TEKIJE (TU) - Šestu godinu zaredom, a prvi u nizu brojnih ovogodišnjih događanja u okviru proslave 300. obljetnice Biskupijskog svetišta Gospe Tekijske u Petrovaradinu, tekijski je Koncert Marijanskih pjesama svečano priređen u subotu 7. svibnja u crkvi Svetišta, pod geslom jubileja Što god vam rekne, učinite! (Iv 2, 5)
Koncertnom je programu, prema običaju, prethodila svečana sveta misa na početku koje je ravnatelj svetišta, vlč. Ivan Rajković, poželio dobrodošlicu okupljenoj braći i sestrama kao i predvoditelju liturgijskoga slavlja, srijemskom biskupu mons. Đuri Gašparoviću, podsjećajući uz to da je mjesec svibanj na poseban način posvećen Bogorodici Mariji.
Uz biskupa i ravnatelja svetišta, kraj oltara Gospe Tekijske bili su i dekan petrovaradinskoga dekanata preč. Marko Loš i hrtkovački župnik vlč. Ivica Živković. Liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni zbor “Albe Vidaković” iz Subotice, pod ravnanjem mo. Miroslava Stantića i orguljsku pratnju mr. Kornelija Vizina.
Čast da započnu koncert imali su članovi mješovitog pjevačkog zbora župe Presveto Trojstvo iz Sr. Karlovaca kojima je dirigirala prof. Vlasta Malešević. Kao hodočasnici i štovatelji Gospe Tekijske iz župe i mjesta koje je oduvijek živilo i saživilo se sa tekijskim svetištem, izveli su ovom prigodom nekoliko skladbi: Tollite hostijas, Veni Jesu, Zadrhta Sion i Ljiljane bijeli.
Bogatstvo i raznovrsnost žanrova duhovne glazbe koji se tradicionalno njeguju na Koncertu Marijanskih pjesama bilo je i ovoga puta očito, napose u nastupu Zvonimira Kalića iz Vrpolja i njegovog benda iz Vinkovaca. Kao najmlađi, ali veoma iskusni pjevač hrvatske suvremene duhovne glazbene scene, Zvonimirova je interpretacija skladbi Marijo, mila, majko nebeska, Kao Marija, Zaštiti me, Majko i Molitva Majci, imala za cilj posvjedočiti nazočnima koliko je zaista Bog velik u njegovom životu.
Priliku da nastupe pred čudotvornom slikom svoje Gospe imali su i domaćini – Petrovaradinci aktivni u radu Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva “Jelačić” čiji je mješoviti pjevački zbor pod ravnanjem prof. Vesne Kesić Krsmanović višeglasno izveo Marijanski himan Zdravo, Zvijezdo mora autora Stanislava Prepreka i skladbu Nek ori koju je u čast Gospi Tekijskoj napisao i skladao znameniti srijemski poligraf i ravnatelj njezinoga svetišta, opat Ilija Okrugić Srijemac.
Četvrta točka programa koncerta bila je posvećena nedavno preminulom ravnatelju svetišta vlč. Stjepanu Barišiću koji je s velikom ljubavlju i posvećenošću neumorno radio na pripravi svečane proslave velikog jubileja svetišta. U spomen njemu i svemu plemenitom što je učinio za širenje Gospine slave, zvučno je bila reproducirana snimka polifone izvedbe Okrugićeve skladbe Isuse, Bože moj koja je, uz sve ostale Okrugićeve tekijske, uskrsne, svetootajstvene i božićne skladbe, zvučno snimljena 2014. godine i na taj način sačuvana za vječnost.. zahvaljujući vlč. Barišiću.
Završetak glazbenog programa koncerta bio je sjajan zahvaljujući izvanrednom nastupu subotičkog katedralnog zbora “Albe Vidaković” sa interpretacijama liturgijskih skladbi Sav raj te slavi, Kraljice, Nebeskog dvora poslanik i O Marijo, zvijezdo mora.
O dojmovima posjetitelja koncerta najbolje govore njihovi snažni i dugi aplauzi po završetku svake glezbene točke, a o dojmu biskupa Gašparovića – njegova izjava na koncu programa: Ima jedan himan – Jekni pjesmo širom svijeta. I to se, evo, i večeras dogodilo, da jejeknula pjesma širom svijeta…ponajprije u našim srcima i svakome od nas koji smo ovdje došli uživati i doživjeti i duhovnu radost i duhovno bogatstvo. Simboličkim riječnikom, biskup je, također, istaknuo kako je uvjeren da se svaki sudionik ovogodišnjega Koncerta poput kamenčića ugradio u svojevrsni mozaik jubilarnih događanja koji se slaže već nekoliko godina.
Nakon što su im uručene zahvalnice i prigodni darovi, pred oltarom su svi okupljeni zajednički zapjevali najpoznatiju pjesmu svetišta – “Oj Tekijska Gospo sveta” i tako molitvom i pjesmom označili kraj još jednoga Koncerta Marijanskih pjesama.
