Vijesti
RADNE AKCIJE NA KATOLIČKOM GROBLJU U KUKUJEVCIMA
21. veljača 2022.
KUKUJEVCI (TU) – Kroz tri radne akcije očišćeno je katoličko groblje u Kukujevcima. Jednoj od akcija priključio se i srijemski biskup koadjutor msgr. Fabijan Svalina
Na dijelu katoličkog groblja u Kukujevcima su u protekle tri subote, 5, 12 i 19. veljače 2022. organizirane akcije uređenja – krčenja i čišćenja. Akcije su provedene uz znanje, suglasnost i potporuupravitelja kuujevačke župe vlč. Nikice Bošnjakovića, koji je pomogao pronaći radnike. G. Milan Cindrić je pokrenuo inicijativu među Kukujevčanima u Hrvatskoj da se priključe akciji te je osobno pokrio troškove. Na prvoj akciji je bilo deset ljudi koji su motornim pilama sjekli grane i prikupljali ih na gomile, te pripremili za paljenje. Od raseljenih Kukujevčana akciji se priključilo dvoje. Vlč. Nikica Bošnjaković je osigurao objed za radnike. Zbog količine posječenog drveća, posao nije završen, te je dogovoreno da se pronađe još radnika za sljedeću akciju, koja je zakazana za subotu, 12. veljače 2022.
Na drugoj akciji bilo je devetnaest ljudi, od toga četvoro iz Hrvatske i troje djece, koja su došla s roditeljima i pomagala koliko djeca to mogu .
Radnici su bili neizmjerno počašćeni i ohrabreni dolaskom srijemskog biskupa koadjutora msgr. Fabijana Slavine, koji ih je pozdravio, pohvalio akciju te zahvalio njima i donatorima. Nakon zajedničkog objeda kojega je i ove subote organizirao župnik uz pomoć svoje majke, nastavljen je posao. Na iznenađenje svih msgr. Fabijan Svalina je izrazio želju da se priključi akciji i svojim osobnim radom. Zamolio je rukavice, te je sa vlč. Nikicom Bošnjakovićem i ostalim radnicima krčio katoličko groblje. Željka Korać i Nevenka Vidić donijele su kolače sudionicima akcije.
Milan Cindrić, organizator ove vrijedne akcije, iskoristio je priliku te msgr. Fabijana Svalinu upoznao s obnovom kapele u polju, stradanjima Hrvata u ovom mjestu i ubojstvima 7 civila na najsvirepiji način tijekom rata devedesetih godina. Zatim je odveo msgr. Fabijana Svalinu do groba ubijene obitelji Oskomić, gdje su se pomolili za njihovu žrtvu koju su podnijeli samo za to što su bili Hrvati i katolici, a nisu se htjeli seliti.
U prve dvije akcije posječeno je drveće i granje sa 75% površine uređivanog dijela groblja. Slijedeća akcija zakazana je i organizirana u subotu, 19. veljače 2022. kada se okupilo šesnaest radnika (pet s motornim pilama), zbog čega su radovi išli brže nego na prethodnim akcijama. Ove subote je došlo dvoje odseljenih kukujevčana iz Hrvatske, a bilo je nekoliko mladića iz Šida i Batrovaca, koji su na inicijativu župnika Bošnjakovića došli pomoći. Zahvaljujući većem broju okupljenih radnika planirani radovi oko čišćenja groblja završeni su toga dana. Obzirom da se radi o velikoj količini posjećenog drveća i granja, u planu je da se za nekoliko tjedana, kada se sve osuši, organizira nekoliko akcija kontroliranog paljenja. Sredstva za ove akciju su, zahvaljujući donatorima već prikupljena. Kukujevčani, sudionici ovih akcija, bilo kao donatori ili radnici, izrazili su veliko zadovoljstvo što su konačno uspjeli očistiti zapušteni dio groblja, jer ih još uvijek za Kukujevce vezuje ljubav prema svome rodnom mjestu. Zahvalni su upravitelju župe vlč. Nikici Bošnjakoviću, koji im je pomogao organizirati i sprovesti ove akcije.
Milan Cindrić
NOVI BROJ LISTA NADA – GLASILA SRIJEMSKE BISKUPIJE
01. veljača 2022.
SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Koncem sije;nja, izašao je novi broj informativno–pastoralnog lista Srijemske biskupije Nada. Ovo je osmi broj ovoga lista koji izlazi jednom godišnje, a većinom donosi izvještaje o događajima tijekom godine koja je iza nas. Ovaj puta je to za 2021. godinu. Trenutna naklada je 5000 primjeraka.
Za istaknuti je kako je ovogodinje glasilo brojkom stranica najopsežije, te je naraslo na rekordnih 115 stranica.
