ISPRAĆAJ POKOJNOG STJEPANA BARIŠIĆA U SRIJEMSKOJ BISKUPIJI

PETROVARADIN (TU) – Vlč. Stjepan Barišić, svećenik Srijemske biskupije, župnik u župi Uzvišenje svetog Križa i upravitelj Biskupijskog svetišta Gospe Tekijske u Petrovaradinu, koji je preminuo u župnom stanu 16. prosinca 2015. godine u 64. godini života i 37. godini svećeništva, ispraćen je 18. prosinca 2015. godine u rodno mjesto Vranovce. Ispraćaju je prethodila misa zadušnica u ispunjenoj župnoj crkvi Uzvišenje svetog Križa u Petrovaradinu, koju je uz generalnog vikara Eduarda Španovića, dekana petrovaradinskog dekanata Marka Loša i dekana zemunskog dekanata Jozu Dusparu, te svih svećenika Srijemske biskupije predvodio srijemski biskup Đuro Gašparović. Do ispraćaja tijelo je bilo izloženo u crkvi u Petrovaradinu kako bi vjernici mogli osobno i zajednički moliti za pokojnog Stjepana.

Na početku misnog slavlja biskup Gašparović je bratu i sestri pokojnog Stjepana Ivici i Mandi, rodbini i prijateljima, svećenicima u Srijemu i vjernicima župe Petrovaradin 2 izrazio sućut. „U ovom trenutku oproštaja i ispraćaja našeg svećenika, župnika i upravitelja Tekija Stjepana, zahvalni smo Bogu što je našoj biskupiji darovao jednog vrijednog svećenika. Zahvalni smo za njegov život i rad u zajedništvu sa svim svećenicima i s vjernicima koji su mu bili povjereni. Ovom misom i molitvama želimo da mu Gospodin bude milostiv i da ga primi u svoje stanove“, rekao je biskup Gašparović.

U prigodnoj homiliji biskup Gašparović je, nakon poziva da se svatko prisjeti događaja iz života svećenika Barišića, susreta i razgovora s njime, nastavio razmišljanjem o njegovu životu. „Ponajprije, Crkva nas ovoga trenutka rastanka ne poziva da trpimo od žalosti za gubitkom dragoga nam člana Crkve, svećenika naše Sijemske biskupije i svih njegovih dosadašnjih službi u Beogradskoj nadbiskupiji do župnika ovdje u župi Uzvišenje svetog Križa i upravitelja Biskupijskog svetišta Gospe Tekijske u Petrovaradinu, rekao je biskup i nastavio: „Strah je, vjerujem, u jednom trenutku pokucao na vrata Stjepanova srca. Stjepan je naredio vjeri da otvori vrata srca: i što se dogodilo? Na pragu je bio Bog života koji nikad ne prestaje; Bog ljubavi, koji nikad ne kaže 'Dosta'. Stjepan je prihvatio radosno žuđenoga gosta i započeo s njim vječni blagdan Božića, prema kojem svi mi idemo, ponavljajući utješne riječi Kristove: 'Oče, htio bih da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja' (Iv. 17,24). A Bog Otac je Kristu dao jednog svećenika.“ Biskup Gašparović je nastavio da je svećenik Stjepan, koji se sada susreće s milosrdnim Bogom i ostaje zapanjen, bio Kristov vjernik i da mu sada  nije potrebna vjera, nego stvarno gledanje Boga. A Božja je volja da nitko iz stada ne propadne. A on je pripadao tom stadu, stadu Dobrog pastira koji reče: Ja sam uskrsnuće i život. On je živio sigurnost Kristova poziva: Tko jede moje tijelo i prije moju krv ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. On je posvećivao druge po svećeništvu. Sada za to prima nagradu. „I sada Stjepan govori: Ja vjerujem, uskrsnut ću. Ovo moje tijelo vidjet će Spasitelja. To je naša vjera u Krista rođenog, umrlog i uskrslog. Smrću procvjetava  vječna klica koju je Duh Sveti posijao u naše srce. Kao djeca u krilu majke smrt nam omogućuje da se rodimo svjetlu. Da se ponovo rodimo. Kršćanin je samo onaj koji vjeruje u vječnost, u uskrsnuće, u nov život cijelog čovjeka, duše i tijela. Danas, makar je ovo oproštaj, danas je za Stjepana Božić i ujedno Uskrsnuće. Danas je dan blagdanski, utješne nade, vedre radosti, najdužeg odmora. Zašto? Zato što otajstvo Isusova rođenja obasjava svjetlošću svećenika Stjepana. On je zaista s Kristom umro da bi s njim živio, bio je ustrajan da bi s Kristom kraljevao. U to vjerujemo.“, zaključio je biskup.

