Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 >

EKUMENSKI KONCERT U ČEREVIĆU

14. svibanj 2018.

ĆEREVIĆ (TU) - Na sedmu vazmenu nedjelju 13. 5. 2018. u župnoj crkvi sv. Josipa u Čereviću upriličen je Ekumenski koncert na kojemu su nastupili Crkveni zbor župe Presvetog Trojstva iz Srijemskih Karlovaca, Muški pjevački hor SPC opštine sv. Save Čerevići Pravoslavni hor sv. Roman Slatkopojaciz hrama Svetog apostola Pavla (koji se nalazi u krugu Vojne bolnice) u Petrovaradinu.
Prije samoga početaka koncerta domaćin župnik župe u Čereviću vlč. Zdravko Čabrajac, pozdravio je sve prisutne zborove koji su se odazvali nasupiti na ovome koncertu, kao i pretstavnike lokalnih vlasti predvođenih predsjednikom skupštine optine Beočin i njegove suradnike, kao i paroha čereviće parohije sv. Save protonamjesnika Mirka Mišanovića, kao i sve okupljene vjernike župe Čerević i Beočin i ostale goste, napose iz sestrinske pravoslavne Crkve.
Uz bogati repertuar crkveni i liturgijskih napjeva obaju Crkava, sam koncert je započeo nasupom Muškog pjevačkog hora SPC opštine sv. Save Čerević izvođenjem molitve Oče naš na stroslavenskom jeziku, potom je usljedio nastup Pravoslavnog hora sv. Roman Slatkopojac koji je uz napjeve koji se pjevaju tjekom liturgije otpjevao i jedan liturgijski napjev na latinskom jeziku, posljednji zbor koji je nastupio bio je Crkveni zbor iz župe u Srijemskim Karlovcima koji je izveo nekoliko uskrisnih pjesama koje se pjevaju tjekom uskrsnoga vremena u katoličkoj Crkvi, svoj nastup je sam zbor zaključio pjevanjem Kraljice neba. Nakon izvođenja kraljice neba usljedila je zahvala župnika vlč. Zdravka Čabrajca samim zborovima kao i samim vjernicima na izrazito lijepom odazivu. Sam koncert je zaključen zajedničkom izvedbom napjeva Na mnogaja ljeta, nakon kojeg je usljedilo druženje u župnome stanu.
 

Davor Kormanjoš

PROSLAVLJEN CRKVENI GOD U SRIJEMSKOJ KAMENICI

14. svibanj 2018.

SRIJEMSKA KAMENICA (TU) - Župa Našašća svetog Križa u Srijemskoj Kamenici 3. svibnja proslavila je patrona – naslovnika svoje župe. Svečanom svetom misom predsjedao je preč. Jozo Duspara, župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu i direktor Caritasa Srijemske biskupije u zajedništvu sa svećenicima Petrovaradinskog dekanata. U svečanoj kirvajskoj misi uz vjernike župe Srijemska Kamenica sudjelovali su vjernici okolnih župa.
Prečasni Duspara je u svojoh homiliji posebno naglasio važnost križa kao simbola mučeništva, ali i spasenja za nas kršćane. Istaknuo je također da se ne trebamo bojati istaknuti križ u svojim kućama kao i isticati križ u javnosti, jer križ je ujedno i simbol našeg kršćanskog identiteta, bilo istoka ili zapada.
Po završetku svečane mise druženje je nastavljeno u župnim prostorijama.

 

Tekst: Davor Kormanjoš
Foto: Mia Vicković

EDUKACIJA ZA SVEĆENIKE I ĐAKONE NA TEMU ‘’RAZVOJ ŽUPNIH CARITASA’’

27. travanj 2018.