Na naslovnoj stranici se nalazi fotografija sa biskupskoga ređenja msgr. Fabijana Svaline. Fotografija prikazuje zareditelja msgr. Paula Richarda Gallaghera, u trenutku polaganja ruku na biskupa ređenika. Donji dio naslovne strane kroz istaknute naslove upućuje na važne događaje koji su se dogodili u protekloj godini.
Na zadnjoj stranici se nalazi kratka obavijest o imenovanju msgr. Fabijana Svaline za srijemskog biskupa koadjutora, kao i dio njegovog govora prlikom svečane objave njegova imenovanja.
Kao uvodnik stavljena je božićna čestitka msgr. Fabijana Svaline, biskupa koadjutora srijemskog.
Zatim slijede Događaji iz sjedišta Srijemske biskupije sa svim značajnijim događajima za Srijemsku biskupiju kroz 2021. godinu, bilo da su organizirani na području Srijemske biskupije ili negdje izvan nje.
Slijedi rubrika Događaji iz Srijemske biskupije, a zatim podjela vijesti po dekanatima. Najzastupljeniji, po materijalima, je i ovaj puta Srijemskomitrovački dekanat. Među svim izvještajima, od veoma velikog značenja je izvještaj Proslava 300 godina obnove župe Zemun. Uz ovu proslavu vezana su 2 izvještaja – prvi se odnosi na predavanje povodom velikog jubileja, dok je drugi vezan uz samu proslavu.
Slijeća rubrika je Svetište Gospe Tekijske. U noj se nalazi izvještaj sa proslave predvečerja i samoga dana Velikih Tekija, zatim izvještaj o prvim hodočasnicima nakon pandemijskog zastoja, te izvještaj o čudesnom ozdravljenju na Tekijama.
Rubrika Izvan granica Srijemske biskupije donosi niz izvještaja od kojih se mogu izdvojiti izvještaj o susretu patrijarha Porfirija s msgr. Paulom Richardom Gallagherom, te izvještaj o imenovanju novog ravnatelja Caritasa Srbije.
Slijedi Interview s msgr. Paulom Richardom Gallagherom, tajnikom za odnose s državama, a zatim rubrika Iz povijesti Srijemske biskupije koju uređuje preč. Marko Kljajić, koji za ovaj broj piše o temi Srijem pod austrijskom i ugarskom vlašću.
U rubrici Upoznaj svoju vjeru nalazi se članak s biblijskom tematikom, člankom o Sakramentu Pomirenja, te dječjim kutkom.
Rubrika Stranice za vjeroučitelje pod naslovom Čizma puna dobrih djela donosi smjernice za izradu plakata za početak Došašća i obilježavanje dana svetog Nikole biskupa.
Zadnja rubrika nosi naslov Pastoral samaca, a govori o važnosti i hitnosti pastorala ove vrste. Obzirom na svoj sadržaj, ovaj članak predstavlja nastavak iz prošlogodišnjeg broja.
Svi koji žele primati informativno–pastoralni list Srijemske biskupije Nada mogu se javiti na e-adrese: anci.sid@gmail.com ili ivizrno@gmail.com. Kupnjom glasila Srijemske biskupije pomažete rad i opstanak.
Ivica Zrno
PROSLAVA SPOMENDANA SVETOG VINKA U PETROVARADINU
31. siječanj 2022.
PETROVARADIN (TU) – Nakon dugog niza godina, Petrovaradinci su odlučili obnoviti svečaniju proslavu blagdana sv. Vinka, zaštitnika vinograda, vinogradara i svih koji se bave podrumarstvom i proizvodnjom vina. To je učinjeno na ovogodišnje Vinkovo, 22. siječnja, uz namjeru da ovaj novi početak bude na ponos cijele hrvatske zajednice u ovom mjestu, ali i da značaj ovoga blagdana bude prepoznat na razini cijelog Petrovaradina i Novog Sada.
Ugođaj koji je donijela snježna vijavica toga jutra obodrio je dvadesetak vinara i njihovih gostiju da započnu, uz vino u prikladnnim čašama za degustaciju i pogačice sa čvarcima, u podrumu Josipa Župančića u Starom Majuru neizbježnu priču o tome koliko je nekada bilo vinograda oko Petrovaradina i zašto ih je danas ostalo vrlo malo. Od samog Župančića, čiji je vinograd danas najveći, gosti su saznali povijesni podatak da je na petrovaradinskom fruškogorskom pogdorju 1880. godine bilo 2500 jutara vinograda. Za njihov nestanak kriva je urbanizacija Petrovaradina, koje je dovela do vrlo brze prodaje vinogradskih parcela za izgradnju kuća i vikendica.
