ČESTITKA MONS. SVALINE NOVOIMENOVANOM ZRENJANINSKOM BISKUPU ŠTEFKOVIĆU

Srijemski biskup Fabija Svalina čestitao je novoimenovanom zrenjaninskom biskupu Mirku Štefkoviću

MONS. MIRKO ŠTEFKOVIĆ NOVI JE ZRENJANINSKI BISKUP

Papa Franjo imenovao je dosadašnjeg ekonoma Subotičke biskupije mr. Mirka Štefkovića novim zrenjaninskim biskupom, priopćio je u ponedjeljak 18. ožujka u podne Tiskovni ured Svete Stolice, a vijest je svečano objavljena u Ordinarijatu Zrenjaninske biskupije.

KONCERT DUHOVNE GLAZBE U RUMI

To je prvi u nizu koncerata koji će se održati u okviru projekta „Musicae Spirituales Concentus“, čiji su pokrovitelji: Srijemska biskupija, Općina Ruma i Župa Uzvišenja svetog Križa

KORIZMENA TRIBINA U SUBOTICI

Na tribini će govori srijemski biskup mons. Fabijan Svalina.

PRIMANJE U MINISTRANSKU SLUŽBU

U župama Beška i Maradik Radosna nedjelja obilježena je primanjem novih ministranata

Vijesti

XIII. BISKUPIJSKI SUSRET MLADIH SRIJEMSKE BISKUPIJE

28. svibanj 2019.

GOLUBINCI (TU) - U subotu 25. svibnja 2019.godine, uoči 6. vazmene nedjelje, održan je XIII. susret mladih Srijemske biskupije. Geslo susreta mladih je nadahnuto riječima psalmiste: On iscjeljuje sve slabosti tvoje. (Ps 103, 3).

Na poziv Ureda za mlade Srijemske biskupije, te povjerenika istoga ureda, vlč. Dušana Milekića, župnika u župi Sveti Petar, apostol u Inđiji i župnog upravitelja u župi Rođenje Blažene Djevice Marije u Novim Banovcima, okupili su se mladi vjernici Srijemske biskupije u pratnji svojih svećenika i župnih povjerenika. Domaćin ovogodišnjeg susreta mladih Srijemske biskupije bili su župljani župe Sveti Juraj, mučenik u Golubincima.

Okupljanje mladih započelo je u 10 sati, prijavom i preuzimanjem majica koje su izrađene posebno za ovu priliku.

Susret je započeo molitvom mladih za mlade, te euharistijskim slavljem, koje je predslavio vlč. Milekić, biskupijski povjerenik za mlade, u zajedništvu sa svećenicima Srijemske biskupije.

Razmatrajući riječi Evanđelja (Iv 15, 18-21), vlč. Milekić, osvrnuo se osobito na vlastiti stav pripadnosti Isusu Kristu, te odnos svijeta prema onima koji Mu pripadaju.

Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas… …Ako su mene progonili, i vas će progoniti… „kome ovo zvuči ohrabrujuće? Nije baš primamljivo! Isus ne obećava ugodu niti lagodnost ovoga svijeta. Čak suprotno, obećava teškoće, odbačenost, probleme,… Sve nas to može obeshrabriti, ali u isto vrijeme moramo biti svjesni jednoga – da bi, unatoč svemu, Isus Krist trebao biti naš izbor. Jedino po Njemu možemo istinski živjeti“, poručio je mladima vlč. Milekić.

Na koncu euharistijskoga slavlja, okupljene mlade je pozdravio i domaći župnik, preč. Marko Kljaić, izražavajući radost zbog ostvarenog susreta mladih.

Euharistijsko slavlje je animirao zbor mladih iz katedralne župe Sveti Dimitrije, đakon i mučenik iz Srijemske Mitrovice, predvođeni s. Cecilijom Tomkić, te vjeroučiteljicom Željkom Klavžar.

Nakon domjenka, slijedio je radni dio susreta mladih. Radni dio većinski se posvetio susretu s mladićima iz zajednice Cenacolo. Trojica mladića iz zajednice su iznijeli svoja životna svjedočanstva, o svom životnom putu, te o životnom padu koji je povezan s ovisnošću. Prema njihovom svjedočenju, zajednica Cenacolo im je vratila vjeru i pouzdanje da to ne mora ostati tako, te su im pomogli izvući se iz „životnog pakla“ u kojem su se prethodno nalazili. Nakon njihovog svjedočanstva, mladi su imali priliku postavljati im pitanja i interesirati se o svemu što je povezano sa životom i radom zajednice.

