i Srbija imaju stoljetnu diplomatsku saradnju. Vatikan nije priznao neovisnost Kosova, Sveta Stolica je od samog početka kosovskog problema pokušala ohrabriti uključene strane i pomoći im da kroz otvoren, iskren i konstruktivan dijalog dođu do pravednog rješenja  koje će biti na dobrobit svih. Kako ocjenjujete diplomatske odnose između Vatikana i Srbije i mogu li se oni unaprijediti?

Osvrćući se na stogodišnju tradiciju diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Srbije, želio bih razjasniti da je Sveta Stolica održavala diplomatske odnose s različitim državama koje su nastajale jedna za drugom s Beogradom kao glavnim gradom. U studenom 1919. Sveta stolica je priznala Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, te 2. ožujka 1920. poslala prvog apostolskog nuncija Nj. e. nadbiskupa Francesca Kerubinia. Iste godine je i Apostolska nuncijatura otvorena u Beogradu. Zato je preciznije reći da se radi o stogodišnjici prisutnosti Apostolske nuncijature nego o stogodišnjici diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Srbije.

Posljednjih godina su diplomatski odnosi između Srbije i Svete stolice stalno jačali, dijelom zahvaljujući i velikom broju posjeta visokih zvaničnika, kao što su posjete vrhovnih predstavnika države Vatikan 2005, 2009, 2015. i 2019. Potom, posjeta državnog sekretara kardinala Pietra Parolina Srbiji 2018, a 2014. godine je moj prethodnik posjetio Srbiju da bi potpisao Dogovor o suradnji na višem obrazovanju. Godine 2018. Nj. e. g. Ivica Dačić, ministar vanjskih poslova, posjetio je Vatikan. Iste godine su vođeni bilateralni razgovori između generalnog sekretara Ministarstva vanjskih poslova Republike Srbije i podsekretara Sekcije za odnose s državama Svete Stolice, premijera i ministra vanjskih poslova u studenom 2021. u Beogradu. Veoma sam zahvalan na vrhunskoj dobrodošlici i na razgovoru koji sam imao sa Njegovom svetosti patrijarhom Porfirijem, poglavarom Srpske pravoslavne crkve, u manastiru Kovilj, kome sam prenio i pozdrave Svetog oca Franje.

Uzimajući u obzir sav taj pozitivan razvoj, nitko ne treba sumnjati da su se odnosi između Svete Stolice i Srbije značajno poboljšali.

Kada se može očekivati posjet pape Franje Srbiji?

Što se tiče pitanja mogućeg putovanja pape u Beograd, kao što se zna, službeni poziv Svetom ocu za posjet Srbiji primljen je u prethodnom periodu i on je izrazio želju da učini posjet. Ipak, čini se da u Srbiji još uvijek ima onih koji misle da vreme za takav posjet još nije došlo. Želio bih dodati i opservaciju da su oko pet posto građana Srbije katolici i mislim da bi oni, zajedno sa svojim biskupima, također željeli primiti Svetog oca u „svojim domovima”.

Izvor: www.politika.rs