Sveti Vinko je kršćanski mučenik koji je stradao u Diokelecijanovim progonima kršćana. Bio je mučen u Saragosi, bačen u more i čudesno isplivao, te živio do 304. godine. Na svetog Vinka, kakve god da su vremenske prilike, ide se u vinograd. To je dan iščekivanja proljeća i provjere trenutačnog stanja loze koju ćemo, kao tradiciju, i mi učiniti, kazao je Mirko Turšić, predsjednik „Jelačića“, otvorivši susret.
Na programu je, nakon okupljanja i predstavljanja podruma domaćina susreta i kratke povijesti, bilo zajednički uspon do kosine Zanoš, na granici petrovaradinskog sa atarom Srijemskih Karlovaca, gdje se nalazi vinograd Josipa Župančića, obred blagoslova ze zajednička zakuska i veselje.
Sam Župančić pripada devetoj generaciji vinara u obitelji, no počeo je raditi, nakon pauze, 2009. godine.
Nekada su u vinogradima moje obitelji bile zastupljene stare sorte: slankamenka, plemenka, kraljica vinograda, a neke, kao što su portugizac i rajnski rizling još imamo, uz cardonay i cabernet sauvignon. Ponos našeg podruma je ice wine, iz ledene berbe koja je zahtjevna, mukotrpna i neizvjesna, ali je zato vino bez sumpora, umjetnog zaslađivanja, umjetne arome, boje jantara i iznimne voćne arome. U to su se sudionici uvjerili na degustaciji.
Nakon što su svi sudionici pristigli na vinograd na Zanošu, obred zaziva Božjeg blagoslova predvodio je vlč. Ivan Rajković, župnik župe Uzvišenja sv. Križa u Petrovaradinu. Vlasnik Župančić odrezao je za tu priliku dijelove sa tri loze koje je, blagoslovljene, ponio kući kako bi potjerale i, vjeruje se, pokazale kakva će biti tekuća vinarska godina.
Zakusku i veselje uz glazbu priredio je Robert Štimac u svojem rasadniku i mladom vinogradu podno Mišeluka, uz neizostavnu vatru na kojoj su kobasice i slaninu pekli sami sudionici. Među njima bio je i Stjepan Glas, opunomoćeni ministar u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu sa suradnikom Josipom Čularom. U organizaciji proslave sudjelovala je Mjesna zajednica Petrovaradin, Zaklada “Spomen-dom bana Josipa Jelačića“ (čiji je upravitelj dr. Darko Polić govorio o petrovaradinskoj povijesti), a nazočio je i pomoćnik pokrajinske zajnice za kulturu, javno informiranje i odnose sa vjerskim zajednicama Goran Kaurić.
Tekst: Marko Tucakov
Fotografije: nshronika.rs
U SRIJEMSKOJ KAMENICI PROSLAVLJEN SVETI VINKO, ĐAKON I MUČENIK – ZAVJETNI DAN ŽUPE
27. siječanj 2022.
SRIJEMSKA KAMENICA (TU) – U subotu 22. siječnja 2022. godine u župi Našašće Svetog Križa u Srijemskoj Kamenici proslavljen je zavjetni dan, sv. Vinko, đakon i mučenik. Svečano euharistijsko slavlje u 11.00 sati predslavio je vlč. Luka Poljak, svećenik Subotičke biskupije u koncelebraciji s prečasnim Markom Lošem, župnikom u Petrovaradinu i kancelarom Srijemske biskupije i župnkom domaćinom vlč. Lukom Ivkovićem.
U prigodnoj homiliji vlč. Luka je istaknuo povijesni presjek i lik đakona Vinka i njegovo služenje Kristu Gospodinu. Razlažući njegov život i djelovanje napomenuo je da bi svatko od nas trebao svoj život suobličavati Kristu i podnosti patnje našega vremena poput sv. Vinka, jer ćemo jedino na taj način zaslužiti vijenac pravednosti.
Sveti Vinko je osoba koja nam daje poruku ponizna i iskrena nasljedovatelja Kristova. On je onaj koji se nije dao povoditi zemaljskim probicima, već je gledajući u lik Krista Raspetoga i svoj život dao kako bi samo Bogu živio, te je na taj način i nama uzor da sve svoje brige i probleme predamo Bogu na upravljanje i vodstvo. Na taj način, i mi, današnji moderni mučenici, svjedoci vjere u Boga, zaslužit ćemo palmu pravednosti i dioništva u Božjem Kraljevstvu, napomenuo je vlč. Luka.
Povezujući život sv. Vinka sa životom sv. Martina, naglasio je kako su ova dva sveca zaštitnici vinara i vinogradarstva.