Nakon njihovog životnog svjedočanstva i kratke pauze, nekoliko mladih vjernika iznijelo je svoje životno iskustvo odbačenosti od društva i vlastite okoline, te iskustvo vlastitog nošenja s takvim situacijama. U svim izrečenim iskustvima, bilo je vidljivo da su uz Krista i Crkvu pronašli put, te da On iscjeljuje sve slabosti tvoje. (Ps 103, 3).

U nastavku ovog radnog dijela mladi su imali mogućnost anonimnog opisivanja situacije ili problema s kojima se teško nose, te su u skladu s tim, sudionici susreta, pružali savjet ili iskustvo što je moguće ili što bi, za njih, mogao biti koristan savjet.

Susret mladih završen je zajedničkom molitvom i litanijama povjerenja.

Ivica Zrno

 

SVIBANJSKA DUHOVNA OBNOVA ZA SVEĆENIKE SRIJEMSKE BISKUPIJE

28. svibanj 2019.

DUBOŠEVICA (TU) - U ponedjeljak, 13. svibnja 2019. godine, svećenici Srijemske biskupije okupili su se u franjevačkoj crkvi i samostanu u Iloku, s nakanom provesti dan u svećeničkom zajedništvu. To je ujedno bila i mjesečna duhovna obnova za svećenike Srijemske biskupije.

Franjevačka crkva i samostan u Iloku poslužili su kao točka okupljanja, gdje ih je dočekao, te srdačno ugostio doručkom i kavom, župni vikar, fra Dragan Grizelj (OFM).

Nakon Iloka, svećenici su se zajednički uputili prema Baranji, koja je ujedno bila i središnja točka njihovoga posjeta.

Na poziv preč. Berislava Petrovića, povjerenika za trajnu izgradnju svećenika Srijemske biskupije, te na prijedlog preč. Marka Kljajića, župnika župe Presveto Trojstvo u Surčinu, središnje događanje ovomjesečne duhovne obnove bilo je u župi Uznesenje Blažene Djevice Marije u Duboševici, iz koje i dolazi preč. Marko Kljajić.

Kao domaći sin, preč. Kljajić je bio ujedno i vodič po župi i mjestu Duboševica, te po Baranji, za koju se potrudio da je približi kolegama svećenicima.

U 12 sati slavljena je Euharistija, koju je predslavio mons. Eduard Španović, generalni vikar Srijemske biskupije, u zajedništvu s domaćim župnikom, vlč. Danijelom Tigandžinom, svećenicima Srijemske biskupije, te vlč. Stjepanom Vinojčićem, svećenikom Beogradske nadbiskupije i vlč. Pejom Ivkićem, župnikom župe Uznesenje Blažene Djevice Marije Brinje. Na euharistijsko slavlje su se odazvali i župljani duboševačke župe, koji su se pokazali dobrim domaćinima i kod kasnijeg ručka.

Nakon obilaske župe i mjesta Duboševica, svećenici su se uputili u obilazak Baranje. Posjetili su nekoliko župa i starih crkava, te su prošli kroz prelijepe baranjske vinograde. Za primijetiti je kako je većini svećenika Srijemske biskupije ovo prvi ili rijedak posjet ovom dijelu Domovine.

 Ivica Zrno

USKRSNO SLAVLJE U SRIJEMSKOJ PRVOSTOLNICI

22. travanj 2019.

SRIJEMSKA MITRIVICA (TU) - Na svetkovinu Uskrsa, u nedjelju 21. travnja 2019. godine, u 7.00 sati, upriličen je uskrsni blagoslov jela, koji se već tradicionalno vrši na Kalvariji. Jelo je blagoslovio srijemskomitrovački župnik, mons. Eduard Španović. Iako su bili rani jutarnji sati, vjerni puk se okupio kako bi i ovim načinom zatražili blagoslov Uskrsnuloga, za sebe i svoje obitelji.