ZEMUN (TU) -U okviru projekta ‘’Razvoj Caritasa – smanjenje siromaštva’’ održana je edukacija za svećenike i đakone na temu ‘’Razvoj župnih Caritasa’’. Edukacija je održana u župi Uznesenje Blažene Djevice Marije u Zemunu 26. Travnja 2018. godine Predavači su bili gospođa. Suzana Borko, zamjenica ravnatelja Hrvatskog Caritasa i gospodin Robert Futač, voditelj Službe za župne Caritase u Zagrebačkoj nadbiskupiji. U edukaciji su sudjelovali svećenici i đakoni iz svih Nad/biskupija u Srbiji. Susret je započeo molitvom, a zatimsu se nazočnima obratili director Caritasa Srbije, vlč. Ivica Damjanović i predsjednik Caritasa Srbije, mons. Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup metropolit. U svojem obraćanju nadbiskup Hočevar je naglasio da u okviru razvoja jednog župnog Caritasa, potrebno je skrenuti pažnju I naduhovni razvoj i približiti se svakom čovjeku, a isto tako da u aktivnostima, koje imaju za cilj smanjenje siromaštva, posebno treba raditi na smanjenju moralnog i duhovnog siromaštva, koje je danas jednako prisutno kao i materijalno siromaštvo.

Nakon uvodnog dijela, program je započela gospođa Borko, koja je održala predavanje na temu ‘‘Uloga, zadatak i važnost župnog Caritasa za mjesnu Crkvu‘‘. Ovo predavanje imalo je za cilj da se svećenici i đakoni bolje upoznaju s načinom i radom jednog župnog Caritasa, ističući da župa uvjek mora imati otvorena vrata za sve i spremnost da primi svakog čovjeka, a da djelovanje u Caritasu uvjek mora biti plod zajedničkog rada svećenika i laika. Naglašeno je i da u svom karitativnom radu svećenici trebaju imati odraz onoga što čine, što su učinili i što mogu učiniti, kako bi postigli što bolje rezultate u svom radu.

“Caritas je svjedočenje djelotvorne ljubavi, a svećenici su najvažniji za podsticanje karitativnih aktivnosti na razini župe”, istakao je gospodin Futač, koji je prezentirao rad Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, s primjerima dobre prakse, koji su imali za cilj podsticanje ideja kod svećenika za organiziranje karitativnih  aktivnosti u svojim župama.

Na kraju susreta svećenici i đakoni su podijeljeni u manje grupe za rad u okviru radionice, koja je imala za cilj razmjenu iskustava i razgovor o tome koje sposobnosti treba imati osoba, koja vodi jedan župni Caritas, kako odrediti prioritete u radu, koje su ciljne grupe ljudi u potrebi na području svake župe i koje su njihove potrebe. Na kraju su svi izvršili procjenu razvijenosti župnih Caritasa u svojim župama i zaključili da je za rad Caritasa u mnogim župama potrebno još edukacija i svećenika i volontera, kako bi svi napredovali u zajedničkom radu.

Kristina Šnajder Deak

SUSRET VOLONTERA CARITASA SRIJEMSKE BISKUPIJE

25. travanj 2018.

HRTKOVCI (TU) - U subotu, 21. 04. 2018. u prostorijama župe Hrtkovci održan godišnji susret volontera  Caritasa Srijemske biskupije. Susret je započeo sa uvodnom molitvom i pozdravom koje je predvodio prečasni Jozo Duspara, ravnatelj Caritasa Srijem. Prvi dio susreta bio je posvećen duhovnoj obnovi volontera, pored prečasnog Duspare,duhovni nagovor je održao prečasni Mihajlo Malacko, grkokatolički svećenik. Drugi dio susreta bio je posvećen prezentaciji o Voluntarizmu, što je volontiranje i tko su volonteri.  Prezentaciju je održala Jovana Lončarević iz Caritasa Srbije. Nakon predavanja sledila je razmjena iskustava volontera iz župa, koji su predstavljali svoje karitativne aktivnosti koje provode tijekom godine. Na susretu je bilo preko 50 volontera i djelatnika Caritasa iz slijedećih župa: S. Mitrovica, Beočin, Čerević, S. Kamenica, Šid, Sot, Jamena, Zemun, Hrtkovci, Nikinci, Platičevo.

