NOVE SLUŽBE I PREMJEŠTAJI SVEĆENIKA I REDOVNIKA U SRIJEMSKOJ BISKUPIJI U 2015. GODINI

PETROVARADIN (TU) - Objavljeni su premještaji i nove službe u Srijemskoj biskupiji.
Srijemski biskup mons. Đuro Gašparović izdao je 6. srpnja 2015. godine dekrete za premještaje i nove službe svećenika i redovnika u Srijemskoj biskupiji.

Župnici i župni upravitelji:
Preč. Tomislav Kovačić razrješen je danom 17. kolovoza 2015. službe župnika Župe Našašće Svetog Križa u Srijemskoj Kamenici te danom 18. kolovoza 2015. premješten u Đakovačko-osječku nadbiskupiju.
Vlč. Marko Lončar razrješen je danom 17. kolovoza 2015. službe župnika Župe Presveto Trojstvo u Srijemskim Karlovcima te danom 18. kolovoza 2015. premješten u Đakovačko-osječku nadbiskupiju.
Preč. Marko Loš imenovan je danom 18. kolovoza 2015. župnim upraviteljem Župe Presveto Trojstvo u Srijemskim Karlovcima.
Vlč. Zdravko Čabrajac imenovan je danom 18. kolovoza 2015. župnim upraviteljem Župe Našašće Svetog Križa u Srijemskoj Kamenici.
Ostale službe:
Preč. Tomislav Kovačić razrješen je danom 17. kolovoza 2015. službe dekana Petrovaradinskog dekanata.
Preč. Marko Loš imenovan je danom 18. kolovoza 2015. dekanom Petrovaradinskog dekanata.
Vlč. Marko Lončar razrješen je danom 17. kolovoza 2015. službe vicekancelara i povjerenika za pastoral obitelji u Srijemskoj biskupiji.
Vlč. Ivica Damjanović danom 1. kolovoza 2015. imenovan je koordinatorom Biskupijskog pastoralnog centra Srijemske biskupije, a danom 17. kolovoza 2015. razrješen je službe povjerenika za pastoral mladih.
Vlč. Dušan Milekić imenovan je danom 18. kolovoza 2015. povjerenikom za pastoral mladih Srijemske biskupije.
Prezbitersko vijeće Srijemske biskupije, danom 6. srpnja 2015. imenovani su novi članovi na pet godina.
Ekonomsko vijeće Srijemske biskuije, danom 6. srpnja 2015. imenovani su novi članovi na pet godina.
Zbor savjetnika u Srijemskoj biskupiji, danom 6. srpnja 2015. imenovani su novi članovi na pet godina.
                                                                                                                 Tomislav Mađarević
 