Braćo i sestre, za svetog Martina nosi se bijela liturgijska boja, a za svetog Vinka crvena. Vrlo znakoviti i simbolično za sve nas. Imamo dvije boje vina, crvena i bijela, i upravo ova dva sveca spajaju se u nezamislivu kombinaciju čistoće i prolivene krvi za Krista Gospodina. Vinar uvijek bdije i obilazi vinograd, neizmjernu mu ljubav daje kako bi na kraju berbe ubirao plodove i čisto vino od Boga dano. Likovi Vinka i Martina i njihovo štovanje je toliko značajno da nas uvodi u prostranstvo jednostavnosti služenja, ponizna srca i neizmjerne ljubavi u služenju. Biskup Martin i đakon Vinko su dva lika koja nam crkva daje kako bismo i mi, bez obzira na okolnosti, prihvaćali Božju volju i kroz život je provodili. Stoga skupa s njima budimo i mi svjedoci Kristove ljubavi u današnjem svijetu, u modernom i suvremenom svijetu, kada je teško biti pravim i istinskim vjernikom, do kraja, bez oklijevanja napomenuo je predslavitelj misnog slavalja.
Na kraju proslave zavjetnog dana, vlč. Luka Poljak je simbolički blagoslovio vino koje je donio domaći vinogradar gospodin Matija Agner, te je na taj način završena proslava svetog Vinka. Svečano liturgijsko slavlje svojim pjevanjem animirao je domaći župni zbor pod orguljaškom pratnjom Ivana Beera. Nakon misnog slavlja svi okupljeni župljani okupili su se u župnoj kući na prikladnom domjenku uz „čašicu razgovora“.
Luka Ivković
BOŽIĆNI INTERVIEW HRVATSKE RIJEČI - CRKVA DA BUDE VIDLJIVA PO DJELOVANJU „CARITASA“
27. siječanj 2022.
„Mi jesmo manjinska skupina kao katolici, ali i kao Hrvati, Mađari, Nijemci i drugi narodi koji su katolici. To ne smije biti hendikep nego izvor snage: kako biti privlačan i prepoznatljiv u vremenu i okolnostima u kojima živimo. Samo po tome ćemo biti vidljivi, a možda se netko odvaži nasljedovati nas. Glede ovdašnje katoličko-medijske situacije trebalo bi naći modalitete kako pronaći na dnevnoj ili tjednoj bazi načina te doći do radijskog/televizijskog programa, vlastitog katoličkog portala ili biti podružnica drugih katoličkih medija u susjednim zemljama. O tome ćemo zajedno, kao Crkva na ovim prostorima, razmišljati: kako dati odgovor takvim izazovima“. Ovim je riječima, sažetkom dvije teme o kojima je s čitateljima našeg tjednika podijelio svoje misli i iskustvo medijskoga djelatnika, našega kolege, razgovor s nama završio mons. Fabijan Svalina. Razgovarali smo s njime uoči Božića, u Srijemskoj Mitrovici, mjesec dana nakon što je postao njezin stanovnik.
Kako se osjećate kao stanovnik Srijemske Mitrovice? Jeste li imali prigode upoznati vjerničke zajednice u Srijemu?
Vrijeme leti i neka mala iskustva su tu. Još je prerano da bilo što zaključujem. Ovdje je dobro i lijepo, nadam se da će tako i ostati. Sredina me prihvaća. Treba još vremena da se uhodam u službi koja mi je povjerena od Svetoga Oca. Preda mnom su još neki zadaci koje moram izvršiti po nalogu naznačenom u buli imenovanja. Nakon božićnih blagdana vjerujem da je pred nama završetak radova i opremanje ovih prostorija i preseljenje Ordinarijata iz Petrovaradina. Za ovih nekoliko tjedana bio sam u tri župe i ovdje u katedrali nekoliko puta na misama. Katedralnu crkvu poznajem dulji niz godina, no prekretnica je bila 2004., kada se slavila 1700. obljetnica srijemskih i panonskih mučenika, i kada sam posebno doživio Srijem, u novom svjetlu u odnosu na ono što je to bilo prije toga. Moje poznavanje Srijema potječe iz vremena kada su odgojitelji u malom sjemeništu u Đakovu predložili maturalno putovanje u Srijem, jer su druge opcije bile preambiciozne i skupe, a skupina maturalaca premala. To mi je bilo jedno od najljepših iskustava i uspomena. Ostala mi je slika samostana u Petrovaradinu gdje je trenutno smješten Ordinarijat. Boravili smo u sobama u potkrovlju, te odonud pohađali brojne župe gdje su nas župnici i vjernici dočekivali kao najveće goste. Neki svećenici su još uvijek župnici župa koje smo tada posjetili.
Katolički biskupi ipak nisu vrlo dugo rezidirali u Mitrovici. Na kakve je reakcije naišla Vaša odluka da to činite?