Na koncu mise  Slavica Renić izrekla je riječi oproštaja u ime vjernika župe Uzvišenje svetog Križa u Petrovaradinu. Petar Pifat, predsjednik HKPD „Jelačić“ u Patrovaradinu, u ime društva i osobe koja se brine i čuva Tekijsko svetište oprostio se od Barišića rečima: "Vjerujem da nema toga ljudskoga srca koje ovih dana nije zatreperilo pri saznanju da je zauvijek prestalo kucati srce našega župnika i upravitelja Svetišta, vlč. Stjepana Barišića. Udar je to poput groma iz vedra neba u našu malenu zajednicu koju je naš vlč. Stjepan nepokolebljivo i sa zauzimanjem vodio ka dragome Bogu. Kao mudri i hrabri pastir koji je znao u pravo vrijeme i šutjeti i slušati drugoga dok govori, svi smo u nevjerici, šutimo, plačemo i pitamo se: kako? Zašto? Zbog čega? Preostaje nam da samo prebiramo uspomene i sjećanja na čovjeka od kojega smo naučili toliko toga vrijednoga i plemenitoga.. svojstveno istinskom vjerniku - kršćaninu. Zbilja je nevjerovatno kako je naš župnik umio slušati drugoga dok govori, bez da o čovjeku ili događaju odmah prosuđuje ili ga osuđuje, a niti da prebrzo donosi zaključke.On zaista nije birao strane. Djelovao je i govorio veoma trezvijeno i razborito, vrednujući i uvažavajući i drugačije mišljenje. Sjećam se da sam i sam bio svjedok kada je jednoj osobi koja mu se došla oštro žaliti na drugu, odgovorio: 'Vidite: možda je to istina što govorite, ali.. on je dobar čovjek'. Iznimno velikoga životnoga i svećeničkoga iskustva, Stjepan je bio odmjerena osoba .. i u svojim nastupima i govorima, do kraja odgovoran i dosljedan svome svećeničkom pozivu i službi. U vjerske istine vjerovao je kao dijete, upravo onako kako Isus traži da od nas da vjerujemo. Još jedan primjer njegove duboke i nepokolebljive vjere u Isusa Krista i privrženosti Majci Mariji jeste njegova česta molitva Gospine krunice koju je kao svakodnevnu pobožnost odmah po dolasku uveo i u ovu župu i u Gospino svetište na Tekije. Bio je i darežljiv u mnogim stvarima. Dijelu njegova stada okupljenog u HKPD 'Jelačić' toliko puno je pomogao kada je više nego susretljivo ustupio na korištenje župni prostor, ne buneći se niti jednom riječju dok bi se probe tamburaške sekcije Društva u vrijeme sezone grijanja bile prinuđene odvijati gotovo kraj njegove sobe za odmor i spavanje. Za sve dobro što je učinio HKPD-u „Jelačić“ nedovoljno je reći „Hvala“ niti bilo što učiniti. Sigurno da je volio svoju domovinu Hrvatsku, mada je njegov dom bio uvijek tamo gdje je njegova služba. Toliko se poistovjetio sa Petrovaradinom da se,gdje god da je za ovih 5 godina službovanja u Petrovaradinu spominjao Petrovaradin, uvijek predstavljao riječima: 'Mi, Petrovaradinci..' ili 'Naše Tekije'. Ono do čega mu je bilo napose stalo bilo je zajedništvo. 