Petar Dujić

Koordinator Biskupijkog Caritasa Srijem

PROVALA U ŽUPNU KUĆU U ČEREVIĆU

17. travanj 2018.

ČEREVIĆ (TU) - U nedjelju15. travnja 2018. tijekom služenja jutarnje svete mise između 8. i 8 i 50 sati nepoznati počinitelji provalili su u župnu kuću u Čereviću, u Srijemskoj biskupiji. Nepoznati počinitelji su obili ulazna vrata, ušli, isprevrtali osobne stvari, otvarali ormare i ladice. Od stvari u kući ništa nije odneseno, već je otuđena nekoliko stotina eura namjenjenih za tekuće troškove same župe.Župnik Zdravko Čabrajac odmah je obavijestio lokalnu policijsku postaju u Beočinu i na očevid su odmah došla dva policajca, te naknadno inspektor u kriminalističkoj policiji i dvojica kriminalističkih tehničara koji su izuzeli otiske prstiju, te obaćali daljnje postupanje po službenoj dužnosti.

Obje vjerske zajednice u mjestu osuđuju ovaj vandalski čin i pozivaju nadležne da što prije pronađu počinitelje i privedu ih pravdi te poduzmu sve što je u njihovoj moći kako bi zaštitili svećenike i crkvene objekte.

Davor Kormanjoš

HODOČAŠĆE SVEĆENIKA ĐAKOVAČKO-OSJEČKE CRKVENE POKRAJINE U STARU GRADIŠKU

17. travanj 2018.

STARA GRADIŠKA (TU) – Prigodom 10. obljetnice utemeljenja Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, biskupi, svećenici i đakoni Đakovačko-osječke nadbiskupije te Srijemske i Požeške biskupije, u ponedjeljak 16. travnja hodočastili su u Staru Gradišku, kako bi očitovali svoju zahvalnost svećenicima koji su u komunističko vrijeme ondje tamnovali.

Uz biskupa domaćina Antuna Škvorčevića, sudjelovali su Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup metropolit, Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup u miru, Đuro Gašparović, srijemski biskup, a pridružio im se i križevački biskup Nikola Kekić sa skupinom svojih svećenika. Hodočasnici su se najprije okupili u župnoj crkvi Sv. Mihaela Arkanđela na molitvu Trećeg časa, koju je predvodio domaći biskup Škvorčević. On je u pozdravu izrazio radost što su se prigodom 10. obljetnice utemeljenja Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, a u pripravi za Nedjelju Dobrog Pastira, na hodočašću u Staroj Gradiški – mjestu zatvorskog progona, poniženja i stradanja brojne svećeničke braće – okupili zaređeni službenici Đakovačko-osječke nadbiskupije te Srijemske i Požeške biskupije. Rekao je da se ovim hodočašćem progonjenim svećenicima želi iskazati poštovanje i zahvalnost, te očitovati radost što po riječima sv. Petra ‘možemo s njima biti „zajedničari Kristovih patnjâ“’.