U trenutku prihvaćanja biskupske službe zauzeo sam stav da Srijemska Mitrovica, kao drevno sjedište biskupije, treba ponovo zaživjeti, da je prirodno da biskup rezidira u ovim prostorima, i da je potrebno stvoriti uvjete kako bi biskupija, sa svim svojim infrastrukturnim segmentima, počela egzistirati na ovom prostoru. U inauguracijskom govoru sam fokus stavio na kršćansku metropolu Sirmij. Ovdje su izvori kršćanstva! Mi želimo crpsti svoju snagu i svoje buduće poslanje na ovim prostorima, koji su po mnogo čemu specifični u odnosu na neke druge na kojima žive Hrvati, jer se radi o manjinskoj zajednici gdje treba računati s mnogim čimbenicima: danas na ovim prostorima živi puno manji broj ljudi, brojne su župe koje su postojale, a koje više ne postoje ili nominalno postoje, te da se u mnogim segmentima trebati prilagođavati potrebama mjesne Crkve. Sinodalni hod, koji je pokrenuo Sveti Otac, na dobrom je tragu svega onoga što mi trebamo činiti. Vjerujem da ćemo kao biskupijska zajednica znati dati svojevrsni odgovor na izazov koji je pred nama. To je sinoda za nas, govor potreba Crkve ovog konkretnog podneblja u trenutku u kojem živimo. Vjerujem da će nas Gospodin nadahnuti u onome što je najpotrebitije za okolnosti u kojima živimo. Od predturskih vremena u Srijemskoj Mitrovici nije bio ređen biskup. Bili su imenovani biskupi koji čak nisu nikad dolazili na ove prostore. Godine 1773. dolazi do personalne unije, sjedinjenja Srijemske i tadašnje Đakovačke ili bosanske biskupije, po principu dvije biskupije a jedan biskup, i to je uspješno egzistiralo do 2008. godine. Tada se pokazala potreba, jer je Srijem ostao u drugoj državi, da se za ove nove prilike stvori nova struktura koja će odgovoriti potrebama ljudi konkretne biskupije. Biskup Đuro Gašparović dugi niz godina boravio je u Petrovaradinu, ne samo kao dijecezanski biskup nego prije kao generalni vikar s posebnim ovlastima. Nametnula se potreba da se biskupija premjesti tamo gdje joj je stvarni izvor i prirodno središte. Moj je fokus da se što prije u prostorima župne kuće ovdje u Mitrovici uredi i opremi prostor i preseli Ordinarijat sa svim uredima i ustanovama koje su trenutno u Petrovaradinu. To ne znači da svaka ustanova mora egzistirati ovdje. Današnji sustavi komunikacija omogućuju nam čak to da možemo djelovati iz bilo kojeg mjesta. Usmjerit ćemo se kapilarnom radu u pristupu prema ljudima. Jasno nam je da ne možemo imati infrastrukturu kao Đakovačko-osječka nadbiskupija i neke druge velike, koje imaju veliki svećenički i laički potencijal. Kod nas je to specifično i pokušat ćemo našu infrastrukturu prilagoditi za naše potrebe i djelovanje. Računam i očekujem daljnji angažman naših vrijednih svećenika, ali veliku ulogu moraju imati i vjernici laici, kojima će biti povjerene određene zadaće.
Poruke biskupa glavnog zareditelja na Vašem biskupskom ređenju, poruke naklonosti prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, još odjekuju. Za koje modele kršćanske suradnje s pravoslavnom zajednicom smatrate da bi mogli biti uspješni u Srijemu?
Ovdje smo usmjereni jedni na druge. Ovdje su sjecišta i stjecišta raznih kulturoloških i povijesnih momenata. Htjeli-ne htjeli, upućeni smo jedni na druge i naša suradnja je neizbježna. Poziv koji nam je Sveti Otac uputio je trajna zadaća njegovanja odnosa, napose s kršćanskim zajednicama poput Pravoslavne crkve. Nastojat ću kao biskup ove Crkve, zajedno s biskupom Đurom, ostvariti korake prema našim mogućnostima i prilikama koje su nam zadane. Poruka koju je uputio mons. Paul Richard Gallagher snažna je poruka Svetog Oca kojom je želio reći da su mu na posebnoj brizi ovi prostori u kojima su dotiču Istočna i Zapadna Crkva i da jači naglasak želi staviti na djelovanje Katoličke crkve u ovim prostorima. Kao biskup, nastojat ću svoje vizije kao i zadaće ostvarivati sa suradnicima.
Riječju „Caritas“ obilježen je početak Vašeg biskupskog služenja. Caritas je jedan od temelja Isusove Crkve, no čini se da se mi katolici često zaklanjamo iza ustanove Caritasa izbjegavajući ispunjavati Isusovu zapovijed ljubavi. Kakav je Vaš recept, kako da u životima kršćana uvijek bude „povrh svega ljubav"?