'Lako je odustati', govorio je. 'Treba ustrajati, unatoč svim poteškoćama'. Onako kako je razumio druge, često govoreći 'A, šta ćeš?! Sve je to život' i nama u duhu vjere ne preostaje drugo nego da prihvatimo volju Božju koja je put, istina i život." Samo šest mjeseci poslije smrti plemenitog čovjeka, čuvara Svetišta i kuće na Tekijama, Andrije Kormoša, napušta nas i sama glava Svetišta, upravitelj Barišić koji je bio toliki štovatelj Gospe Tekijske da nije bilo niti jedne svete mise u ovoj župi, niti jednoga putovanja ili drugoga događaja u kojem binaš Stjepan propustio obratiti se molitvom upravo Tekijskoj Gospi. Kako je često znao govoriti da se osobno uvjerio toliko puta u snagu njezina zagovora kod Gospodina, vjerovao je i u nas, njegovo malo stado, da će mudro i hrabro zajedno s njime uspjeti provesti sve ono što je isplanirano. A isplanirano je toliko toga lijepoga i dragocjenoga za predstojeći Veliki Jubilej 300. obljetnice našega Svetišta za koji smo ses njime na čelu započeli pripremati jošprije tri godine. Dragi naš Stjepane.. jako si nas iznenadio. Umjesto tebe živoga pred vratima ove i tekijske crkve, stoji samo tvoja slika i ime koje si dobio po prvomučeniku Stjepanu, kao što si i sam bio. Dragi prijatelji, nemojte se iznenaditi ako vas vlč. Stjepan i sa Onoga svijeta oobraduje kadavam još ovoga Božića poštar donese prekrasnu božićno-novogodišnju čestitku u kojoj Vam on osobno želi sretan Božić i blagoslovljenu novu 2016. godinu u povodu jubilarne 300. obljetnice svetišta na Tekijama. Vi mu, dragi prijatelji, na tu čestitku nećete moći bolje i ljepše uzvratiti osim da budete dio njegovoga tima za proslavu velikoga Jubileja za koji je on toliko živio i da svim srcem i iz ljubavi prema njegovoj i našoj Gospi Tekijskoj zajednički damo sve od sebe da taj događaj bude Gospodinu na čast, na ponos naše Crkve, a nama i vlč. Stjepanu na spasenje. Budimo jaki i nastavimo tamo gdje je on stao. Da smo bili uz njega u trenutku smrti... ne znam što bi nam kao dobri duhovni otac i pastir htio poručiti.Možda bi nam rekao ono što je meni osobno više puta ponovio 'Petre, na nama je da iznesemo ovaj Jubilej' ili, možda: 'Čuvajte mi Tekije!' Bože, hvala ti što si nam dao privilegij i čast da upoznamo, surađujemo i živimo s tvojim odabranikom Stjepanom. Sada kad nam je teško, dok se ponovno ne sretnemo s njime u vječnosti, molimo te, ne ostavi nas same. Ohrabri nas, i razveseli darovima Božića."