Podsjetio je nazočne da su komunističke vlasti 1948. godine odredile rušenje starogradiške župne crkve sv. Mihaela Arkanđela, prisiljavajući utamničene svećenike da u tom sudjeluju. Zbog toga je Stara Gradiška kroz šezdeset godina bilo bez ikakva kršćanskog znaka, a za vjernička okupljanja služila je župna kuća u nedalekim Uskocima. Također ih je podsjetio da je na spomen svećenicima robijašima 2010. godine, kad se slavila Svećenička godina, izgrađena nova crkva Sv. Mihaela Arkanđela, a pokraj nje Memorijal, prostor trajnog molitvenog spomena na njihovu vjernost Bogu, Crkvi i narodu. Biskup je dodao: „Dok se spominjemo naše svećeničke braće, u mislima i molitvi su nam i svi hrvatski rodoljubi koji su tijekom komunističkog vremena nedužno tamnovali u Staroj Gradiški kao i u Domovinskom ratu kada su srpske vlasti držale ovdje zatvorene brojne hrvatske vojnike i civile. S raspoloženjem iskrena žaljenja za zlo naneseno nedužnim ljudima, iskazujemo poštovanje i žrtvama svih naroda, svjetonazora i vjera, srpskim vladikama i svećenicima, Židovima i Romima, utamničenima u starogradiškom zatvoru i obližnjem jasenovačkom logoru u vrijeme totalitarnih sustava XX. stoljeća.“

Nakon kratkog svetopisamskog čitanja iz Knjige otkrivenja u okviru molitve Trećeg časa, biskup Škvorčević je u homiliji rekao kako nas sv. Ivan podsjeća da postoje oči i uši vjere kojima se vidi i čuje Prvoga i Posljednjega, Živoga, koji ima ključeve smrti i podzemlja, koji bijaše mrtav, a sada živi u vijeke vjekova. To je Isus Krist, koji svojom smrću i uskrsnućem daje smisao svakoj patnji i nepravdi. Zahvalio je Isusu Kristu što je većina utamničenih svećenika u Staroj Gradiški imala te oči i uši vjere, te su u molitvenoj povezanosti s njime postali pobjednici. Pozvao je nazočne da iskrenim kajanjem i molitvom očiste svoj pogled na svećeničke i druge žrtve ovog mjesta teških stradanja, da one ožive u njihovu čistom pamćenju, kako nas je snažno potaknuo utemeljitelj Požeške biskupije sv. Ivan Pavao II. svojom inicijativom čišćenja povijesnog pamćenja i spomena mučenika prigodom Velikog jubileja 2000., koja se ovdje u Staroj Gradiški i Jasenovcu obnavlja svake godine u petak prije nedjelje Cvjetnice.

Također ih je pozvao na molitvu za vlastitu vjernost Isusu Kristu, Crkvi i poslanju koje im je povjereno. „Isus Krist nam se uvijek očituje u svojoj otajstvenoj paradoksalnosti: Toliko drugačiji od nas kao Bog, a tako blizak, dobrohotan i strpljiv u svojoj muci i smrti, zajedno s nama u našim patnjama. On pomaže da nam se srce otvori istini o nama samima i o drugima. Svaki pokušaj osude bilo koga zbog zla koje je počinjeno postaje u njegovoj blizini ponizna molitva za oprost svima, napose nama samima, jer smo suodgovorni za mnoga zla“. Biskup Antun je naglasio da „takav susret s Isusom Kristom mijenja način gledanja na osobnu i opću povijest u kojoj usred zla otkrivamo snažne tragove Božje prisutnosti, sjeme dobra, skriveno, ali stvarno, čiji puni rast očekujemo s nadom i strpljivošću. Ponovio je da „u Isusovu križu i u njegovoj pobjedi nad zlom i smrću pronalazimo smisao patnje i poniženja ubijene i utamničene braće svećenika, ali i naših vlastitih patnja, naše uzdignuće i pobjedu po vjernosti svome Učitelju. Neka nas Gospodin snagom svoga Duha oslobodi od svake površnosti i ravnodušnosti, osposobi da u požrtvovnosti i vjernosti budemo potpuno i do kraja njegovi“, zaključio je homiliju biskup Antun.

Nakon molitve Trećeg časa svi sudionici hodočašća uputili su se u obližnju Mjesnu dvoranu gdje ih je dočekao i pozdravnu riječ uputio Velimir Paušić, načelnik starogradiške Općine. Uslijedilo je izlaganje pod naslovom „Tamnovanje svećenika u starogradiškom zatvoru“, koje je održao dr. Jure Krišto s Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu.