To je izazov svakog kršćanina. Caritas ima svoj izvor u euharistiji. Sudjelujući na euharistiji, živimo Caritas kao dio naše preobrazbe, blagujući euharistijska otajstva. Moramo biti spremni biti dio karitativne ljubavi prema našim potrebitima. Izazov je to u svakom trenutku i vremenu kako to pretočiti u redoviti život. Živjeli smo u razdoblju kada karitativna aktivnost nije smjela postojati, i ono što je postojalo bilo je od javnosti skriveno. Bit će velik izazov kako još snažnije pokrenuti djelovanje u našem ambijentu. Postoji institucionalno i neinstitucijalno karitativno djelovanje. Svi članovi Crkve pozvani su neformalno djelovati u sredinama u kojima žive, a isto tako i kroz instituciju kao što je župni, biskupijski i nacionalni Caritas. Naša je zadaća promovirati Caritas u društvu u kojem živimo, zauzimati se za najslabije u društvu i biti njihov glas, da javnost senzibiliziramo za njihove potrebe i tako na njih odgovorimo. Caritas ne može zamijeniti institucije države. Država je dužna ispunjavati socijalne potrebe svojih građana, a Caritas je usmjeren prema onima koji su na marginama društva. To su skupine naših bližnjih koje su zaboravljene od društva. Naša misao je usmjerena prema njima i zadaća nam je biti uz njih kao potpora i snaga, da njihov glas u društvu bude vidljiv, da osjete da netko stoji uz njih. Ovdje postoje biskupijski caritasi kao i središnji Caritas Srbije. Vjerujem da ćemo naći dodatne modalitete kako da budemo još prepoznatljiviji u društvu u Srbiji, da Crkva bude vidljiva po djelovanju Caritasa. Nismo snažni u brojčanome smislu, ali u onome što možemo, a to je djelatna ljubav iskazana prema bratu čovjeku u potrebi, možemo biti prepoznatljivi znak. Dao Bog da to možemo prepoznati i ostvariti prema konkretnim mogućnostima.
Još uvijek ste na mjestu ravnatelja Hrvatskog Caritasa. Koje elemente djelovanja Hrvatskoga Caritasa možemo mi ovdje uzeti kao model za djelovanje ovdje u Srbiji?
Hrvatski Caritas je krovna ustanova Hrvatske biskupske konferencije koja koordinira djelovanje biskupijskih caritasa. Biskupijski, odnosno župni caritasi imaju neposredni kontakt s korisnicima, a nacionalni ima zadaću ostvariti kontakte s institucijama države, civilnoga društva i tvrtkama kako ih senzibilizirati za društveno odgovorno poslovanje. Pokušat ćemo nešto iskustava stečenih ondje implementirati ovdje. Želim zahvaliti tolikim volonterima koji su svojim djelovanjem ostvarili velike projekte na koje Caritas i društvo mogu i trebaju biti ponosni. Kako sam čuo, i ovdje su vrlo prisutni i angažirani. Hvala na dobroti koju ti ljudi pružaju. Mi smo samo produljene ruke mnogih dobročinitelja, u čije ime činimo djelatnu ljubav prema onome tko je u potrebi. Znam neke elemente ovdašnjeg biskupijskog Caritasa koji je domišljat i nastoji odgovoriti potrebama svoga podneblja. Hvala tolikim ravnateljima, zaposlenicima, brojnim volonterima koji su nesebični u svom predanom radu. Jedan vid karitativne djelatnosti je kućni hospicij. Ima različitih primjera. Fascinirala me je, primjerice, uloga Caritasa u župi Ivankovo. Naime, Caritas župe Ivankovo raspolaže s oko 750 bolničkih kreveta i brojnim drugim medicinskim pomagalima, te su rasprostranjeni kao mreža po čitavoj Nadbiskupiji, u obiteljima gdje su bolesnici, starije osobe i nemoćni. Dobro je to uigran tim i na taj način konkretno pomažu najugroženijim skupinama. To mi je jedna od ideja kao početna poruka u djelovanju Caritasa Srijemske biskupije. Svi se mi susrećemo sa starijima i bolesnima koji ne mogu biti smješteni u staračkim domovima ili bolesni u bolnice, jer nema dovoljno stacionara koji će se brinuti o osobama koje su starije kao i o onima koje su bolesne ili su u terminalnim fazama bolesti. Možemo pokušati smanjiti njihovo trpljenje medicinskim pomagalima, kako bismo ljudima koji se brinu o svojim bolesnicima olakšali križeve i darovali konkretnu ljubav. To je nešto veliko i odgojno za svaku osobu, te ću se oko toga angažirati.