U 10.00 sati, srijemski biskup, msgr. Đuro Gašparović u katedrali Sv. Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici, predslavio je svečano koncelebrirano euharistijsko slavlje. Sv. Misu je predslavio u  zajedništvu s prelatom, mons. Eduardom Španovićem, župnikom katedralne župe. Sv. Misa je započela svečanom procesijom, te svečanom uskrsnom pjesmom, što je od samog početka istaknulo veličinu i značenje započetog euharistijskog slavlja.

Svojim veličanstvenim pjevanjem slavlje je uzveličao župski i katedralni župski zbor svetog Dimitrija, pod ravnanjem katedralne orguljašice s. Cecilije Tomkić. Kao i svih prijašnjih godina, članovi župskog i katedralnog zbora su se potrudili uzveličati euharistijsko slavlje opusom pjesama koje su vjernicima već poznate, kao i proširenjem glazbenog repetoara.

Osobitost župe je široki opus uskrsnih pjesama koje su komponirali srijemskomitrovački orguljaši. U tome se ogleda kvaliteta, te bogatstvo pjevanja.

Za pohvaliti je velik broj vjernika koji je radosno i raspjevano proslavio svetkovinu Uskrsa aktivnim sudjelovanjem u euharistijskom slavlju.

U prigodnoj homiliji, obraćajući se okupljenim vjernicima, biskup Gašparović je pozvao da poput primjera o kojima smo slušali u Evanđelju imamo snage prijeći prag vjere, te donositi životne odluke u ozračju vjere.

Homiliju donosimo u cijelosti:

Ivan evanđelist nam pripovijeda (Iv 20, 1-9) kako su onog prvog uskrsnog jutra svi bili užurbani. Marija Magdalena je rano ujutro, još za mraka požurila na Isusov grob. Kad je vidjela da je grob prazan, požurila je to javiti njegovim učenicima, na što su Petar i Ivan potrčali da vide što se to zbilo. Evo i mi smo danas požurili. Sveta misa koju slavimo otajstveni je susret s uskrslim Kristom.

Kao što smo čuli, uskrsno nam Evanđelje na početku pred oči stavlja lik Marije Magdalene. Gospodin Isus bio je njezin Učitelj i Spasitelj. Ženskom intuicijom spoznala je i povjerovala da je on doista od Boga došao te da Božje riječi govori i Božja djela čini. Zato je Marija Magdalena bila jedna od rijetkih  koja je bila uz Isusa i dok je on visio na križu. Nakon što je Isus bio umro i nakon što je bio pokopan, Marija je i dalje sačuvala ljubav prema njemu. Evo je kako u ranu zoru, još za mraka žuri na Isusov grob.

I onda se događa da je ugledala prazan grob. Marija je, zacijelo, i dalje vjerovala da je Isus bio od Boga došao. I dalje je vjerovala da je Isus Božji Pravednik. Možda je u svojim zbrkanim mislima naslućivala da je Bog zbog nekog razloga dopustio da Isus umre. Ali prazan grob jednostavno nije mogla razumjeti kao poseban Božji znak.

I mi se u nekim posebnim životnim situacijama, u slučajevima muke, nevolje, pa i životnih tragedija, osjećamo kao Marija Magdalena. Ne razumijemo. Koliko god bili razboriti ljudi, koliko god bili vjernici, ostanemo bez riječi, bez objašnjenja. Kako razumjeti nezahvalnost upravo tamo gdje sam ulagao svoj život i svoje srce? Kako razumjeti činjenicu da – kako nam se čini – stradavaju upravo oni najbolji, nevini? Kako razumjeti tolike nesreće i tragedije? I kako – s druge strane – ne razumjeti one koji u nekim strašnim tragedijama počinju dvojiti je li Bog dobar, pa čak ima li Boga uopće? Vidimo samo prazan grob i – ništa ne razumijemo.

Grob je prazan. Jedino objašnjenje bilo je da je netko ukrao Isusovo tijelo. Zapazimo ovo. Ne radi se ovdje o čovjeku nevjerniku, ne radi se ovdje o bezbožniku ili o Isusovu protivniku. Ovdje je riječ o vjernici Mariji Magdaleni. I to ne o običnoj vjernici. Ona je bila osobito vjerna Isusova učenica. Pa ipak, pored njezine neosporive ljubavi prema Isusu, njezina vjera u tome trenutku još nije mogla prijeći onaj zadnji prag – vjeru da je Isus uskrsnuo, da je Isus svojim uskrsnućem u potpunosti pobijedio zlo i smrt.