Mons. Španović, generalni vikar, je završnim sprovodnim obredom, u ime svih nazočnih, ispratio pokojnog Stjepana na put do Hrvatske i na vječni počinak.

                                                                                           Petar Pifat

PREMINUO VLČ. STJEPAN BARIŠIĆ

U srijedu, 16. prosinca 2015. godine u 16 sati umro je u Petrovaradinu velečasni gospodin Stjepan Barišić, svećenik Srijemske biskupije, župnik u župi Uzvišenje svetog Križa i upravitelj Biskupijskog svetišta GospeTekijske u Petrovaradinu.

Rođen je 10. veljače 1951. godine u Vranovcima. Kao svećenik je djelovao u Beogradskoj nadbiskupiji i Srijemskoj biskupiji., Tijelo pokojnika će biti izloženo u crkvi Uzvišenje svetog Križa u Petrovaradinu u petak od 10 sati, a misa ispraćaja u 14 sati.

Navečer u petak tijelo će biti izloženo u crkvi u Bukovlju, a u subotu  misa u župnoj crkvi u Podvinju u 11,30 sati i potom sprovod na groblju u Vranovcima u 13 sati. Pokojnom svećeniku Stjepanu Milosrdni Gospodin bio vječna radost i nagrada!

Srijemska biskupija, brat Ivica, sestra Manda, rodbina i prijatelji.

PREMINUO VLČ. ADAM TABAK

ĐAKOVO (TU) - U ponedjeljak, 14. prosinca 2015. godine, u 55. godini života i 29. godini svećeništva, u bolnici „Fran Mihaljević“ u Zagrebu preminuo je vlč. Adam Tabak, dušobrižnik za Hrvate u Ottawi.

Rođen je 19. kolovoza 1961. u Đakovu. Za svećenika je zaređen 1. listopada 1987. u Đakovu. Bio je župni vikar u Valpovu, te župnik u Luču i upravitelj župe Petlovac. Od 15. kolovoza 2000. godine dušobrižnik je za Hrvate u Ottawi.

U srijedu, 16. prosinca 2015., pokojnikovo tijelo bit će od 10 sati izloženo u župnoj crkvi Snježne Gospe u Đakovačkim Selcima. Ondje će u 12 sati započeti sveta misa zadušnica. Ukop će biti na groblju u Đakovačkim Selcima u 14 sati.

Preuzeto sa: http://www.djos.hr

ZAPOČEO JUBILEJ MILOSRĐA U SRIJEMSKOJ BISKUPIJI

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Na Treću nedjelju došašća 13. prosinca 2015. godine započeo je Jubilej milosrđa u Srijemskoj biskupiji. Otvaranjem „vrata milosrđa“ i svečanim euharistijskim slavljem u katedrali – manjoj bazilici svetog Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici, srijemski biskup mons. Đuro Gašparović označio je početak Izvanredne svete godine - Jubileja milosrđa u Srijemskoj biskupiji.

U župnom dvorištu uz katedralu započeli su uvodni obredi koje je predvodio biskup Gašparović. Slavlju su nazočili generalni vikar, župnik i dekan, mons. Eduard Španović, župnik u Laćarku i pastoralni pomoćnik u Srijemskoj Mitrovici vlč. Mario Paradžik, časne sestre redovnice u Srijemskoj Mitrovici i Zemunu i ostali vjernici. Nakon biskupova poziva na blagoslivljanje  i na iskazivanje hvale Bogu, kratkog nagovora, molitve, navještaja Evanđelja i čitanja početka Bule najave Izvanrednoga jubileja Misericordiae vultus – Lice milosrđa pape Franje, svi nazočni u procesijskom hodu su se uputili prema katedrali. Pred zatvorenim glavnim vratima katedrale procesija se zaustavila i biskup je otvorio „vrata milosrđa“. Na pragu vrata biskup je pokazao nazočnima podignut evanđelistar, znak Isusa Krista, te je ušao u katedralu, a za njim svećenici i ostali vjernici. Potom je župnik mons. Španović blagoslovio vodu i biskup je prolazeći katedralom blagoslovio sve nazočne u spomen krštenja, te je nastavljeno misno slavlje.