Na medijskim servisima Hrvatske katoličke mreže (HKM) sve je više informacija i o djelovanju katoličkih zajednica u biskupijama u Srbiji. Imate li saznanja koliko su korisnici HKM, a posebno IKA zainteresirani za život i aktivnosti vjernika katolika u Srbiji?
Na ovo pitanje ću odgovoriti kao, još uvijek, ravnatelj HKM koja kao ustanova u sebi integrira Hrvatski katolički radio, Informativnu katoličku agenciju i nove medije. Kroz moje preuzimanje HKM htio sam skrenuti pozornost da je to hrvatska mreža – koja ne pokriva samo područje Hrvatske, nego sva područja gdje žive Hrvati i drugi i gdje se Crkva brine za vjerničke zajednice, pa mi je bilo logično da se fokus usmjeri i na BiH, Srbiju, Makedoniju i druge prostore diljem svijeta, preko hrvatskih katoličkih misija. Jednostavno, pratimo crkvena zbivanja. Dobili smo povratne informacije da je to dobro i vjerujem da će se to i u budućnosti nastojati njegovati.
U medijskom smislu katolici su u Srbiji u najmanju ruku marginalizirani, a neka istraživanja pokazuju i da su iznimno negativno stigmatizirani. Može li bolja organizacija katoličkih medija ovdje pomoći da se takva situacija izmijeni?
Puno toga ovisi o nama, koliko smo fleksibilni prilagoditi se određenim okolnostima i biti domišljati u načinu kako doprijeti do medijskog prostora. Možda je ovdje poteškoća što nema središnjeg katoličkog glasila, portala, radija ili agencije, kao u Hrvatskoj ili drugdje. Bit će to izazov biskupima i vjernicima laicima da se pokuša naći modalitet kako doskočiti tim potrebama. Danas možemo biti prisutni online bilo gdje. Nadam se da će to biti jedna od zadaća koju ćemo morati promišljati na koji način odgovoriti potrebama vjernika u ovome prostoru.
Nedavno ste kao prioritet djelovanja pomenuli „pastoralno osnaživanje djelovanja pojedinih župnih zajednica, napose onih koje su posljednjih godina ostale bez župnika“, te ste istaknuli župe u Novom Beogradu, Srijemskim Karlovcima i Sotu. Hoće li biti prilike da se ovi izazovi riješe?
Nastojat ću u što skorije vrijeme pronaći adekvatne svećenike i za te župne zajednice. Sot dijeli svećenika s drugim župama, pa se dogodi da nema redovitih misa, iako se sakuplja lijepi broj osoba. Novi Beograd je po broju vjernika sigurno najveća vjernička zajednica u biskupiji, pastoralno možda zanemarena, ali tu je i splet okolnosti u kojemu je župa nastala. Novi Beograd je nastao nakon II. svjetskog rata, a župa je osnovana prije šezdesetak godina. Tražio se prostor za novu župnu crkvu, međutim političke okolnosti su bile takve da se nikad taj prostor nije dodijelio, niti je bilo moguće financirati kupovinu zamjenskog prostora u kojem bi se moglo djelovati. Pronalazak adekvatnog prostora i ishođenje sredstava da se izgradi pastoralni prostor i okupi vjernička zajednica izazov je za mnoge velike zajednice, a ovdje je to još veći izazov. Činjenica je da postoji veliki broj vjernika koji su kriptokatolici – djedovi i bake su se doselili iz katoličkih krajeva, ali su oni ostali anonimni, a potomci često i nekršteni. To su izazovi svećenicima: kako doprijeti do tih osoba? Jedan od načina je da kroz vid obreda ukopa pastoralizira potomke. Svidjele su mi se neke inicijative svećenika kako domišljato dolaze do tih osoba. Neka i dalje budu ustrajni i domišljati.
Podsjetili ste okupljene na misi Vašeg ređenja da je Srijemska Mitrovica kršćanska metropola. Vidite li prilike da se tako drevni kršćanski identitet toga grada jače istakne u sadašnjim okolnostima?
