INTERVJU SA ČASNOM SESTROM ANA MATEJOM (Misionarkom ljubavi) –LJUBICOM TOPIĆ

PETROVARADIN (TU) – U srijemskom svetištu Gospe Snježne na Tekijama kod Petrovaradina na spomendan Bezgriješnog Srca Marijinog  nakon mise upriličen je sa vjernicima susret sa časnom sestrom Ana Matejom (Misionarke ljubavi) – Ljubicom Topić nekadašnjim žiteljem Petrovardina. Tom prilikom sestra Ana Mateja je dala intervju u Tiskovnom uredu Srijemske biskupije:
- Željeli bi upoznati Vas, tko je sestra Ana Mateja, Vaš životopis?
Ja sam časna sestra Ana Mateja (Misionarka ljubavi) – Ljubica Topić.  Četvrta sam od devetoro djece Mate i Anice . Rođena sam 1959. u Donjoj Vasti  i iste godine moja obitelj dolazi u Bešku, a 1964. Godine u Petrovaradin. Odrasla sam u katoličkoj obitelji u kojoj se molila svakodnevno krunica a nedjeljom i blagdanima redovito se išlo na misu. Moj otac Mato bio je crkveni  tutor  u župi sv. Roka u Petrovaradinu sve do svoje smrti 1989. godine. Pohađala sam osnovnu školu Vladimir Nazor u Petrovaradinu, završila Kemijsko- tehnološko- tehničku školu u Novom Sadu i radila u poduzeću u Naftagasu.
- Kakvo je bilo Vaše sudjelovanjeu mladosti u vjerskom životu?
Bili smo dosta aktivni u župi Svetog Roka u Petrovaradinu i vlč. Stjepan Sokolović nas je puno animirao organizirajući vjeronauk za sve uzraste, učenje plesa, zbor, vokalno instrumentalne grupe, predavanja druženja, izlete, zajednička proslava imendana.
- Koje osobe su uticale na Vaš život i što je uticalo na vašu odluku da budete časna sestra?
To su bili župnik u Svetom Roku vlč. Stjepan Sokolović i pokojni pater Tadej Vojnović iz franjevačkog samostana Svetog Ivana Kapistranskog u Novom Sadu. Posjećivala  sam predavanja i  molitvenu skupinu u Franjevačkom samostanu koju je vodio pater Tadej Vojnović. Tako da sam zavoljela Isusa koji je postao ideal moga života. Vremenom sam Isusa počala porediti sa svim dečkima koje ja znam i svi su oni bili divni, ali je Isus meni bio izvor ljubavi koji sam ja nalazila u svim ljudima koje sam ja znala. I onda sam uvidjela da ja mogu sve voljeti u Isusu, tako da se u meni pobudila želja da tu radost dijelim sa svima. Svećenici i roditelji su nas učili da se ne moramo bojati, kada mi kažemo da smo vjernici, da smo drugačiji od ostalih i da ne gledamo na posljedice toga. Svi su znali u školi da ja idem u crkvu, ali su me bez obzira na to svi su me poštovali, što mi je to lijepa uspomena.Također su mi prijatelji iz župe i posle 10 godina rekli da su to moje oprijedeljenje jako cijenili, ali nisu tada imali snage to kazati i da im je to dalo podršku da ostanu vjernici. To me jako obradovalo da oni u sebi imaju tako jaku vjeru.  Moja želja da budem sestra je bila duboka u mojem srcu, ali to nisam mogla dijeliti sa drugima. Kada sam upoznala oca Tadeja, njemu sam izrazila svoju želju, ali nisam u početku mogla zamisliti da ću ja ostaviti svoje roditelje, braću i sestre. Iako je ta moja želja da postanem časna sestra bila jaka,  pater Tadej me je godinu dana odbijao, jer nije mogao vjerovati u to. Poslije je pater Tadej otišao kod sestara u Zagreb i prijavio me kao kandidatkinju. Na moju odluku da postanem časna sestra uticala je ljubav prema Isusu i moja želja da odem tamo gdje ljudi neznaju za ljubav Isusovu i da mogu njima podjeliti tu radost. Željela sam da budem misionar  Isusove ljubavi.

- Koji je Vaš put poslije odaziva Gospodinu?
Gospodinu sam povjerila s 24 godine svoju želju za odlaskom u samostan kod misionarki Majke Tereze. Ustrajala sam i otišla u Zagreb kod sestara Misionarke ljubavi.  Nakon toga kao sestra polagala sam četiri zavjeta: siromaštvo, čistoću, poslušnost i predano služenje najsiromašnijima. Moje misionarsko djelovanje krenulo je u Mađarskoj pet godina, u Vilnusu u Litvi, zatim u  Finskoj, i sada u Rusiji grad Tomsk u centralnom Sibiru.
- Vjera gdje sada sada službujete i vjera u vašem zavičajnom kraju?
Duh je isti ovdje i tamo, radost ljudi u vjeri koji tamo žive je velika. U Vilnusu gdje sam bila je možda najveća zajednica, u Finskoj i u Tomsku u Sibiru su manje zajednice.
- Poslije dugo vremena ste u mjestu svoje mladosti, vaši dojmovi i susreti?
Svakih 10 godina idemo posjećivati  svoje roditelje. Moji roditelji su se poslije rata preselili u Rijeku, ali u meni je uvijek želja da na 2 dana posjetim  Petrovaradin. I jako sam radosna da ponovo vidim ljude koje nisam vidjela po 20 i 30 godin. U očima ovih ovdje ljudi vidim da su prošli težak period, ali se vidi da je u njima velika vjera, nada i radost susreta.
- Poruka Katolicima u Srijemu?
Da je Isus neprestano sa nama i da, u svojim srcima, u svojim obiteljima, i jedni sa drugima, duboko žive tu ljubav Isusa. Da ta ljubav bude prisutna uvijek i svugde bilo gdje da se nalazimo i da nas ta ljubav i povezuje. 
        Tomislav Mađarević