PROSLAVA MALIH TEKIJA U PETROVARADINU

PETROVARADIN (TU) - U najpoznatijem srijemskom svetištu Gospe Snježne u Tekijama kod Petrovaradina 25. i 26. srpnja proslavljene su takozvane Male Tekije na blagdan Svetog Jakova, apostola i spomendana svetih Joakima i Ane, čiji se spomendan u ovome svetištu slavi punih 261 godina. Tradicionalno tih dana se svake godine hodočasti u ovo biskupijsko svetište Srijemske biskupije te se euharistijskim slavljima na Mađarskom i Hrvatskom jeziku, procesijom i prigodnim programom časti Gospa Tekijska. Uz sudjelovanje mnogobrojnih vjernika,  hodočasnika iz župa petrovaradinskog dekanata i drugih župa Srijemske biskupije i Novoga Sada, proslava je započela večernjom svetom misom 25. srpnja , koju je predvodio svećenik u miru iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, vlč. Pavao Madžarević, u zajedništvu sa svećenicima Petrovaradinskog dekanata i svećenicima iz: Novog Slankamena, Novog Sada, Futoga, Subotice i Vrhbosanske nadbiskupije.
U svojoj propovijedi Pavao Madžarević je rekao: »Čovjek ja kao stablo stalno želi rasti prema nebu, svi trebamo odgovore koji nadilaze našu svakodnevnicu. Želimo i sami sebe shvatiti i želimo u životu opstati. Uvijek je čovjek u sebi podjeljen sa jedne strane traži da se nasiti, sa druge strane ne prepoznaje onoga koji je Božji dar nama, koji je sam Bog među nama, koji je kruh za život svijeta, razlomljeni kruh, da živimo u zajedništvu  sa njime. Događa se to kupujem svoj kruh, kupujem ga ponovno, i opet i opet, jer mi ga uvijek iznova ponestaje, On dopušta da ga se obdari, da mu jedan mladi daruje kruh, moli za Božji blagoslov i dijeli kruh tada kao i danas. Želimo da imamo povjerenje da će tu iznova uvijek biti netko i da će netko blagoslivljati kruh , da ne bi ponestalo života, još više da se podjeljeni kruh umnoži”.
Dalje je propovjednik naglasio: “Zašto mi od Isusovog kruha nismo siti? Zašto nas Božja blizina Božji kruh, ne hrani tako da nikad više ne gladujemo. Jer Isus će reći: Kruh sa neba daće vam Bog, JA sam kruh života, JA sam sa vama i JA sam među vama. Mene imate, imaćete me uvijek, JA vam neću uzmanjkati, kada me god buidete trebali, možete me blagovati i kada god me budete trebali moći ćete me imati u svojoj sredini, moći ćete me uprisutniti mađu vama. i to se upravo događa u euharistijskom zajedništvu, a tih pet kruhova i dvije ribe, to je ono što imamo, ono što se neki puta stidimo, ili na što se žalimo, jer kao da je to premalo. Zamislite to malo što je ponuđeno sa ljubavlju. Isus upravo to želi, da izgradi Božji narod, da ono malo što imamo stavimo na raspolaganje, da dopustimo da Bog čini svoje, da njemu dajemo prostora u svoj život, da onda osjetimo da ona ljubav koja je potekla iz svete obitelji Joakime i Ane, je prešla na Mariju Isusovu Majku.” Propovjednik je zaključio da su sve ovo temeljna pitanja ljudskoga života, želimo li sami sebe shvatiti i u životu opstati!
Slavlje 25. srpnja je završilo tradicionalnom procesijom sa svijećama i slikom Majke Božje Tekijske kroz prostor Križnoga puta uz svetište. 
Sutradan prije podne  na sam blagdan, 26. srpnja, nastavljena je proslava Malih Tekija - svetkovina sv. Joakima i sv. Ane, liturgijsko slavlje je također predvodio svećenik u miru iz Đakova, vlč. Pavao Madžarević, u zajedništvu sa svećenicima Petrovaradinskog dekanata i vlč. Ivicom Petrović svećenikom Vrhobosanske nadbiskupije i župnikom iz Futoga.
Proslava "Malih Tekija" zaključena je večernjim misnim slavljem koje je predvodio dekan Petrovaradinskog dekanata preč. Tomislav  Kovačić, župnik župe Uzvišenja svetog Križa u Srijemskoj Kamenici.
        Tomislav Mađarević

PROSLAVA DANA DRŽAVNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE U ZEMUNU

ZEMUN,(TU) - Kao i niz godina do sada i ove godine 23.6. u Zemunu je obilježen dan državnosti Republike Hrvatske. Rodjendan svoje matične države župljani Zemuna proslavili su na svečani način u crkvi "Uznesenja Blažene Djevice Marije" svečanom popodnevnom svetom misom. Ovo euharistijsko slavlje predvodio je Mons. Đuro Gašparević, Srijemski biskup, u koncelebraciji sa Nadbiskupom Beogradskim, Stanislavom Hočevarom, domaćim župnikom Jozom Dusparom i još nekoliko svećenika. U svojoj veoma nadahnutoj homiliji, biskup je istakao da smo mi ljudi svi dobili od Boga neki zadatak i da je svaki pojedinačni život obilježen tom misijom. Najvažnije od svega, zaključuje on, jeste voleti svoju obitelj, svoje bližnje, svoju domovinu u čije ime se održava svečana sveta misa, ali istodobno svom snagom poštovati različitost koja nas okružuje. Onaj ko to čini doprinosi razvoju svoje domovine i širenju istinskih vrijednosti gdje god se nalazio, poruka je kojom Monsinjor Đuro završava svoju propovjed. 
Svečanom ugođaju doprinjeo je svakako i združeni zbor "Svete Cecilije" i "Odjek"  , preljepo okićena crkva i veliki broj nazočnih uglednih gostiju, predstavnika Veleposlanstva Republike Hrvatske i župljana.
Na samom kraju svečane svete euharistije domaći župnik Jozo Duspara je pozdravio sve nazočne i izrazio svoju zahvalnost svima koji su na bilo koji način doprinjeli da se ovaj dan obilježi na tako veličanstven način. Nakon toga usljedilo je uručenje grba Republike Hrvatske koji je Sestra Ozana izradila od prirodnog cvijeća pradstavnicima Veleposlanstva. Ona je, kao i uvjek do sada, bila zadužena i za uređenje crkve.
Nakon svečane svete mise usljedio je kratki program koji su pripremili članovi zbora "Odjek", predstavnici Društva Hrvatske Mladeži Zemuna i članovi kulturnoumjetničkog društva "Tomislav" iz Golubinaca. Nizale su se pjesme poput "Vilo Velebita", "Domovina i ljuba", "Jalta", zatim su tamburaši izveli pjesme "Za moju Milicu", "Vratiće se rode" i druge poznate pjesme. Nakon toga, mladi su pripremili prezentaciju znamenitih Hrvata koji su obilježili život grada Zemuna. Na samom kraju predstavnici Hrvatske Mladeži Zemuna izveli su mali dio predstave "Ero s onoga svijeta".
Nakon ovog službenog dijela proslave dana državnosti Republike Hrvatske  svi nazočni su nastavili druženje i sumiranje utisaka u prostorijama Društva Hrvatske Mladeži Zemuna uz zakusku i osvježenje do kasnih večernjih časova. Svojim domovima su svakako otišli ispunjeni zadovoljstvom što su na ovako veličanstven način proslavili, uz blagoslov Duha Svetoga, rođendan svoje matične države.
Danijela Lukinović