Ne bismo trebali zbog toga Mariju osuđivati. Ona je postupila onako kako postupa velika većina vjernika. Govorimo o nama, vjernicima, koji ispovijedamo vjeru u Kristovo i naše uskrsnuće. Međutim, dobar dio svoga života provodimo tako, kao da i nismo vjernici. Mnoge životne odluke donosimo tako, kao da nismo vjernici. Ali ipak nastojimo učvršćivati našu vjeru.

I onda, trčeći, na grob stiže i onaj vjerni učenik Ivan. Kao i Marija Magdalena, i on je vidio prazan grob. K tome je vidio uredno poslagane povoje i ubrus. Shvatio je i povjerovao. I prije nego što je Uskrsloga vidio, i prije nego im je Uskrsli izravno progovorio. Ljubljeni učenik je vidio tek znak: prazan grob kao i složene povoje i ubrus. I povjerovao je. Ne vidje, a povjerova!

Eto, to. Ivan je prekoračio prag vjere i nade. Vidio je uglavnom isto što i Marija Magdalena, ali za razliku od nje, koja je pomislila da je netko ukrao Isusa, posebnim Božjim darom, oči su mu se otvorile i on je povjerovao.

To je i naš put. Živimo u svijetu koji je ispunjen tjeskobama, nepravdama, bolestima. ali u isto vrijeme živimo u vjeri Kristovoj. Vjerujemo u Kristovo uskrsnuće. Krist je došao na ovaj svijet ne zato da svijet silom promijeni ili da ognjem i mačem zatre svaki grijeh, zlo i nepravdu. Isus je donio blagu vijest spasenja, propovijedao je Kraljevstvo Božje, ono kraljevstvo koje se rađa duboko u čovjekovoj duši, te poput kvasca raste i širi se. Krist nam je u ruke dao malenu svjetiljku, da njegovu svjetlost širimo svijetom. Krist nas je osposobio da budemo njegova živa slika u ovome svijetu. Krist nas poučava i za to nam daje snage da njegovo spasenje širimo svijetom. Mi vjerujemo da je Krist uskrsnuo, ali u isto vrijeme mi vjerujemo da naš život na zemlji ima smisla. Ako se ispunjaju pravila Božjega kraljevstva na zemlji, za to Boga hvalimo. Ako li nas okruži nevolja, nepravda, trpljenje i smrt, znamo da se time suobličujemo Kristu patniku, Kristu raspetome, koji je nakon svoje smrti uskrsnuo i tako u sebi pomirio Boga i čovjeka.

Mi trebamo i želimo biti nositelji Kristova mira, Kristove nade, mi trebamo biti nositelji radosne vijesti koja glasi: Krist je uskrsno od mrtvih. S njime i mi već ovdje na zemlji postajemo dionici njegova spasenja. Po tome se svima nama već ovdje na zemlji daje predokus vječne sreće.

Nakon svečanog euharistijskog slavlja i čestitki koje su uputili biskup i župnik, vjernici su se okupili u župskom dvorištu i dvorani kako bi i kroz međusobne čestitke podijelili radost ovog velikog i svetog dana.

Ivica Zrno

VAZMENO BDIJENJE U SRIJEMSKOJ PRVOSTOLNICI

21. travanj 2019.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Na Veliku Subotu, 20. travnja 2019. godine, obrede Vazmenog bdijenja, u srijemskoj prvostolnoj crkvi svetog Dimitrija, đakona i mučenika, s početkom u 20.00 sati, predvodio je srijemski biskup, mons. Đuro Gašparović.

U koncelebraciji s biskupom Gašparovićem, bili su mons. Eduard Španović, katedralni župnik i Protojerej stavrofor, otac Vladislav Varga, srijemskomitrovački grkokatolički župnik.

Obredi Vazmenog bdijenja su započeli u dvorištu katedralne crkve Službom svjetla, tj. blagoslovom novog ognja. U crkvi su ugašena sva svjetla, dok je biskup Gašparović pred crkvom blagoslovio oganj kojim je upaljena uskrsna svijeća. Na ulazu, u sredini i kod oltara uzdignuta je svijeća, te se zapjevalo Svjetlo Kristovo!, na što su vjernici odgovarali Bogu hvala!