Potom su se hodočasnici, odjeveni u misno ruho, okupili ispred ulaza u zgradu nekadašnjeg zatvora, gdje su biskupi predvodili pokornički čin. Krenula je procesija prema Memorijalu svećeničkim žrtvama pokraj župne crkve. Po dolasku na memorijalni prostor biskup Antun je podsjetio na značenje svećeničkog Memorijala, protumačivši veliki mozaik Uskrslog Krista od stakla, koji je na vanjskom dijelu crkvene apside izveo umjetnik Tihomir Lončar s prepoznatljivim licima određenih zatvorenika, među kojima i kasnijeg đakovačkog biskupa Ćirila Kosa, te zagrebačkih pomoćnih biskupa Josipa Salača i Mije Škvorca. U kompoziciji mozaika nalazi se i popis imena utamničenih svećenika, časne braće i bogoslova.

Potom su trojica svećenika iz Đakovačko-osječke nadbiskupije te Srijemske i Požeške biskupije predvodili ispit svećeničke savjesti, koji je zaključen molitvom svih nazočnih za utamničene svećenike. Procesija je zatim nastavila put u crkvu, gdje je pokraj oltara postavljena svećenička svijeća, čiji žar plamena označuje toplinu bratske zahvalnosti zasužnjenoj braći svećenicima u starogradiškom zatvoru, a na oltar položena knjiga s popisom njihovih imena.

Slijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio nadbiskup metropolit Đuro Hranić. U homiliji nadbiskup se najprije osvrnuo na naviještenu riječ u Djelima apostolskim da je đakon „Stjepan pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu“. Naglasio je da se na Stjepanovu primjeru danas nadahnjuju biskupi, svećenici i đakoni Đakovačko-osječke crkvene pokrajine o 10. obljetnici njezina utemeljenja, na

svom prvom zajedničkom hodočašću, na mjesto stradanja, progona, poniženja, prezira, mučenja  i mučeništva svećenika i bogoslova, žrtava komunističkog režima, koji su tamnovali u starogradiškom zatvoru, nakon što su „bili osuđeni na smrt ili na višegodišnje tamnovanje samo zato što su vjerno vršili svoje svećeničko i redovničko poslanje u Katoličkoj Crkvi, ili su voljeli svoj narod i svoju domovinu“.

Podsjetio je nazočne da je „u spomen na ubijenog starogradiškog župnika Ferdu Maretića, na brojnu pogubljenu braću te druge nedužne žrtve, sjedinjene s otajstvom Kristove muke i smrti, uz pomoć osobnih novčanih priloga i nas svećenika hrvatskoga roda, sagrađena ova nova župna crkva sv. Mihaela Arkanđela“. Ustvrdio je da su svjedočanstvo i žrtva zatočenih svećenika izazov za mlađu generaciju svećenika koji danas ne žive u represivnom totalitarnom sustavu nasilne ateizacije, ali žive u raskršćanjenom sekulariziranom društvu u kojem su Crkva i svećenik simboli natražnosti i neprosvijećenosti te kočničari društvenog razvoja.

Na temelju dopisa Franje Kosa, brata đakovačkog biskupa Ćirila Kosa, koji je kao svećenik tamnovao u starogradiškom zatvoru, upućenog Izvršnom vijeću Sabora tadašnje Narodne RH, i u kojem je pobijao lažnu tvrdnju komunističkih vlasti da ona svećenike ne progoni i ne zatvara zbog njihove vjerske službe, nego zbog njihova navodnog proustaškog djelovanja, nadbiskup Hranić je posvjedočio kakvim su se sve nečasnim sredstvima komunističke vlasti služile da lažno optuže svećenike i osude ih na dugogodišnje robijanje.

