INTERVJU SA ČASNOM SESTROM ANA MATEJOM (Misionarkom ljubavi) –LJUBICOM TOPIĆ

PETROVARADIN (TU) – U srijemskom svetištu Gospe Snježne na Tekijama kod Petrovaradina na spomendan Bezgriješnog Srca Marijinog  nakon mise upriličen je sa vjernicima susret sa časnom sestrom Ana Matejom (Misionarke ljubavi) – Ljubicom Topić nekadašnjim žiteljem Petrovardina. Tom prilikom sestra Ana Mateja je dala intervju u Tiskovnom uredu Srijemske biskupije:
- Željeli bi upoznati Vas, tko je sestra Ana Mateja, Vaš životopis?
Ja sam časna sestra Ana Mateja (Misionarka ljubavi) – Ljubica Topić.  Četvrta sam od devetoro djece Mate i Anice . Rođena sam 1959. u Donjoj Vasti  i iste godine moja obitelj dolazi u Bešku, a 1964. Godine u Petrovaradin. Odrasla sam u katoličkoj obitelji u kojoj se molila svakodnevno krunica a nedjeljom i blagdanima redovito se išlo na misu. Moj otac Mato bio je crkveni  tutor  u župi sv. Roka u Petrovaradinu sve do svoje smrti 1989. godine. Pohađala sam osnovnu školu Vladimir Nazor u Petrovaradinu, završila Kemijsko- tehnološko- tehničku školu u Novom Sadu i radila u poduzeću u Naftagasu.
- Kakvo je bilo Vaše sudjelovanjeu mladosti u vjerskom životu?
Bili smo dosta aktivni u župi Svetog Roka u Petrovaradinu i vlč. Stjepan Sokolović nas je puno animirao organizirajući vjeronauk za sve uzraste, učenje plesa, zbor, vokalno instrumentalne grupe, predavanja druženja, izlete, zajednička proslava imendana.
- Koje osobe su uticale na Vaš život i što je uticalo na vašu odluku da budete časna sestra?
To su bili župnik u Svetom Roku vlč. Stjepan Sokolović i pokojni pater Tadej Vojnović iz franjevačkog samostana Svetog Ivana Kapistranskog u Novom Sadu. Posjećivala  sam predavanja i  molitvenu skupinu u Franjevačkom samostanu koju je vodio pater Tadej Vojnović. Tako da sam zavoljela Isusa koji je postao ideal moga života. Vremenom sam Isusa počala porediti sa svim dečkima koje ja znam i svi su oni bili divni, ali je Isus meni bio izvor ljubavi koji sam ja nalazila u svim ljudima koje sam ja znala. I onda sam uvidjela da ja mogu sve voljeti u Isusu, tako da se u meni pobudila želja da tu radost dijelim sa svima. Svećenici i roditelji su nas učili da se ne moramo bojati, kada mi kažemo da smo vjernici, da smo drugačiji od ostalih i da ne gledamo na posljedice toga. Svi su znali u školi da ja idem u crkvu, ali su me bez obzira na to svi su me poštovali, što mi je to lijepa uspomena.Također su mi prijatelji iz župe i posle 10 godina rekli da su to moje oprijedeljenje jako cijenili, ali nisu tada imali snage to kazati i da im je to dalo podršku da ostanu vjernici. To me jako obradovalo da oni u sebi imaju tako jaku vjeru.  Moja želja da budem sestra je bila duboka u mojem srcu, ali to nisam mogla dijeliti sa drugima. Kada sam upoznala oca Tadeja, njemu sam izrazila svoju želju, ali nisam u početku mogla zamisliti da ću ja ostaviti svoje roditelje, braću i sestre. Iako je ta moja želja da postanem časna sestra bila jaka,  pater Tadej me je godinu dana odbijao, jer nije mogao vjerovati u to. Poslije je pater Tadej otišao kod sestara u Zagreb i prijavio me kao kandidatkinju. Na moju odluku da postanem časna sestra uticala je ljubav prema Isusu i moja želja da odem tamo gdje ljudi neznaju za ljubav Isusovu i da mogu njima podjeliti tu radost. Željela sam da budem misionar  Isusove ljubavi.