Hvalospjev uskrsnoj svijeći – Exultet otpjevao je katedralni župnik, mons Španović.

Nakon hvalospjeva je uslijedila Služba riječi u kojoj su se izmjenjivali čitači.

Za vrijeme pjevane Slave, župnik Španović je iznio kip Uskrsnuloga Krista, te zatvorio Isusov grob koji su od Velikog petka do tog trenutka čuvali mladići i muškarci odjeveni u narodne nošnje – čuvari Božjega groba.

Nakon pjevane Slave i navještaja Evanđelja, u prigodnoj homiliji, biskup Gašparović je podsjetio vjerni puk da je Kristovo Uskrsnuće temeljno Otajstvo naše vjere.

Homiliju donosimo u cijelosti:

Ova je noć oduvijek bila noć prijelaza. Židovi su kroz vode Crvenoga mora prešli iz ropstva u slobodu, Krist Gospodin je ove noći ostvario svoj prijelaz iz smrti u život, iz sramote u slavu, a mi kršćani ove iste noći slavimo svoje suobličenje s Kristom, jer po ovome otajstvenom slavlju i mi prelazimo iz smrti i ropstva grijeha u život i u slobodu djece Božje. To je otajstvo našega spasenja – oku nevidljivo, sakriveno onima koji su ohola srca, a vjernicima radosna vijest spasenja.

Žene dolaze na Isusov grob (Lk 24, 1-12). Očekuju grob kao i svaki drugi, grob koji pečati ljudski život obilježen neizbježnim smrtnim ishodom. I nalaze prazan grob. U tome trenutku i ne pomišljaju na otajstveno Božji zahvat, na Božje djelo, na uskrsnuće. Ostaju zbunjene.

I nama se to događa. Svjedoci smo, nažalost, mnogih i premnogih tragedija i nesreća, ne samo u svijetu, nego i ovdje među nama. Tako nam se dogodi da stojimo pred smrću drage osobe, pred iznenadnom i tragičnom smrću. Stojimo tako s nevjericom, stojimo posve zbunjeni. Jest, mi po sebi jesmo vjernici, ali u takvim trenucima stojimo poput ljudi koji znaju samo za ovaj svijet i koji gledaju samo s motrišta ovozemnog života.

I onda žene na Isusovu grobu čuju riječ: Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: “Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.” Rekli bismo da su te žene doista zaslužile prijekor. Prazan Isusov grob za njih stvarno nije trebao biti nikakva zagonetka. Ta, sam im je Isus navijestio da će nakon svoje smrti uskrsnuti. Kako su to mogle zaboraviti?

A upravo se to nama redovito događa. Iako načelno kažemo kako vjerujemo u Božje spasenje po Isusu Kristu, kako vjerujemo u vječni život, mi se uglavnom grčevito držimo ovoga života i ovozemnih vrijednosti. A radi se jednostavno o tome da vjera u konačno spasenje u Kristu ispunja smislom naš sadašnji život i izbavlja nas od trajnih životnih tjeskoba. Međutim, za nas vjernike uvijek u pozadini sjaji svjetlo Kristova uskrsnuća poput ove uskrsne svijeće.

Žene su povjerovale uskrsnoj poruci. Vratile su se i sve to dojavile Isusovim učenicima i prijateljima. Bio je to početak evanđelja – radosne vijesti: Krist je uskrsnuo i svojoj nebeskoj proslavi želi pridružiti sve koji ga slijede. Upravo to želimo i mi noćas. Krist je uskrsnuo. Krist je ispunio smislom naš život koji izgleda i težak i nepravedan i ispunjen patnjom, razočaranjima, bolešću, tragedijama te na koncu – smrću. Po Kristu i s Kristom zahvaljujemo Bogu za svu ljepotu i za sve blagodati ovoga života. Zahvaljujemo mu za život, zdravlje, obitelj, za naše ljudske radosti. Zahvaljujemo mu za čudesnu sposobnost da volimo i da budemo voljeni.