INTERVJU SA ČASNOM SESTROM ANA MATEJOM (Misionarkom ljubavi) –LJUBICOM TOPIĆ

PETROVARADIN (TU) – U srijemskom svetištu Gospe Snježne na Tekijama kod Petrovaradina na spomendan Bezgriješnog Srca Marijinog  nakon mise upriličen je sa vjernicima susret sa časnom sestrom Ana Matejom (Misionarke ljubavi) – Ljubicom Topić nekadašnjim žiteljem Petrovardina. Tom prilikom sestra Ana Mateja je dala intervju u Tiskovnom uredu Srijemske biskupije:
- Željeli bi upoznati Vas, tko je sestra Ana Mateja, Vaš životopis?
Ja sam časna sestra Ana Mateja (Misionarka ljubavi) – Ljubica Topić.  Četvrta sam od devetoro djece Mate i Anice . Rođena sam 1959. u Donjoj Vasti  i iste godine moja obitelj dolazi u Bešku, a 1964. Godine u Petrovaradin. Odrasla sam u katoličkoj obitelji u kojoj se molila svakodnevno krunica a nedjeljom i blagdanima redovito se išlo na misu. Moj otac Mato bio je crkveni  tutor  u župi sv. Roka u Petrovaradinu sve do svoje smrti 1989. godine. Pohađala sam osnovnu školu Vladimir Nazor u Petrovaradinu, završila Kemijsko- tehnološko- tehničku školu u Novom Sadu i radila u poduzeću u Naftagasu.
- Kakvo je bilo Vaše sudjelovanjeu mladosti u vjerskom životu?
Bili smo dosta aktivni u župi Svetog Roka u Petrovaradinu i vlč. Stjepan Sokolović nas je puno animirao organizirajući vjeronauk za sve uzraste, učenje plesa, zbor, vokalno instrumentalne grupe, predavanja druženja, izlete, zajednička proslava imendana.
- Koje osobe su uticale na Vaš život i što je uticalo na vašu odluku da budete časna sestra?
To su bili župnik u Svetom Roku vlč. Stjepan Sokolović i pokojni pater Tadej Vojnović iz franjevačkog samostana Svetog Ivana Kapistranskog u Novom Sadu. Posjećivala  sam predavanja i  molitvenu skupinu u Franjevačkom samostanu koju je vodio pater Tadej Vojnović. Tako da sam zavoljela Isusa koji je postao ideal moga života. Vremenom sam Isusa počala porediti sa svim dečkima koje ja znam i svi su oni bili divni, ali je Isus meni bio izvor ljubavi koji sam ja nalazila u svim ljudima koje sam ja znala. I onda sam uvidjela da ja mogu sve voljeti u Isusu, tako da se u meni pobudila želja da tu radost dijelim sa svima. Svećenici i roditelji su nas učili da se ne moramo bojati, kada mi kažemo da smo vjernici, da smo drugačiji od ostalih i da ne gledamo na posljedice toga. Svi su znali u školi da ja idem u crkvu, ali su me bez obzira na to svi su me poštovali, što mi je to lijepa uspomena.Također su mi prijatelji iz župe i posle 10 godina rekli da su to moje oprijedeljenje jako cijenili, ali nisu tada imali snage to kazati i da im je to dalo podršku da ostanu vjernici. To me jako obradovalo da oni u sebi imaju tako jaku vjeru.  Moja želja da budem sestra je bila duboka u mojem srcu, ali to nisam mogla dijeliti sa drugima. Kada sam upoznala oca Tadeja, njemu sam izrazila svoju želju, ali nisam u početku mogla zamisliti da ću ja ostaviti svoje roditelje, braću i sestre. Iako je ta moja želja da postanem časna sestra bila jaka,  pater Tadej me je godinu dana odbijao, jer nije mogao vjerovati u to. Poslije je pater Tadej otišao kod sestara u Zagreb i prijavio me kao kandidatkinju. Na moju odluku da postanem časna sestra uticala je ljubav prema Isusu i moja želja da odem tamo gdje ljudi neznaju za ljubav Isusovu i da mogu njima podjeliti tu radost. Željela sam da budem misionar  Isusove ljubavi.