- Koji je Vaš put poslije odaziva Gospodinu?
Gospodinu sam povjerila s 24 godine svoju želju za odlaskom u samostan kod misionarki Majke Tereze. Ustrajala sam i otišla u Zagreb kod sestara Misionarke ljubavi.  Nakon toga kao sestra polagala sam četiri zavjeta: siromaštvo, čistoću, poslušnost i predano služenje najsiromašnijima. Moje misionarsko djelovanje krenulo je u Mađarskoj pet godina, u Vilnusu u Litvi, zatim u  Finskoj, i sada u Rusiji grad Tomsk u centralnom Sibiru.
- Vjera gdje sada sada službujete i vjera u vašem zavičajnom kraju?
Duh je isti ovdje i tamo, radost ljudi u vjeri koji tamo žive je velika. U Vilnusu gdje sam bila je možda najveća zajednica, u Finskoj i u Tomsku u Sibiru su manje zajednice.
- Poslije dugo vremena ste u mjestu svoje mladosti, vaši dojmovi i susreti?
Svakih 10 godina idemo posjećivati  svoje roditelje. Moji roditelji su se poslije rata preselili u Rijeku, ali u meni je uvijek želja da na 2 dana posjetim  Petrovaradin. I jako sam radosna da ponovo vidim ljude koje nisam vidjela po 20 i 30 godin. U očima ovih ovdje ljudi vidim da su prošli težak period, ali se vidi da je u njima velika vjera, nada i radost susreta.
- Poruka Katolicima u Srijemu?
Da je Isus neprestano sa nama i da, u svojim srcima, u svojim obiteljima, i jedni sa drugima, duboko žive tu ljubav Isusa. Da ta ljubav bude prisutna uvijek i svugde bilo gdje da se nalazimo i da nas ta ljubav i povezuje. 
        Tomislav Mađarević
   
 

PROSLAVA CRKVENOG GODA U ŠIDU

ŠID, (TU) - U petak, 12. Lipnja 2015. godine  župa Šid je svečano proslavila svoj crkveni god, svetkovinu Presvetog Srca Isusovog. Misno slavlje predvodio je vlč. Božidar Lusavec, župnik župe Beška, a u kocelebraciji sa župnikom u Šidu, vlč. Nikicom Bošnjakovićem, župnicima iz Pterovaradina, Markom Loš i Stjepanom Barišićem, župnikom iz Hrtkovaca, Ivicom Živkovićem kao i grkokatoličkom župnikom i dekanom iz Šida, Mihajlom Režakom. Misno slavlje uveličao je i tamburaški orkestar Hrvatskog kulturnog društva „Šid“, koji otkako postoji svojom glazbom prati župni zbor na ovaj, za župu Šid, važan dan.
Predsjedatelj misnog slavlja, vlč. Božidar Lusavec u svojoj homiliji jeprije svega okupljene vjernike podsjetio kako je nastao blagdan kojeg oni slave kao svoj crkveni god te koji je njegov značaj. Zatim je govorio o ljubavi za koju svi vjerujemo da dolazi iz srca,kako ona prema Bogu tako i prema čovjeku. Istaknuo je da postoje niti ljubavi koje struje iz ljudskog i božanskog srca, a to je zato što nam je Bog stvoritelj, što nas je stvorio na svoju sliku, nadovezavši se na sv. Ivan koji je dao najkraću i najtočniju definiciju Boga: „Bog je ljubav“. Bog je uzeo od svoga i dao nama. Naše srce je slično njegovom. Iako ljudsko srce može imati i različite negativne osobine, Božje srce je uvijek dobro, plemenito, puno ljubavi. Kristova smrt na križu je najveći izražaj ljubavi prema čovjeku. Ali, on nas ljubi mnogo više nego što je mogao pokazati svojom smrću. Još veći dar od njegove smrti na križu je uskrsnuće kojim započinje nešto novo. Zato je propovjednik podsjetio vjernike kako cjelovito moramo vjerovati u Krista raspetoga ali i uskrsnuloga, jer jedino tako ćemo u cjelovitosti moći prepoznati Kristovu ljubav kao dar svima nama. Naglasio je kako  jedino na taj način možemo biti vjerodostojni svjedoci u svijetu njegove ljubavi i pozvao okupljene vjernike da imaju srca za Boga, za svoju Crkvu, za svoj narod i za svoje neprijatelje, za posao, molitvu, za pomoć drugima. To se ne može postići tugaljivim srcem koje oplakuje svoje križeve, nego uskrsnulim i radosnim srcem, istakao je na kraju vlč. Lusavec.
Nakon misnog slavlja Hrvatsko kulturno društvo „Šid“ priredilo je za sve okupljene svećenike i vjernike bogat kulturno-umjetnički program. Naime, ovo društvo osnovano je prije pet godina na svetkovinu Presvetog Srca Isusovog, a budući da su aktivni članovi društva ujedno i aktivni članovi župe, svake godine svoj crkveni god i godišnjicu svoga udruženja slave zajedno. Po završetku programa upriličena je večera za sve prisutne te se nastavilo s druženjem do kasnih večernjih sati.
Ana Hodak

KRIZMA U ZEMUNU

ZEMUN, (ZU) - 14. lipnja 2015. Godine u župnoj crkvi "Uznesenja Blažene Djevice Marije" u Zemunu na prijepodnevnoj svečanoj svetoj misi 14 mladih ljudi i djece primilo je sakrament svete potvrde.  Oni su se za ovaj značajan dan u svom životu vrijedno pripremali tako što su dolazili na vjeronauk i obnavljali stečena znanja kada je u pitanju katekizam. Što je još važnije, kruna ovih duhovnih priprema bila je sveta ispovjed. Na taj način su oni, koji svakako predstavljaju budućnost i crkve i u svih drugih aspekata društva, dobili mogućnost da se još više približe Bogu pred ovaj veliki događaj.