"Svečano bogoslužje kojim započinje Jubilejska godina milosrđa u središte naše vjerničke pozornosti stavlja vrata. Zastali smo pred vratima ove naše katedrale i njezinim simboličkim otvaranjem osjetili smo Gospodinovu riječ: 'Ja sam vrata, krozame tko uđe, spasit će se.' (Iv 10,9). Tako Jubilej milosrđa sabire Crkvu i u njezino zajedništvo zove sve nas kao i odlutale, udaljene i sve koji nemaju snage vratiti se u Očev dom, približiti se Gospodinu. Prelazak preko praga crkve, ove naše katedrale, iznova nam otkriva ljepotu i blizinu Božjega milosrđa, očitovanog u Isusu Kristu. U ovoj Godini milosrđa ne smijemo ostati na pragu crkve, neodlučni, razdijeljeni. Tko uđe u katedralu i time u zajedništvo s Bogom i prepusti se preobrazbenoj snazi spasenja, osjeća snagu Božjega milosrđa", rekao je biskup Gašparović dodavši kako se u svima rađa iskreno pitanje iz današnjeg evanđelja: Što nam je činiti u našem životu, posebno kroz ovu Godinu milosrđa? "Čovjek nije oslobođen svijeta i brige za ljude, nastavio je biskup. Što više poniremo u Boga, to snažnije osjećamo poslanje da se s njime i s bližnjima pomirimo i osjetimo milosrdnog Boga u sakramentu pomirenja, te da izađemo k ljudima, potrebnima, siromašnima, samcima i napuštenima, ali i svima koji se oglušuju o Božju riječ."

Na koncu je biskup Gašparović poručio da se ne smije zaboraviti da je najbolja priprava na blagdan Božića i nastavak u Godini milosrđa da se vjernik nauči drugima davati i s njima dijeliti ono što ima. "Druga haljina ili hrana poziva nas brinuti za ljude oko sebe u djelima darivanja, pomoć bližnjima, crkvi, potrebnima, biti od koristi u župi. Ali, slobodno se može ostvariti i u tome dijeliti s drugima svoju radost, darivati drugima svoje vrijeme, saslušati ih, razgovarati s njima. Darivati im svoje sposobnosti i pomagati ih savjetima i fizičkom pomoći, bolesna pohoditi u bolnici ili kod kuće, tražiti takozvane izgubljene ili uspavale vjernike. Odgovor Ivanov vojnicima: 'Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte…' (Lk 3,14). A nama poručuje isto to: poštuj drugoga, ne ponižavaj ga, ne ljuti se na drugoga, ne svađaj se, opraštaj, ne žalosti drugoga, niti muža, niti ženu, niti roditelje, niti djecu, niti starije, nejake, nespretne.

Ako ovako postupamo to će nas učiniti radosnima, po tom će Gospodin, kao Bog milosrđa, biti blizu nama i drugima. Odazovemo li se ovoj riječi Božjoj, bit će to znak da riječ Božju nismo samo slušali, nego i poslušal", zaključio je biskup.

Na koncu slavlja mons. Španović je pozvao župljane i članove njihovih obitelji da nastave živjeti Izvanrednu godinu - Jubilej milosrđa čiji je početak danas označen otvaranjem "vrata milosrđa" i da kroz vrata katedrale rado prolaze, te osjete da je Bog milosrdan po sakramentu pomirenja i djelima ljubavi prema svakomu.

Slavlje je animirao Mješoviti katedralni zbor pod vodstvom i uz orguljsku pratnju sestre Cecilije Tomkić.

                                                                                                                    Mario Paradžik

DUHOVNI SUSRET I ZAJEDNIŠTVO ŽUPLJANA U NOVOM SLANKAMENU

NOVI SLANKAMEN (TU) – Župljani župe Novi Slankamen našli su se zajedno u Novom Slankamenu 7. prosinca 2015. godine u župnoj dvorani u poslijepodnevnim satima. To je jedan od povremenih organiziranih pastoralnih i duhovnih susreta koje organizira župnik preč. Berislav Petrović zajedno sa suradnicima i volonterima u župi. Vjernici župe Novi Slankamen i filijale Stari Slankamen su se okupili u toploj župnoj dvorani, koju je za ovu prigodu posebno pripremio sakristan u župi, da zajedničkim razgovorom i druženjem obogate jedni druge svojim iskustvima obiteljskog, župnog i društvenog života. Film "Kristovo rođenje" bio je još jedna od prigoda da se što bolje vjernici priprave za Božić kroz ovo adventsko vrijeme.