- Koji je Vaš put poslije odaziva Gospodinu?
Gospodinu sam povjerila s 24 godine svoju želju za odlaskom u samostan kod misionarki Majke Tereze. Ustrajala sam i otišla u Zagreb kod sestara Misionarke ljubavi.  Nakon toga kao sestra polagala sam četiri zavjeta: siromaštvo, čistoću, poslušnost i predano služenje najsiromašnijima. Moje misionarsko djelovanje krenulo je u Mađarskoj pet godina, u Vilnusu u Litvi, zatim u  Finskoj, i sada u Rusiji grad Tomsk u centralnom Sibiru.
- Vjera gdje sada sada službujete i vjera u vašem zavičajnom kraju?
Duh je isti ovdje i tamo, radost ljudi u vjeri koji tamo žive je velika. U Vilnusu gdje sam bila je možda najveća zajednica, u Finskoj i u Tomsku u Sibiru su manje zajednice.
- Poslije dugo vremena ste u mjestu svoje mladosti, vaši dojmovi i susreti?
Svakih 10 godina idemo posjećivati  svoje roditelje. Moji roditelji su se poslije rata preselili u Rijeku, ali u meni je uvijek želja da na 2 dana posjetim  Petrovaradin. I jako sam radosna da ponovo vidim ljude koje nisam vidjela po 20 i 30 godin. U očima ovih ovdje ljudi vidim da su prošli težak period, ali se vidi da je u njima velika vjera, nada i radost susreta.
- Poruka Katolicima u Srijemu?
Da je Isus neprestano sa nama i da, u svojim srcima, u svojim obiteljima, i jedni sa drugima, duboko žive tu ljubav Isusa. Da ta ljubav bude prisutna uvijek i svugde bilo gdje da se nalazimo i da nas ta ljubav i povezuje. 
        Tomislav Mađarević
   
 