Svečano sveto euharistijsko slavlje predvodio je Biskup Srijemski, Đuro Gašparević u koncelebraciji sa domaćim župnikom Jozom Dusparom i gvardijanom franjevačke crkve, Željkom Paurićem. Kako je sakrament svete potvrde, odnosno krizma, zapravo simbol pečata  Duha Svetoga koju mladi čovjek prihvata kao dar tako je i sama sveta misa od početka do kraja proticala u tom duhu. Biskup Đuro je u svojoj homiliji posebno istakao da treba živjeti zajedništvo vjere, učvršćivati je i ispovjedati. Riječ Božija i Duh Sveti, zaključuje on, predstavljaju susret sa Bogom. Poruka koju je Biskup na samom kraju propovjedi poslao krizmenicima kao i svim ostalim vjernicima jeste da treba donositi mir, ljubav, radost i slogu u obitelj i njegovati je te da će nas tako Duh Sveti sačuvati od svih zala i iskušenja kojih u današnje vrijeme ima jako puno.

Veličanstvenom ugođaju euharistijskog slavlja svakako je doprinjela i preljepo uređena prijepuna crkva. Kao i mnogo puta do sada za izgled crkve pobrinula se sestra Ozana skupa sa nekoliko vrijednih župljanki. Zbor "Svete Cecilije" je svakako takođe doprinjeo da sveta misa protekne u svečanom ozračju.

Nakon što se velečasni Jozo na kraju mise zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinjeli da krizmenici zauvjek pamte ovaj dan i nakon fotografiranja i uručivanja uspomene na krizmu, pozvao je sve prisutne da ostanu još malo u crkvenom dvorištu. To je bila prigoda da uz osvježenje župljani čestitaju krizmenicima i njihovim obiteljima i kumovima, razmjene utiske, te uz blagoslov Duha Svetoga krenu svojim domovima.

Danijela Lukinović

BLAGDAN SVETOG ANTUNA PADOVANSKOG U ZEMUNU

ZEMUN,(TU) - Blagdan kojim se obilježava datum kada je Sveti Antun Padovanski završio svoj ovozemaljski život svakako je duboko ukorenjen u srcima kršćana i uvjek se na poseban način štuje. Svetom Anti, koji je preminuo u svojoj 36. godini, kršćanske majke nerijetko zavjetuju svoju djecu. Ljiljan kao simbol čistoće i nevinosti donosi se 13. lipnja, na blagdan Sv. Ante, u crkvu i biva blagoslovljen skupa sa dječicom.
Zemunci ovaj blagdan običavaju proslavljati u franjevačkoj crkvi "Svetog Ivana Kapistrana", te je tako bilo i ove godine. Ova crkva je uvjek premala da bi primila sve vjernike koji žele odati poštovanje ovom, svima dragom, svecu.
Svečano sveto euharistijsko slavlje koje je održano popodne predvodio je velečasni Jozo Duspara u koncelebraciji sa gvardijanom franjevačke crkve Željkom Paurićem. U svojoj propovjedi velečasni Jozo se osvrnuo ukratko na život i misijski put Svetog Antuna i na to koliko je on nesebično davao cijelo svoje biće svojim bližnjima. Kao glavnu poruku svoje homilije velečasni Duspara ističe da trebamo sljediti primjer ovoga sveca te da nesmijemo biti sebični već djeliti sa svima svoja saznanja o istinskim vrijednostima. Ovo se osobito odnosi, zaključuje on, na davanje ličnog primjera djeci i mladima.
Svetu misu su svojim glasovima uveličali članovi zbora crkve "Ivana Kapistrana". Nakon euharistijskog slavlja vjernici su nastavili druženje u crkvenom dvorištu do kasnih popodnevnih časova. Uz razgovor  koji je, kako je istakao gvardijan franjevačke crkve Željko, danas itakako potreban ljudima, i uz osvježenje i zakusku vjernici su proveli svakako ugodno popodne i krenuli nakon toga svojim domovima uz blagoslov Svetog Ante.
Danijela Lukinović

LIPANJSKA DUHOVNA OBNOVA ZA SVEĆENIKE SRIJEMSKE BISKUPIJE

PETROVARADIN, (TU) – 15. lipnja 2015. godine u Petrovaradinu je održana duhovna obnova za svećenike Srijemske biskupije. Duhovnu obnovu vodio je vlč. Dragan Muharem, svećenik Subotičke biskupije, predavač na Teološko-katehetskom institutu i urednik lista “Zvonik”. Tema mjesečne duhovne obnove bila je „Pohvala dokolici – o smislenosti beskorisnoga za život“.