„Zatočeni svećenici su ovdje u zatvoru bili ucjenjivani i mučeni. Jedan dio ih je ovdje u zatvoru bio ubijen i pokopan; neki su odavde bili prebačeni u druge zatvore te su ondje poumirali; dio tih svećenika je umro od posljedica torture u zatvoru, sasvim brzo ili nešto kasnije nakon otpuštanja iz zatvora. Represijom i nasiljem od njih su tražili da potpišu ulazak u svećenička staleška udruženja ili da će biti barem simpatizeri udruženja, a za uzvrat su im obećavali slobodu ili pomilovanje. Vjernost komunističkom režimu procjenjivala se prema kontaktima, svjedočanstvima i iznuđenim optužbama na račun nadbiskupa Stepinca“. Međutim, naglasio je nadbiskup Đuro, „najveći broj svećenika se herojski držao, te su se svojom vjernošću Bogu i Crkvi – kao i prvomučenik Stjepan – pokazali kao uistinu hrabri pastiri“. Ustvrdio je da su neki od njih „pravi mučenici, koji zaslužuju da se potrudimo kako bi i oni, uz bl. kardinala Stepinca i bl. Miroslava Bulešića prispjeli do časti oltara“.

Osvrnuvši se zatim na naviješteni evanđeoski ulomak, nadbiskup Hranić je rekao nazočnima da im Isus danas u ovoj spomen crkvi u Staroj Gradiški poručuje neka ne rade za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni. Još im je kazao da ih Isus poziva da ne ostanu na razini obavljanja službe, očekivanoga, propisanoga, obveznoga, minimuma, nego da se uzdignu na razinu osobnog zajedništva s Kristom Gospodinom iz čega proizlazi i osobno poistovjećenje s njegovim poslanjem. Poručio im je da im Isus želi pomoći da se kao pastiri njegova svetog naroda izdignu iznad pukog zadovoljavanja svojih materijalnih potreba, kako bi mogli činiti djela Božja, i biti vjerni Isusu Kristu. „Djelo je Božje osobni susret s Isusom kao Osobom, s utjelovljenim Sinom Božjim po kojemu i za kojega je sve stvoreno, koji je izvor i uvir cjelokupne stvorene stvarnosti, koji ljubi mene i čitav svijet, koji je iz ljubavi umro za nas, koji je mene osobno i svu moju braću – prezbiterij kojemu pripadam – pozvao i snagom sakramenta svetog reda suobličio sebi“, zaključio je nadbiskup Đuro.

Nakon popričesne molitve slijedio je čin povjere Isusovoj Majci nazočnih biskupa, svećenika i đakona. Na svršetku misnog slavlja biskup Antun je u ime utamničenih svećenika starogradiškog zatvora i u svoje osobno ime nazočnima zahvalio za sudjelovanje, kao i povjerenstvu na čelu s Ivicom Žuljevićem koje je pripravilo cjeli program. Rekao je da su ovim hodočašćem i molitvom na neki način starogradiškim uznicima vratili oduzeto svećeničko dostojanstvo, istaknuvši da su ga upravo sadašnji i budući svećenici pozvani čuvati. Izrazio je uvjerenje da su ih na ovom hodočašću pohranili u svoje svećeničko srce, i da će za njih moliti. Osobitu zahvalnost izrekao je nadbiskupu i metropolitu Đuri Hraniću što je prihvatio da spomen desete obljetnice Đakovačko-osječke metropolije započnemo upravo hodočašćem svećenika i đakona u Staru Gradišku. Prije završnog misnog blagoslova nadbiskup Đuro Hranić je zahvalio domaćem biskupu Antunu Škvorčeviću i njegovim suradnicima na vrsnoj organizaciji ovog hodočašća i spomen slavlja.

Prigodni tiskani vodič pomogao je starogradiškim hodočasnicima da u cijelom programu mogu aktivno sudjelovati. Požeška biskupija

Preuzeto sa: https://pozeska-biskupija.hr

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 >