Tekst: Petar Pifat
Fotografije: Aleksandar Miškov
Preuzeto sa: http://www.tekije.com
Srijemska biskupija - Biskupijski pastoralni centar, Ured za mlade
INĐIJA I NOVI BANOVCI (TU) - Na Veliki četvrtak, 2016. godine, vjernici su slavili Misu večere Gospodnje u župi Sveti Petar, apostol u Inđiji, u 17.30 sati. U župi Rođenje Blažene Djevice Marije u Novim Banovcima slavlje je bilo u 19 sati. Na ovim misnim slavljima vlč. Dušam Milekić, župnik u Inđiji i župni upravitelj u 
Novim Banovcima, je s okupljenim vjernicima promišljao o uspostavi Euharistije i svećeništva riječima Isusa Krista "Uzmite i jedite ovo je moje tijelo i uzmite i pijte, ovo je moja krv". Tim je riječima Isus sebe ostavio pod prilikama kruha i vina kao svoje Tijelo i Krv, a riječima "Ovo činite meni na spomen" ustanovio je svećeništvo. To je zajedništvo Isusa Krista, svećenika i vjernika, koje Crkva slavi i navješta na Veliki četvrtak, a pranje nogu vjernicima simbol je ljubavi kojom je Isus pokazao svoju božansku ljubav i prijateljstvo prema svima.
Obredi Velikoga petka započeli su u župama Inđija i Novi Banovci ualskom u crkve u tišini i prostracijom svećenika pred oltarom. Pročitana čitanja, kao i 
navještaj Muke Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu, svakako su bile značajniji trenutci obreda ovog Velikog petka. Neshvatljivost velikog petka u ljudima naravno da budi suosjećajnost prema Kristu ali svakako i o nama samima. Ovoga dana je Pilatov iskaz “Evo čovjeka” govor ovoga svijeta prema dostojanstvu ljudskoga bića. Stoga ga je sam Isus morao kroz svoju patnju obnoviti, rekao je uz ostalo župnik u svojoj propovjedi. Nakon propovjedi otkriven je Kristov križ, a nakon klanjanja križu uslijedila je pričest prisutnim vjernicima. Obredi su završeni otpusnom molitvom, šutnjom uz pohod i klanjanje Isusovom grobu, te odlaskom u tišini.
U večernjim satima započeli su obredi Velike subote. Blagoslovljen je oganj s kojeg je upaljena uskrsna svijeća kao simbol Kristova svjetla, koje se prenosilo kroz crkvu na sve vjernike. U službi riječi čitanja su uvodila u svečani trenutak najave Kristova Uskrsnuća poklikom "Slava Bogu na visini", koji je označio da je uskrsnuo naš Gospodin. “Što tražite Živoga među mrtvima?” glas je i pitanje anđela koji su posvjedočili da je Isus živ. Istina uskrsnuća jeste u tome da je On živ među nama, među nama koji znamo u njegovom Imenu biti uzdignuti iz svog vlastitog mrtvila, navijestio je župnik Dušan Milekić.
Prema običajima naših krajeva, po završetku mise župnik je blagoslovio uskrsno jelo, koje su vjernici donijeli i čestitao prisutnima Uskrs. 
Draga braćo i sestre, ovoga Uskrsa kličem: «Radujte se kršćani u Isusu sabrani, Isus raspet pokopan, smrt nadvlada ovaj dan. Aleluja!» Ovim riječima poznate uskrsne popijevke, koja se u našem narodu pjeva još od davnih vremena, pozivam vas da i ove Izvanredne jubilarne godine Božjega milosrđa, koju je papa Franjo proglasio, sebi posvijestimo najsudbonosniji događaj ljudske povijesti. To je događaj da je utjelovljeni Sin Božji, doista umro i uskrsnuo na život vječni radi nas ljudi i radi našega spasenja. Poslušan volji nebeskoga milosrdnog Oca, sišao je s nebesa, postao čovjekom i «prošao zemljom čineći dobro» (Dj, 10,38). Raspet također za nas, mučen i pokopan. A Bog, milosrdni Otac, ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje, ne svemu narodu, nego nama svjedocima, ističe apostol Petar (usp. Dj 11,40.41). Život Isusa Krista pobijedio je smrt, jer je to bio pravi, istinski Život. Tako pobjeđuje uvijek ono pravo, istinito dobro, jer dolazi od Boga. Krist je srušio bedem koji je, uslijed neposluha naših praroditelja, postojao između Boga i nas ljudi i učinio nas zauvijek bliskima Bogu, Božjim prijateljima. Zaslugom Isusa Krista uskrsloga i mi ljudi smo se Bogu približili. Osjećamo njegovo milosrđe prema nama da i mi budemo milosrdni. On nam želi svojim milosrđem «podići ruke klonule i ojačati koljena klecava» (usp Heb. 12,12), obnoviti nam malaksale sile naše vjere, nade i ljubavi. Smisao i cilj našeg zemaljskog života je vječno zajedništvo s uskrslim Kristom, s našim božanskim Spasiteljem i njegovim i našim milosrdnim nebeskim Ocem. Pozvani smo i zaduženi u svijetu očuvati nadu svojim vjerodostojnim kršćanskim životom. Pozvani smo ovom svijetu davati prepoznatljive znakove i vjerodostojne dokaze naše utemeljene nade u konačnu pobjedu Božje istine, pravde, milosrđa, dobrote i ljubavi. Tko to čini, on uistinu voli drugoga, jer mu dariva ono što on najviše treba - nadu u istinsku vječnu sreću.