Dao Bog da naša vjera i nada, ova naša sreća, ovo naše ispunjenje Kristovom uskrsnom porukom bude dio našega bića, tako da i mi riječju, a još više životom svima naviještamo da je Krist uskrsnuo i da je obasjao radošću i nadom vječnoga života naš sadašnji život, da bismo sve svoje duboke čežnje jednoga dana u potpunosti ostvarili u sretnoj vječnosti. Dao Bog da tako budemo vjerovjesnici Kristova spasenja u svijetu. Dao Bog da se to na nama i vidi i očituje. Krist je uskrsnuo, i mi smo već s njime suuskrsnuli, u nama već raste biljka vječnosti.

 

Zatim je uslijedila Krsna služba. |upnik Španović je blagoslovio vodu u zdencu, a nakon obnove krsnih obećanja, puk je poškropio blagoslovljenom vodom. Za vrijeme ovogodišnjih obreda Vazmenog bdijenja pet je katekumena primilo Sakramente kršćanske inicijacije.

Slavlje vazmene noći je nastavljeno Euharistijskom službom. Na kraju euharistijskog slavlja, biskup Gašparović, a zatim i župnik Španović, čestitao je svim vjernicima najveći kršćanski blagdan – Uskrs.

Nakon obreda Vazmenog bdijenja, u župnojj je dvorani blagoslovljeno jelo, što je nastavljeno međusobnim radosnim čestitanjem najvećeg kršćanskog blagdana.

Za primijetiti je i pohvaliti da su sva tri dana vazmenog Trodnevlja posjećena velikim brojem vjernika, ali Velika Subota u najvećem broju, što je svjedočanstvo svijesti vjernika o važnosti Vazmenog bdijenja u najsvetijoj noći, te događaja spasenja.

Ivica Zrno

OBREDI MUKE GOSPODNJE U SRIJEMSKOJ MITROVICI 2019.

20. travanj 2019.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Na Veliki petak, 19. travnja, u srijemskoj prvostolnici sv. Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici, obrede Muke Gospodnje predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović.

Biskup Gašparović predvodio je obrede Muke Gospodnje u zajedništvu sa župnikom srijemskomitrovačkim Eduardom Španovićem i župnikom laćaraćkim Ivicom Zrnom.

Obredima je nazočio veliki broj vjernika, koji je u velikoj pobožnosti pratio obrede Muke Gospodnje.

U Službi riječi, pročitan je predviđeni odlomak iz Knjige proroka Izaije, te odlomak Poslanice Hebrejima. Nakon pjevanog navještaja Evanđelja, biskup Đuro Gašparović se obratio okupljenim vjernicima. Homiliju donosimo u cijelosti:

Upravo smo proživjeli Muku Isusa Krista po Ivanu, koji nam je progovorio o posljednjim satima života Isusova.

No večeras nam progovara i Križ Gospodinov, to tvrdo i čvrsto drvo. Križ je bio tako tvrd da je mogao podnijeti raspeto i izmučeno tijelo Kristovo. A naš Gospodin nije pretjerivao, već je Božji Sin onaj koji bira za nas i naše spasenje ono najkvalitetnije. Upravo zato prihvaća nositi križ i biti raspet na njemu, te ga uzima za sredstvo otkupljenja. Upravo zato jer je križ čvrsto i tvrdo drvo, jer je uspravno i nesavitljivo, postaje simbol vjerničke duše koja se izgrađuje upravo njegovom čvrstoćom. Ne može biti pravog i čvrstog karaktera bez križa Gospodinova. Ne može biti izgrađene ljudskosti ni kreposnih naraštaja kadrih iznijeti povijesnu odgovornost za obitelji i narod na svojim plećima, ako nisu voljni prihvaćati i sami križ poput Gospodina i s njime biti neraskidivo združeni.