Nakon što je prikazan film nazočni su nastavili susret razmišljanjem o dolasku Isusa Krista k nama u svijet i predstojećem blagdanu Njegova rođenja.

U nastavku druženja svi su bili počašćeni malim domjenkom uz čaj i kiflice, zahvaljujući ministrantu Darijanu Mićiću i njegovoj mami, kojima su ostali sudionici bili zahvalni. Vjernici su se radosno razišli svojim kućama i iščekivanju novog susreta zahvalni Bogu na svemu.

                                                                                            Darko Peka

SVETI NIKOLA U STAROM SLANKAMENU

STARI SLANKAMEN (TU) - Simpatična crkvica svetog Nikole, biskupa, na obali Dunava u Starom Slankamenu, dočekala je i ove godine goste i domaće na proslavu nebeskog zaštitnika, koji je posebno zaštitnik djece, putnika i pomoraca. Interesantan je podatak iz davnih vremena da su lađe, ploveći Dunavom pored Starog Slankamena, obvezatno uključivale sirene na pozdrav svetom Nikoli, komu je posvećena crkva, budući da ga Katolička i Pravoslavna crkva slave kao nebeskog zaštitnika.

U nedjelju, 6. prosinca 2015. godine, okupili su se svećenici i ostali vjernici, domaći i gosti, na euharistijsko slavlje, koje je predslavio mons. Eduard Španović, generalni vikar Srijemske biskupije i župnik i dekan u Srijemskoj Mitrovici, nekadašnji župnik u Novom Slankamenu. Propovijedao je vlč. Stjepan Barišić, župnik župe Uzvišenje svetog Križa u Petrovaradinu i upravitelj Biskupijskog svetišta Gospe Tekijske. Uz predsjedatelja su uz oltar bili preč. Marko Kljajić, župnik župe Surčin, vlč. Petar Dutka, grkokatolički župnik u Inđiji, te domaći župnik preč. Berislav Petrović. Kasnije su se zajedništvu slavlja pridružili preč. Božidar Lusavec, župnik u Beški i vlč. Vjekoslav Lulić, župnik u Golubincima.

„Kao nekad u povijesnom trenutku, kada je Riječi koja se utjelovila, Isusu Kristu, predhodio preteča Ivan Krstitelj da mu pripravi put, riječi su propovjednika Barišića, a politički i vjerski vođe bili su Tiberije Cezar, Poncije Pilat, Herod, Filip, Lizanije, Ana i Kajfa, tako i danas ta Riječ, Isus, dolazi i čeka nas da pripravimo 'svoj put' ravan, bez krivudanja, bez brda i dolina, da ga po ravnu putu možemo dočekati i doći k njemu.“ Vlč. Barišić je naglasio da je sigurno velika prigoda kako dobro pripremiti put Gospodinu u Jubilarnoj godini milosrđa koja ove godine započinje na svetkovinu Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije, u kojoj nas papa Franjo poziva da osjetimo njegovo milosrđe u pomirenju s njime u sakramentu pomirenja, te da otvorimo svoja srca potrebnima, da budemo pozorni na one koji su gladni, goli, žalosni, bolesni, nesigurni, koji ovise o drugima ili susami. Jednom riječju, zagledani u Božje milosrđe, treba da budemo milosrdni.“

Na koncu misnog slavlja predsjedatelj Španović je pozvao sudionike da otvore srca milosrđu Božjem i životom slijede Isusa Krista, koji je uprisutnio milosrdnog nebeskog Oca u Crkvu, biskupije, župe, obitelji i svakog pojedinog čovjeka.

Najmađi su primili darove od svetog Nikole, kako je to običaj u vjerničkim zajednicama, a za svećenike je bio pripravljen bratski stol „Čardi kod Mike alasa“ na Dunavu. ​

                                                                                                                       Darko Peka