Vlč. Muharem je spomenuo da u Psalmu 46,11, prema prijevodu Septuaginte stoji misao: „U dokolici spoznajte da sam ja Bog“. Napomenuo je da je želio ovom temom ponovno udahnuti život toj zamrloj riječi dokolica, zamrloj stvarnosti. Kroz teologiju dokolice kani se zapravo progovoriti o smislenosti beskorisnoga za život. Rad je blagoslov za kršćane, ali rad nije sve, blagoslov je i u počinku. Na prvim stranicama Biblije Bog radi, ali se i odmara. Zapravo, rad bez počinka, šest dana bez sedmoga, jest prokletstvo za biblijskog čovjeka. Dokolica nije rad, ali nije ni dangubljenje. U dokolici se ne oblikuje svijet, nego se dopušta Bogu da nas daruje. Sveti Toma Akvinski piše da je stanje blaženih stanje gledanja i slušanja. Gledanje i slušanje savršene su djelatnosti, jer u njima čovjek ostaje kod sebe, usavršava sebe tako što prima drugoga tj. Boga. Predavač je istakao: „Spram rada koji nas podređuje i čini nas ovisnima, dokolica je mjesto istinske slobode i oslobođenja. Barem jedan dan u tjednu, barem nedjeljom možemo biti neovisni i nepodređeni. Potrebno je dakle isključiti se. Tko stalno radi, umoran je: nije više  sposoban za druženje, ne može slobodno misliti, umoran je za prisni odnos, za posvetu duhu i tijelu. To nam potvrđuje da dokolica čuva dostojanstvo čovjeka kao čovjeka“.

Voditelj je zaključio da će čovjek biti slobodan od prokletstva rada i rad će postati ljudskiji ako se nauči dokolici. A dokolicu će naučiti živjeti ako se nauči obrednome slavlju. Kršćani najistinskije dokoličare ako istinski žive kult, ako je kult zaživio iznutra, a ne samo izvana. Ne postoji samo korist, postoji i blagoslov. Za blagoslov ljudske zajednice nužno je postojanje ljudi koji se predaju ne-korisnomu životu kontemplacije. 

Duhovna obnova je nastavljena prigodom za svetu ispovjed i klanjanjem u crkvi Svetog Jurja, mučenika u Petrovaradinu.
                                                                            Tomislav Mađarević
 

VJERNICI SRIJEMSKE BISKUPIJE NA SUSRETU S PAPOM U SARAJEVU

SARAJEVO, (TU) - Dolazak pape Franje u Sarajevo okupio je vjernike Bosne i Hercegovine kao i vjernike drugih zemalja. Među hodočasnicima bili su i vjernici Srijemske biskupije. U noći između 5. i 6. lipnja 2015. godine autobus je krenuo iz Petrovaradina preko Inđije, Stare Pazove, Zemuna, Rume i Hrtkovaca, te se potom uputio prema Sarajevu. Grupu od 70 hodočasnika vodio je velečasni Dušan Milekić koji je u ime biskupije organizirao putovanje.

U ranim jutarnjim satima, nakon prelaska granice, hodočasnike je dočekala policijska pratnja koja je pratila svaki autobus. Dolaskom u Sarajevo autobusi su se parkirali na određeno mjesto, a hodočasnici su se pješice zaputili prema stadionu Koševo gdje je predviđeno i organizirano slavlje svete mise koju bi predvodio papa Franjo. Na ulazu u stadion vjernike su dočekivali volonteri koji su ih upućivali na mjesto koje je bilo predviđeno za njih prema ulaznicama koje su imali. Program prije početka mise bio je ispunjen duhovnim nagovorima i duhovnom glazbom raznih grupa mladih. Papa je pred misu prošao atletskom stazom u svom automobilu pozdravljajući hodočasnike kojih je bilo prema procjeni organizatora oko 65000. Misa je počela u 11 sati, a izuzetno toplo vrijeme nije otežavalo vjernicima veću sabranost. U svojoj propovjedi papa je pozvao vjernike Bosne i Hercegovine kao i sve sudionike na jedinstvo u različnosti porukom mira i pozivom na istinsko življenje svoje vjere kao i na uzajamno međuvjersko poštovanje.

Nakon mise vjernici su se zaputili na mjesta gdje su ih čekali autobusi, kratko se osvježili i u poslijepodnevnim satima krenuli prema Srijemu i vratili se u svoja mjesta u toku večeri, noseći lijepo iskustvo sa susreta s papom i zajedništva samog hodočašća.

                                                                                                                  Dušan Milekić