Stanimo stoga pred Križ s ovom sviješću da nam nema spasenja bez njega i da nema čvrstoće vjerničkog života i svjedočenja bez duhovne izgradnje koju primamo po križu Gospodinovu. Nema čvrstoga naroda ni vjernika ni budućnosti ako se ne uhvatimo za čvrsti križ Gospodinov i ako preko njega i sami ne izgrađujemo vlastitu čvrstoću. Neka večeras naš poklon i poljubac križu bude iskren, a ne poput Judinoga poljupca Gospodinu, kako često i sami dvolično činimo: ljubimo križ na obredima i u crkvi, ali ga ne volimo i izbjegavamo ga u životu, čemu su slika apostoli koji se razbježaše u Getsemaniju. Ne propuštamo obrede i bogoslužje, ali nakon toga u svakodnevnome životu izdajemo križ živeći sasvim drukčije, bez stvarne duhovne čvrstoće, kolebljivi u krjeposti i ćudorednom svjedočanstvu svoje vjere. Molimo stoga večeras Gospodina da nas obdari krepošću čvrstoće i snagom koja izvire iz križa, te i večeras primajmo i upijajmo darove koje nam Bog po križu daruje, kako bismo sigurna i čvrsta koraka, oslonjeni na sveti Križ išli putem spasenja i života vječnoga.

Nakon homilije, biskup Gašparović predvodio je Sveopću molitvu. Uslijedio je veoma dirljiv trenutak unošenja i otkrivanja Križa uz riječi Evo drvo križa na kom je visio Spas svijeta, na što su okupljeni vjernici odgovarali Dođite, poklonimo se!

 Nakon otkrivanja križa, uslijedilo je pojedinačno ljubljenje križa, čime su okupljeni vjernici izrazili vjeru, ali i zahvalnost za žrtvu koju je Isus Krist za nas podnio. Obred ljubljenja križa popraćen je pjesmama koje su skladali srijemskomitrovački orguljaši.

Ono što je specifično za ovaj dio obreda jest podatak da križ unose mladići i muškarci obučeni u hrvatske narodne nošnje, što je veoma duga srijemskomitrovačka tradicija. Njih se od davnina naziva Čuvari Isusova groba. Također križ koji se unosi, te izlaže vjernicima na čašćenje u prirodnoj je veličini, što već po sebi daje poseban dojam obredu.

Nakon obreda pričesti, župnik je otvorio Isusov grob, a mladići i muškarci u hrvatskim narodnim nošnjama, tj. čuvari Isusova groba, preuzeli su čuvanje groba sve do subote navečer, do Vazmenog bdijenja, što je dugačka mitrovačka tradicija.

Ivica Zrno

MISA VEČERE GOSPODNJE U SRIJEMSKOJ MITROVICI

19. travanj 2019.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Na Veliki Četvrtak, 18. travnja 2019. godine, u katedralnoj crkvi svetog Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici, svečano je proslavljena Misa Večere Gospodnje.

Misu Večere Gospodnje predslavio je prelat i srijemskomitrovački župnik, mons. Eduard Španović, u suslavlju s vlč. Ivicom Zrnom, župnikom župe sveta Ana u Laćarku.

U pobožnom i svetom raspoloženju vjernici su slavili ustanovu Presvete Euharistije i svećeničkog reda, te se obredom pranja nogu prisjetili Isusove zapovijedi ljubavi Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio, te primjera poniznosti koji nam je dao sam Krist Gospodin.

U prigodnoj homiliji, župnik Španović, podsjetio je okupljene vjernike kako smo i danas svi potrebni bratske ljubavi koja se pokazuje prije svega djelom, a ne samo izrečenom riječju, a u svemu nam Krist može biti savršeni primjer, jer kršćanin je pozvan da u svakom trenutku svoga života ide za Kristom, bilo to lako ili teško.

Spomen Isusove posljednje večere s apostolima obilježen je i obredom pranja nogu u kojem su sudjelovali mladići, župljani župe svetog Dimitrija.

Liturgijsko slavlje uzveličao je pobožnim i kvalitetnim pjevanjem župni i katedralni zbor župe svetog Dimitrija, pod ravnanjem katedralne orguljašice sestre Cecilije Tomkić.

Poslije svete mise Presveti oltarski sakrament prenešen je na pokrajnji oltar. Nakon prenosa Presvetog uslijedila je Getsemanska ura. Klanjajući se i razmišljajući, kroz molitvu i pjesmu, o Euharistijskom otajstvu, nazočni vjernici probdjeli su sat vremena s Gospodinom sjećajući se Isusovog pitanja upućenog apostolima, a danas i nama: Zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Ovim molitvenim činom izrečen je jasan vjernički stav i želja ostati s Isusom u Maslinskom vrtu.

                                                                                                                                    Ivica Zrno