Sirmij je u svoje vrijeme sigurno bio u rangu svih velikih metropola ondašnjega poznatog svijeta. Posebno u kršćanskome smislu. Upravo na tim temeljima mogli bismo bazirati pastoral, prezentacijom svetačke baštine koja nam je ostavljena od tolikih svjedoka vjere: sv. Irineja, sv. Dimitrija, sv. Anastazije i brojnih drugih znanih i neznanih svetaca ondašnjeg vremena. Vjerujem da i danas ima svetaca koji nisu uzdignuti na čast oltara, ali koji su nas zadužili svojim uzornim životom u vremenima i prilikama u kojima su živjeli, a mi uživamo plodove njihove muke, truda i rada. To je izazov i za svakoga od nas. Sigurno je da se od nas ne traži mučeništvo u krvi, ali se traže drugi oblici mučeništva. U suvremenome govoru to znači da ćete vrlo lako dospjeti na portale ili na ekrane srama jer ste kršćanin, jer imate i zastupate kršćanske stavove o brojnim pitanjima za koje ste spremni podnijeti križ ili »razapinjanje« kroz medijski ili drugi linč. Kršćanska vjera je jedinstvena i svi koji su na tome tragu su pozvani biti svjedoci istinske vjere koju su primili u krštenju.
Kako će izgledati Vaš prvi Božić u Srijemu? Koje misli želite podijeliti tom prigodom s Božjim narodom?
Sve sam svećeničke Božiće bio u župama. Nekad su to bile zamjene, a katkad prijateljska pomoć kolegama u župi i s njima pohodi i susreti s obiteljima o blagoslovu obitelji. Za mene su to vrlo bogata i dragocjena iskustva. Riznica uspomena na brojne susrete s našim obiteljima u njihovim domovima, s njihovim radostima i tugama, žalostima i tjeskobama. To su iskustva, iako iscrpljujuća ali obogaćujuća i koja te kao osobu i svećenika izgrađuju. Mislim i na sve svećenike, župnike koji ovih dana ispovijedaju, pohađaju bolesnike, stare i nemoćne i koji će i ove godine sa svojim zajednicama slaviti Božić i dijeliti s njima trenutke susreta o blagoslovu i pohodu obiteljima u ovim čudnim vremenima pandemije koronavirusa. Hvala za sav trud i muku. Ovog Božića za mene je drugačiji. U našoj katedrali u Srijemskoj Mitrovici u mislima će mi biti cijela naša biskupijska zajednica: od granice s Hrvatskom, ona između Dunava i Save pa sve do ušća Save u Dunav. Nastojat ću duhom biti povezan sa svim članovima naše Crkve ovdje i moliti s njima da nas novorođeni Spasitelj prožme u našim životima kako bismo mi svojim životima mogli odgovoriti izazovima vremena u kojem živimo, da postanemo prepoznatljivi znak, znak novorođenoga Spasitelja. To je najveći dar koji nam Božić donosi: da, On nas daruje kako bismo mi mogli obdarivati druge svojom dobrotom, ljubavlju, pažnjom, pogotovo one koji su najpotrebitiji. A to je Caritas. „Iznad svega Ljubav“. Neka nas ta Ljubav uvijek nadahnjuje, vodi, i bude i motiv našega djelovanja.
Intervju vodio: Marko Tucakov / Foto: Vedran Jegić
BOŽIĆNA AKADEMIJA U SRIJEMSKOJ MITROVICI
27. prosinac 2021.
SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Na drugi dan Božića, u nedjelju, 26. prosinca 2021., u 19.00 sati, u prostorijama Hrvatskog Doma u Srijemskoj Mitrovici organizirana je božićna akademija. Kroz prigodni igrokaz o Isusovom rođenju i šaroliki repetoar božićnih pjesama na više jezika, srijemskomitrovačka djeca i mladi dočarali su ljepotu Božića i značenje Božjeg Utjelovljenja za čovjeka.
Organizatorica božićne akademije je s. Cecilija Tomkić, koja je uz svesrdnu pomoć vjeroučiteljice Sare Žurovski i g. Stjepana Petrovića uspjela organizirati akademiju. Prema njihovim riječima djeca i mladi su se rado odazvali na ovu aktivnost, što je veoma lijepa slika ove vjerničke zajednice.
Na početku božićne akademije, nazočnima se obratila s. Cecilija Tomkić i zaželjela im ugodno vrrijeme i uživanje u programu koji će uslijediti.
Nakon svih nastupa, zahvalila je svima prisutnima na dolasku, na osobit način onima koji su pomogli u organizaciji i ostvarenju božićne akademije i čestitala imendan svečaru Stjepanu.
Nakon nje, prisutnima se obratio msgr. Fabijan Svalina izričući svoje zadovoljstvo i radost onim što je imao priliku vidjeti. Božić je sam po sebi ispunjen radošću i ljepotom. Ali susreti i priredbe ovog tipa mogu doprinijeti njegovoj ljepoti. Možemo biti radosni zbog ovog ostvarenja. Hvala svima koji su uložili trud oko ostvarenja božićne akademije, poručio je okupljenima msgr. Fabijan Svalina.
Božićna akademija je zaključena zajedničkim pjevanjem pjesme Zvončići u izvedbi svih sudionika akademije, predvođenih Karlom Petrovićem.
Ivica Zrno