PROSLAVA CRKVENOG GODA U ŠIDU

ŠID, (TU) - U petak, 12. Lipnja 2015. godine  župa Šid je svečano proslavila svoj crkveni god, svetkovinu Presvetog Srca Isusovog. Misno slavlje predvodio je vlč. Božidar Lusavec, župnik župe Beška, a u kocelebraciji sa župnikom u Šidu, vlč. Nikicom Bošnjakovićem, župnicima iz Pterovaradina, Markom Loš i Stjepanom Barišićem, župnikom iz Hrtkovaca, Ivicom Živkovićem kao i grkokatoličkom župnikom i dekanom iz Šida, Mihajlom Režakom. Misno slavlje uveličao je i tamburaški orkestar Hrvatskog kulturnog društva „Šid“, koji otkako postoji svojom glazbom prati župni zbor na ovaj, za župu Šid, važan dan.
Predsjedatelj misnog slavlja, vlč. Božidar Lusavec u svojoj homiliji jeprije svega okupljene vjernike podsjetio kako je nastao blagdan kojeg oni slave kao svoj crkveni god te koji je njegov značaj. Zatim je govorio o ljubavi za koju svi vjerujemo da dolazi iz srca,kako ona prema Bogu tako i prema čovjeku. Istaknuo je da postoje niti ljubavi koje struje iz ljudskog i božanskog srca, a to je zato što nam je Bog stvoritelj, što nas je stvorio na svoju sliku, nadovezavši se na sv. Ivan koji je dao najkraću i najtočniju definiciju Boga: „Bog je ljubav“. Bog je uzeo od svoga i dao nama. Naše srce je slično njegovom. Iako ljudsko srce može imati i različite negativne osobine, Božje srce je uvijek dobro, plemenito, puno ljubavi. Kristova smrt na križu je najveći izražaj ljubavi prema čovjeku. Ali, on nas ljubi mnogo više nego što je mogao pokazati svojom smrću. Još veći dar od njegove smrti na križu je uskrsnuće kojim započinje nešto novo. Zato je propovjednik podsjetio vjernike kako cjelovito moramo vjerovati u Krista raspetoga ali i uskrsnuloga, jer jedino tako ćemo u cjelovitosti moći prepoznati Kristovu ljubav kao dar svima nama. Naglasio je kako  jedino na taj način možemo biti vjerodostojni svjedoci u svijetu njegove ljubavi i pozvao okupljene vjernike da imaju srca za Boga, za svoju Crkvu, za svoj narod i za svoje neprijatelje, za posao, molitvu, za pomoć drugima. To se ne može postići tugaljivim srcem koje oplakuje svoje križeve, nego uskrsnulim i radosnim srcem, istakao je na kraju vlč. Lusavec.
Nakon misnog slavlja Hrvatsko kulturno društvo „Šid“ priredilo je za sve okupljene svećenike i vjernike bogat kulturno-umjetnički program. Naime, ovo društvo osnovano je prije pet godina na svetkovinu Presvetog Srca Isusovog, a budući da su aktivni članovi društva ujedno i aktivni članovi župe, svake godine svoj crkveni god i godišnjicu svoga udruženja slave zajedno. Po završetku programa upriličena je večera za sve prisutne te se nastavilo s druženjem do kasnih večernjih sati.
Ana Hodak

KRIZMA U ZEMUNU

ZEMUN, (ZU) - 14. lipnja 2015. Godine u župnoj crkvi "Uznesenja Blažene Djevice Marije" u Zemunu na prijepodnevnoj svečanoj svetoj misi 14 mladih ljudi i djece primilo je sakrament svete potvrde.  Oni su se za ovaj značajan dan u svom životu vrijedno pripremali tako što su dolazili na vjeronauk i obnavljali stečena znanja kada je u pitanju katekizam. Što je još važnije, kruna ovih duhovnih priprema bila je sveta ispovjed. Na taj način su oni, koji svakako predstavljaju budućnost i crkve i u svih drugih aspekata društva, dobili mogućnost da se još više približe Bogu pred ovaj veliki događaj.

Svečano sveto euharistijsko slavlje predvodio je Biskup Srijemski, Đuro Gašparević u koncelebraciji sa domaćim župnikom Jozom Dusparom i gvardijanom franjevačke crkve, Željkom Paurićem. Kako je sakrament svete potvrde, odnosno krizma, zapravo simbol pečata  Duha Svetoga koju mladi čovjek prihvata kao dar tako je i sama sveta misa od početka do kraja proticala u tom duhu. Biskup Đuro je u svojoj homiliji posebno istakao da treba živjeti zajedništvo vjere, učvršćivati je i ispovjedati. Riječ Božija i Duh Sveti, zaključuje on, predstavljaju susret sa Bogom. Poruka koju je Biskup na samom kraju propovjedi poslao krizmenicima kao i svim ostalim vjernicima jeste da treba donositi mir, ljubav, radost i slogu u obitelj i njegovati je te da će nas tako Duh Sveti sačuvati od svih zala i iskušenja kojih u današnje vrijeme ima jako puno.

Veličanstvenom ugođaju euharistijskog slavlja svakako je doprinjela i preljepo uređena prijepuna crkva. Kao i mnogo puta do sada za izgled crkve pobrinula se sestra Ozana skupa sa nekoliko vrijednih župljanki. Zbor "Svete Cecilije" je svakako takođe doprinjeo da sveta misa protekne u svečanom ozračju.

Nakon što se velečasni Jozo na kraju mise zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinjeli da krizmenici zauvjek pamte ovaj dan i nakon fotografiranja i uručivanja uspomene na krizmu, pozvao je sve prisutne da ostanu još malo u crkvenom dvorištu. To je bila prigoda da uz osvježenje župljani čestitaju krizmenicima i njihovim obiteljima i kumovima, razmjene utiske, te uz blagoslov Duha Svetoga krenu svojim domovima.

Danijela Lukinović